Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pn-36/2016-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Markač-Greif & Partneri j.t.d. Zagreb, protiv tuženika 0AR d.o.o. Osijek, Ulica svetog Leopolda Bogdana Mandića 50A, OIB:26045420112, zastupan po punomoćniku Franu Olujiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. srpnja 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Vlatke Vidaković, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Pero Jurić i Mladen Jurić j.t.d. Osijek, te zamjenika punomoćnika tuženika Željka Zrna, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Stanić & Zrno j.t.d. Osijek, uz javnu objavu dana 19. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku 0AR d.o.o. Osijek, Ulica svetog Leopolda Bogdana Mandića 50A, OIB:26045420112, da tužitelju FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.000,00 eura (četiritisućeeura) sa zateznom kamatom tekućom od 28. siječnja 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od

7.945,05 eura (sedamtisućadevetstočetrdesetpeteurapetcenti) sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana 28. siječnja 2016. pa do isplate, kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku 0AR d.o.o. Osijek, Ulica svetog Leopolda Bogdana Mandića 50A, OIB:26045420112, da tužitelju FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], podmiri prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.336,20 eura (tisućutristotridesetšesteuradvadesetcenti) sa zateznom kamatom tekućom od dana 19. kolovoza 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se preostali zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška od

2.120,60 eura (dvijetisućestodvadeseteurašezdesetcenti) s pripadajućom zateznom kamatom od 19. kolovoza 2025. pa do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika dana 28. siječnja 2016. podnio tužbu kojom zahtijeva od tuženika da mu plati naknadu štete u iznosu od 11.945,05 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate. Tužitelj tužbu obrazlaže i tijekom postupka navodi da je tuženik nakladnik Osječke televizije, koja je 28. listopada 2015. emitirala emisiju "Bujica" tijekom koje je iznesen niz neprovjerenih i neistinitih informacija, te uvredljivih objeda o njemu i njegovim postupcima u obavljaju funkcije Glavnog ravnatelja Hrvatske radiotelevizije, čime mu je povrijeđeno dostojanstvo, čast i ugled. Posebna okolnost je da se radi o emisiji koja je dostupna široj javnosti na području cijele Republike Hrvatske i u inozemstvu, jer se ta emisija emitira uživo u programu Osječke televizije, koji je dostupan i putem kablovskih operatera (Max tv, Opti tv, Iskon.TV, B.net, VIP) na cijelom području Republike Hrvatske i putem satelita u inozemstvu. Neprofesionalno i suprotno pravilima novinarske struke i etike, urednik i voditelj predmetne emisije, nije ga obavijestio o temama o kojima će se raspravljati, niti je od njega zatražio ikakvo očitovanje ili poduzeo potrebne mjere za provjeru točnosti informacija iznesenih tijekom emisije, a što potvrđuje da cilj njegovog postupanja nije bilo istinito i objektivno "informiranje zainteresirane javnosti" o poslovima koje on obavlja pa je stoga jasno da tuženik nije postupao u dobroj vjeri i predmetnim objavama netočnih informacija, uvredama i klevetama nije "informirao javnost" o nekakvim činjenicama, već ga je zlonamjerno prikazao kao osobu čiji su postupci vezani navodno spolnom segregacijom, odnosno netrpeljivošću prema osobama suprotnog spola (seksistu), te je radi navedenog, njegovo postupanje protivno temeljnim načelima novinarstva. Tijekom emisije su zlonamjerno, neosnovano i krajnje uvrjedljivo iznesene od strane urednika, voditelja i novinarke koja je sudjelovala u pripremi priloga uvrede: da se on kao "miljenik bivšeg predsjednika SS, te aktualnog premijera ŠS, po prvi puta našao u ozbiljnom problemu sa zakonom, a kako stvari trenutačno stoje, da bi uskoro mogao završiti i u Remetincu"; da mu sada ne prijeti samo gubitak radnog mjesta nego i zatvorska kazna u trajanju od 1 do 10 godina zatvora; da je za njega tajming prijave vrlo nezgodan jer se bliže izbori, pa da se postavlja veliko pitanje može li za njega ŠS intervenirati u DORH-u i USKOK-u i spriječiti procesuiranje SDP-u bliskog ravnatelja"; da je Josipovićev i Milanovićev čovjek, pa je stoga utjecao na program na način da je susret predsjednice Republike Hrvatske s predstavnicima dijaspore bio tretiran na sramotno marginalan način, dok se s druge strane plaća skupi satelit za prilog o HS, prijatelju i financijeru ŠS; da je GS jedna od njegovih žrtava, da postoji "Radmanova Huda Jama: ŽS, ES …"; da je davao seksizmom motivirane otkaze: VS, FSČ, GS, SSČ. Takve neistinite i podrugljive tvrdnje ga omalovažavaju, ismijavaju, ponižavaju i teško ga ocrnjuju, jer je istima izvrgnut ruglu i osudi javnosti, budući se takvim tvrdnjama sugerira da je on pijun političara koji nije sposoban biti Glavni ravnatelj HRT-a, kao i da je kriminalac, sadist, masovni likvidator i seksist. U odnosu na izjavu voditelja predmetne emisije da "postoji Radmanova [adresa] ŽS, ES", ističe da je Huda Jama rudnik u Republici Sloveniji u kojem su nakon II. svjetskog rata, počinjena masovna ubojstva i u kojem je pronađena masovna grobnica s preko 700 posmrtnih ostataka (uz pretpostavku o postojanju nekoliko tisuća žrtava), te predstavlja mjesto okrutnih zločina počinjenih nad vojnicima i civilima. Napominje da ŽS nije bila radnica HRT-a i on nije imao nikakve veze s okolnostima njezine tragične smrti, niti je na bilo koji način utjecao na istragu vezanu uz njezinu tragičnu smrt, a isto tako nije odgovoran niti za smrt kolege ES. U vezi objavljene u spornoj emisiji informacije da je za vrijeme istrage o okolnostima samoubojstva ŽS viđen u Splitu sa zamjenikom ravnatelja hrvatske policije, insinuaciju da bi utjecao na nekakvo postupanje policije u toj istrazi, a sve uz popratni komentar voditelja "tako to kaže se u narodu, Udba radi", od čega se voditelj emisije niti u jednom trenutku nije ogradio, već je isti dodatno potencirao, a što ponovno potvrđuje neetičnost i zlonamjernost postupanja tuženika kao nakladnika. Također je navedenom objavom prikazan kao osoba koja kriminalnim radnjama utječe na postupanje policije prilikom istrage i kao osoba koja pri tom postupa na jednak način kao i zloglasna tajna služba bivše države – Udba. Kao odgovorna osoba poslodavca, potpisao je 31 otkaz ugovora o radu, od čega 21 otkaz radnicima muškog spola, a koja činjenica demantira iznesene neistine o njegovom navodnom "seksizmom motiviranim otkazima". Dakle, tuženik ga je prikazao kao osobu koja vjeruje u urođenu fizičku ili mentalnu inferiornost suprotnog spola i kao osobu čiji su postupci motivirani mržnjom prema suprotnom spolu, a pored navedenog ne uzimajući u obzir i činjenicu da su u nemalom broju njegovi najbliži suradnici upravo žene, iz čega jasno proizlazi neistinitost objavljenih informacija u odnosnu na navedeno. Također su i pozvani gosti u predmetnoj emisiji iznijeli niz optužujućih, uvrjedljivih i neistinitih tvrdnji: da je "iskoristio kratko vrijeme kada je HRT poslovao bez zakonom propisanog nadzora te 07.12.2012. donio Cjenik i odredio da isti vrijedi retroaktivno, te na taj način prouzročio HRT-u štetu koja se mjeri u desecima milijuna kuna"; da je "iskoristio vrijeme kad je HRT poslovao bez nadzora, kako bi donio Cjenik reemitiranja programa HRT-a na Pay TV platformama i time HRT-u prouzročio štetu od desetak milijuna iako je bivša Uprava HRT-a ostavila pripremljene tužbe protiv Pay TV operatera"; da "papagajski ponavlja kako nema veze s programom"; da je iskoristio utjecaj u Ministarstvu kulture za nedonošenje Statuta medija za koje se zalagao Nadzorni odbor HRT-a; da je za glavne urednike na HRT-u "postavljao prijatelje i kumove"; da nije dao da urednike izabere redakcija; da se provedbom nove sistematizacije uoči izbora željela stabilizirati pozicija urednika koje je on doveo na HRT; da nije htio dati podatke o plaćama, da je prevario Nadzorni odbor HRT-a uputivši na Sabor drugačiju verziju Statuta od onog izglasanog od strane Nadzornog odbora HRT-a; da ga "ne zanima zakon"; da nije htio promijeniti niti zarez u ugovoru pristiglom od HDS ZAMP-a, a obzirom da ga je " SS izmislio i doveo"; da je Labrador; da je oštetio HRT za najmanje 40 milijuna kuna. Ovakvim iznošenjem neistina tuženik je postupio suprotno svim pravilima morala, novinarske struke i etike, te je počinio i više kaznenih dijela protiv časti i ugleda, a koji postupak se ni na koji način ne može opravdati eventualnim interesom javnosti za informacijom. Navedeno potvrđuje činjenica da su u spornoj emisije opetovano osim netočnih informacija objavljenih bez rezerve, provjere ili ograde, iznesene uvrede na njegov račun, a što upućuje da tuženik kao štetnik želi uzrok i posljedicu, tj. štetu, jer postupa hotimice i znajući, dakle s namjerom, a što je osobito otegotno za televiziju, odnosno medij koji ima izuzetno veliku moć, a koja ne smije biti zloupotrebljavana. Upravo suprotno, televizija kao medij mora ima povećan stupanj pažnje kod obavljanja djelatnosti kojom se može prouzročiti povreda nečijeg prava osobnosti, pa je nedvojbeno da je tuženik u konkretnom slučaju koristio svoj položaj isključivo s ciljem beskrupuloznog i zlonamjernog narušavanja njegovog ugleda, časti i dostojanstva kao osobe te njegovog djelovanja u obnašanju funkcije glavnog ravnatelja HRT-a

1.1. Navedenim postupanje je narušen njegov duševni mir, jer je nužna posljedica emitiranja emisije takvog sadržaja njegovo izlaganje teškoj osudi javnosti i podsmjehu okoline, čime je učinjena teška šteta njegovom dostojanstvu, ugledu i časti. Cilj iznošenja ovakvih neistinitih tvrdnji i bezobzirnih insinuacija je bio umanjiti i uništiti njegov ugled kao Glavnog ravnatelja HRT-a i profesionalca, a koji je cilj na žalost postignut, te on sada doživljava nezasluženo nepovjerenje i osporavanje u radnoj i životnoj sredini, te trpi prijezir i omalovažavanje u društvu.

