Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: P-225/2019-45

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici po sudcu toga suda Marijanu Muža, kao sudcu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima iz OD Tušak Miletić i Partneri iz Zagreba protiv tuženika Privredna Banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupano po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 1. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženika, temeljem odredbe čl. 335 st. 4. Zakona o parničnom postupku, 19. kolovoza 2025.

p r e s u d i o j e :

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu br. 9011626232 od 03.07.2006.g., sklopljenog između tužiteljice i tuženika, a solemniziranog od strane javne bilježnice Nives Mirčetić pod br. OU-390/06 dana 05.07.2006.g. koje se odnose na otplatu kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 isplatiti tužiteljici UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.911,75 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose od

- 1,10 € od 01.09.2006.g. do isplate,

- 2,80 € od 27.09.2006.g. do isplate,

- 1,09 € od 01.11.2006.g. do isplate,

- 0,63 € od 01.12.2006.g. do isplate,

- 0,92 € od 01.04.2008.g. do isplate,

- 9,41 € od 01.11.2008.g. do isplate,

- 0,65 € od 30.11.2008.g. do isplate,

- 8,97 € od 31.12.2008.g. do isplate,

- 11,34 € od 01.02.2009.g. do isplate,

- 11,94 € od 01.03.2009.g. do isplate,

- 10,07 € od 02.04.2009.g. do isplate,

- 11,27 € od 01.05.2009.g. do isplate,

- 7,82 € od 02.06.2009.g. do isplate,

- 5,54 € od 01.07.2009.g. do isplate,

- 6,03 € od 01.08.2009.g. do isplate,

- 7,29 € od 01.09.2009.g. do isplate,

- 7,16 € od 01.10.2009.g. do isplate,

- 5,96 € od 01.11.2009.g. do isplate,

- 8,22 € od 01.12.2009.g. do isplate,

- 9,85 € od 01.01.2010.g. do isplate,

- 12,60 € od 02.02.2010.g. do isplate,

- 11,93 € od 28.02.2010.g. do isplate,

- 15,12 € od 02.04.2010.g. do isplate,

- 14,45 € od 04.05.2010.g. do isplate,

- 15,91 € od 01.06.2010.g. do isplate,

- 26,39 € od 01.07.2010.g. do isplate,

- 20,29 € od 30.07.2010.g. do isplate,

- 31,18 € od 31.08.2010.g. do isplate,

- 28,26 € od 01.10.2010.g. do isplate,

- 24,28 € od 03.11.2010.g. do isplate,

- 32,11 € od 01.12.2010.g. do isplate,

- 41,93 € od 01.01.2011.g. do isplate,

- 36,09 € od 02.02.2011.g. do isplate,

- 37,55 € od 01.03.2011.g. do isplate,

- 34,23 € od 01.04.2011.g. do isplate,

- 34,89 € od 03.05.2011.g. do isplate,

- 41,80 € od 01.06.2011.g. do isplate,

- 48,83 € od 01.07.2011.g. do isplate,

- 59,95 € od 31.07.2011.g. do isplate,

- 54,80 € od 01.09.2011.g. do isplate,

- 48,56 € od 01.10.2011.g. do isplate,

- 47,69 € od 01.11.2011.g. do isplate,

- 47,50 € od 03.12.2011.g. do isplate,

- 39,54 € od 31.12.2011.g. do isplate,

- 54,80 € od 01.02.2012.g. do isplate,

- 54,80 € od 01.03.2012.g. do isplate,

- 54,80 € od 01.04.2012.g. do isplate,

- 3,98 € od 07.04.2012.g. do isplate,

- 54,80 € od 01.05.2012.g. do isplate,

- 47,50 € od 01.06.2012.g. do isplate,

- 54,80 € od 01.07.2012.g. do isplate,

- 54,80 € od 01.08.2012.g. do isplate,

- 54,80 € od 01.09.2012.g. do isplate,

- 49,49 € od 02.10.2012.g. do isplate,

- 54,80 € od 01.11.2012.g. do isplate,

- 54,80 € od 01.12.2012.g. do isplate,

- 54,80 € od 03.01.2013.g. do isplate,

- 54,80 € od 05.02.2013.g. do isplate,

- 54,80 € od 01.03.2013.g. do isplate,

- 54,80 € od 09.04.2013.g. do isplate,

- 54,80 € od 01.05.2013.g. do isplate,

- 54,80 € od 02.06.2013.g. do isplate,

- 54,80 € od 30.06.2013.g. do isplate,

do isplate i to do 31.12.2007.g. sukladno Zakonu o kamatama i Uredbi o visini stope zakonske zatezne kamate, od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu br. 9011626232 od 03.07.2006.g., sklopljenog između tužiteljice i tuženika, a solemniziranog od strane javne bilježnice Nives Mirčetić pod br. OU-390/06 dana 05.07.2006.g. u dijelu u kojem je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.

IV. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 isplatiti tužiteljici UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 748,90 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose od

