REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Makarskoj - Stalna služba u Imotskom
Ante Starčevića 23
21260 Imotski
Poslovni broj: P-110/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj po sucu Mate Kukavica u pravnoj stvari tužitelja NĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ani Barnjak Bagarić, odvjetnici u Makarskoj, protiv tuženika N (Karma) Radić rođ. NĆ pok. G, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], GĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], AĆ, [adresa], BĆ, [adresa], DĆ žena A, MĆ žena B, NĆA, GĆA, AĆA, OĆ pok. B, te tužene [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalnoj službi u Makarskoj, Građansko-upravnom odjelu, radi utvrđenja, nakon glavne i javne rasprave zaključene 09.07.2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u ossutnosti uredno pozvanih tuženika, 19.08.2025.,
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj NĆ vlasnik nekretnine označene kao zk. č. br. 1021/1 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina]-Baška Voda, ukupne zemljišnoknjižne površine 213 m2, pa su tuženici dužni trpjeti da tužitelj temeljem ove presude kod ovog suda, zatraži i ishodi uknjižbu svog prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja tog prava na navedenoj nekretnini u cijelosti sa imena tuženih odnosno sa imena njihovih označenih pravnih prednika.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je vlasnički posjed predmetne nekretnine opisane u izreci ove presude stekao nasljedstvom iza svoje majke, a ona iza svojeg oca, tužiteljeva djeda. Kako tvrdi da je uračunavajući vrijeme posjeda svojih prednika stekao pravo vlasništva dosjelošću, a kako nije uknjižen kao vlasnik, u pogledu nekretnine citirane u izreci presude, podnosi tužbu kojom traži da se utvrdi da je vlasnik te nekretnine te da ga se ovlasti na uknjižbu prava vlasništva uz brisanje dosadašnje uknjižbe.
2. Tuženici zastupani po privremenom zastupniku u odgovoru na tužbu navode da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu, a XI-tuženica Republika Hrvatska se takokđer protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ukazujući da je suvlasnik predmetne nekretnine UĆ svojim suvlasničkim dijelom nekretnine raspolagao u korist prednika te tuženice još 1941. Pogodbom o ustupu, pa da prednici tužitelja i nisu bili pošteni posjednici sve i da su uopće bili u posjedu predmetne nekretnine. Slijedom toga, osporavaju da su se stekli uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću. I-tuženica se izjasnila da nema nekretnina na tom području pa u odnosu na sebe ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, dok se II- tuženica GĆ izjasnila da se ne protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, a preostali tuženici nisu dali odgovor na tužbu.
3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige, presliku skice predmetne nekretnine, presliku tužbe iz postupka vođenim pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-255/86 i presude na temelju priznanja iz tog postupka od 30. lipnja 1986., presliku rješenja o nasljeđivanju, presliku rješenja o dozvoli gradnje od 03. rujna 1986., presliku Uvjerenja o uvjetima uređenja prostora, presliku rješenja o izvedenom stanju, presliku zahtjeva tužitelja za mirno rješenje spora, presliku odgovora XI-tuženice na zahtjev za mirno rješenje spora, presliku presude ovog suda pod poslovnim brojem P-93/21 od 22. travnja 2022., presliku Prijavnog lista od 04. studenog 2015., a osim navedenog izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Perici Puljiću, kao i dokaz saslušanjem svjedoka ĐĆ, JĆ, ČĆ, te tužitelja.
4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - nadalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
5. Između stranaka je sporno jesu li se ispunili uvjeti temeljem kojih bi se moglo smatrati da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine kako to isti traži tužbom.
6. Iz iskaza svjedoka ĐĆ, JĆ, ČĆ, te tužitelja, utvrđeno je da je predmetna nekretnina u posjedu tužiteljevih prednika još od tužiteljeva djeda (majkinog oca), kao i da je tužitelj 80-ih godina prošlog stoljeća (tužitelj navodi 1983.-1984.) sagradio montažnu kuću na predmetnoj lokaciji kao i roštilj, kao i da je nekretnina ograđena na mjestu kao i danas upravo od tada, dakle, od kada je počeo graditi predmetnu kuću. Utvrđeno je također da nitko nije osporavao tužitelju niti njegovim prednicima posjed ni vlasništvo predmetne nekretnine, kao i da u kontekstu iste nije nikome kao vlasnik ni posjednik poznat UĆ za kojeg XI- tuženica tvrda da je bio suvlasnik iste i raspolagao svojim suvlasničkim dijelom u korist njenog prednika.
6.1. Sud prihvaća iskaze navedenih svjedoka i tužitelja kao vjerodostojne budući da se isti nalaze u međusobnom skladu, a osim toga imaju neposrednih saznanja vezano za posjedovanje predmetne nekretnine. Osim toga, njihovi iskazi se nalaze i u skladu s ispravama koje prileže spisu i to presudama ovoga suda pod poslovnim brojem P-255/86 od 30. lipnja 1986., te P-93/21 od 22. travnja 2022., ali i rješenja o nasljeđivanju od 14. studenog 2003.
7. Isto tako, i iz dokaza uviđajem na licu mjesta utvrđeno je posjedovanje predmetne nekretnine od strane tužitelja, te da ista u naravi predstavlja kuću s okućnicom, terasom i dvorištem, time da je predmet ovog spora samo dio te nekretnine budući da je u odnosu na ostale dijelove tužitelj već ishodio sudsku odluku. Nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Perice Puljića je identificirana i označena predmetna nekretnina koja je predmet tužbenog zahtjeva, pri čemu se ističe da sud prihvaća predmetni nalaz i mišljenje kao stručno i objektivno, a uzimajući u obzir da nitko od stranaka nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje.
7.1. Osim toga, za ukazati je da tužitelj tužbenim zahtjevom i nije obuhvatio cjelokupnu površinu iskazanu u nalazu i mišljenju vještaka već 19 m2 manje,a sud je vezan tužbenim zahtjevom sukladno odredbi čl. 2. Zakona o parničnom postupku.
8. Odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08; dalje ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. navedenog članka je određeno da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo te nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, time da se u odnosu na Republiku Hrvatsku sukladno odredbi stavka 4. navedenog članka stječe vlasništvo uz te kvalitete posjeda protekom 20 godina samostalnog i neprekidnog postojanja, pri čemu je za ukazati da se sukladno odredbi članka 160. stavak 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali tu nekretninu.
9. Slijedom navedenih utvrđenih činjenica i navedene odredbe članka 159. i članka 160. ZV-a, razvidno je da je tužitelj vlasnik navedene nekretnine jer je navedeni dvadesetogodišnji (ali i četrdesetogodišnji rok u kontekstu izvanredne dosjelosti u odnosu na I-tuženicu) neprekidnog samostalnog posjedovanja istekao još prije podnošenja tužbe, i to prije 08. listopada 1991. u kontekstu odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, i to sve imajući u vidu da je utvrđeno da se nekretnina nalazi u posjedu još od djeda tužitelja a da mu je majka rođena **.**.1926. što proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju. Iz naprijed navedenih dokaza, a razvidno je i to da posjed ima sve tri spomenute kvalitete, pa kako je i odredbom članka 130. stavak 1. ZV-a jasno propisano da je onaj tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona ovlašten i ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, valjalo je prihvatiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja pa je i odlučeno kao u izreci presude.
U Imotskom, 19. kolovoza 2025.
Sudac
Mate Kukavica
Pouka o pravu na žalbu:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.