1.2. Saznavši za sadržaj sporne emisije, tužitelj je tuženiku sukladno čl. 40. Zakona o medijima, uputio zahtjev za ispravkom informacije u kojem se očitovao o iznesenim neistinama i iznio činjenice i okolnosti iz kojih je razvidna sva netočnost i zlonamjernost iznesenih informacija objavljenih s isključivim ciljem diskreditiranja njega i njegovog postupanja u obavljanju funkcije Glavnog ravnatelja HRT-a, a prethodno direktora Televizije Zagreb, a što tuženik nije učinio. Opisanim postupanjem tuženik je s jasnom namjerom stvorio neprijateljsko stajalište u javnosti spram njega usmjereno isključivo na povredu njegovog prava na čast, ugled i dostojanstvo, te se u konkretnom slučaju radi o nastavku ovakvog postupanja tuženika koji je u emisijama emitiranim dana već 26.01.2015. i 13.03.2015. na isti način, zlonamjerno iznosio niz neistina i objeda o njemu, a čime mu je nanio teško popravljivu štetu u obliku povrede časti i ugleda koja ga osobito teško pogađa, ne samo zbog narušavanja društvenih i poslovnih odnosa, već i zbog obezvrjeđivanja njegovih profesionalnih postignuća i njegove posvećenosti demokratskim načelima i postupanju zasnovanog na zakonu, osobito uvažavajući njegovu javnu funkciju koju obavlja. Nakon emitiranja predmetne emisije morao se pravdati članovima obitelji, prijateljima, kolegama, suradnicima i poznanicima i odgovarati na niz neugodnih pitanja. Napominje da neovisno o tome što izneseno nije istina, njega okolina tretira prema informacijama iznesenim u spornoj emisiji i unatoč tome što u svom radu postupa odgovorno, profesionalno i sukladno propisima, percipiran je kao osoba koja je oštetila HRT i zloupotrijebila položaj i ovlasti, kao osoba koja je miljenik političke pozicije, kao sadist koji ima svoje "žrtve", kao masovni likvidator koji ima svoju "Hudu Jamu" i kao seksist, a što mu je osobito teško palo. Slijedom navedenog potražuje pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete sukladno čl. 21. do 23. Zakona o medijima. Voditelj predmetne emisije nije postupao u dobroj vjeri i nije iznosio nekakve informacije za koje bi javnost navodno bila zainteresirana, već ga je svjesno, neistinito i zlonamjerno javnosti prikazao kao nekakvog zločinca i ubojicu s imenima njegovih navodnih žrtava, pa stoga nema riječi o postupanju tuženika u dobroj vjeri i točnosti objavljenih informacija jer dovođenja njega u vezu s mjestom stratišta tisuća ljudi i navođenja imena preminulih osoba, jasno ukazuje na svu beskrupuloznost u postupanju tuženika usmjerenog k uništenju njegovog ugleda i časti i izazivanja prezira i osude javnosti. Ističe da tuženikova odgovornost proizlazi iz čl. 21. st. 7. Zakona o medijima, te je nedvojbena i kada se u obzir uzme činjenica da sporna emisija ne predstavlja nikakav kratki intervju s izravnim uključenjem, već se radi o emisiji koja traje 55 minuta, s unaprijed pripremljenim temama, a unutar kojeg se vremena voditelj niti u jednom trenutku nije ogradio od neistina, uvreda i kleveta iznesenim od strane njegovog gosta u emisiji. Netočna je tvrdnja tuženika da su neistine, klevete i uvrede objavljene u spornoj emisiji već ranije učinjene poznatim široj javnosti, jer informacije i objede objavljene u spornoj emisiji uopće nisu sadržane u ispisu priloženih internetskih stranica koje tuženik naziva "novinski članci", već su ispisi internetskih stranica koje je tuženik priložio spisu kasnijeg datuma od datuma emitiranja sporne emisije, a također se u navedenoj dokumentaciji nalazi i ispisi nepoznatih internetskih stranica za koje šira javnost uopće nije niti čula, a kamo bila upoznata s tim sadržajem ("Građanska–akcija– Official. com", "Croative.net", "Politikaplus"), a te internetske stranice uopće ne predstavljaju nakladnike prema Zakonu o medijima, niti ispunjavaju zakonom propisane obveze za nakladnike.

2. U odgovoru na tužbu od 25. veljače 2016. tuženik ne spori činjenicu da je nakladnik televizijskog programa Osječka TV, a ni da je dana 28. listopada 2015. u sklopu programskog sadržaja Osječke TV prikazana emisija "Bujica" pod nazivom " OS: Radman ide u zatvor?!", u kojoj je kao gost emisije sudjelovao OS. Napominje da je tužitelj javna osoba izložena povećalu javnosti i da je javnost zainteresirana za okolnosti koje se tiču njegovog života, a prije svega poslovna sfera njegovog života, te da kao Glavni ravnatelj HRT obavlja javnu službu i sukladno čl. 7. st. 2. Zakona o medijima, ima pravo na zaštitu privatnosti osim u slučajevima koji su u vezi s javnom službom ili dužnosti koju obavlja. Ističe da postoji veliki interes i zanimanje javnosti u odnosu na djelovanje tužitelja u obnašanju funkcije Glavnog ravnatelja HRT-a, kako je razvidno iz medija u kojima se mogu naći brojni novinski članci na tu temu, a isti je kao javni dužnosti za vrijeme obnašanja svoje funkcije bio i ostat će predmet javne diskusije kao i drugi državni i javni dužnosnici u pogledu kojih postoji kritičko preispitivanje javnosti za ispravnost i urednost obavljanja njihove službe. Člankom 8. Zakona o medijima je propisano da nema povrede na zaštiti privatnosti ako u pogledu informacije prevladava opravdani javni interes nad zaštitom privatnosti u odnosu na djelatnost novinara ili na informaciju, a u konkretnom slučaju postoji opravdani interes i zainteresiranost javnosti da bude upoznata sa svim okolnosti rada i funkcioniranja HRT-a kao javne ustanove koju u konačnici putem plaćanja RTV pristojbe građani ove države financiraju, a na čelu te ustanove se nalazi tužitelj. Poziva se na čl. 21. st. 4. alineja 3. Zakona o medijima kojim je propisano da nakladnik ne odgovara za štetu ako je objavljena informacija utemeljena na točnim činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog posumnjati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i postupano je u dobroj vjeri, a što proizlazi iz informacija da se tužitelj kao "miljenik bivšeg predsjednika SS, te aktualnog premijera ŠS, prvi puta našao u ozbiljnom problemu sa zakonom, te da bi uskoro mogao završiti u Remetincu", je informacija koja je već objavljena u nekolicini novinskih članaka i od ranije poznata javnosti, putem internetskih portala i kojima se na izravan ili posredan način upućuje na blisku povezanost tužitelja i bivšeg predsjednika [adresa] SS kao i ulogu istoga u dolasku tužitelja na funkciju Glavnog ravnatelja HRT-a. Informacija da bi tužitelj mogao uskoro završiti u Remetincu je izrečena u vezi sa kaznenom prijavom koja je protivi istoga podnesena, a informacija da tužitelju "sada ne prijeti samo gubitak radnog mjesta, nego i zatvorska kazna u trajanju od 1 do 10 godina zatvora " je točna s obzirom da je protiv istoga podnesena kaznena prijava po bivšem članu Uprave HRT-a CS i bivšem zamjeniku predsjednika Nadzornog odmora OS zbog počinjenja kaznenog djela zlouporaba položaja i ovlasti, te se isti tereti za kvalifikatorni oblik navedenog kaznenog djela. Informacija da je za tužitelja "tajming prijave vrlo nezgodan, jer se bliže izbori" pa da se postavlja veliko pitanje može li za tužitelja " ŠS intervenirati u DORH-u i USKOK-u i spriječiti procesuiranje SDP-u bliskog ravnatelja" nije neistinita, niti predstavlja uvredu, jer je činjenica da glavnog ravnatelja HRT-a bira većina u Hrvatskom saboru, pa je tako tužitelj izabran uz potporu SDP-a i koalicijskih partnera, te je nedvojbeno da sa promjenom vlasti isti na podršku SDP-a i ŠS više neće moći računati. U odnosu na informacije da je tužitelj "osim što je Josipovićev, ujedno i Milanovićev čovjek", pa je stoga utjecao na program na način da je "susret predsjednice Republike Hrvatske s predstavnicima dijaspore bio tretiran na sramotno marginalan način", dok se s druge strane "plaća skupi satelit za prilog o JS, prijatelju i financijeru ŠS", ističe da je voditelj emisije raspolagao provjerenim informacijama na osnovu kojih je imao razloga vjerovati da su navedene informacije točne. Informacija "da je GS jedna od tužiteljevih žrtava" je iznijeta u kontekstu davanja otkaza uglednoj, renomiranoj novinarki, pa ne predstavlja izjavu koja se ima smatrati uvredom. Informacija da postoji "Radmanova Huda Jama: PS, ES …" također je izrečena u nekom drugom kontekstu, a ne na način da se iznose neistine ili uvrede na račun tužitelja, jer se radi o dvoje djelatnika koji su preminuli za vrijeme mandata tužitelja. Informacija da je tužitelj davao seksizmom motivirane otkaze: " VS, ŠSČ, GS, HSČ", izrečena je u kontekstu davanja otkaza nekolicini uspješnih i renomiranih novinarki i to iz razloga koje ne podržavaju niti novinarski krugovi niti udruge koje se bave zaštitom ljudskih prava. Sve informacije koje su objavljene u emisiji "Bujica", a koje su predmet priloženih novinarskih članaka su već ranije učinjene poznatim široj javnosti i nikada nisu bile demantirane od strane tužitelja, a iz čega proizlazi da je tužitelju šteta nastala već prvom objavom takvih informacija u drugim medijima, pa ukoliko isti ustraje na tvrdnji da te informacije nisu točne, postavlja se pitanje je li i protiv drugih nakladnika podnio zahtjeve za objavu ispravka objavljene informacije i tužbe radi naknade štete. Napominje da je voditelj emisije "Bujica" poduzeo sve potrebne mjere za provjeru točnosti objavljenih informacija koje je imao na raspolaganju, te je kontaktirao VS, GSČ, GS, ŽSČ, CS i ESČ. Da postoji opravdani interes javnosti za objavu navedenih informacija je razvidno iz medija koje redovito obavještavaju javnost o radu i funkcioniranju HRT-a i Glavnom ravnatelju – tužitelju te njegovom načinu upravljanja HRT-om, odnosu prema zaposlenicima itd. Građani ove države koji pute RTV pristojbe financiraju najmoćniji medij u državi imaju pravo biti upoznati sa svim okolnostima koji se tiču rada glavnog ravnatelja HRT-a. Koliko je funkcija istoga javnosti značajna i odgovorna proizlazi iz činjenica da ga imenuje i razrješuje Hrvatski sabor te da je isti dužan jednom godišnje Hrvatskom Saboru podnijeti izvještaj o radu HRT-a pa dakle isti odgovara Hrvatskom Saboru, a samim time i građanima ove države s obzirom da je Hrvatski Sabor predstavničko tijelo građana. Napominje da čl. 16. st. 1. Zakona o HRT-u u svom djelovanju HRT promiče javne vrijednosti i interese, uvažava interese javnosti te za svoje djelovanje odgovara javnosti. Navodi da su sve iznesene informacije podnijete u dobroj vjeri, bez ikakve namjere nanošenja štete ugledu i časti tužitelja, već isključivo u cilju informiranja javnosti o činjenicama za koje postoji opravdani javni interes, a svako anuliranje prava medija za objavljivanjem takvih informacija predstavljalo bi grubo kršenje slobode medija zajamčeno čl. 3. Zakona o medijima kao i pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli, slobodu tiska i pravo novinara na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji te zabranu cenzure, proklamiranog čl. 38. st. 1. do 3. Ustava R. Hrvatske (NN broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14). Što se tiče informacije iznijetih od strane gosta emisije "Bujica" OS ističe da je njegova odgovornost za eventualnu štetu koja bi proizašla objavom takvih informacija isključena, jer je u tom dijelu riječ o autoriziranom intervjuu, pa se informacije u tom slučaju, osobni stavovi i vrijednosni sudovi intervjuiranog gosta, ne mogu smatrati štetnom radnjom tuženika, te on ne odgovara za naknadu štete po čl. 21. st. 4. t. 2. Zakona o medijima. Napominje da tužitelj nije dokazao da bi mu nastala šteta u vidu povrede prava osobnosti, jer samo paušalno navodi da je doživio niz neugodnosti u obliku različitih upita uže obitelji, rodbine, prijatelja, poslovnih partnera i suradnika s kojima usko surađuje, a opće je prihvaćeno načelo da se naknada nematerijalne štete za povredu ugleda i časti priznaje samo kada je takva povreda izuzetno teška i da je kod oštećenika mogla izazvati osobito intenzivnu duševnu bol.

