REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13, 35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-451/2019-19

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji toga suda Anđeli Bionda, u pravnoj stvari tužiteljice DP, OIB: [osobni identifikacijski broj],iz [adresa], zastupana po punomoćniku Ivanu Boškoviću, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika BP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Aniti Pezer, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnici u Slavonskom Brodu, Nikole Zrinskog 10, radi utvrđenja prava vlasništva i isplate, 19. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se tužba tužiteljice DP, OIB: [osobni identifikacijski broj],iz [adresa] od 31. svibnja 2019., kao nedopuštena.

II Odbija se zahtjev tužiteljice DP, OIB: [osobni identifikacijski broj],iz [adresa], za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovome sudu 31. svibnja 2019. podnijela tužbu protiv tuženika, a kojom tužbom traži da sud utvrdi da su parniče stranke suvlasnici nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi Kuća, dvorište i oranica [adresa] površine 1023 m2, i to tužiteljica u ¾ suvlasničkog dijela, a tuženik u ¼ suvlasničkog dijela. Nadalje tužitelja zahtjeva da sud naloži tuženiku da tužiteljici izda ispravu podobnu za uknjižbu njezina prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini, u roku 15 dana, a koju ispravu će u slučaju da ju tuženik ne izda, zamijeniti sudska presuda po pravomoćnosti. Tužiteljica predlaže sudu obvezati tuženika da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka.

Istom tužbom, tužiteljica je postavila i alternativni tužbeni zahtjev te je navela da ukoliko sud odbije kao neosnovan raniji tužbeni zahtjev, tužiteljica postavlja alternativni tužbeni zahtjev radi stjecanja bez osnove. Naime, tužiteljica je tužbenim zahtjevom tražila da sud naloži tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 45.000,00 EUR u protuvrijednosti HRK na dan ispate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. travnja 2015. do isplate, te je zahtijevala da joj tuženik naknadi troškove parničnog postupka.

1.1. Iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi da su parnične stranke bile bračni drugovi te je njihov brak razveden pravomoćnom sudskom presudom ovoga suda poslovni broj: P-812/14-16 od 31. ožujka 2015. Za vrijeme trajanja braka parnične stranke su temeljem kupoprodaje stekle u vlasništvu predmetnu nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica], svaka od stranaka u ½ suvlasničkog dijela, a za što je isplaćena kupoprodajna cijena od 61.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Tužiteljica je nadalje navela kako je prema srednjem tečaju CHF u vrijeme kupovine predmetne nekretnine (2001. godine) kupoprodajna cijena iznosila okvirno 304.616,63 kune, odnosno prema prosječnom tadašnjem tečaju za EUR približno 41.331,80 EUR. Tužiteljica je navela kako se na predmetnoj nekretnini nalazi građevina i to stambena kuća niske dovršenosti, koju su stranke u potpunosti luksuzno uredile i opremile uvođenjem svih priključaka, dogradnjom garaže i pecare, unutarnjeg stubišta, te dvorišne zgrade, novog krova s limarijom, stolarija, grijanje, potporni zidovi i ograda cijeloga posjeda, kao i u potpunosti uredile eksterijer na način da se radi o luksuznom uređenju dvorišta i okućnice.