- 0,39 € od 01.11.2006.g. do isplate,

- 0,04 € od 31.12.2006.g. do isplate,

- 0,38 € od 01.05.2007.g. do isplate,

- 3,71 € od 01.09.2007.g. do isplate,

- 3,75 € od 30.09.2007.g. do isplate,

- 3,77 € od 01.11.2007.g. do isplate,

- 3,83 € od 01.12.2007.g. do isplate,

- 3,78 € od 01.01.2008.g. do isplate,

- 3,84 € od 01.02.2008.g. do isplate,

- 8,57 € od 01.03.2008.g. do isplate,

- 8,78 € od 01.04.2008.g. do isplate,

- 8,48 € od 01.05.2008.g. do isplate,

- 8,70 € od 04.06.2008.g. do isplate,

- 8,61 € od 01.07.2008.g. do isplate,

- 8,37 € od 31.07.2008.g. do isplate,

- 8,35 € od 02.09.2008.g. do isplate,

- 8,55 € od 01.10.2008.g. do isplate,

- 9,33 € od 01.11.2008.g. do isplate,

- 8,82 € od 30.11.2008.g. do isplate,

- 9,21 € od 31.12.2008.g. do isplate,

- 9,35 € od 01.02.2009.g. do isplate,

- 9,36 € od 01.03.2009.g. do isplate,

- 9,28 € od 02.04.2009.g. do isplate,

- 10,25 € od 01.05.2009.g. do isplate,

- 9,22 € od 02.06.2009.g. do isplate,

- 9,00 € od 01.07.2009.g. do isplate,

- 9,03 € od 01.08.2009.g. do isplate,

- 9,10 € od 01.09.2009.g. do isplate,

- 9,10 € od 01.10.2009.g. do isplate,

- 9,04 € od 01.11.2009.g. do isplate,

- 9,18 € od 01.12.2009.g. do isplate,

- 9,26 € od 01.01.2010.g. do isplate,

- 9,52 € od 02.02.2010.g. do isplate,

- 9,50 € od 28.02.2010.g. do isplate,

- 9,63 € od 02.04.2010.g. do isplate,

- 9,59 € od 04.05.2010.g. do isplate,

- 9,51 € od 01.06.2010.g. do isplate,

- 10,26 € od 01.07.2010.g. do isplate,

- 9,18 € od 30.07.2010.g. do isplate,

- 10,67 € od 31.08.2010.g. do isplate,

- 10,40 € od 01.10.2010.g. do isplate,

- 10,23 € od 03.11.2010.g. do isplate,

- 10,68 € od 01.12.2010.g. do isplate,

- 11,31 € od 01.01.2011.g. do isplate,

- 10,89 € od 02.02.2011.g. do isplate,

- 10,97 € od 01.03.2011.g. do isplate,

- 10,74 € od 01.04.2011.g. do isplate,

- 10,94 € od 03.05.2011.g. do isplate,

- 5,55 € od 01.06.2011.g. do isplate,

- 11,76 € od 01.07.2011.g. do isplate,

- 12,27 € od 31.07.2011.g. do isplate,

- 12,27 € od 01.09.2011.g. do isplate,

- 11,70 € od 01.10.2011.g. do isplate,

- 11,53 € od 01.11.2011.g. do isplate,

- 11,69 € od 03.12.2011.g. do isplate,

- 1,84 € od 31.12.2011.g. do isplate,

- 14,04 € od 01.02.2012.g. do isplate,

- 13,84 € od 01.03.2012.g. do isplate,

- 15,60 € od 01.04.2012.g. do isplate,

- 3,98 € od 07.04.2012.g. do isplate,

- 14,73 € od 01.05.2012.g. do isplate,

- 6,61 € od 01.06.2012.g. do isplate,

- 15,21 € od 01.07.2012.g. do isplate,

- 14,77 € od 01.08.2012.g. do isplate,

- 15,50 € od 01.09.2012.g. do isplate,

- 12,06 € od 02.10.2012.g. do isplate,

- 15,40 € od 01.11.2012.g. do isplate,

- 14,31 € od 01.12.2012.g. do isplate,

- 14,74 € od 03.01.2013.g. do isplate,

- 17,98 € od 05.02.2013.g. do isplate,

- 15,32 € od 01.03.2013.g. do isplate,

- 14,87 € od 09.04.2013.g. do isplate,

- 16,66 € od 01.05.2013.g. do isplate,

- 19,47 € od 02.06.2013.g. do isplate,

- 20,79 € od 30.06.2013.g. do isplate,

V. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 naknaditi tužiteljici UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.113,90 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude 19. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 3. srpnja 2006. sklopila s tuženikom ugovor o kreditu br. 9011626232, solemniziran kod javnog bilježnika Nives Mirčetić iz [adresa] pod br. OU-390/06 5. srpnja 2006. kojim je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti od 15.615,93 CHF obračunatom prema srednjem tečaju za CHF prema tečajnoj listi tuženika važećoj na dan korištenja kredita. U čl. 6. predmetnog ugovora o kreditu ugovorena je za tužitelja obveza povrata kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja, s rokom otplate od 84 mjeseca s namjenom za kupnju vozila. Također, ističe da je navedeni kredit u cijelosti otplaćen 31. srpnja 2013..

2. Navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) su ništetne a što ima za posljedicu primjenu predmetnog ugovora o kreditu oslobođenog učinka povrata iznosa kredita uz navedenu valutnu klauzulu.

3. Tužitelj ističe da ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka do kraja otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. To nadalje pretpostavlja pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužitelj bio dužan platiti tuženiku prema ugovorenom tečaju kune prema švicarskom franku na dan isplate kredita. Tuženik je tijekom otplate kredita ništetno i nezakonito tužitelju primjenom valutne klauzule u švicarskom franku obračunavao kunsku novčanu obvezu primjenjući povećanje tečaja CHF prema kuni, te je stoga uslijed utvrđenja ništetnosti valutne klauzule u švicarskom franku tužitelj preplatio svaki mjesec na ime dužnih anuiteta koje su se zbog enormnog povećanja tečaja CHF prema kuni uvelike povećali u odnosu na kunske iznose po ugovorenom tečaju na dan isplate kredita.

4. Nakon provedenog financijskog vještačenja, po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. SP, dipl.oec., tužiteljica je podneskom od 9. travnja 2025. istaknula da nema prigovora na metodologiju i način izrade nalaza te isti prihvaća u cijelosti, te navedenim podneskom usklađuje tužbeni zahtjev.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kako u osnovi tako i u visini. Tuženik smatra da tužiteljici nisu ugovorom o kreditu br. 9011626232 koji je zaključen 3. srpnja 2006. povrijeđena njena prava kao potrošača a sve jer tuženi nije koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak (CHF) te na navodno jednostrano mijenjanje kamatne stope a prilikom potpisivanja ugovora i trajanja ugovornog odnosa nije postojala zavaravajuća poslovna praksa od strane tuženika. Netočno tužitelj navodi da bi u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04.07.2013. bile utvrđene navedene povrede iz ugovora o kreditu br. 9011626232 koji je zaključen 3. srpnja 2006.. Ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