3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je pregled sporne emisije "Bujica" pod nazivom „ OS: Radman ide u zatvor ?!“ od 28.10.2015. (CD na listu 102/2), te Zahtjev za ispravak informacija od 27.11.2015. sa povratnicom (list 5.-10. spisa), ispis internetskih stranica Osječke televizije (list 11.), preslike novinskih članaka i objave sa raznih internetskih portala (list 25. -75.), saslušan je tužitelj, te svjedoci OS (na ročištu od 25.05.2022. list 96.-99.), DS i ĐS (zamolbeno saslušani pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu na ročištu od dana 14.02.2023. list 115.-119.), te CS (zamolbeno saslušan pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu na ročištu od dana 04.03.2025. list 158.-160.).

3.1. Sud je odbio prijedlog tuženika za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka VS, VSČ, GS, HSČ i ESČ, sukladno načelu ekonomičnosti postupka. Naime, na iste okolnosti sud je saslušao svjedoke CS i OS, dok se svjedoku ĆS nije mogao uručiti poziv za ročište, jer je isti nepoznat na prijavljenoj adresi prebivališta, dok tuženik drugu adresu za navedenog svjedoka do zaključenja glavne rasprave nije dostavio, a uvidom u podatke JRO MUP-a, sud je utvrdio da navedeni svjedok nema prijavljeno boravište, te uzimajući u obzir da se ovaj postupak vodi od 28. siječnja 2016. godine, a budući se na temelju provedenih dokaza može donijeti odluka u ovom postupku, sud je zaključio glavnu raspravu i donio odluku.

3.2. Pored navedenog, sud napominje da nije izvršen pregled emisija od 26. siječnja 2015. i 13. ožujka 2015. po prijedlogu tužitelja sa ročišta od 23.03.2016., jer tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije priložio spisu CD sa navedenim emisijama, a za napomenuti je da iste emisije nisu niti predmet ovog spora.

4. Kritički ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.), a prema svom uvjerenju, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice u predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

6. Prije svega, sud je uvjerenja da su ispunjene procesnopravne pretpostavke za podnošenje tužbe u smislu odredbe čl. 22 st. 2. Zakona o medijima („Narodne novine“ broj 59/04., 84/11, 81/13.), budući je tužitelj uz tužbu priložio presliku zahtjeva za ispravak informacije od dana 27. studenog 2015. sa povratnicom (list 5.-10. spisa).

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i to dostojanstva, časti i ugleda tužitelja radi iznošenja niza informacija o istom u u emisiji „Bujica“ pod nazivom „ OS“: Radman ide u zatvor ?!“, koju je emitirala Osječka televizija dana 28. listopada 2015., kojeg je televizijskog programa nakladnik tuženik, u skladu s odredbom čl. 7., čl. 16., čl. 21.- 23. Zakona o medijima, u vezi s čl. 19., čl. 1045. i čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.).

8. Među strankama nije sporno da su u navedenoj emisiji iznesene razne informacije o tužitelju, te da tuženik nije postupio po zahtjevu tužitelja i objavio ispravak objavljenih informacija.

9. Među strankama je sporan osnov tužbenog zahtjeva, odnosno da li su ispunjenje pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu prema čl. 21. st. 1. i 2. Zakona o medijima, da li postoje ekskulpacijski razlozi iz čl. 21. st. 4. Zakona o medijima, te visina štete.

