REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8

Poslovni broj: Pp-2226/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĆĐ, radi prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a povodom Optužnog prijedloga Grubišno Polje Klasa: 211-07/25-5/21485, Urbroj: 511-02-09-25-1 od 13.8.2025., nakon provedenog žurnog postupka te proglašenja presude dana 14.8.2025., na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 19. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o j e

OKRIVLJENI ĆĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ć i Z, r. V, rođen **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]., vlasnik OPG-a, neoženjen, 3 maloljetne djece, državljanin Republike Hrvatske, visoka stručna sprema, pismen, prekršajno neosuđivan,

oslobađa se optužbe

I da bi dana 13. kolovoza 2025., oko 17:10 sati, u na dječjem igralištu u [adresa]., nasilnički se ponašao u obitelji na način što je na bivšu curu ZĐ počeo vikati i galamiti, jer je došlo do nesuglasica oko viđanja sa njegovim djetetom koje živi s majkom te joj se počeo unašati u lice i rekao je da će zvati policiju kako bi se riješila stvar, što je kod oštećene izazvalo uznemirenost i povrijedilo njeno dostojanstvo, time da se događaj odvijao u prisutnosti maloljetne djece VĐ, rođenog 2021., ĆĐG, rođenog 2021. i ŠĐ, rođene 2021., koja su se uplašila i počela plakati,

pa da bi time počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. i 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

II Na temelju članka 140. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Grubišno Polje podnijela je protiv okrivljenika Optužni prijedlog Klasa: 211-07/25-5/21485, Urbroj: 511-02-09-25-1 od 13.8.2025., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik se očitovao o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnio kako se ne smatra krivim za prekršaj stavljen mu na teret.

3. Ispitani ĆĐ navodi da od njegove strane nije bilo ispoljavanja nasilja u obitelj verbalne naravi koje bi usmjerio prema bivšoj djevojci s kojom ima jedno maloljetno dijete i to ĆĐG u dobi od 4 godine. Obzirom da je izostala njihova životna zajednica maloljetno dijete je pripalo na čuvanje i odgoj majci ZĐ, time da u dogovoru sa Zavodom za socijalni rad ima dopuštenje viđati svoje dijete dva puta tjedno pri čemu naglašava da je u međuvremenu zasnovao životnu zajednicu sa drugom osobom i ima iz te zajednice života 2 maloljetne djece iste dobi. Unazad nekih 9 mjeseci počeo je učestalo ostvarivati kontakte sa maloljetnim djetetom ĆĐG u suradnji sa majkom, koju su suradnju ostvarili preko navedenog Zavoda. Obzirom na dob djeteta u početku je postala sugestija i dogovor o tome da dijete viđa na dvije različite lokacije i to u jednom navratu tjedno na adresi gdje on živi u [adresa], a drugi puta u Bjelovaru gdje živi majka maloljetnog djeteta. Međutim, u višestrukima razgovorima i dogovorima sa stručnim osobama navedenog Zavoda kroz predmetni period od posljednjih 9 mjeseci postojala je uputa tih osoba da se dijete treba što više emotivno vezati za njega kao oca i više se sa njim družiti, pa da u tom smislu postoji sloboda da po volji i nahođenju djeteta ono može doći u njegovu obiteljsku kuću gdje živi, posebno iz razloga kako bi se ono družilo sa njegovo preostalo dvoje djece koje su iste dobi i s kojima je Š iznimno emotivno vezan i voli se s njima družiti. Kritične zgode kada se našao sa oštećenom i sinom ĆĐG te preostalo dvoje njegove djece na dječjem igralištu u [adresa] nije ni na koji način izražavao verbalno nasilje već nakon kraćeg vremena i igranja između djece je došlo do toga da je sam sin Š zatražio da pođe k njemu kući gdje bi se nastavio igrati sa svojim bratom VĐ i T. No, tada je krajnje oštro i neprimjereno reagirala oštećena ZĐ koja je istaknula da to ne dolazi u obzir smatrajući njega odgovornim kako je on navodno nagovorio sina ĆĐG da bi vrijeme u druženju provodili u njegovoj kući, što je nonsens. Radilo se o tome da su to sama djeca poželjela, a životno je prihvatljivo i sugerirano od strane stručnih osoba Zavoda da dijete više vremena provodi sa njim te da to može i činiti u njegovoj obiteljskoj kući, jer za takvo što nema zapreka. Bio je iznenađen takvom reakcijom oštećene koja je podizala ton i bila ortodoksna u svojoj odluci dok on nije imao razloga vikati. Čak što više, upravo zbog takve reakcije i vike oštećene došlo je do uplakanosti djece, a ne zbog njegove reakcije. Tada je naprasno oštećena sina ĆĐG uzela sobom i prekinula njihov susret te ga automobilom odvezla s mjesta događaja. Obzirom na takvu njenu neprimjerenu reakciju obavijestio je policiju o tome, jer nigdje nije određeno da majka njihovog djeteta može bezrazložno prekinuti njihov susret i da može spriječiti dijete da se sa njim druži u njegovoj obiteljskoj kući, što je i bila izričita želja samog djeteta. Stoga poriče da bi ove zgode verbalnim putem u prisutnosti maloljetne djece vršio nasilničko ponašanje u obitelji u odnosu na bivšu emotivnu partnericu ZĐ.

4. Kako je okrivljenik porekao prekršaj za koji se tereti, sud je radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja ispitao oštećenu ZĐ, kao bivšu djevojku okrivljenika, nakon čega je izvršen uvid u zapisnik o ispitivanju okrivljenika u svojstvu osumnjičenika, zapisnik o ispitivanju oštećene ZĐ u svojstvu svjedoka, te email Zavoda za socijalni rad.

5. Ispitana ZĐ iskazuje da je da je došlo do nemile situacije kritičnog popodneva na opisanoj lokaciji prilikom susreta okrivljenika kao bivšeg životnog partnera s kojima ima maloljetno dijete ĆĐG u dobi od 4 godine. Obzirom da sa okrivljenim nakon 16 godina emotivne veze nije zasnovala zajednički život, ipak 2021. rodilo se njihovo dijete, a od početka okrivljenik kao otac nije upoznao dijete niti učestalo dolazio, osim što je uplaćivao izvjestan iznos za uzdržavanje, te je korektno dijete priznao. Protekom nekog vremena okrivljenik je ipak barem jednom mjesečno i nekada u rjeđim prilikama posjećivao dijete, ali zbog tadašnje dobi djeteta nije došlo do njihove povezanosti i emotivne zbliženosti. Obzirom na to tek u 10 mjesecu protekle godine zajedno sa okrivljenikom je otišla u Zavod za socijalni rad kako bi dogovorili potrebne i češće susrete oca sa djetetom upravo stoga da bi se upoznali i emotivno zbližili. Vezano za to je postignut usmeni dogovor da se 2 puta tjedno u popodnevnim satima nekoliko sati maloljetno dijete susreće s ocem i to na dvije različite lokacije, time da je jedna lokacija u mjestu gdje živi okrivljenik kao otac djeteta, a druga lokacija je u stambenom prostoru gdje živi ona s djetetom. Predmetni dogovor je djelomično izmijenjen u posljednjih mjesec dana, tako da je nova lokacija jednog od susreta u parku Kukavica. Tih posljednjih mjesec dana je uglavnom korektno bilo druženje okrivljenika sa djetetom, a kritične zgode prilikom susreta na lokaciji u [adresa] na dječjem igralištu okrivljenik je došao traktorom sa svojim drugim maloljetnim djetetom koje je iste dobi kao i njihov sin Š. Ona je s druge strane na druženje došla sa nećakinjom ŠĐ koja je također te dobi kako bi se sva djeca zajedno igrala. Međutim, odmah nakon što je okrivljenik sišao sa traktora zajedno sa djecom rekao je sinu M da kaže ĆĐG kako trebaju odmah ići kod njih u obiteljsku kuću gdje će se nastaviti igrati. Takav dogovor između njih nije postojao niti je druženje između djece trebalo biti u kući kod okrivljenika već na navedenom igralištu. Obzirom na činjenicu da sin Š u jednom navratu kada je bio u kući kod oca nije bio sretan i zadovoljan te se čak u pojedinim situacijama izjašnjavao da ne želi druženje i susrete s ocem, smatrala je da nije potrebno i prihvatljivo da se djeca idu igrati u kuću okrivljenika. Stoga mu je rekla da to ne dolazi u obzir već da se djeca moraju nastaviti igrati na tom igralištu. Takva njezina reakcija kod okrivljenika je izazvala gnjev i ljutnju te je počeo podizati ton u komunikaciji sa njom govoreći da mu ona onemogućava susrete i zbližavanje s djetetom, što nije bila njezina namjera. Tada joj se počeo unositi u lice tvrdeći da će zvati policiju iz navedenog razloga, a navedena vika kod djece je izazvala reakciju na način da su svi troje počeli plakati, zbog čega je uzela sina u naručje i bilo je jasno da se ono više ne želi igrati tamo i družiti s ocem. Dakako da je zbog ovakve reakcije okrivljenika bila uznemirena, jer je shvatila da su i djeca uplašena, zbog čega su počela plakati uslijed njegove vike. Na kraju ističe da ona svakako želi da njihovo dijete ostvaruje redovne i adekvatne susrete s ocem, bez obzira na lokaciju gdje bi se susreti odvijali, ali pokušava iznaći način da ti susreti u svakom slučaju odgovaraju djetetu gdje bi ono u tim susretima bilo sretno, kako bi se što više zbližilo s ocem, jer ionako nikada nije onemogućavala ili sprečavala okrivljenika da se susreće i viša s djetetom već joj je bila uvijek namjera da što više budu zajedno i da oca u dovoljnoj mjeri upozna i zavoli kao roditelja. Obzirom na činjenicu da je nužno i potrebno da se nastave susreti djeteta s ocem te da on nije ranije izražavao bilo kakvo nasilničko ekstremno ponašanje prema njoj ili djetetu, ne smatra potrebnim i svrsishodnim da mu se izriče bilo kakva zaštitna mjera, posebno zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja u odnosu na nju kao žrtvu nasilja.

6. U postupku nije bilo sporno da je okrivljenik kritične zgode na naznačenoj lokaciji bio u razgovoru sa oštećenom, time da je događaju bilo prisutno troje maloljetne djece.

7. Međutim, valjalo je kao sporno utvrđivati da li se okrivljenik nasilnički ponašao u obitelji na način da je na bivšu djevojku počeo vikati i galamiti te joj se unašati u lice i rekao je da će zvati policiju kako bi se riješila stvar, što bi kod oštećene te maloljetne djece izazvalo uznemirenost i povrijedilo njeno dostojanstvo.

8. U odnosu na provedene i dostupne dokaze sud nije našao potpuno sigurno utvrđenim da bi eksplicitno ponašanje okrivljenika bilo takve naravi da bi ispunio biće djela prekršaja koji mu se stavlja na teret, pa je stoga oslobođen optužbe.

9. Nakon što je okrivljenik iznoseći obranu porekao protupravnu radnju jasno je istaknuo da on niti u jednom trenutku nije izražavao psihičko nasilje prema majci svog djeteta, a još manje prema djeci koja su se nalazila s njim na susretu. Time proizlazi da sa oštećenom ZĐ ima zajedničko dijete ĆĐG koji se nalazi kod majke na čuvanju i odgoju, dok on ima mogućnost viđati dijete prema dogovoru sa Zavodom za socijalni rad. To čini učestalo unazad 9 mjeseci dok se susreti odvijaju na dvije lokacije, pa tako i u mjestu gdje on prebiva. Dakako da je svrha tih susreta emotivna povezanost sa djetetom koje se ujedno voli igrati i sa njegovim drugim sinom VĐ obzirom da su iste dobi. Upravo zbog međusobnog zbližavanja smatra prihvatljivim da se pojedini susreti i druženja odvijaju i u njegovoj kući, jer je i to želja samog djeteta ĆĐG. Međutim, majka djeteta je prilično stroga po tom pitanju i prilično otežano s njom komunicira oko susreta s djetetom od njegove strane, pa time smatra neprihvatljivim da dijete odlazi kod njega u obiteljsku kuću i druži se s njegovom drugom djecom koju ima iz nove zajednice života. Tako se odvijalo i kritične zgode kada su se djeca našla na igralištu i [adresa], pa kako su upravo sama djeca željela vrijeme provoditi u njegovoj obiteljskoj kući, bio je iznenađen oštećene ZĐ kada je rekla da to ne dolazi u obzir reakcijom. Upravo je ona podizala ton u međusobnom razgovoru i iznenadila djecu čija se željela nije poštovala te su zbog toga bila djeca uplakana, dok on nije imao nikakav razlog za viku i neprimjereno ponašanje koje bi ustrašilo majku njegovog djeteta, a posebnu djecu. Tada je čak ZĐ naprasno i neočekivano prekinula susret s jedet4tom jer ga je uzela u naručje i povela u automobil i napustila lice mjesta te time opstruirala njegovo druženje s djetetom na koje ima zakonsko pravo te je on zatražio intervenciju policije.

10. U izvjesnoj mjeri predmetni događaj drugačije je opisala sama oštećena ZĐ čiji je iskaz prilično detaljan te je iz samog iskaza vidljivo da je ona prilično nezadovoljna ponašanjem okrivljenika koji se navodno od rođenja njihovog djeteta ĆĐG nije pojavljivao na način da počinje ostvarivati emotivnu vezu s djetetom, već je unazad nekoliko mjeseci tražio susrete s djetetom koji su mu odstrane nadležnog tijela omogućeni. Ove zgode je doista njihov dijete ĆĐG dovela ona na druženje s ocem u [adresa] na dječje igralište gdje je okrivljenik došao sa svojim drugim djetetom a ona sa svojom nećakinjom da se djeca zajedno druže i igraju obzirom da su iste dobi. Dalje proizlazi da je okrivljenik po susretu djece odmah svog sina VĐ naveo da njihovog sina ĆĐG privoli kao trebaju ići u kuću okrivljenika da se igraju. Obzirom da takav dogovor nije postojao niti je bilo razloga da se odlazi u kuću okrivljenika, smatrala je da se djeca trebaju igrati na ovom igralištu i nikako da ne idu u kuću okrivljenika. Obzirom d je to istaknula okrivljeniku, to je izazvalo kod njega ljutnju kada je počeo podizati ton te je tvrdio da mu ona onemogućava susrete s djetetom. Zbog takvog načina razgovora djeca su pčela plakati, pa je ona u naručje uzela svog sina, jer je bila uznemirena i djeca su bila uplašena.

11. Nadalje, okrivljenik je ispitan nakon događaja u Policijskoj postaji Grubišno Polje u svojstvu osumnjičenika, pri čemu su mu pružena sva potrebna upozorenja dok se ispituje u tom svojstvu, tako da je njegov iskaz valjan i zakonit dokaz, a u njemu se izjasnio da se navedenog popodneva sa sinom VĐ pojavio na dječjem igralištu u [adresa] gdje je mjesto susreta i druženja s njegovim drugim maloljetnim sinom ĆĐG. Djeca su se trebala zajedno igrati pri čemu je savjetnik u Zavodu za socijalni rad dozvolio da se djeca mogu igrati u njegovoj obiteljskoj kući, ali se tome majka djeteta ĆĐG protivila i rekla da će otići odmah kući s djecom te da dijete više ne bude vidio.

12. Nadalje valja napomenuti da je sama oštećena ZĐ prvotno ispitana odmah nakon prijave nasilnog čina u Policijskoj postaji Grubišno Polje, te predmetni iskaz predstavlja zakonit dokaz obzirom da su joj upućena potrebna zakonita upozorenja dok se ispituje u svojstvu svjedoka. Kod toga treba istaknuti kako je oštećena isticala da je navedenog popodneva došla sa sinom ĆĐG i nećakinjom ŠĐ u park kod škole u [adresa] dok je okrivljenik došao sa drugim svojim sinom VĐ. Tada je okrivljenik sa njima želio otići do njegove kuće, ali ona to nije dozvolila već je inzistirala da se djeca igraju na igralištu. Tada je okrivljenik počeo na nju vikati prijeteći da će pozvati policiju, zbog čega su počela djeca plakati dok je ona time bila uznemirena.

13. I na kraju, iz email poruke zaposlenika Zavoda za socijalni rad Marka Štavalj proizlazi da okrivljenik ima mogućnost 2 puta tjedno nekoliko sati na dvije različite lokacije imati susrete s svojim djetetom ĆĐG, pri čemu se u odnosu na oba roditelja daje sugestija na koji će način lakše međusobno komunicirati kako se ne opstruirali susreti djeteta s ocem, jer je to u obostranom interesu. Time ih se upućuje da budu fleksibilni po potrebi vezano za termine i lokaciju susreta, samo kako bi ti susreti roditelja i djeteta bili redoviti.

14. Analizom naprijed provedenih dokaza jasno se uočava kako između okrivljenika i njegove bivše životne partnerice s kojom ima maloljetno dijete ĆĐG nije moglo doći do dogovora o održavanju susreta i druženja oca i djeteta koje se nalazi kod majke na čuvanju i odgoju, već su bili primorani da te susrete odredi nadležna služba zavoda za socijalni rad. Dalje proizlazi kako se uglavnom ti susreti oca s djetetom održavaju korektno i redovito na dvije različite lokacije. Ni iz čega ne proizlazi da se susreti oca s djetetom ne mogu eventualno po želji samog djeteta i u dogovoru roditelja održavati i odvijati i na nekoj drugoj lokaciji, pa time niti u kući odnosno ekonomskom dvorištu okrivljenika. S druge strane, prema ukupnosti iznesenih tvrdnji same oštećene ZĐ može se razabrati da je ona uglavnom nezadovoljna ponašanjem okrivljenika koji navodno od rođenja djeteta nije odmah pokazivao interes za emotivno zbližavanje sa sinom ĆĐG, osim što je plaćao uzdržavanje. Isto tako, uočava se da je navedena oštećena prilično formalistički nastrojena vezano za vrijeme i lokaciju druženja oca s djetetom, što znači da nema puno razumijevanja i fleksibilnosti oko želja koje bi izrazili otac i sin vezano za njihove susrete. To jasno proizlazi iz njezinih izričitih tvrdnji kako je odmah reagirala kada je čula okrivljenika gdje svog drugog sina VĐ upućuje da pita sina ĆĐG želi li da se idu igrati u njegovu obiteljsku kuću. Upravo je sama oštećena odbila takvu mogućnost, pri čemu očito nije niti pitala svog sina ĆĐG da li je to doista i njegova želja, već je reagirala impulzivno i odrješito odbila takvu mogućnost te bez daljnje rasprave i dogovora sa okrivljenikom o nastavku susreta s djetetom uzela je sina u naručje i otišla s mjesta gdje se druženje trebalo odvijati.

15. Time se već uviđa kako neupitno postoji izvjestan animozitet između okrivljenika i navedene oštećene gdje se njihovi međusobni odnos nužno reflektira i na zajedničko maloljetno dijete koje se bez sumnje treba emotivno zbližavati s ocem s kojim ne živi. Pi tome se bez sumnje trebaju u pravilu poštovati upravo interesi samog djeteta i udovoljiti njegovim zahtjevima te željama, kako bi se dijete u što boljoj životnoj atmosferi i zadovoljstvu odgajalo i odrastalo, kod čega su manje bitni formalni dogovori o susretima s ocem vezano za vremenski termin ili lokaciju susreta. Upravo na to apelirao je spomenutom porukom socijalni radnik koji je zadužen za praćenje navedenih obiteljskih odnosa, gdje je oba roditelja upravo uputio kako moraju biti pragmatični i tolerantni te održavati susrete oca s djetetom prema zajedničkom dogovoru, pri čemu nisu uvijek nužno vezani za vrijeme i lokaciju susreta.

16. U konkretnoj situaciji nalazimo da je okrivljenik očito svog sina VĐ uputio da razgovara sa njegovim drugim sinom ĆĐG s kojim se trebao susresti da se dogovore o tome želi li navedeni susret provesti kod njega u obiteljskoj kući. Također iz dokaza proizlazi da je već na to odmah reagirala oštećena ZĐ kojoj se takva ideja nije svidjela te je odmah rezolutno odlučila d e to neće dogoditi, bez da je pokušala komunicirati sa okrivljenikom i dogovoriti se o tome, a još manje da bi pokušala pitati sina ĆĐG da li bi se želio družiti s ocem na navedenom igralištu ili negdje drugdje. Takvu svoju odluku oštećena je pokušala opravdati time da u jednom navratu kada se njihov sin Š nalazio kod kuće okrivljenika, da nije bio zadovoljan i sretan tim susretom i druženjem. Međutim, kod toga svakako valja naglasiti da je svaki susret i emotivno zbližavanje roditelja i djeteta zaseban i ne može uvijek u potpunosti opravdati njihova očekivanja, ali je ključno da susreti roditelja i djeteta budu redoviti i da se u njima međusobno iskazuju emocije da bi dijete imalo osjećaj kako doista ima oba roditelja uz koje je usko vezan.