6. Nadalje tuženik navodi da je za naglasiti da su stranke u ugovoru o kreditu jasno i nesumnjivo izrazile svoju volju te su to jasno i potvrdile i u tekstu samog ugovora o kreditu gdje je jasno navedeno da su ugovorne strane upoznate sa općim uvjetima poslovanja tuženika i da pristaju na njihovu primjenu, te su suglasne da se na sve što nije regulirano ugovorom o kreditom primjenjuju opći uvjeti poslovanja tuženika, ostali akti banke kojima je regulirano kreditiranje građana te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune i pristaju na njihovu primjenu. U čl. 6. Ugovora o kreditu stranke su jasno ugovorile da u slučaju promjene kamatne stope korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos rate te se obvezuje plaćati tako izmijenjene rate. Pored navedenog tuženik ističe prigovor zastare pozivajući se na opći zastarni rok od 5 godina koji se primjenjuje u slučaju stjecanja bez osnove te ističe da podnošenjem predmetne tužbe nije mogla biti prekinuta zastara za povrat pojedinih preplaćenih iznosa jer je takvo tumačenje u suprotnosti s odredbama čl. 241. Zakona o obveznim odnosima.

7. Tuženik posebno ističe da je u konkretnom slučaju došlo do zatvaranja obveze odnosno ispunjenja ugovora u cijelosti te je u primjeni čl. 326. st.2. Zakona o obveznim odnosima i ništetnost se više ne može isticati. Tuženik se sukladno navedenom protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i predlaže isti u cijelosti odbiti navodeći da je tužba i tužbeni zahtjev neosnovan i to jer je valutna klauzula zakonom dopuštena i jasno određena pravna kategorija koja je utemeljena na kongentnoj normi, te nikako ne može biti proglašena ništetnom kako to tužitelj pogrešno zaključuje niti konkretni pravni posao može biti ništetan samo zbog toga što je ugovorena valutna klauzula a niti može biti proglašena ništetnom neka od odredbi ugovora zbog ugovaranja valutne klauzule, jer volja ugovornih strana jasno i nesumnjivo je određena ugovorom o kreditu te nema zakonske osnove da se ista tumači a kako je ista jasno i nedvojbeno iskazana ugovorom, jer je ugovor o kreditu solemniziran kod javnog bilježnika te isti predstavlja javnu ispravu, te tužbeni zahtjev koji je postavljen se odnosi na ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF, a iznosi koji su navedeni u petitu tužbenog zahtjeva su postavljeni u kunama čime isti ne proizlaze iz navedenog ugovora o kreditu i tako postavljeni tužbeni zahtjev i tužba u cijelosti je nepodoban za odlučivanje, te slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

8. Sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom u priloženu dokumentaciju od strane tužiteljice (list 11-23 spisa), uvidom u priloženu dokumentaciju od strane tuženika (list 53-77 spisa te list 81-86 spisa te list 94-130 spisa), u preslike sudskih odluka (list 161-173 spisa), u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka SP, prof.dr.sc., dipl.oec. za financije, javne financije, poreze, računovodstvo i informatiku od 25. travnja 2022. (list 175-180 spisa), u Ugovor o kredit br. 9011626232 od 3. srpnja 2006. (list 203-207 spisa), u dopunsko financijsko vještačenje na okolnosti više plaćenih iznosa temeljem kredita u CHF od 21. studenoga 2024. (list 213 spisa), na ročištu održanom 10.4.2025. saslušana je tužiteljica UP kao stranka u postupku.

9. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo, poreze i informatiku Vatroslavu Zovko prof. dr.sc. dipl.oec. Vještak u svom nalazu navodi da tužitelj svojom tužbom potražuje razliku više plaćenih iznosa temeljem ugovora o kreditu br. 9011626232 od 3. srpnja 2006., odnosno zadatak vještačenja je bio da vještak utvrdi koliko je tužiteljica više platila pojedini anuitete u odnosu na tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita i u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu, te da vještak uzme u obzir realnu kamatnu stopu koja je vrijedila za čitavo razdoblje otplate ugovora o kreditu, a uzimajući u obzir sve okolnosti koje su utjecale na visinu kamatne stope.