10. Iz iskaza tužitelja sa ročišta od dana 22. studenog 2022. proizlazi da je u vrijeme emitiranja sporne emisije 28.10.2015. bio početak predizborne kampanje za parlamentarne izbore, te je on tada bio glavni ravnatelj HRT-a, da su svakodnevno pratili objave u medijima o HRT-u i o svim važnijim osobama, rukovoditeljima, urednicima, te mu je skrenuta pažnja da je na Osječkoj televiziji emitirana sporna emisija "Bujica" u kojoj je gostovao bivši član Nadzornog odbora HRT-a - OS i da postoji potreba za demantijima kako u odnosu na njega osobno, tako i u odnosu na HRT. Prvo su tražili objavu demantije koja nikada nije objavljena, pa su nakon određenog roka podnijeli tužbu, a to nije bio prvi slučaj da se Osječka televizija na isti način bavi HRT-om i njime kao ravnateljem, već su bile dvije slične TV kuće početkom 2015., sve zlonamjerno i maliciozno okrenuto protiv njega i HRT-a. Tužbu je odlučio podnijeti osobno, jer je to jedini način da obrani svoju čast i dostojanstvo, budući se bavi javnim radom i svako lažno iskazivanje tvrdnji i maliciozno ponašanje šteti njegovom radu. U toj emisiji je izneseno puno netočnih i neistinitih tvrdnji, a ne može tvrditi da je protiv njega uopće podnesena kaznena prijava, jer ju on nikada nije vidio, niti je protiv njega bilo nekih postupanja ili je vođen ikakav postupak. U spornoj emisiji se njega spominje kao seksista, koji otpušta samo žene, uz napomenu da su neke od tih osoba uistinu dobile otkaz, no samo iz razloga što su kršile ugovor o radu i interne akte HRT-a, a time i zakon, te su otkaze dobili i muškarci. U odnosu na navode kako je Josipovićev čovjek, napominje da je neovisna osoba koja nikada nije bila niti u jednoj političkoj stranci, te se prijavio na natječaj za ravnatelja HRT-a smatrajući da zadovoljava uvjete za obnašanje te odgovornosti, te osporava da je imao potporu ŠS i SS, već je s istima bio isključivo u službenim odnosima. U odnosu na komentare kako je utjecao na istragu vezano za ŽS, napominje kako je dotična osoba počinila samoubojstvo, ista je radila fizički na HRT- u, ali ne kao HRT-ova zaposlenica, već je bila zaposlenica tvrtke koja je davala samo usluge HRT-u i on u vezi nje nije imao nikakvih postupanja, te je bio pozvan u policiju dati svoj iskaz vezano za sporni događaj. U odnosu na komentare da je zapošljavao kumove i prijatelje, napominje da nije zaposlio niti jednog kuma, a ni prijatelja. Na mjesto glavnog ravnatelja je stupio početkom studenog 2012., a nakon mjesec dana je donesena odluka o imenovanju Nadzornog odbora, pa je tih mjesec dana morao samostalno obavljati poslove glavnog ravnatelja, a sve donesene odluke su bile u skladu sa zakonom i njegovim ingerencijama. HRT je dobivao naknadu za emitiranje svoga sadržaja na plaćenim platformama, što prije nije bio slučaj. Netočno je da je koristio utjecaj vezano za ne donošenje Statuta medija, jer ni danas HRT nema takav Statut. Netočno je da je prevario Nadzorni odbor HRT-a uputivši Saboru drugačiju verziju Statuta, od onog izglasanog od strane Nadzornog odbora HRT-a, jer ih je Sabor obavijestio da je tekst ušao u saborsku proceduru i da se ne može povlačiti iz procedure do okončanja iste, te Sabor ne odlučuje nego daje suglasnost na statut HRT-a. Nije mu poznat podatak da bi oštetio HRT za najmanje 40 milijuna kuna, a niti ima saznanja da je HRT oštećen, jer je HRT provodio zakonom naložen postupak restrukturiranja u kojemu su se morali dramatično smanjiti troškovi, budući je u trenu njegovog dolaska na HRT ista bila nelikvidna i prijetio joj je stečaj, te su samo u prvoj godini smanjili operativne troškove za oko 350 milijuna kuna i time izbjegli stečaj. Nakon emitiranja sporne emisije "Bujica" imao je raznih profesionalnih problema i problema osobne naravi, nervozu, želučane problema, nesanicu, potisnute agresije, a što se najviše manifestiralo u osobnom životu, dok je na poslu bio izložen upitima, sumnjičenjima temeljem izrečenih javnih tvrdnji, a koje su se prenosile u privatni život. S liječnicom je bio u kontaktu vezano uz te događaje jer je bio češće bolestan, što je uzrokovano slabijem imunitetu, ali nije bio hospitaliziran. Prijetnje su mu stizale putem elektroničke pošte, SMS poruka, prijetili su mu i otmicom djece, a sve prijetnje je uputio policiji i bio je zbog prijetnji smrću pod policijskim nadzorom šest mjeseci, a to se sve odvijalo u vrijeme kada je emitirana sporna emisija u posljednjem kvartalu 2015. Takve ili slične situacije se događaju inače u okviru i oko političkih izbora, a nakon izbora sve se to relativno smirilo, te je početkom ožujka 2016. bio smijenjen sa dužnosti glavnog ravnatelja HRT-a, pa smatra da je toj smjeni dobrim dijelom doprinijela i navedena atmosfera koja je stvarana u medijima, za koju on nije imao niti prilike, niti odgovarajućeg načina da se obrani od takvih izjava. Također su mu postala upitna sponzorstva, a na određenom sastanku sa djelatnicima Saponije dobio je i konkretne upite vezano za izrečene tvrdnje. Sve to je utjecalo na njegov obiteljski život, na njegovu suprugu koja radi u javnoj službi, dolazilo je do svađa, te supruga nikada nije podržavala njegovu "glupu odluku da se natječe za to radno mjesto". Pojašnjava da mu pojam "Radmanova Huda Jama" nije uopće objašnjiv i nije mu jasno što se uopće htjelo reći, a zvuči prijeteći u samom kontekstu onoga što Huda Jama inače znači. Napominje kako je OS bio član Nadzornog odbora HRT-a koji je smijenjen oko 2014. nakon čega je često bio aktivan u medijima i misli da je isti bio gost na Osječkoj televiziji i ranije sa sličnim tezama, ali nikada nije pokretao neki postupak protiv njega. Upoznat je sa člankom u „Novostima“ koji je napisao US pod nazivom "Bolest uma" od 29.04.2013. i da je protiv tog novinara podnesena tužba zbog te objave, ali ne zna kako je taj postupak završio. Upoznat je sa člancima objavljenim na portalu „Indeks“ u kojem je navedeno da FS dostavi u roku od 14 dana podatke o plaćama, no ne zna koji su mediji to potvrdili. Pojašnjava da je Sabor je tražio svojim zaključkom podatke o plaćama zaposlenika HRT-a, a koji zahtjev je on odbio, jer su traženi nezakoniti podaci koji nisu u skladu s odredbama Zakona o radu. Navodi da je prva vijest da je agent KOS-a objavljena u emisiji "Bujica" 2015. na Osječkoj televiziji, što je prenio portal „Dnevno“, a povodom koje objave je postupak pravomoćno okončan, te je Osječka televizija platila naknadu štete u tom slučaju. U odnosu na članak u „Jutarnjem listu“ napisan od strane novinarke VSČ "Labrador s HRT-a donio mi je turiste", navodi da je podnio tužbu i kaznenu prijavu vezano za izjave u tom članku, a sve je to prethodilo ponovljenim izjavama OS u "Bujici". Napominje da ga OS nikada nije tražio da potvrdi ili odbaci ikakve tvrdnje, kao niti Osječka televizija, a niti urednik emisije "Bujica". Napominje da je odmah po stupanju na dužnost bio predmet postupanja Povjerenstva za sprječavanja sukoba interesa, vezano za njegovu imovinsku karticu, zbog čega ga je povjerenstvo kaznilo, te je vezano za navedeno izgubio upravni spor, a Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa nikada nije utvrdilo da je u sukobu interesa.

10.1. Iz iskaza svjedokinje DS danim pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu na ročištu od dana 14.02.2023. proizlazi da je tužiteljeva životna partnerica unazad 18 godina, te napominje da su i prije sporne emisije "Bujica" na Osječkoj televiziji, postojale neke emisije u kojima se blatio tužitelj, ali nakon sporne emisije tužitelj ju je prvi puta upozorio, sjeli su i razgovarali i rekao joj da bi kao posljedica objavljenih navoda u toj emisiji moglo biti problema. Tada je bila zaposlena u Hidrometeorološkom zavodu na mjestu voditeljice službe za prikupljanje i obradu hidroloških podataka. Tužitelj ju je upozorio da su u spornoj emisiji izgovorene ružne i morbidne stvari na koje će sigurno biti reakcija okoline i da je ovo puno gore od svega do tada. Ono što ju je uplašilo je da je objavljeno kako je tužitelj radio nezakonito, da mu prijeti Remetinec, da mu prijeti kazna zatvora od 1 do 10 godina, da je bio seksistički nastojen radi davanja otkaza nekim ženama koje ona ne poznaje, a spominjao je i tzv. Hudu jamu F, kao i da je objavljeno da je tužitelj Milanovićev i Josipovićev čovjek koji služi njihovoj politici, te da je član "Labrador" grupe. Prilikom tog razgovora tužitelj je bio blijed, nikada nije toliko loše izgledao, te ju upozorio da će radi takvih informacija biti komentara okoline i da joj slijedi jedno jako neugodno životno razdoblje. Radi svega toga tužitelj je loše spavao ili uopće nije spavao, bio je napet, odsutan, nije mogao jesti i željela je da potraži psihološku pomoć, što je odbio. Imali su i neugodnih situacija prilikom izlazaka izvan stana u kojem žive u centru Zagreba, kojim prilikama su na placu ili kavi s prijateljima znali doživljavati masovne upadice od prolaznika, a što je bilo priličnog neugodno, pa su sve manje izlazili, ali je bilo i situacija kada su tužitelju prišli ljudi i pružili mu ruku radi izražavanja podrške. Takva situacija je trajala 2 do 3 mjeseca nakon objavljene emisije. Napominje da je tužitelj imao policijsku zaštitu radi izravnih prijetnji smrću. Ne zna da li je prije sporne emisije bilo negativnih izvještavanja medija u svezi tužitelja, ali zna da su bile objavljene barem dvije emisije u kojima se istog blatilo, a jedan je čovjek u Zagrebu prišao tužitelju i pljunuo mu u lice, a misli da je to bilo prije sporne emisije. Međutim, zbog događaja prije sporne emisije, tužitelj nije imao nekih negativnih posljedica u odnosu na spavanje i apetit, odnosno posljedice koje je imao su neusporedive u odnosu na posljedice koje je imao nakon sporne emisije.

10.2. Iz iskaza svjedoka ĐS saslušanog pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu na ročištu od dana 14.02.2023. proizlazi da tužitelja poznaje 14 godina od vremena kada je isti obavljao funkciju dekana na Sveučilištu „Vern“, a u kojoj ustanovi je on bio predavač. Nakon što je tužitelj postao glavni ravnatelj HRT-a, javio se na natječaj za mandatnu funkciju ravnatelja poslovanja HRT-a, za koju je funkciju odabran u svibnju 2013. i koju je obavljao do ožujka 2016. Pojašnjava da su on i tužitelj 2008. i 2009. bili kolege na sveučilištu, te da se do 2013. nisu vidjeli da bi od 2013. do 2016. intenzivno surađivali na HRT-u, a po odlasku tužitelja i on je dao ostavku, te su ostali u korektnim odnosima. Napominje da je sporna emisija "Bujica" od 28.10.2015. emitirana u više navrata tijekom 2015.. Za tužitelja može reći da je osoba koju krasi smirenost, staloženost, sa uvijek planiranim više koraka unaprijed, te da je sporna emisija izazvala reakciju na način da se osoba totalno promijeni i nije niti trebao gledati tu emisiju da bi drugo jutro jasno vidio reakcije kolega, djelatnika na HRT-u dok je tužitelj kao glavni ravnatelj HRT-a jutro poslije emitirane emisije doslovce skoro napustio svoje radno mjesto. Radilo se o gnjusnom, napadačkom osuđivanju, omalovažavanju tužitelja s kojim je u to vrijeme surađivao na dnevnoj bazi, pa se sjeća da su toga dana reakcije po hodnicima HRT-a, te reakcije javnosti, financijske industrije i banaka, bile u toj mjeri da mu po istom tužitelj nije sve niti priopćio. Šokantno je bilo da se tužitelja optuživalo riječima da je seksist, ubojica, da je pokopao kolegice u Huda Jame, a nakon što je saznao što je to, ostao je šokiran pri spoznaji o Hudoj Jami, u koju su se zakapali ljude u Sloveniji, a misli da se radi oko 1000 ljudi pokopanih u toj jami tijekom II. svjetskog rata. U odnosu na navod da je tužitelj seksist, napominje da je tužitelj u prvom krugu kolega imao više kolegica ženskog spola, nego muškog spola. Ono što je primijetio kod tužitelja je bila rezigniranost, kao i kod njegove supruge, koju je nazvao toga dana poslije radnog vremena jer je htio čuti kako je tužitelj, pri čemu mu je ista napomenula "to je više neizdrživo" te da je, neki čovjek nakon tog vikenda pljunuo u lice tužitelju, a napominje da je sporna emisija emitirana kako u Osijeku, tako i u cijeloj Hrvatskoj. Napominje da je tužitelj nakon te emisije bio izrazito blijed, tajnica mu je ponudila tabletu za smirenje, tužitelj je postao dijametralno suprotna osoba, rezigniran, tužan, ljut, na tragu odustajanja toga dana i dana koji su slijedili, a nakon toga je pridodano daljnjih informacija o Udbi i svemu što je dalje slijedilo. Napominje da su reakcije okoline nakon te emisije u odnosu na tužitelja bile u vidu omalovažavanja i smjenjivanja tužitelja kao glavnog ravnatelja, dok je i prije sporne emisije bilo negativnog izvještavanja o HRT-u, ali na profesionalnoj razini, a ne kao što je predmetnoj spornoj emisiji napadnuta osoba tužitelja. Ne zna da li je prije sporne emisije bilo negativnog izvještavanja o osobi tužitelja, već samo da je bilo negativnih izvještavanja u svezi profesije ravnatelja HRT-a, jer su se u tom smislu postavljala pitanja prije neke objave informacije, dok u odnosu na spornu emisiju u listopadu 2015. takva situacija nije bila, već su kroz tu emisiju objavljene informacije kojima se direktno napadala osoba tužitelja s ciljem degradiranja.