Tužiteljica je navela kako je dio novčanih sredstava od kojih je financirana kupnja predmetne nekretnine potekao iz imovine njezinih roditelja. Navela je kako su njezini roditelji imali kuću u [adresa], na kojoj su i parnične stranke imale, ali samo formalno, upisano pravo suvlasništva u ¼ dijela. Predmetna kuća tužiteljičinih roditelja prodana je za iznos od 165.000,00 EUR od čega su parnične stranke, svaka razmjerno vrijednosti svog suvlasničkog dijela dobile iznos od 41.250,00 EUR, odnosno ukupno 82.500,00 EUR. Tužiteljica je navela kako navedeni iznos parničnim strankama nije bio dostatan za sve radove na njihovoj nekretnini, otac tužiteljice je istoj usmeno darovao iznos od 45.000,00 EUR, a koji je uplaćen na tuženikov račun u Francuskoj kako bi se transferirao u Hrvatsku, a tuženik navedeni iznos nikada nije uplatio na račun tužiteljice niti joj taj iznos predao, iako navedeni iznos kao dar predstavlja njezinu vlastitu imovinu. Tužiteljica je navela kako sredstva uložena u predmetnu nekretninu većim dijelom predstavljaju njezinu posebnu imovinu te je ona ulaganjem iznosa od 45.000,00 EUR značajno povećala vrijednost predmetne nekretnine slijedom čega je podnijela tužbu za utvrđenjem suvlasničkih dijelova parničnih stranaka na predmetnoj nekretnini.

2. Ovosudnim rješenjem poslovni broj: P-451/19-4 od 10. lipnja 2019. sud je odredio zabilježbu spora na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] te naložio zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda provedbu navedenog rješenja. Isto je provedeno rješenjem zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda poslovni broj: Z-6109/2019 od 7. studenog 2019.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporavao je visinu tužbenog zahtjeva te istaknuo prigovor presuđene stvari. U tom smislu tuženik je naveo da je u identičnoj pravnoj stvari ovaj sud donio presudu poslovni broj: P-1210/14-22 od 20. srpnja 2017., stoga je predložio sudu odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev.

4. Podneskom od 22. srpnja 2019. tužiteljica je osporavala tuženikov prigovor presuđene stvari navodeći da ne postoji niti činjenični niti pravni identitet spora jer u konkretnoj pravnoj stvari činjenični osnov predstavlja iznos od 45.000,00 EUR, koji je tužiteljici darovao njezin otac, stoga se radi o tužiteljičinoj vlastitoj imovini, a ne o sredstvima koja su u predmetnu nekretninu uložili roditelji tužiteljice. S tim u svezi navela je kako s navedenog činjeničnog osnova tužiteljica od tuženika ranije nije ništa potraživala. U svezi s navedenim tužiteljica je navela kako ne postoji niti činjenični niti materijalno pravni identitet spora jer razlozi traženja nisu identični. Tužiteljica je navela kako se u (protu) tužbenom zahtjevu u predmetu poslovni broj: P-1210/14 tražilo razvrgnuće suvlasništva civilnom diobom dok se u konkretnom predmetu traži utvrđenje drugačijih suvlasničkih omjera po osnovi uložene vlastite imovine tužiteljice u predmetnu nekretninu. U svezi s navedenim tužiteljica je navela kako ne postoji objektivni identitet spora u odnosu na primarni tužbeni zahtjev i protutužbeni zahtjev iz ovosudnog predmeta poslovni broj: P-1210/14. Navela je kako se alternativno postavljeni tužbeni zahtjev odnosi na isplatu temeljem stjecanja bez osnove, pa se ni u tom pogledu ne može govoriti o presuđenoj stvari.

5. Odlučujući o tuženikovu prigovoru presuđene stvari, ovaj sud izvršio je uvid u cjelokupni spis predmeta ovoga suda poslovni broj: P-1210/2014.

Iz stanja predmetnog spisa razvidno je da je tužitelj CP podnio tužbu protiv tužene DP, kojom traži utvrđenje da su parnične stranke suvlasnici, svaka u ½ suvlasničkog dijela na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] Kuća i dvorište u [adresa] površine 1023 m2, te kojom traži razvrgnuće suvlasničke zajednice na način da tužitelj isplati tuženicu prema suvlasničkom udjelu.

5.1. Iz činjeničnog supstrata tužbe podnesene u predmetu ovoga suda poslovni broj: P-1210/2014 proizlazi da su parnične stranke suvlasnici na predmetnoj nekretnini, da su na konkretni parnični postupak upućeni rješenjem ovoga suda donesem u postupku poslovni broj: R1-295/14, uslijed obustavljanja izvanparničnog postupka radi razvrgnuća suvlasništva. CP, u svojstvu tužitelja naveo je kako je predmetna nekretnina nesporno bračna stečevina parničnih stranaka koja je stečena za vrijeme trajanja braka parničnih stranaka, i to sredstvima koja su pripadala isključivo tužitelju CP. Nadalje, naveo je kako tužitelj tuženoj konkretno priznaje da ½ pripada tuženici budući da je predmetna nekretnina stečena za vrijeme trajanja braka. Također je naveo kako odbija bilo kakve navode tuženice da bi ona imala bilo kakav povećan udio u predmetnoj nekretnini.

6. U ovosudnom predmetu poslovni broj: P-1210/2014 tužena DP podnijela je odgovor na tužbu i protutužbu. Protutužbenim zahtjevom tužena- protutužiteljica predložila je donošenje deklaratorne odluke kojom se utvrđuje da je na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] Kuća i dvorište u [adresa] površine 1023 m2, DPG suvlasnica u ¾ suvlasničkog dijela, a CP u ¼ suvlasničkog dijela. Nadalje, tuženica protutužiteljica je zahtijevala da se odredi dioba suvlasničke zajednice isplatom utvrđene protuvrijednosti tužiteljeva-protutuženikova suvlasničkog dijela na način da DPG isplati BP na način i po odluci suda.

6.1. Iz protutužbe podnesene u ovosudnom spisu poslovni broj: P-1210/2014 razvidno je kako tuženica-protutužiteljica u činjeničnom opisu navodi da je predmetna nekretnina stečena za vrijeme trajanja braka, ali ne isključivo iz sredstava parničnih stranaka kao ranijih bračnih drugova, a osobito ne isključivo sredstvima tužitelja- protutuženika BP. S tim u svezi tužena-protutužiteljica navela je kako je predmetna nekretnina tek polovinom dijela stečena iz sredstava bračne stečevine, dok je druga polovina stečena sredstvima dobivenim od roditelja tužene- protutužiteljice, a koji su i prije sklapanja braka parničnih stranaka, živjeli i radili u Francuskoj. Nadalje, navela je kako je ona s tužiteljem-protutuežnikom nakon sklapanja braka stanovala u [adresa] te su tada, a nakon odbitka obveznih troškova poreza, stanarine i zdravstvenog osiguranja, za ostale životne potrebe imali mjesečni iznos od 2.300,00 CHF. Tuženica-protutužiteljica navela je i kako je tužitelj- protutuženik 2000. godine na ime socijalne nadoknade jednokratno ostvario iznos od 60.000,00 CHF, a u koji iznos je uračunata i naknada tuženice-protutužiteljice kao njegovateljice tužitelja-protutuženika, kao invalidne osobe. Od navedenog iznosa parnične stranke su 2001. godine kupile predmetnu nekretninu, koja je tada bila nedovršena, odnosno u "roh bau" stanju, a čija je kupoprodajna cijena iznosila 74.000,00 DEM. Tuženica-protutužiteljica navela je kako je predmetna nekretnina u vrijeme kupnje bila stambeno neuvjetovana jer je s gradnjom započeta 1990. ili 1991. godine, na nekretnini je stolarija bila samo djelomično ugrađena, električne instalacije su bile u grubo razvedene, unutarnji zidovi su bili samo ožbukani, bez podova, podne glazure, dvorište oko kuće bilo je neravno, neograđeno, bez dvorišnih objekata i ograde, bez struje i vode. Nadalje, navela je kako je predmetna kuća izvana bila obložena termo žbukom. Tuženica-protutužiteljica navela je kako je na predmetnoj kući promijenjen kompletan krov, i to crijepovi sa opšivima – lamperijom, te su postavljeni kompletno novi oluci (limarija) kao i krovna izolacija. Također je navela kako je na predmetnoj kući uvedeno centralno grijanje, voda i kanalizacija. Tuženica- protužiteljica je navela kako su parnične stranke iznosom od 60.000,00 CHF/74.000,00 DEM potpuno iscrpile svoj kućni budžet, stoga su im pomogli roditeljici tuženice-protutužiteljice.

S tim u svezi navela je kako su njezini roditelj pomagali parničnim strankama pri kupnji živežnih namirnica i hrane, a za vrijeme kada su stranke stanovale u [adresa], te su povremeno u periodu od dva ili tri tjedna kontinuirano stanke boravile kod roditelja tuženice-protutužiteljice, živeći tada o trošku njezinih roditelja. Nadalje, navela je kako je njezin otac imao mala primanja iz kojeg razloga je prilikom kupovine kuće u [adresa] 1995. godine, kao suvlasnike predmetne kuće formalno naveo i parnične stranke, tako su da parnične stranke i roditelji tuženice- protutužiteljice bili uknjiženi kao suvlasnici svatko u ¼ dijela. Predmetna kuća u [adresa] kupljena je putem kredita od 450.000,00 FraFR, koji je glasio na oca tuženice-protutužiteljice ŽP, i koji kredit su otplaćivali roditelji tuženice- protutužiteljice, a parnične stranke uknjižene su kao suvlasnici s obzirom da su isti u predmetnom kreditu bili solidarni jamci, iako oni nisu svojim materijalnim sredstvima sudjelovali u kupovini predmetne kuće u [adresa]. Kuća je prodana 2003. godine, a od kupoprodajne cijene isplaćen je ostatak kredita od 20.000,00 EUR, dok je ostatak od 110.000,00 EUR ŽP sa svog bankovnog računa transferirao na račun tužitelja-protutuženika BP. Tuženica-protutužiteljica je također navela kako su njezini roditelji sudjelovali u opremanju kuće parničnih stranaka u [adresa], na način da su joj iz Francuske dovezli svo potrebno pokućstvo, keramiku i krovnu izolaciju, a u što je utrošeno cca 9.500,00 EUR. Također je navela kako su njezini roditelji i fizičkim radom pridonijeli adaptaciji kuće i okućnice. Sve navedeno, tuženica – protutužiteljica opisala je kao radnje kojima su njezini roditelji iskazivali želju da parničnim strankama osiguraju solidan stambeni i životni standard, a s krajnom namjerom da se u dogledno vrijeme i oni dosele u Republiku Hrvatsku, u predmetnu kuću, a koja je kupljena i projektirana s dva odvojena stambena prostora s dvije kuhinje i dvije kupaonice.

6.2. O tužbenom i protutužbenom zahtjevu u ovosudnom predmetu poslovni broj: P-1210/14 sud je odlučio presudom poslovni broj: P-1210/14-22 od 20. srpnja 2014. kojom je utvrdio da su parnične stranke suvlasnici u ½ dijela svaki na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] Kuća i dvorište u [adresa] površine 1023 m2, te je odbio zahtjev tužitelja-protutuženika BP za razvrgnuće suvlasničke zajednice isplatom. Nadalje, istom presudom sud je odbio tužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice DP da se utvrdi da je na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] Kuća i dvorište u [adresa] površine 1023 m2, DPG suvlasnica u ¾ suvlasničkog dijela, a CP u ¼ suvlasničkog dijela, kao i zahtjev da se odredi dioba suvlasničke zajednice isplatom utvrđene protuvrijednosti tužiteljeva-protutuženikova suvlasničkog dijela na način da DPG isplati BP na način i po odluci suda. Predmetna presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: Gž-1542/2017-3 od 16. siječnja 2019., a protiv koje presude je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-1813/2019-2 od 4. travnja 2023. odbačena revizija.

6.3. Sud je, po službenoj dužnosti, uzimajući u obzir protek vremena od podnošenja tužbe izvršio uvid u zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te utvrdio da je u isti upisana k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], oranica, kuća i dvorište površine 1023 m2, uknjižena kao 1. suvlasnički dio ½ suvlasničkog dijela na ime LP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 2. suvlasnički dio ½ suvlasničkog dijela na ime LP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu razvidno je da je suvlasništvo tužitelja na 1. suvlasničkom dijelu ½ dijela uknjiženo temeljem rješenja o dosudi OVR-684/2021-45 12.02.2024, rješenje Županijskog suda U Slavonskom Brodu,poslovni Broj: Gž Ovr-48/2024-2 28.06.2024, te potvrde pravomoćnosti 23.07.2024, rješenja i Zaključka, Ovr- 684/2021-66 od 24.01.2025

7. Odredbom članka 333. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.– dalje: ZPP) propisano je da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

8. Temeljem citiranog članka 333. stavak 2. ZPP uvažavajući da je tuženik u odgovoru na tužbu izjavio prigovor presuđene stvari, ovaj sud utvrdio je da je isti osnovan. Naime, ovaj sud smatra važnim istaknuti da institut presuđene stvari iziskuje da postoji subjektivni identitet spora (identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi) i objektivni identitet spora - da se radi o istom predmetu spora kojeg valja raspoznati ne samo po istovjetnom sadržaju tužbenog zahtjeva, već i po njegovom činjeničnom obrazloženju.

8.1. S tim u svezi, a na temelju svega gore navedenoga, ovaj sud je utvrdio kako je u ovosudnom predmetu poslovni broj: P-451/2019 tužitelj DP, a tuženik CP, da je predmet spora zahtjev za utvrđenje suvlasništva stranaka na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi Kuća, dvorište i oranica [adresa] površine 1023 m2, i to tužiteljice DP u ¾ suvlasničkog dijela, i tuženika BP u ¼ suvlasničkog dijela. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužiteljica smatra da ima veći udio u predmetnoj nekretnini, koja je bračna stečevina, iz razloga što su njezini roditelji prodali kuću u [adresa] i oni su parničnim strankama nakon prodaje kuće u [adresa] (čiji suvlasnici su formalno bile i parnične stranke) dali iznos od ukupno 82.500,00 EUR, a koji iznos je evidentiran na računu tuženika (svaka parnična stranka je razmjerno svom suvlasničkom dijelu dobila iznos od 41.250,00 EUR). Nadalje, navela je kako je njezin otac njoj na temelju usmenog darovanja 17. ožujka 2003. darovao iznos od 45.000,00 EUR koji je isplaćen na račun tuženika BP, koji iznos je dar i kao takav ne predstavlja bračnu stečevinu.

8.2. Nadalje, iz stanja spisa ovoga suda poslovni broj: P-1210/2014, u kojemu je donesena pravomoćna presuda, razvidno je da je tužitelj CP, a tuženica je DP (ranije DPG), a predmet spora je utvrđenje suvlasništva i suvlasničkih omjera ne nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] Kuća i dvorište u [adresa] površine 1023 m2, i to na način da se utvrdi da je DPG suvlasnica u ¾ suvlasničkog dijela, a CP u ¼ suvlasničkog dijela. Iz činjenica navedenih u tužbi i odgovoru na tužbu proizlazi da tuženica-protutužiteljica smatra da joj pripada veći suvlasnički dio predmetne nekretnine jer su adaptaciji i dovršetku predmetne nekretnine doprinijeli i njezini roditelji, koji su parničnim strankama nakon prodaje kuće u [adresa] (čiji suvlasnici su formalno bile i parnične stranke) dali iznos od 110.000,00 EUR, koji iznos je uplaćen na račun tužitelja-protutuženika, te su im pomagali kupnjom pokućstva za predmetnu nekretninu, hrane i namirnica te fizičkim radom, a s namjerom da parničnim strankama osiguraju solidan stambeni i životni standard, te da se i oni jednoga dana usele u predmetnu nekretninu.

9. S obzirom na sve gore navedeno, valja istaknuti kako ovaj sud utvrđuje da se u konkretnom predmetu, kao i u predmetu ovoga suda poslovni broj: P-1210/2014, u kojemu je donesena pravomoćna presuda, radi o istim strankama, koje su s obzirom na podnesenu protutužbu u istim procesnim ulogama te se radi o istom predmetu spora – nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i utvrđenju suvlasništva na istoj i to ¾ suvlasničkog dijela na ime DP i ¼ suvlasničkog dijela u korist BP. Nadalje, u oba spisa činjenični supstrat je u bitnome istovjetan, a to je da su pri adaptaciji i opremanju predmetne nekretnine sudjelovali roditelji DP, s razlikom da je u tužbi u ovom predmetu poslovni broj: P- 451/2019 tužiteljica navela se radilo o novčanom iznosu od 45.000,00 EUR koji joj je darovao otac, i koji je isplaćen na račun tuženika, dok je u ovosudnom predmetu poslovni broj: P-1210/2014 tuženica-protutužiteljica navela da se radilo o iznosu od 110.000,00 EUR koji iznos su roditelji tuženice-protutužiteljice dali strankama kako bi im osigurali bolji životni i stambeni standard. Dakle, sud je utvrdio da se radi o istovjetnim sadržajima tužbenog i protutužbenog zahtjeva, i o istovjetnom činjeničnom obrazloženju – polaganju tužiteljičina prava na veći suvlasnički dio temeljem ulaganja u nekretninu.

10. Slijedom navedenoga, ovaj sud je utvrdio da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o presuđenoj stvari – res iudicata, i to polazeći od općih stajališta o res iudicata koje je izrazio Europski sud za ljudska prava u predmetu Brletić protiv Hrvatske (br. 42009/10, presuda, 16. siječnja 2014.;) koja glase:

"37. Sud ponavlja da pravo na pošteno suđenje prema članku 6. stavku 1. Konvencije, tumačeno u svjetlu načela vladavine prava i pravne sigurnosti, obuhvaća zahtjev da se presuda u slučajevima kada su sudovi zaključili pitanje s pravomoćnim učinkom ne bi trebala dovoditi u pitanje (vidjeti predmete Brumărescu protiv Rumunjske [VV], br. 28342/95, stavak 61., ESLJP 1999-VII i Kehaya i ostali protiv Bugarske, br. 47797/99 i 68698/01, stavak 61., 12. siječnja 2006.).

38. Načelo res iudicata zahtijeva da nijedna stranka nema pravo tražiti reviziju pravomoćne i obvezujuće presude samo u svrhe odobravanja ponovnog suđenja i donošenja nove odluke u predmetu. Svaka se revizija ne bi trebala tretirati kao prikrivena žalba, a sama mogućnost postojanja dvaju viđenja o predmetu nije osnova za ponovno razmatranje (vidjeti predmet Esertas protiv Litve, br. 50208/06, stavak 21., 31. svibnja 2012.).

39. Razlog tome leži u činjenici da je načelo prema kojem je pravomoćna presuda res judicata i rješava spor između stranaka s pravomoćnim učinkom temeljni element prava na pošteno suđenje koje jamči članak 6. Konvencije u građanskim pitanjima (vidjeti predmet Kehaya i ostali, prethodno navedeno, stavak 63.)."

11. Konačno, slijedom svega navedenoga ovaj sud zaključuje kako pravomoćna sudska odluka djeluje između stranka na koje se odnosi te za njih predstavlja individualni zakon kojeg su one dužne poštivati u cijelosti (res iudicata facit ius inter partes). Nadalje, pravomoćna sudska presuda smatra se istinitom po načelu res iudicata pro veritate habetur (presuđena stvar se prihvaća (uzima) kao istinita). Slijedom navedenog ovaj sud ne može ponovno raspravljati o zahtjevu stranke o kojemu je već donesena meritorna pravomoćna presuda, jer se ona smatra istinitom i zakonitom te predstavlja konačno rješenje spora među strankama na koje se odnosi.

12. U odnosu na alternativno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica ja navela da ukoliko sud odbije kao neosnovan raniji tužbeni zahtjev – za utvrđenje suvlasništva na predmetnoj nekretnini tužiteljice u ¾ dijela i tuženika u ¼ dijela, te izdavanja isprave podobne za uknjižbu tužiteljičina prava suvlasništva u zemljišnoj knjizi, tužiteljica zahtjeva da sud naloži tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 45.000,00 EUR u protuvrijednosti HRK na dan ispate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. travnja 2015. do isplate, te da joj tuženik naknadi troškove parničnog postupka, valja navesti da je odredbom članka 188. stavak 1. ZPP propisano da tužitelj u jednoj tužbi može istaknuti više zahtjeva protiv istog tuženika kad su svi zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom. Ako zahtjevi nisu povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom, oni se mogu istaknuti u jednoj tužbi protiv istog tuženika samo kad je isti sud stvarno nadležan za svaki od tih zahtjeva i kad je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka. U stavku 2. istoga članka propisano je da tužitelj može dva i više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan.

12.1. Slijedom navedenoga, kako je sud utvrdio da u odnosu na prvi postavljeni tužbeni zahtjev nisu ispunjene procesne pretpostavke za meritorno odlučivanje jer se ne radi o presuđenoj stvari, ovaj sud nije nadležan upustiti se u raspravljanje o osnovanosti prvo postavljenog zahtjeva da bi u smislu odredbe članka 188. stavak 2. ZOO, raspravljao o osnovanosti drugog postavljenog zahtjeva nakon što bi eventualno našao da onaj ispred njega nije osnovan (isto Županijski sud u Sisku poslovni broj: Gž-138/2025-3).

13. Tužiteljica je tužbom zahtijevala i naknadu troškova parničnog postupka, ali kako je u konkretnoj pravnoj stvari sud odbacio tužbu, to primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP tužiteljici ne pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka jer je odbačajem tužbe tuženik uspio u sporu, dok tuženik do donošenja ove odluke nije podnio specificirani zahtjev za naknadom troškova postupka.

14. U odnosu na zabilježbu spora na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (ranije zk. ul. br. [broj ZK uloška]) k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] koja zabilježba je upisana m rješenjem zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda poslovni broj: Z-6109/2019 od 7. studenog 2019., valja istaknuti kako je odredbom članka 88. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19., 128/22., 155/23., 127/24.) propisano da ako nakon provedene zabilježbe tužitelj odustane od tužbe ili je njegov tužbeni zahtjev odbijen ili odbačen pravomoćnom odlukom odnosno ako je prijedlog konačno odbijen ili je obustavljen postupak zbog kojega je zabilježba bila određena, na prijedlog će se odrediti brisanje zabilježbe. Isto vrijedi i kad je zabilježba određena time da će se postupak pokrenuti u određenom roku, a postupak nije pokrenut u tom roku. U stavku 3. istoga članka propisano je da brisanje zabilježbe spora može zahtijevati podnositelj prijedloga za zabilježbu spora i prije ispunjenja uvjeta iz stavka 1. ovoga članka. Prijedlogu će se udovoljiti ako je na prijedlogu za brisanje zabilježbe istinitost potpisa ovjerovljena na propisan način. Nadalje, odredbom članka 89. stavak 1. ZZK propisano je da se zabilježba spora briše po službenoj dužnosti nakon isteka roka od deset godina od trenutka kad je bila dopuštena.

Na temelju citiranih zakonskih odredbi, sud nije odlučivao o brisanju zabilježbe spora, nego će o istome odlučivati po prijedlogu, odnosno zabilježba spora brisati će se istekom roka od deset godina od trenutka kada je bila dopuštena.

15. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 19. kolovoza 2025.

Sutkinja

Anđela Bionda

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljica DP, po punomoćniku Ivanu Boškoviću, odvjetniku u Požegi- e- komunikacijom

2. Tuženik CP, po punomoćnici Aniti Pezer, odvjetnici u Slavonskom Brodu- e- komunikacijom