9.1. Nadalje, sudski vještak u svojem mišljenju navodi da sveukupno potraživanje tužitelja radi pretplate u slučaju da se primjenjivala fiksna kamatna stopa od 5,17% iznosi 5.323,44 kune s negativnim razlikama, a pojedinačni mjesečni iznosi prikazani su u tablici 1. te 5.642,55 kuna bez negativnih razlika, a pojedinačni mjesečni iznosi prikazani su u tablici 1. Sveukupno potraživanje tužitelja radi pretplate u slučaju da se primjenjivao fiksni tečaj CHF na dan puštanja kredita u promet iznosi 13.742,17 kuna s negativnim razlikama, a pojedinačni mjesečni iznosi prikazani su u tablici 2. te 14.404,09 kuna bez negativnih razlika, a pojedinačni mjesečni iznosi prikazani su u tablici 2.

9.2. U svom dopunskom financijskim vještačenju na okolnosti više plaćenih iznosa temeljem kredita u CHF od 21. studenoga 2024. (list 213 spisa), sudski vještak SP navodi da budući da prilikom ranijeg vještačenja vještaku nije bio dostavljen ugovor o kreditu tako da je tada vještak napravio zadatak vještačenja na temelju dokumentacije koja prileži spisu koji ugovor o kreditu od 3. srpnja 2006. je ovjeren kod javnog bilježnika 5. srpnja 2006., vještak navodi da nakon što je ponovno izvršio uvid u priloženu dokumentaciju koja prileži spisu, kao i u Ugovor o kreditu br. 9011626232 od 3. srpnja 2006., navodi da je analizom cjelokupne dokumentacije iz spisa te predmetnog ugovora o kreditu vještak utvrdio da je u Osnovnom nalazu i mišljenju koristi sve parametre kako su i određeni ugovorom o kreditu (iznos glavnice 15.615,93 CHF, početno ugovorena kamatna stopa od 5,17%, srednji tečaj CHF tuženika na dan plaćanja anuiteta). U skladu s navedenim, vještak navodi da nije bilo potrebe raditi bilo kakve nadopune te da ostaje u cijelosti pri svom osnovnom nalazu i mišljenju.

10. Tužiteljica UP je iskazala da je predmetni kredit realizirala tijekom 2006. u Privrednoj banci koji je bio u valuti CHF, a isti je realizirala radi kupovine osobnog automobila za osobne potrebe. Navodi da je došla u Privrednu banku radi realizacije kredita te joj je u banci rečeno da može realizirati kredit u CHF radi kupovine osobnog automobila te je prihvatila navedenu ponude banke, navodeći da joj nije ponuđen kredit u bilo kojoj drugoj valuti. Također je iskazala da joj u banci nisu ništa posebno objašnjavali pojedine odredbe iz predmetnog ugovora o kreditu, a niti ona nije posebno čitala cijeli sadržaj ugovora, već joj je samo rečeno da je to ugovor za realizaciju kredita za kupovinu automobila. Nadalje, istaknula je da joj je ispočetka rata kredita mjesečno bila nešto manje od 900 kuna te da su joj se rate kredita prilikom otplate povisivale tako da joj je kasnije rata kredita mjesečno iznosila 1.600,00 kuna, navodeći da je prilikom realizacije kredita znala kakve će posljedice proizaći iz navedenog ugovora o kreditu da isti ne bi potpisala, niti prihvatila.

11. Sud je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl.oec. Vatroslava Zovko u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan i valjan budući da je isti dan u skladu s pravilima struke te od strane stručne osobe.

12. Također iskaz tužiteljice UP sud u cijelosti ocjenjuje kao vjerodostojan i istinit budući da ista ima neposredna saznanja o bitnim činjenicama utvrđivanim u ovom postupku.

13. Budući su prigovori tuženice na predmetni nalaz i mišljenje pravne naravi, a o kojima prigovorima je sud dao svoju ocjenu u prethodnom dijelu obrazloženja, isti ne dovode u sumnju vjerodostojnost nalaza i mišljenja jer ga je vještak izradio u skladu sa zadatkom koji mu je povjeren od strane suda.

14. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. – pročišćeni tekst 25/13, 28/13, 89/14. i 70/19. dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice usklađen podneskom od 9. travnja 2025. osnovan u cijelosti.

15. Predmet spora je potraživanje tužitelja razlike više plaćenih iznosa temeljem ugovora o kreditu br. 9011626232 od 3. srpnja 2006. s naslova ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, a prema tečaju CHF na dan isplate kredita, odnosno zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.911,75 eura s osnove promjenjive valutne klauzule te iznos od 748,90 eura s osnove jednostrano promjenjive kamatne stope sa zakonskom zateznom kamatom kao posljedice ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF sadržane u navedenom ugovoru o kreditu.