10.3. Iz iskaza svjedoka OS sa ročišta za glavnu raspravu od 25.05.2022. proizlazi da je od 2012. do 2015. bio član Nadzornog odbora HRT-a za vrijeme mandata Vlade ŠS, a nakon pada Vlade IS. Imali su velika očekivanja od tužitelja da napravi reformu HRT-a, a koju po njegovom mišljenu isti nije napravio. Sjeća se da je sudjelovao u emisiji "Bujica" emitiranoj dana 28.10.2015., ali se ne sjeća što je u toj emisiji točno izjavio. Neposredno nakon što je SS izabran za predsjednika, politička komentatorica „Večernjeg lista“ RS napisala je članak da je SS, kao predsjednik države, s ŠS kao predsjednikom Vlade "istrgovao" položaj ravnatelja HRT-a tužitelju, a za položaj ravnatelja SOA-e S. Koliko mu je poznato to nikada nije demantirano i općepoznato je u političkom i novinarskom miljeu. U odnosu na izvješće Nadzornog odbora od 2013. u Saboru su ukazali na nepravilnosti kod izbora ravnatelja i urednika na HRT-u, da nije poštovana procedura, da su birani prijatelji i kumovi, a što je napisano u mnogim člancima, pa tako i u „Večernjem listu“, u kojem je navedeno da je glavni urednik I. programa HRT-a BS, Radmanov kum, a to je napisano u 2013. u mnogim člancima i to u „T-portal“, „Dnevno.hr“, „Indeks.hr“ i to u vrijeme kada su ti urednici birani, a što je bilo prije sporne emisije, koja je bila rekapitulacija jednog neuspješnog mandata. U članku "Novosti" pod nazivom "Bolest kuma" od 29.04.2013. napisano je "kako je SS instalirao aktualnog komesara HRT-a te kako je svakome od partnera na političkoj sceni bio spremna ogristi nogu, kako bi se izborio za Radmanovo ustoličenje". Napominje da tužitelj nije htio dati podatke o plaćama, što je razvidno iz 20-tak članaka koji su objavljeni prije sporne emisije u razdoblju od 02.2015. do 07.2015. i to članci na „T-portalu“ od 05.02.2015. u kojem se navodi da je tužitelj odmrznuo plaće šefovima HRT-a, unatoč uredbi Vlade Jadranke Kosor o zamrzavanju plaća u javnom sektoru, čime je javnost bila zgrožena i koja je tema došla do Sabora. Također se u članku objavljenom na „Indeksu“ od 06.03.2015. navodi da je tužitelj dobio 14 dana da zastupnicima Sabora dostavi podatke o plaćama, a to isto javlja i „Novi list“, slijedom čega je tužitelj dostavio podatke kojima je djelomično odgovorio zahtjevu, a što su u Saboru zastupnici HDZ-a okarakterizirali kao sramotnim odgovorom, a istoga dana je „Večernji list“ izvijestio kako zastupnici ne vjeruju tužitelju i podacima o plaći. „Index“ je izvještavao o istome, kako vladajuća oporba u izvješću ravnatelja HRT-a " FS laže, sramoti, ignorira i radi protuzakonito", a „T-portal“ izvještava tih dana da sabornici tuku po FS, „Večernji list“ objavljuje da je Radmanovo izvješće o plaćama sramotno, a vjerojatno i lažno, „T-portal“ dana 08.04.2015. izvještava da FS odbija dati plaću na uvid, da će Sabor tražiti dodatno izvješće, dok je 16.04.2015. navedeno da FS odgovara da neće dopuniti izvješće o plaćama. Vezano za Statut, kao Nadzorni odbor su na 2. sjednici žurno donijeli prijedlog Statuta i poslali ga u Sabor na potvrđivanje, a dva dana kasnije je iz dnevnog reda Sabora postalo jasno da ta točka nije ušla u dnevni red sjednice, a nakon toga je Sabor usvojio prethodnu verziju Statuta. U izvješće Sabora je ušlo da se ne radi o prijedlogu glavnog ravnatelja, bez obzira što je gotovo u potpunosti identičan prvotnoj verziji Statuta, koji predlaže ravnatelj, a donosi Nadzorni odbor i potvrđuje hrvatski Sabor. U odnosu na izbor urednika, nije dao da urednike izabere redakcija te je u 7 od 17 slučajeva glavni ravnatelj izabrao svoj, a ne redakcijski izbor. Što se tiče ŽS, koja je bila konobarica u internom kafiću u upravnoj zgradi HRT-a na Prisavlju, a koja se 2015. ubila bombom na grobu svoga oca, neposredno nakon što joj je u razgovoru sa ravnateljem poslovanja ĐS najavljeno da će dobiti otkaz, koji je razgovor snimila i isti je objavljen u dnevnom tisku gdje se spominje MS i da je njegova inicijativa za otkazom, što je nadzorni odbor htio istražiti i uputiti policiji, radi istrage jer je ista bila samohrana majka dvoje djece, od kojih je jedno bilo dijete s posebnim potrebama. Policija je došla do pisma koje je pokojna napisala, ali ga nije htjela dati na uvid. U emisiji je spominjao taj slučaj i da je tih dana u dnevniku HRT-a glavni ravnatelj viđen u Splitu na nekom otvorenju sa zamjenikom ravnatelja policije. Ta dva događaja je spomenuo ne dovodeći ih u izravnu vezu a sa željom i namjerom da se to istraži, te u spornoj emisiji nije izjavio da je tužitelj bio ili nije bio član grupe "Labrador", obavještajna grupa kontraobavještajne službe JNA, koja je radila subverzije u Republici Hrvatskoj uoči početka agresije. Prije sporne emisije spominje dva članka u „Dnevno.hr“ od dana 12.05.2015. pod naslovom " FS na vezi KOS-a držao je pukovnik AS" i članak od 26.07.2015. u „Jutarnjem listu“ u kojem ŠSČ navodi "Labrador s HRT-a donio mi je turiste". On je samo u toj emisiji napravio pregled nepravilnosti u mandatu tužitelja. Napominje da je stari Nadzorni odbor podnio dvije kaznene prijave, novo ravnateljstvo HRT-a je protiv tužitelja podnijelo još jednu kaznenu prijavu, a Povjerenstvo za suzbijanje sukoba interesa je donijelo odluku kojom je tužitelj u sukobu interesa, koju on odluku nije htio priznati. Nakon toga je Upravni sud presudio da je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa bilo u pravu, no tužitelj nije podnio ostavku. Visoki Upravni sud je potvrdio odluku Upravnog suda, a sve prije sporne emisije. Novi Nadzorni odbor HRT-a krajem 2015. podnosi zahtjev Saboru za razrješenjem tužitelja, a i oni su također podnijeli takav zahtjev, budući tužitelj nije podnio ostavku, iako je to rekao nakon pravomoćne odluke suda, a zahtjev za njegovim razrješenjem su podnijeli iz razloga što nije prijavio vilu u [adresa], ni u Sloveniji u svoju imovinsku karticu. Napominje da je njegov mandat u Nadzornom odboru prestao na način da su dva člana podnijela ostavku nakon što je treći zbog nespojivosti dužnosti otišao u ured predsjednice, pa je Š koji je bio član odbora za medije ispred saborske većine predložio da se smijeni cijeli nadzorni odbor, a nakon čega je Sabor to i učinio u odnosu na četiri člana, dok je peti član, kojeg biraju radnici, ostao, kojom prilikom je Š koristio formulaciju o narušavanju ugleda HRT-a.

10.4. Iz iskaza svjedoka CS saslušanog pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu na ročištu od dana 04. ožujka 2025. proizlazi da je bivši član Uprave HRT-a, te je za potrebe sporne emisije dao unaprijed snimljenu Izjavu koja je emitirana u prilogu te emisije. Napominje da se radi o paušalno medijsko političkim ocjenama tužitelja u predmetnoj emisiji, a nema saznanja kako su te tvrdnje provjerene, već jedina saznanja ima, a koja je potkrijepio dokazima, da je tužitelj po njegovom uvjerenju počinio teško kazneno djelo zbog čega je i podnio kaznenu prijavu DORH-u, a koja je prijava odbačena, ali je u spornoj emisiji "Bujica" iznio svoja saznanja i dokaze koji su mu bili temelj za kaznenu prijavu protiv tužitelja. Kaznenu prijavu je podnio protiv tužitelja sa kolegom OS koji je u to vrijeme bio bivši član Nadzornog odbora HRT-a. O ostalom nema saznanja, osim iz medijskih natpisa, kao niti o štetnim posljedicama po tužitelja vezano za spornu emisiju. Pojašnjava da je sadržaj kaznene prijave koju je podnio zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti, jer je tužitelj krajem 2012., kao novoizabrani glavni ravnatelj HRT-a u vrijeme kada je HRT poslovao bez Nadzornog odbora donio cjenik reemitiranja HRT-ovih programa na PAY TV platformama kojim je smanjio raniji cjenik za desetorostruki iznos i odredio retroaktivnu primjenu takvog cjenika od 01.01.2012. čime je stavio van snage raniji važeći cjenik i spriječio da HRT potražuje naknadu štete za piratsko reemitiranje programa na PAY TV platformama. U emisiju "Bujica" je pozvan jer je ekstenzivni intervju dao portalu "Novosti" na istu temu koju je pozvan ponoviti u emisiji "Bujica", a nakon što je predao kaznenu prijavu. Kao i ostali čitatelji dnevnih novosti, bio je upoznat sa zbivanjima navedenim u spornoj emisiji ukoliko je isto navedeno bilo u dnevnim novostima. Napominje da je tročlana Uprava HRT-a koje je on bio član, po njegovom prijedlogu u studenom 2012. donijela cjenik reemitiranja, a po kojem cjeniku PAY TV operateri nisu pristali plaćati, već su nastavili piratsko reemitiranje, te mu napomenuli na sastancima da će se strpjeti dok ne dođe do očekivane uprave HRT-a i navedenu problematiku riješiti s novoizabranom upravom HRT-a.

10.5. Iz ispisa internetskih stranica Osječke televizije (list 11.) proizlazi da je najgledanija lokalna televizija u Slavoniji i Baranji i jedna od tri najgledanije regionalne TV postaje u Hrvatskoj, da je program iste dostupan preko kablovske televizije B.net, IP televizije MaxTV, OptiTv, Iskon.TV, H1 i VIP TV.

10.6. Iz pregleda emisije "Bujica" pod nazivom " OS: Radman ide u zatvor?!" emitirana na Osječkoj televiziji dana 28.10.2015. (DVD na listu 102/2) sud je utvrdio da emisija traje 55 minuta, u uvodu emisije voditelj i urednik ĆS navodi da su dan ranije bivši član Nadzornog odbora HRT-a OS i bivši član Uprave HRT-a CS, protiv tužitelja kao glavnog ravnatelja HRT-a podnijeli DORH-u i USKOKU kaznenu prijavu, u kojoj se tužitelja tereti za ozbiljno kazneno djelo za koje bi mogao završiti u zatvoru i do 10 godina, u emisiji je gostovao OS, dok je u sklopu priloga novinarke TS objavljen unaprijed sačinjen intervju sa CS (1.48 – 6.46 min.) u kojem novinarka navodi da se tužitelj kao miljenik bivšeg predsjednika SS, te aktualnog premijera ZS po prvi puta našao u ozbiljnom problemu sa zakonom i da bi uskoro mogao završiti i u Remetincu"; da su protiv istog podnijeli kaznenu prijavu zbog zlouporabe položaja i ovlasti bivši član Uprave HRT-a CS i bivši član Nadzornog odbora HRT-a OS, u kojem intervjuu CS navodi da je kaznenu prijavu podnio protiv tužitelja jer je na kraju 2012. godine donio Cjenik reemitiranja programa HRT-a na PAY TV platformama sa retroaktivnim djelovanjem sa 10 puta manjim cijenama, da je time umjesto podnošenjem pripremljenih tužbi protiv PAY TV operatera, pogodovao istima, te se u prilogu navodi da je navedenim tužitelj iskoristio kratko vrijeme kada je HRT poslovao bez propisanog nadzora, a što je HRT-u prouzročilo štetu koja se mjeri u desecima milijuna kuna, novinarka navodi da tužitelju ne prijeti samo gubitak radnog mjesta već i zatvorska kazna u trajanju od 1 do 10 godina, da je "tajming" prijave vrlo nezgodan, jer se bliže izbori pa se postavlja veliko pitanje može li za tužitelja ZS intervenirati u DORH-u i USKOK-u i spriječiti procesuiranje SDP-u bliskog ravnatelja. NS kao gost u emisiji navodi da je tužitelj kandidat SS, dok voditelj i urednik emisije ĆS navodi da je tužitelj i Milanovićev čovjek koji je utjecao na HRT program, jer je susret predsjednice Republike Hrvatske s predstavnicima dijaspore tretiran na krajnje marginalan način, dok se s druge strane plaća skupi satelit za beznačajan prilog o JS, prijatelju i financijeru ŠS (9.42 min.), nadalje OS navodi (13.56 min.) da je tužitelj iskoristio utjecaj u Ministarstvu kulture za ne donošenje Statuta medija za koje se zalagao Nadzorni odbor HRT-a, da je tužitelj postavljao svoje kumove i prijatelje za glavne urednike, te nije dao da ih izabere redakcija i na taj način utjecao na nezavisnost novinara i da tužitelj laže kada kaže da to ne radi (14.23 min.), da se provedbom nove sistematizacije uoči izbora željela stabilizirati pozicija urednika koje je tužitelj doveo na HRT (15.25 min.), da tužitelj nije htio dati podatke o plaćama (15.33 min.), ĆS navodi da je novinarka GS jedna od žrtava tužiteljeve ekipe (17.48 min.), da je policija dio „svega toga“ misleći na tragičnu smrt ŽS i da je tužitelj viđen sa zamjenikom ravnatelja Policije u Splitu u vrijeme trajanja istrage vezano za taj tragični događaj (23.08 min.), na što ĆS odgovara „Tako to, kaže se u narodu, Udba radi“ (23.18 min.), nadalje ĆS spominje da postoji Radmanova „Huda jama“ navodeći ŽS, ES...(23.21 min.), povezuje tužitelja sa seksizmom motiviranim otkazima nabrajajući VS, GSČ, GS, ŽSČ (23.33 min.), ĆS pita OS „kakva je to poruka, kakve su to kvalifikacije FS, koji izgleda kao vrhovni i poslovni i svaki drugi autoritet, kada se tako može ponašati“ (23.58 min.), nadalje OS navodi da je tužitelj prevario Nadzorni odbor, jer je u Sabor uputio drugačiju verziju Statuta od izglasanog od strane Nadzornog odbora (24.25 min.), da tužitelja zakon ne zanima (24.54 min.), da tužitelj nije htio promijeniti ni zarez u ugovoru pristiglom od HDS ZAMP-a (osnivač i prvi tajnik SS), da je tužitelja SS izmislio i doveo (26.28 min.), tužitelja se dovodi u vezu s grupom „Labrador“ (26.49 min.), te se navodi da je tužitelj donošenjem Cjenika oštetio HRT za 40 milijuna kuna (28.30 min.).

10.7. Iz preslika novinskih članaka i objava sa raznih internetskih portala (list 25.-75.) proizlazi da su neki objavljeni prije sporne emisije (članci o dolasku tužitelja na mjesto glavnog ravnatelja HRT-a, o SS, o otkazu novinarki GS i SSČ, o tragičnoj smrti ŽS), dok je na Net.hr portalu nakon emitiranja sporne emisije 29.10.2015. objavljeno da su bivši član Uprave i Nadzornog odbora HRT-a podnijeli kaznene prijave protiv tužitelja.

11. Sud je iskaze saslušanih svjedoka cijenio vjerodostojnim u dijelovima u kojima su međusobno sukladni u bitnom.

12. Iz pregleda sporne emisije koja traje 55 minuta, proizlazi da se tužitelja dovodi u vezu sa operacijom „Labrador“ (akcija koju je Kontra obavještajna služba bivše JNA provodila u početnoj fazi Domovinskog rata u cilju kompromitacije Hrvatske i sprječavanja međunarodnog priznanja njene neovisnosti), da se istog prikazuje kao osobu koja iskazuje netrpeljivost prema osobama suprotnog spola na način da im otkazuje ugovore o radu, navodi se da ima svoje žrtve (novinarku GS), poistovjećuje ga se sa počiniteljima teških masovnih zločina koji ima svoju „Hudovu jamu“ (Huda jama je naselje u Sloveniji, blizu kojeg se nalazi rudnik Huda jama u sklopu kojeg je Barbarin rov u kojemu je 2009. godine pronađena masovna grobnica u kojoj se nalazi preko 700 žrtava poslijeratnih masovnih ubojstava jugokomunista) navodeći pokojne ŽS i ES, dovodi ga se u vezu sa tragičnom smrti ŽS i utjecanjem na policijsku istragu vezano za okolnosti njene tragične smrti, uz komentar voditelja emisije da to tako Udba radi, a čime se tužitelja percipira kao osobu koja postupa na jednak način kao i zloglasna tajna služba bivše države – Udba. Nadalje se navodi da je tužitelj počinitelj teških kaznenih djela zbog kojih mu prijeti ne samo otkaz, nego i zatvor u trajanju od 1 do 10 godina, da je svojim postupanjem oštetio HRT za oko 40 milijuna kuna, da isti ne poštuje zakon u svom radu i postupanju, da zapošljava svoje prijatelje i kumove, da ga je na to radno mjesto doveo SS i da je Josipovićev i Milanovićev miljenik, dakle politički pijun. Iz priloženih preslika novinskih članaka i objava sa raznih internetskih portala, a prije emitiranja sporne emisije, ne proizlazi da su na identičan način vezano za tužitelja objavljivani članci, a niti se radi o portalima i nakladnicima koji su poznati većem broju ljudi. Spram navedenog, sporna emisija „Bujica“ koju je emitirala Osječka televizija, najgledanija je lokalna televizija u Slavoniji i Baranji i jedna od tri najgledanije regionalne TV postaje u Hrvatskoj, čiji je program dostupan preko kablovske televizije B.net, IP televizije MaxTV, OptiTv, Iskon.TV, H1 i VIP TV, dakle dostupna je široj javnosti, odnosno velikom broju osoba.

13. Po uvjerenju ovog suda, spomenuti korišteni izrazi u odnosu na tužitelja (u smislu „Udbe“, „Radmanove Hude jame“, „Labrador“, teška kaznena djela) prikazuju istog u negativnom smislu i prelaze dozu prihvatljivog kriticizma i podobni su povrijediti čast, ugled i dostojanstvo tužitelja.

14. Tuženik u ovom postupku ničim nije dokazao da je poduzeo sve potrebne mjere za provjeru točnosti objavljenih informacija koje je imao na raspolaganju. Tako svjedok CS u svom iskazu navodi da se radi o paušalno medijsko političkim ocjenama tužitelja u predmetnoj emisiji, te nema saznanja kako su te tvrdnje provjerene, dok iz iskaza svjedoka OS proizlazi da je on u spornoj emisiji iznio vlastiti pregled nepravilnosti u mandatu tužitelja. Također sud napominje da tuženik nije obavijestio tužitelja o temama o kojima će se raspravljati u emisiji, niti je od njega zatražio ikakvo očitovanje ili poduzeo potrebne mjere za provjeru točnosti informacija iznesenih tijekom emisije u cilju istinitog i objektivnog informiranje zainteresirane javnosti o poslovima koje tužitelj obavlja. Dakle, informacije o tužitelju su prenesene bez ikakve prethodne provjere, bez upita i mogućnosti dane tužitelju da se o tome očituje, bilo pisano, bilo uključivanjem u emisiju, bilo konfrontiranjem sa osobama koje su o njemu iznosile neprovjerene informacije. Pored navedenog, urednik i voditelj emisije je mogao i morao znati da informacije koje se temelje na kazivanjima u emisiji, za koja se ili nema neposrednih saznanja ili nema nepobitnih posrednih saznanja, ne moraju biti ili nisu istinite, te mogu dovesti do povrede ljudskog dostojanstva, ugleda i časti i posljedično do odgovornosti za nanesenu štetu. U odnosu na navod tuženika da se radi o autoriziranom intervjuu sa OS, pa se osobni stavovi i vrijednosni sudovi istog kao gosta emisije ne mogu smatrati štetnom radnjom tuženika, sud smatra da se nakladnik ne može osloboditi od odgovornosti za neistinite, netočne informacije, odnosno tvrdnje koje nisu dokazane, a koje je treća osoba iznijela, bez obzira što je taj razgovor autoriziran.

15. Naime, nesporno je da je tužitelj osoba koja je bila prisutna u javnom prostoru u funkciji glavnog ravnatelja HRT-a, te su informacije vezano uz njegovo ime i postupanje od interesa i pod stalnim okom javnosti, podložni ocjeni, tako da tužitelj mora prihvatiti činjenicu da može biti izložen javnoj kritici ukoliko je to u interesu razmatranja pitanja od javnog interesa i u dobroj vjeri. Tužitelj se kao javna osoba s obzirom na svoju funkciju nužno i svjesno izlagao javnom mišljenju, te su i granice prihvatljivog kriticizma u njegovom slučaju šire, što podrazumijeva i veći stupanj tolerancije na kritiku od običnog građanina.

15.1. Međutim, kada se bilo koju osobu, javnu ili nejavnu, iznošenjem informacija u televizijskim emisijama, imenom i prezimenom, zapravo tereti za počinjenje teških kaznenih djela, a da za to ne postoji ni jedan jedini relevantan i nepobitan dokaz, niti je u vezi te teme i informacija koje će biti iznesene učinjena bilo kakva provjera istinitosti istih, tada to svakako nije u interesu znanja javnosti, niti javne rasprave, bez obzira radi li se o javnim osobama, relativno javnim osobama ili privatnim osobama.

15.2. Pored navedenog, treba napomenuiti i to da je kaznena prijava koju su CS i OS protiv tužitelja podnijeli DORH-u i USKOKU, a kojom ga terete za počinjenje teškog kaznenog djela o kojem se govori u spornoj emisiji i tužitelju zbog navedenog najavljuje otkaz i zatvorska kazna od 1 do 10 godina, odbačena, kako to navodi svjedok CS u svom iskazu. Stoga navedeno ne ukazuje na ništa drugo nego na zaključak da nije dokazano da bi tužitelj počinio kazneno djelo koje mu se informacijama iznesenim o njemu u spornoj emisiji stavlja na teret.

16. Nadalje, novinar ima pravo na slobodu izražavanja što obuhvaća slobodu mišljenja i širenja informacija od interesa za javnost. Međutim, upotrijebljeni izrazi vezano uz osobu tužitelja po uvjerenju suda, objektivno su podobni kod javnosti stvoriti negativnu sliku o tužitelju i njegovom djelovanju, s namjerom difamacije i prelaze granicu prihvatljivog kriticizma. Izložene kvalifikacije o tužitelju istaknute su i izrečene protivno dobroj vjeri, te ih ovaj sud cijeni kao navode koji kod trećih osoba, gledatelja emisije, mogu opravdano utjecati na to da zauzmu negativan stav o osobi tužitelja i da ga svrstaju u krug onih osoba koje je potrebno prezirati i moralno osuditi, odnosno da se radi o kvalifikacijama na temelju kojih se položaj tužitelja u društvu i njegovoj profesionalnoj sredini umanjuje. Naime, zbog načina na koji su iznijete informacije o tužitelju, voditelj i urednik sporne emisije je izašao iz okvira dobre vjere, te je postupao protivno novinarskoj etici, koja pretpostavlja postojanje profesionalnih standarda novinskog izvještavanja kao što su npr. istinitost, točnost, uravnoteženost i nepristranost, a sve s ciljem omalovažavanja i terećenja tužitelja, bez ikakve ograde, nastojeći moralno ocrniti tužitelja i diskvalificirati kao osobu, a čime je štetna radnja usmjerena na povredu ugleda, časti i dostojanstva tužitelja. Kao što je napomenuto, u dokaznom postupku nije utvrđeno da je bilo profesionalnog i etičkog prikupljanja podataka o istinitosti informacija koje su o tužitelju izrečene u emisiji.

17. Sukladno odredbi čl. 21. st. 1. Zakona o medijima, nakladnik koji informacijom objavljenom u medijima prouzroči drugome štetu dužan je tu štetu nadoknaditi, a prema odredbi čl. 21. st. 4. podstavka 3. i 6. Zakona o medijima, nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupao u dobroj vjeri ili je proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

18. Nije sporno da su u predmetnoj emisiji urednik i voditelj, novinarka, te gosti, izražavali svoja stajališta i mišljenja kao i vrijednosne sudove, ali tvrdnje koje nisu dokazane i provjerene, a iznesene u široj javnosti dostupnoj emisiji, po mišljenju suda, nisu i ne mogu biti u interesu doprinosa raspravi u javnosti, a sporno je i pitanje dobre vjere.

19. Pravo na tužbu za naknadu štete oštećenik ima tri mjeseca od saznanja za objavu informacije kojom mu je šteta prouzročena sukladno čl. 23. Zakona o medijima. Riječ je o prekluzivnom subjektivnom rok koji je u konkretnom slučaju ispoštovan.

20. Odredbe Zakona o medijima i Zakona o obveznim odnosima, kojim je općenito uređeno pitanje naknade štete, valja primjenjivati i tumačiti sukladno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99., 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06., 13/17., dalje Konvencija), kako je uostalom izričito propisano člankom 1. st. 2. Zakona o medijima, odnosno sukladno judikaturi Europskog suda za ljudska prava, te Ustavnog suda Republike Hrvatske.

20.1. U konkretnom slučaju radi se o konkurenciji dvaju ljudskih prava - prava na slobodu izražavanja zaštićenu čl. 10. Konvencije i čl. 38. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14., dalje: Ustav) i prava na poštivanje privatnog života (kroz kojega se štiti i pravo na čast i ugled) zajamčenog čl. 8. Konvencije i čl. 35. Ustava.

20.2. Ovdje valja napomenuti da pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno pravo. Članak 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao ni članak 38. Ustava Republike Hrvatske, ne jamče neograničenu slobodu izražavanja. Sloboda izražavanja može biti ograničena ako je to nužno u demokratskom društvu. Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i konteksta u kojem su one dane.

20.3. Nadalje, sloboda medija uvjetovana je i postupanjem novinara u dobroj vjeri u skladu s novinarskom etikom (presuda Stoll protiv Švicarske, br. 69698/01, § 103. od 10.12.2007., presuda Pedersen i Baadsgaard protiv Danske br. 49017/99, § 78. od 17.12.2004.).

21. Europski sud za ljudska prava je u nizu odluka izrazio pravno shvaćanje da sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Kako ostvarivanje te slobode obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena.

21.1. Sukladno čl. 10. st. 2. Konvencije, ograničenje slobode izražavanja dopušteno je samo ako su kumulativno ispunjena tri uvjeta:

a) da je ograničenje propisano zakonom (načelo legaliteta),

b) da je ograničenje propisano radi zaštite legitimnog cilja (načelo legitimiteta), c) da je ograničenje neophodno u demokratskom društvu (načelo nužnosti, uključujući načelo razmjernosti).

21.2. Pored navedenog valja napomenuti i da je odredbom čl. 3. st. 3. Zakona o medijima, propisano da je slobode medija dopušteno ograničiti samo kada je i koliko je to nužno u demokratskom društvu radi, između ostaloga, zaštite ugleda ili prava drugih.

21.3. Drugim riječima, čast, dostojanstvo i ugled su vrijednosti istog ustavnog ranga kao i sloboda informiranja. U tom smislu pravo na čast, ugled i dostojanstvo predstavlja temeljno ljudsko pravo koje nikada i nigdje nije ograničeno medijskim pravima, dok su s druge strane, medijska prava uvijek ograničena pravom na čast i ugled, kako to izričito proizlazi iz citirane odredbe čl. 3. st. 3. Zakona o medijima, ali i iz čl. 10. st. 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a koji je stav zauzeo i Ustavni sud Republike Hrvatske u brojnim odlukama (tako u odluci broj U-III- 4057/2013 od 17.09.2014.), te Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1553/09-2 od 24.11.2009.

21.4. Odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o medijima, svaka osoba ima pravo za zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti.

21.5. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe „zahtjev“ za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge. Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane (Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, zahtjev broj 25333/06, presuda od 22. listopada 2009.).

21.6. Ograničenje prava na slobodu izražavanja Ustavni sud Republike Hrvatske tumači imajući u vidu načelo razmjernosti iz članka 16. Ustava Republike Hrvatske.

21.7. U okolnostima u kojima sporne izjave utječu na ugled, čast i dostojanstvo pojedinaca; „sukob“ između prava na informiranje i prava na ugled, čast i dostojanstvo, potrebno je rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na te dvije zaštićene vrednote s obzirom na okolnosti svakog pojedinog slučaja, dakle s jedne strane, pravo na slobodu izražavanja, i s druge strane, pravo na poštovanje osobnog života drugih. Riječ je o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu, te je zadatak sudova postići pravičnu ravnotežu tih prava (presuda Von Hannover protiv Njemačke br. 40660/08 i 60641/08 § § 104.-107. od 07.02.2012., presuda H i ČS Associes protiv Francuske broj 40454/07, § § 90.-93. od 10.11.2015., presuda Medžlis Islamske zajednice Brčko i drugi protiv Bosne i Hercegovine br. 17224/11 § 77. d 27.06.2017.).

21.8. Pri ocjenjivanju razmjernosti/nužnosti miješanja u pravo na slobodu izražavanja treba uzeti u obzir prirodu i ozbiljnost nametnute sankcije. Dosuđivanje naknade štete oštećenoj osobi mora biti u razumnom odnosu razmjera s pretrpljenim narušavanjem ugleda.

21.9. Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, Europski sud za ljudska prava je u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke (zahtjev broj 39954/08, presuda od 07.02.2012.) naveo sljedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak.

21.10. Kao što je već navedeno, tužitelj je kao javna osoba (glavni ravnatelj HRT-a) pod stalnim okom javnosti, podložna ocjeni, pa mora prihvatiti činjenicu da može biti izložen javnoj kritici ukoliko je to u interesu razmatranja pitanja od javnog interesa i u dobroj vjeri, koji se kao javna osoba s obzirom na svoju funkciju nužno i svjesno izlagao javnom mišljenju, te je neizbježno i svjesno otvoreniji za ispitivanje svake njegove riječi i djela i u skladu s tome, mora iskazivati veći stupanj tolerancije na kritiku običnog građanina.

22. Sukladno odredbi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (stavak 1.); Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2.); Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (stavak 3.).

23. Slijedom navedenog, sud je uvjerenja da izjave u spornoj emisiji i korišteni izrazi u odnosu na tužitelja kako je već navedeno, prikazuju istog u iznimno negativnom smislu i prelaze dozu prihvatljivog kriticizma i podobni su povrijediti čast, ugled i dostojanstvo tužitelja. Tim više što je kaznena prijava protiv tužitelja o kojoj se govorilo u emisiji i dovodilo istog u vezu za počinjenje teškog kaznenog djela zbog kojeg mu prijeti otkaz i kazna zatvora od 1 do 10 godina, odbačena, te da tuženik nije dokazao da je tužitelj bio sankcioniran u obavljanju službene dužnosti zbog navodnih zlouporaba i propusta o kojima su govorili u spornoj emisiji, a niti da je isti doista prouzročio bilo kakvu štetu, a posebno višemilijunsku štetu na HRT-u u obnašanju dužnosti glavnog ravnatelja, a niti da su određene novinarke dobile otkaz zbog tužiteljeve netrpeljivosti prema suprotnom spolu ili da je tužitelj utjecao na istragu vezano za tragični događaj oko ŽS ili imao bilo kakve veze sa navedenim tragičnim događajem. Navedene kvalifikacije o tužitelju istaknute su i izrečene protivno dobroj vjeri, na jedan maliciozan način i nesporno u namjeri difamacije tužitelja, kao osobe upitnih, negativnih kako moralnih, tako i stručnih osobina, u cilju narušavanja njegova ugleda, časti, sramoćenja i dostojanstva.

23.1. U odnosu na dovođenja tužitelja u vezu s politikom, ovdje valja reći da je općepoznata činjenica da se glavni ravnatelj bira sukladno Zakonu o HRT-u i da istog imenuje Hrvatski sabor, u kojem postoji većina zastupnika koja pripada političkoj stranci koja formira Vladu, tako da funkcija glavnog ravnatelja na određeni način predstavlja naklonost vladajuće političke opcije, međutim način na koji se to iznosi uz isticanje podobnosti, ovaj sud cijeni kao navode koji kod javnosti mogu opravdano utjecati na to da zauzmu negativan stav o osobi tužitelja i da ga svrstaju u krug onih osoba koje je potrebno prezirati i moralno osuditi, odnosno da se radi o kvalifikacijama na temelju kojih se položaj tužitelja u društvu i njegovoj profesionalnoj sredini umanjuje. Međutim, za napomenuti je da različitost političkih uvjerenja nije predmet spora, niti je relevantno i ne predstavlja opravdan razlog vrijeđanja druge osobe.

24. Sud prihvaća navode tužitelja da je zbog navedenih informacija subjektivno osjećao povredu dostojanstva, časti i ugleda, a koje su tvrdnje potvrdili svjedoci DS i ĐS, čije je iskaze sud cijenio kao vjerodostojne, jer su sukladni u bitnom. Postojanje, trajanja i intenzitet povrede prava osobnosti tužitelja, utvrđen je temeljem jasnog i uvjerljivog iskaza tužitelja saslušanog kao stranke u svrhu dokazivanja, te navedenih svjedoka. Iskaz tužitelja i navedenih svjedoka, ukazuje na negativne konotacije objavljenih informacija, kako u profesionalnoj, tako i u privatnoj sredini, nakon kojih je tužitelj dobivao prijetnje smrću, radi čega je određeno vrijeme bio pod policijskom zaštitom. Svaka povreda časti, ugleda i dostojanstva, iznošenjem uvredljivih tvrdnji predstavlja štetnu radnju, kojom se drugome nanosi šteta i osoba prema kojoj je takvo postupanje usmjereno kao protupravno, ima pravo na naknadu štete koju reguliraju propisi obveznog prava. Objektom povrede prava osobnosti, dostojanstva, časti i ugleda neke osobe, smatra se ono osobno neimovinsko dobro koje se sastoji u ukupnosti moralnih vrijednosti čovjeka, koje on uživa kao član određene društvene sredine u odnosu na njegovo poštenje, znanje, sposobnost i na druge njegove moralne vrijednosti. Dostojanstvo je osobno pravo svakog čovjeka, a sadržano je u pravu svakog da očekuje i zahtijeva od svakog drugog da poštuje njegovu osobnost, da ga ne omalovažava, vrijeđa, kleveće ili da na drugi način povrjeđuje njegovo osjećanje vlastite vrijednosti, da ne umanjuje njegov ugled u društvu. Duševno zdravlje neke osobe predstavlja i povredom izazvanu neugodu, nezadovoljstvo, frustraciju, ljutnju, sram kod te osobe, jer i navedeni osjećaji predstavljaju poremećaj dotadašnjeg duševnog mira određene osobe, zadiranje u zaštićenu sferu prava osobnosti na duševno zdravlje oštećenika. Iskaz tužitelja, te svjedoka DS i ĐS, upravo ukazuju na navedeno. Svrha je popravljanja neimovinske štete u nastojanju da se dosuđenim novčanim iznosom postigne što je više moguće pravična i približna djelomična satisfakcija u vidu djelomičnog uklanjana nastalih štetnih posljedica u unutarnjoj sferi oštećenikove osobnosti. U konkretnom slučaju jačina povrede prava osobnosti i njezin intenzitet opravdavaju dosuđenje naknade. Ocjenjujući značenje povrijeđenog dobra i druge okolnosti slučaja (odnos kako privatne, tako i radne sredine prema tužitelju, javnosti, te opisano psihofizičko stanje nakon objavljenog članka) opravdavaju sukladno odredbi čl. 1045. u vezi s čl. 1100 st. 1. – 3. i čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, prihvatiti tužbeni zahtjev u iznosu od 4.000,00 eura, a s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 7.945,05 eura, tužitelja je valjalo odbiti.

24.1. Pri dosuđenju naknade štete, ovaj sud je također vodio računa o tome da se dosuđenom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom, a za napomenuti je i to da tuženik nije postupio po zahtjevu tužitelja i objavio ispravak informacija, pa stoga nastalu štetu tužitelju nije umanjio.

25. Zatezne kamate na dosuđenu glavnicu teku od dana podnošenja tužbe 28. siječnja 2016. pa do isplate, po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod I. i II. izreke.

27. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

27.1. Tužitelj je u pogledu osnovanosti uspio u sporu 100%, a u pogledu visine 33,48%, pa je omjer njegovog uspjeha u sporu 66,74% (133,48:2), dok tuženik sa osnovom nije uspio, a s visinom je uspio 66,52%, pa je njegov uspjeh 33,26%. Kada se od uspjeha tužitelja koji je u većoj mjeri uspio, oduzme uspjeh tuženika (66,74 – 33,26), tužitelj je u konačnici uspio sa 33,48%, te mu u tom omjeru pripada priznat trošak parničnog postupka.

27.2. Tužitelj je podnio zahtjev za naknadu parničnog troška od 3.456,80 eura.

27.3. Zahtjev je osnovan do iznosa od 3.331,80 eura i sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava tužbe od 200,00 eura (Tbr. 7.t.1.), te podneska od 15.03.2016. i 02.06.2023. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 8.t.1.), zastupanja na ročištu održanom dana 01.03.2016., 23.03.2016., 25.05.2022., 22.11.2022., 14.02.2023., 21.03.2024., 09.01.2025., 04.03.2025., 10.07.2025. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 9.t.1.), te obračunatog PDV-a od 600,00 eura (Tbr. 46.) i plaćene sudske pristojbe na tužbu od 165,90 eura, te na presudu od 165,90 eura, a što je u skladu s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku.

27.4. Zahtjev tužitelja za naknadu troška na ime pristupa na ročište za objavu presude od 19.08.2025. u iznosu od 100,00 eura sa obračunatim PDV-om od 125,00 eura, nije osnovan, jer na ročište za objavu presude nije pristupio nitko za uredno pozvanog tužitelja.

27.5. Sukladno postignutom uspjehu u sporu od 33,48%, tužitelju pripada u tom omjeru trošak od 1.004,40 eura (od iznosa 3.000,00 eura), a što sa troškom plaćene pristojbe na tužbu i pristojbe na presudu od po 165,90 eura, kao nužnim troškom u smislu čl. 155. Zakona o parničnom postupku, trošak tužitelja ukupno iznosi 1.336,20 eura, radi čega je sukladno čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, odlučeno kao pod III. izreke, dok je preostali zahtjev za trošak odbijen kao neosnovan, kao pod IV. izreke.

U Osijeku, 19. kolovoza 2025.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja

2.Punomoćniku tuženika