17. Iz naprijed iznesenog sasvim je očito da je upravo reakcija oštećene u konkretnoj situaciji dovela do izvjesne nemile komunikacije s okrivljenikom, jer je očito otac želio saznati razlog zbog kojeg se susret s djetetom onemogućuje od njezine strane u njegovom kućnom okruženju i s njegovom djecom iz druge zajednice života. Stoga je navedeno odbijanje oštećene da se njegovo druženje s djetetom ne može odvijati kod njegove kuće već samo na ovom igralištu svakako moglo kod oca izazvati reakciju da joj prigovara zbog takve odluke i podiže ton te spominje policiju kao instituciju koja bi spriječila takvu njenu samovolju gdje mu se onemogućuje adekvatan susret s djetetom. Međutim, isto tako je istovremena reakcija oštećene da sina ĆĐG uzme u naručje i odvede u automobil te na taj način naprasno prekine susret i druženje s ocem koji faktično nije ni započeo, također je mogao izazvati reakciju svo troje djece koja su se zatekla na mjestu događaja i očito se željela zajedno igrati, a što im je bez pojašnjenja i naglo onemogućeno.

18. Prema tome, obzirom da nema posebne pisane odluke nekog nadležnog tijela o tome kako ć se formalno i strogo održavati susreti okrivljenika kao oca s njegovim djetetom ĆĐG, već postoji jasna sugestija stručnih osoba Zavoda za socijalni rad koji nadgleda obitelj i susrete oca s djetetom o tome da između roditelja nužna elastičnost i otvorenost oko dogovora u kojem terminu i gdje će se održavati navedeni susreti, tada bez sumnje nije bilo potrebno i nužno da oštećena kao majka inzistira i radikalno donosi odluku o tome kako će u ovoj prilici onemogućiti navedeni susret okrivljenika sa sinom samo zašto što je postojala ideja da se djeca trebaju igrati na nekom drugom mjestu, a nikako na navedenom igralištu gdje su se susreli.

19. Kada je tome tako, onda je razvidno da oštećena ZĐ nije pružila priliku okrivljeniku da se s njim pokuša dogovoriti o mjestu gdje će se održati druženje sa njihovim djetetom, a još manje je pokušala razgovarati sa sinom ĆĐG o njegovo želji koju bi trebala poštovati i ispuniti, jer su jedino bitni njegovi interesi da bi se što prije emotivno zbližio s ocem, dok je na ovaj način dovođenje djeteta s mjesta događaja upravo postigla suprotan efekt. Baš zbog toga sud nalazi da nije sa sigurnošću utvrđeno kako bi upravo i jedino reakcija okrivljenika eventualnim podizanjem tona u razgovoru sa oštećenom ZĐ izazvalo uznemirenost na njezinoj strani, a k tome i kod maloljetne djece koja su se zatekla u njihovoj blizini na način da su se djeca rasplakala. Sasvim je moguće da su negativne emocije kod djece koja su se reflektirale plakanjem izazvane i time što je sama oštećena naprasno odmah prekinula njihovo druženje u namjeri da se igraju i zabave i gdje je okrivljenik kao otac onemogućen da bude sa svojim sinom.

20. Stoga svi provedeni dokazi ukazuju da su okrivljenik i oštećena ZĐ kao roditelji djeteta oboje neadekvatno reagirali u navedenoj situaciji, kod čega sama oštećena nije imala razloga biti posebno uznemirena obzirom da je upravo ona svojom reakcijom izazvala prekid ovog susreta i druženja oca s djetetom dok se ne može sa sigurnošću prihvatiti izričito njezina tvrdnja o tome da su baš zbog reakcije okrivljenika maloljetna djeca bila emotivno povrijeđena.

21. Time u nedostatku potpuno jasnih i sigurnih dokaza da je postojalo nasilje u prisutnosti maloljetne djece, a posebno i prema njima, na način kako se to ističe u činjeničnom opisu optužnog akta, sud je okrivljenika primjenom pravila "in dubio pro reo" oslobodio optužbe.

22. Svi troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Republike Hrvatske.

U Bjelovaru, 19. kolovoza 2025.

Zapisničar

SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.

Ratko Laban v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude podnositelj Optužnog prijedloga ima pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka, bez naplate takse, a pravodobno podnesena žalba odgađa izvršenje presude.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku

2. Podnositelju Optužnog prijedloga

• po pravomoćnosti

3. Žrtvi ZĐ

4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Grubišno Polje