16. Među strankama je sporno jesu li predmetne odredbe Ugovora o kreditu bile u skladu s odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja, jesu li bile u skladu s općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiču zasnivanja ovakve vrste obveza, te posljedično tome radi li se o ništavim odredbama Ugovora o kreditu. Sporna je i visina zahtjeva, kao i da li je nastupila zastara.

17. Iz samog Ugovora o kreditu proizlazi da niti na jednom mjestu nisu utvrđeni egzaktni parametri niti metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni kamatne stope slijedom čega je odredba da se kamatna stopa mijenja jednostranom odlukom banke suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a samim time i ništetna. S tim u vezi, ugovorna odredba koja je protivna načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to isključivo na štetu tužitelja. Nadalje, tužitelj osporava navode tuženice o njegovom nesavjesnom ponašanju na njezinu štetu budući da je upravo tuženica ta koja je bez valjane pravne osnove stekla iznose kamate koje je tužiteljica platila u anuitetima otplate kredita preko iznosa kamatne stope od 5,17 %. Prema tome, tužiteljica sukladno odredbama članka 1111. te članka 323. Zakona o obveznim odnosima osnovano potražuje od tuženice povrat svih iznosa koje je preplatio temeljem povećane kamatne stope. Tužitelj navodi i da je odredba o promjeni kamatne stope ključna odredba Ugovora o kreditu, a u ovom slučaju ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja – banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se promjena veže, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije u kojoj vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema egzaktnih kriterija. U odnosu na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. tužitelj ističe da su relevantna utvrđenja iz iste postala pravomoćna, kojom presudom se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

18. U odnosu na istaknuti prigovor zastare sud je mišljenja kako je isti neosnovan. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem tužbe 4. travnja 2012., došlo je do prekida zastare u smislu odredbe članka 388. ZOO/91, a isto propisuje članak 241. ZOO. Po pitanju zastare izričito se izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje VSRH) u svojoj presudi posl. br. Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. Prema shvaćanju VSRH izraženom u toj odluci pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, zbog čega zastara nije nastupila. Prilikom donošenja takovog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od 5 godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti sukladno članku 328. ZOO ne gasi.

19. Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito utvrđivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom članka 140. ZZP propisano da pokretanje ili vođene postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.

20. Stoga kako je u konkretnom slučaju tužba podnesena 3. lipnja 2019., a s obzirom na gore sve navedeno prigovor zastare tuženika nije osnovan.

21. Isto tako se napominje, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, Građanski odjel zauzeo stajalište 30. siječnja 2020. da u slučaju ništetnosti ugovora zastarni rok za povrat danoga počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

22. Nadalje, u odnosu na istaknuti prigovor prijeboja istaknut od strane tuženika, sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja. U vezi navedenog, Vrhovni sud RH dao je svoje mišljenje u odluci VS RH poslovni broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. gdje je navedeno – u slučaju izostanka prigovara radi prebijanja ili materijalno-pravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu pretplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s takozvanim potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK

– CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita. To znači da će tečajne razlike koje su u korist banke koje su niže od tečaja isplate kredita biti prebijanje s potraživanjima potrošača samo u slučaju ako su banke, odnosno tuženici to zatražili konkretnom iznosu po određenim anuitetima na dan plaćanja takvih anuiteta i to su zatražili prije zaključenje prethodnog postupka, ako to nisu učinili, onda se prijeboj neće izvršiti. Također i stalni sudski vještak prof.dr.sc. Zrinko Ručević je u svom vještačkom nalazu i mišljenju istaknuo da je u osnovnom nalazu i mišljenju vještačio na način kako stoji u tablici 2. s naslova ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli (list 179- 180 spisa), a u odnosu na pitanje da li je isključio utjecaj promjene kamatne stope, ističući da u predmetnoj tablici je vidljivo da se izračun temelji na razlici između stvarno uplaćenih kunskih iznosa tužitelja u odnosu na anuitete prema fiksnom tečaju CHF u odnosu na kunu.

23. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 9011626232 utvrđeno je da su ga tužiteljica i tuženica sklopili 3. srpnja 2006., a istim je odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 15.615,93 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita s namjenom kredita za kupnju vozila, da je člankom 4. ugovorena redovna godišnja kamata od 5,17%, a koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana, te da je člankom 6. Ugovorena otplata u 84 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti.

24. Tužitelj je podneskom od 9. travnja 2025. (list 216-218 spisa) uredio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem knjigovodstvenog – financijskog vještaka prof.dr.sc. Vatroslava Zovko od 25. travnja 2022. na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

25. Tužba i tužbeni zahtjev tužitelja specificiran podneskom od 9. travnja 2025. je u cijelosti osnovan.

26. Sukladno članku 138. a ZZP/09 odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

27. Člankom 502. c. ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a stavak 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

28. Nadalje, odredbom članka 323. stavak 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, dok je odredbom članka 1111. stavak 1. istog Zakona propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

29. Slijedom navedenog, a kako je tužitelj svoj tužbeni zahtjev u dijelu u kojem potražuje isplatu specificirao podneskom od 9. travnja 2025. sukladno nalazu i mišljenju knjigovodstvenog – financijskog vještaka prof.dr.sc. Vatroslava Zovko, to je zahtjev tužitelja prihvaćen u cijelosti na temelju odredbe članka 323. stavak 1. i članka 1111. stavak 1. ZOO. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate sukladno odredbi članka 1115. ZOO i to od dana kada su izvršene pojedine uplate kako to tužitelj i zahtjeva, a koji datumi uplata su razvidni iz nalaza i mišljenja vještaka.

30. S tim u vezi, u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bio je na snazi ZZP/03 koji je u članku 81. stavak 1. definirao pojam nepoštene ugovorne odredbe na način da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Nastavno, pojam nepoštene ugovorene odredbe bio je sadržan i u odredbi članka 96. stavak 1. ZZP/07.

31. Pored navedenog, u konkretnom slučaju nepoštenost tuženice utvrđena je u presudi koja je donesena od strane Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P- 1401/12 od 04.07.2013., a potvrđena presudom VTSRH, posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. Navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno je da je tuženica kamatnu stopu mijenjala bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu ništetnost navedene ugovorne odredbe. Dakle, nakon donošenja predmetnih presuda tužitelj, kao i svaki potrošač, raspolaže sudskim odlukama kojima je riješeno prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale s potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je ugovorena redovna kamatna koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama banaka, a sve sukladno članku 502. c ZPP.

32. Stoga, je tuženica dužna vratiti tužiteljici ukupan iznos od 1.911,75 eura s osnove pretplate valutne klauzule te iznos od 748,90 eura s osnove jednostrano promjenjive kamatne stope, kao stečeno bez osnove i to od dana stjecanja, a što je u konkretnom slučaju dan kada je izvršena svaka pojedina uplata. Odluka o primjeni kamatne stope temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. nadalje na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO., a slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

33. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP budući da je isti u cijelosti uspio u sporu. Trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 dalje Tarifa), a sukladno vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, te prema priloženom troškovniku. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 6.6.2019. u iznosu od 50,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 21.9.2020. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 22.9.2020. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 24.2.2021. u iznosu od 200,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 17.3.2021. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 8.4.2021. u iznosu od 50,00 eura, sastav podneska od 6.7.2021. u iznosu od 50,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 1.9.2022. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 13.10.2023. u iznosu od 50,00 eura, pristup na ročište 13.12.2023. u iznosu od 200,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 9.4.2025. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 10.4.2025. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 1.7.2025. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište radi objave presude 19.8.2025. u iznosu od 100,00 eura što ukupno iznosi 2.300,00 eura uz PDV 25%, odnosno 575,00 eura što iznosi 2.875,00 eura, predujam za financijsko vještačenje u iznosu od 132,72 eura, pristojba na tužbu u iznosu od 53,09 eura, pristojba na presudu u iznosu od 53,09 eura tako da sveukupni troškovi parničnog postupka iznose 3.113,90 eura.

34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Velika Gorica, 19. kolovoza 2025.

Sudac:

Marijan Muža

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte