REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P-2395/2020-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BT pok.B, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Stjepanu Grubišiću, odvjetniku u Solinu, Zvonimirova 81, protiv tuženika Grada Solina, OIB: 40642464411, Stjepana Radića 42, Solin, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Sesartiću, odvjetniku u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 8, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 2.srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Stjepana Grubišića, odvjetnika u Solinu, i punomoćnika tuženika Tomislava Sesartića, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu i uručenje presude 19.kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Utvrđuje se da je tužitelj BT, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik za cijelo u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] (ranije: tijelo CXVIII ZU 730) sada ZU 8662 k. o. [katastarska općina] (kat. čest. zem. [katastarska čestica] PL 5179 k. o. [katastarska općina]) pa se ovlašćuje tužitelj da na temelju ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, poseban zk. odjel Solin zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine za cijelo na svoje ime, uz istovremeno brisanje toga prava sa tuženog za cijeli njegov suvlasnički udio 1. Vlasnički dio: 1/1 Grad Solin, OIB: 40642464411, Ulica Stjepana Radića 42, 21210 Solin.

II. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 2.102,57 EUR (slovima: dvije tisuće stotinu dva eura pedeset sedam centi).

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 13.srpnja 2020. navodi se da je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] (ranije: tijelo CXVIII ZU 730), sada ZU 8662 k. o. [katastarska općina] (kat. čest. zem. [katastarska čestica] PL 5179 k. o. [katastarska općina]), površine 479 m2, kulture pašnjak, naziva ''Gornja Braština'' upisana u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tuženika za cijelo. Tužitelj je kao predlagatelj pokrenuo tzv. ispravni postupak koji se kod ovog suda vodio pod posl.br. Z-33404/2017, u kojem je doneseno rješenje posl. br. Z- 33404/2017 od 08.svibnja 2020. kojim su prihvaćeni prigovori tuženika i Republike Hrvatske u odnosu na predmetnu nekretninu, te je tužitelj upućen da pokrene ovaj parnični postupak protiv upisanog vlasnika. Sud je u tom postupku usvojio prigovor tuženika i Republike Hrvatske u odnosu na istu nekretninu (nije jasno tko je stvarni vlasnik predmetne nekretnine i čiji se prigovor uvažava), te kako je predmetna nekretnina obrasla šumom i šikarom, a na istoj se nalazi potok, iako je to netočno. Naime, tužitelj je vlasnik i posjednik cijele predmetne nekretnine, čije vlasništvo je stekao od strane svog pravnog prednika (otac B), njegov otac od svog oca (djed C), a on od svog oca (pradjed E pok. CT). Pradjed tužitelja E predmetnu nekretninu je stekao od strane svog brata Đ (Josip) negdje 1890. Nadalje, Ugovorom o darovanju od **.**.2016. ET pok. C darovao je tužitelju sve nekretnine koje je ovaj stekao Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu posl.br. O-36/2005 od 21.travnja 2006. iza pok. ĐT pok. E. To rješenje o nasljeđivanju temelji se na Oporuci br. Pi-279/73 (IR-874/72) od 07.listopada 1973., kojom je pravni prednik oca tužitelja raspolagao predmetnim nekretninama u korist svog sina i oca tužitelja, te su predmetne nekretnine opisno označene u toj oporuci. Pravni prednik i djed sada pok. ĆT pok. E bio je upisan u katastru nekretnina za predmetne nekretnine u posjedovnom listu broj 956 k. o. [katastarska općina], a predmetna nekretnina bila je upisana za cijelo na ime pravnog prednika tužitelja. Iz prednjih isprava je razvidno da je predlagatelj u zakonitom, mirnom i poštenom posjedu (kvalificiranom) predmetnih nekretnina već više od 150 godina računajući i posjed njegovih pravnih prednika. Nesporno je predmetna nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo prije upisa tuženika kao vlasnika. Uzevši u obzir da se tužitelj i njegovi prednici nalaze u neprekidnom posjedu predmetne nekretnine i prije, pa tako i nakon završetka drugog svjetskog rata sve do danas, svakako do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji je stupio na snagu 01.siječnja 1997., pri čemu se pošteni posjed presumira, tužitelj je stekao pravo vlasništva dosjelošću na nekretninu koja je bila u društvenom vlasništvu, te se poziva na predmete Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv RH iz 2009., Ć i dr. protiv [adresa] i S protiv RH iz 2016.

1.1. Slijedom navedenoga, tužitelj se sam i preko svojih prednika već nalazi u posjedu predmetne nekretnine preko 40 godina, pa se može zaključiti da temeljem odredbe čl. 388.st.4.ZV-a postao vlasnik predmetne nekretnine temeljem zakona u vrijeme stupanja na snagu ZV-a, a na kojoj nitko drugi nije stavljao zahtjev za vlasništvom ili kojim drugim stvarnim pravom, pri čemu činjenica da je tužena stekla vlasništvo na temelju zakonskih propisa ne može se za tužitelja proizvesti gubitak prava vlasništva koje je temeljem tada važećeg zakona stekao. Stoga tužitelj predlaže sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi da je tužitelj vlasnik za cijelo nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 8662 k. o. [katastarska općina], katastarske oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica] PL 5179 k. o. [katastarska općina], i ovlastiti tužitelja da na temelju presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, poseban zk. odjel [adresa] zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine za cijelo na svoje ime, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći da iz isprava priloženih uz tužbu ne proizlazi istinitost tvrdnji tužitelja da bi se on osobno i putem svojih pravnih prednika nalazio u zakonitom, mirnom i poštenom (kvalificiranom) posjedu predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina], pa predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu i obvezati tužitelja da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] izdanog od strane Zemljišnoknjižnog odjel Solin, Povijesti promjena na katastarskoj čestici i posjedovnog lista broj 5179 K. O. [katastarska općina] izdanih od strane Odjela za katastar nekretnina Solin (list 334-339 spisa), prijepisa posjedovnog lista broj 5179 K. O. [katastarska općina] od 7.srpnja 2020., izvoda iz katastarskog plana od 13.srpnja 2020., Ugovora o darovanju sklopljenog 10.ožujka 2016.između darovatelja ST pok.C i tužitelja kao obdarenika, ovjerenog u potpisu od strane javnog bilježnika Boška Jurišića iz [adresa] pod brojem OV-1727/2016 istog dana, pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Solinu iza smrti pok.ĆT.Mate posl.br.O-36/2005 od 21.travnja 2006., preslike oporuke ĆT pok.E od 7.listopada 1973., izvatka iz katastra zemljišta za posjedovni list broj 956 K. O. [katastarska općina] od 10.svibnja 1993., uvidom u predmete ovog suda posl.br.O-36/2005 i RZ-50/2016, očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Petra Garmaza, uvidom u pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka geodeta Petra Garmaza, saslušanjem svjedoka IT, ŠT i VT, te saslušanjem tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je stekao pravo vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 8662 k. o. [katastarska općina], katastarske oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica] PL 5179 k. o. [katastarska općina], koja je prije 8.listopada 1991. bila upisana kao općenarodna imovina, a sada kao vlasništvo tuženika.

6. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću propisano je odredbama čl.159.-160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12,125/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu: ZV).

7. Odredbom čl.159. st. 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok je stavkom 2. istog članka propisano da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (redovna dosjelost).

8. Odredbom čl.159.st.3.ZV-a propisano je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (izvanredna dosjelost), dok je stavkom 4. istog članka propisano da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, dakle za stjecanje tih nekretnina redovnom dosjelošću potrebno je 20 godina, a izvanrednom dosjelošću 40 godina posjedovanja.

9. Odredba čl.160. ZV-a propisuje da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost (st.1.), da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (st.2.), kao i da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

10. Odredbom čl.388. st.4. ZV-a propisano je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

11. Odredbom čl.29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ, br.6/1980, 36/1990, Narodne novine 53/1991, 91/1996, nadalje:ZOVO), propisano je da se na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može steći dosjelošću.

12.Paragrafom 1468. Austrijskog općeg građanskog zakonika ("Justiz- gesetzsammlung" br. 1/1811, nadalje:OGZ), propisano je da u onim mjestima, gdje još nema nikakvih urednih javnih knjiga, i gdje se stjecanje stvari nepokretnih ima dokazati po sudskim spisima i po inim ispravama, ili ako stvar nije uknjižena na ime onoga, koji je doista posjeduje, dosjelost se dovršava tek poslije 30 godina.

13. Pritom treba navesti i da je na Proširenoj općoj sjednici bivšeg Saveznog Vrhovnog suda FNRJ od 3. travnja 1960. zauzeto stajalište da je umjesto propisanog roka iz paragrafa 1468. OGZ-a u trajanju od 30 godina, dostatan pošteni posjed od 20 godina. Takvo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud u odluci Rev-x 51/13-2 od 23. srpnja 2014.

14. Dosjelost je jedan od načina stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, za čije je stjecanje u uvjetima redovne dosjelosti, potrebno da stjecatelj ostvaruje kvalificirani posjed odnosno, posjed koji je zakonit, istinit i pošten. Izvanredna dosjelost zadovoljena je ako je ispunjena pretpostavka samostalnog i poštenog posjeda, time da se i jedno i drugo pretpostavlja, pa suprotno treba dokazati onaj tko tvrdi da je nečiji posjed nesamostalan i nepošten. Pravni učinci dosjelosti nastupaju ipso iure odmah po ispunjenju zakonskih pretpostavki.

15. ZOVO je u čl. 29. izrijekom zabranjivao mogućnost stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu, a taj zakon je stupio na snagu 1. rujna 1980. Isto tako nije bilo moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu nakon 6. travnja 1941. Međutim, nije bilo zapreka za utvrđenje kako je pravo vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su postale društveno vlasništvo stečeno prije 6. travnja 1941. i to primjenom odredbi OGZ-a kao pravnog pravila koji se primjenjuje na temelju čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. Pritom je važno napomenuti da nemogućnost stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu počinje od trenutka prelaska nekretnine u pravni status društvenog vlasništva, a ne uvijek od 6. travnja 1941.

16. Pregledom pisane dokumentacije priložene u spis, nedvojbeno je utvrđeno:

- da je nekretnina koja je predmet ovog spora u zemljišnim knjigama upisana kao čest. zem. [katastarska čestica], vinograd, 479 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], dok zbog dvostruke numeracije u katastru zemljišta navedena nekretnina nosi oznaku 568, Gornja Braština, pašnjak, 479 m2, upisana u posjedovni list broj 5179 K. O. [katastarska općina],

- da je u trenutku osnivanja zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina] navedena nekretnina bila upisana kao 128.zk tijelo, u naravi vinograd, vlasništvo Općine Solinske za cijelo (list 85 spisa),

- da je na temelju zapisnika za Poreznu općinu Solin na teret 128. zk tijela upisano pravo u korist težaka CT pok. ŠT i VT, pok. ŠT da obrađuju loze i masline i da pobiru dvije trećine svakog pojedinačnog ploda,

- da je pod poslovnim brojem Z-23484/2017 od 30. lipnja 2017. predmetna nekretnina u zemljišnoj knjizi uknjižena kao vlasništvo tuženika za cijelo,

- da je predmetna nekretnina u katastru upisana kao posjed oca tužitelja ST za cijelo,

- da se navedena nekretnina na dan 24. srpnja 1991. nalazila unutar građevinskog područja (uvjerenje priloženo u spis RZ-50/2016, list 305 ovog spisa),

- da je pradjed tužitelja bio GT, kojega je naslijedio ĆT, pok. E, djed tužitelja, kojeg je naslijedio, između ostalih, otac tužitelja ST,

- da je još 7. listopada 1973. djed tužitelja ĆT sastavio oporuku kojom ocu tužitelja ET ostavlja zemlju u Rupotinama zvanu Braština,

- da je djed tužitelja ĆT rođen **.**.1903., a preminuo je 7. srpnja 1992.,

- da je rješenjem o nasljeđivanju predmetna nekretnina ušla u sastav ostavine pok. ĆT kao izvanknjižno vlasništvo za cijelo, te je nasljednikom predmetne nekretnine proglašen sin ostavitelja ET, otac ovdje tužitelja, za cijelo,

- da je otac tužitelja ET, pok. C kao darovatelj sklopio s tužiteljem kao obdarenikom Ugovor o darovanju dana 10. ožujka 2016. kojim je tužitelju darovao između ostalog i nekretninu zvanu Gornja Braština, označena kao kat. čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] za cijelo, koje nekretnine predstavljaju "djedovinu darovatelja",

- da je prema priloženim izvatcima iz posjedovnog lista od 10. svibnja 1993. kao posjednik predmetne nekretnine bio upisan ĆT pok. E,

- da je predmetna nekretnina katastarske oznake 568 (ZK oznake 6232/2 K. O. [katastarska općina]) po staroj izmjeri u razdoblju od 1956. -1964. bila upisana u posjedovni list 681 na ime

ĆT. E za cijelo,

- da je za područje K. O. [katastarska općina] provedena nova izmjera u razdoblju od 1958. - 1964., tako da je predmetna čestica upisana u posjedovni list 956 na ime posjednika ĆT. E iz [adresa] za cijelo,

- da je 31. listopada 2007. na temelju pravomoćnih rješenja o nasljeđivanju predmetna nekretnina ispisana iz dotadašnjeg posjedovnog lista 956 i upisana u novi posjedovni list 5179 na ime posjednika ST za cijelo, oca tužitelja,

- da je iz povijesti promjena na katastarskim česticama razvidno da je djed tužitelja ĆT upisan u katastru zemljišta kao posjednik predmetne nekretnine za cijelo i to najmanje od 1956. (prema podatcima dostavljenim od strane Odjela za katastar nekretnina Solin),

- da je tužitelj prethodno podnio 17. ožujka 2016. prijedlog za pokretanje i otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka, između ostalih i za nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koja je predmet ovog parničnog postupka, koji se vodio pod posl.brojem RZ-50/2016,

- da su u tom postupku zakonski zastupnik Republike Hrvatske i ovdje tuženik izjavili prigovor u pogledu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], iz razloga što predlagatelj nije izvršavao posjedovni čin na toj nekretnini,

- da je rješenjem posl. br. Z-33404/2017 (RZ-50/2016) od 8. svibnja 2020. prihvaćena prijava i određen ispravak za dvije nekretnine, dok je odbačen prijedlog tužitelja kao predlagatelja za ispravak u odnosu na četiri nekretnine, među kojima je i nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koja je predmet ovog parničnog postupka, iz razloga što postoji spor o pravu vlasništva,

- da između parničnih stranaka nije sporno da je predmetna nekretnina bila upisana kao Općenarodna imovina, uz tijelo upravljanja -Mjesni odbor Solin,

- da je uknjižba navedene nekretnine kao Općenarodne imovine izvršena 1948. pod posl.br.Z-4534 (list 87 spisa).

17. Sudski vještak za geodeziju Petar Garmaz u pisanom nalazu i mišljenju navodi da predmet spora predstavlja nekretnina katastarske oznake kat. č. zem. [katastarska čestica] odnosno zemljišnoknjižne oznake č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nekretnina je sa sjeverne strane omeđena starim kamenim podzidom, dok je na zapadnoj strani vidljiv međni kamen. Nekretnina je vidljivo očišćena od raslinja tj. pokošena, te se na njoj nalazi jedno stablo masline i jedno stablo hrasta. Što se tiče traženja punomoćnika tužitelja da se vještak očituje o postojanju potoka na predmetnoj čestici, nakon direktnog uvida na terenu, vještak zaključuje da se na predmetnoj k. č. [katastarska čestica] (z. k. č. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] ne nalazi potok, već potok predstavlja susjednu česticu oznake k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina].

18. Tužitelj u svom iskazu navodi da predmetna nekretnina u naravi trenutno predstavlja livadu, da je u posjedu još od njegovog pradjeda E, koja je potom prešla na njegovog djeda C, pa na tužiteljeva oca ST, i nakon njegove smrti 2016. na tužitelja. Na navedenoj livadi jedno vrijeme bio je vinograd, koji je izgorio u požaru negdje 2001. -2002., nakon čega je sve bilo zaraslo, a njegov pok. otac nije htio ponovno saditi vinograd jer bi onako sve ptice pojele. Međutim, tužiteljev otac raskrčio je navedenu nekretninu i posadio masline, da bi nakon nekoliko godina ponovno požar uništio zasađene masline. U to vrijeme njegov otac je bio u godinama kada nije imao niti snage niti volje da ponovno navedenu nekretninu obrađuje. Tužitelj je navedenu nekretninu nakon toga dva puta pokosio i očistio, ali se kao dijete sjeća da su za vrijeme bivše Jugoslavije njegovi pravni prednici morali čistiti svoju stranu nekretnine kraj koje je prolazio potok, koji je danas presušio. Nije mu poznato kako se tuženik našao uknjižen u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine, navodi da je FT pok. VT prvi rođak tužiteljeva pradjeda E, odnosno da su pradjed E i FT bili od dva brata djeca, o čemu saznanja ima od svog oca, te da je ĆT upisan u katastar nekretnina na predmetnoj nekretnini iz razloga što su pok. C i pok. Đ obavili nekakvu razmjenu blaga i zemlje, na temelju koje se pok. C upisao u katastar nekretnina.

19. Svjedok VT u svom iskazu navodi da se predmetna nekretnina nalazi na predjelu zvanom "Braština", te da sve nekretnine koje se nalaze između dvaju potoka i dviju cesta većinom pripadaju "Žižićima". Ispod navedenih nekretnina, uključujući i onu koja je predmet ovog spora, svjedok i njegova braća i sestre naslijedili su tri nekretnine od svog oca. Za predmetnu nekretninu zna od rođenja, kao i da je već nekih 70-80 godina nitko ne obrađuje i ne koristi, da je cijelo područje zaraslo, a nakon požara nema više niti stabala i radi se o zapuštenoj šikari. Tužitelj je prije nekoliko mjeseci tražio tko nešto zna o Đ pok. VT, koji se prezivao VT, te mu je svjedok rekao da zna za Đ, koji je pradjedu tužitelja E pok. CT bio stričević, da je rođen negdje oko 1862., a preminuo negdje 50ih godina prošlog stoljeća. Ne zna kakve veze on ima s predmetnom nekretninom, ali zna da su tužiteljev djed i pradjed bili s pok. Đ u srodstvu. ĆT bio je djed tužitelja, imao je dvije kćeri I i Š, te sina ST, koji je otac tužitelja. Poslije se C još jednom oženio, te i tog braka ima još jednu kćerku koja živi na Šolti. C je imao brata V, obojica sinovi E. G je imao sina F, koji je imao dvije kćeri od kojih je jedna imena Z još uvijek živa. Nikada nikoga od svih navedenih osoba nije vidio da dolaze i obrađuju nekretninu koja je predmet ovog spora. Poznato mu je da je C radio u firmi Dalmacija-cement, da se potok ne nalazi na predmetnoj nekretnini, već je nekad davno bio jedan nogostup kako bi se moglo proći s magarcem, ali za koji misli da je danas zapušten

20. Svjedok ŠT u svom iskazu navodi da tužitelja poznaje od rođenja, da su susjedi, da mu je poznat predmet spora, iako on u predjelu zv.Braština nema svojih nekretnina. Međutim, prolazio je tim dijelom čuvajući blago (krave i koze), sada je to neobrađeno i zapušteno područje, uključujući i predmetnu nekretninu, pokraj koje prođe često autom. Zadnji koji su obrađivali i koristili predmetnu nekretninu bili su C i ST, dakle otac i sin, s tim da je ST otac tužitelja. Ne zna kako se tko točno koristio nekretninom, ali zna da su jedno vrijeme tu bili vinogradi, pa je bio požar u kojem su izgorjeli, nakon čega su posađene masline koje su ponovno izgorjele u požaru, te nekih zadnjih dvadeset godina računajući od posljednjeg požara, navedenu nekretninu nitko ne obrađuje. Posljednji koji ju je obrađivao bio je otac tužitelja ST i posljednja kultura na toj nekretnini bile su masline. Uz rub predmetne nekretnine nalazi se potok koji se zvao "Duboki potok", uz koji je postojao i put kojim se moglo proći s magarcem. Upitan tko je FT pok. VT, svjedok izjavljuje da se radi o ocu C, da mu je to možda bio nadimak, a pravim imenom E.

21. Svjedok IT u svom iskazu navodi da tužitelja poznaje od njegova rođenja, da žive u istoj ulici, da mu je poznata predmetna nekretnina, iako tamo nije bio od djetinjstva. Naime, nakon što je njegov otac prodao krave, tamo više nije odlazio, a to je bilo negdje otprilike prije više od 60 godina. Na području Braština čuvali su krave, a njegova obitelj tu nije imala u vlasništvu neke posebne nekretnine. Nema nikakvih drugih saznanja tko bi kasnije obrađivao i koristio predmetnu nekretninu koja je predmet spora, a od svoje pok. majke zna da je ta nekretnina bila od pok. C kojeg su zvali " H", jer je govorila da čuvamo krave na "Čelinom". C je djed tužitelju, dok se otac tužitelja zvao ST, misli da se otac C zvao Đ, te obitelj tužitelja ima nadimak " ĐT". Poznato mu je da uz rub ove nekretnine prolazi potok, s tim da danas u njemu nema vode.

22. Analizom svih izvedenih dokaza, kao i iskaza saslušanih svjedoka, čije iskaze sud u cijelosti prihvaća kao istinite i sukladne ostalim izvedenim dokazima, nedvojbeno je utvrđeno da je pravni prednik i djed tužitelja ĆT još od 1956. upisan kao posjednik predmetne nekretnine oznake k. č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a zk oznake 6232/2 K. O. [katastarska općina]. Iz iskaza saslušanog svjedoka IT i samog tužitelja proizlazi da su djed tužitelja ĆT, a poslije njegove smrti otac tužitelja ST aktivno obrađivali navedenu nekretninu, na kojoj se nalazio vinograd i kasnije maslinik. Međutim, navedene kulture na predmetnoj nekretnini uništene su u odvojenim požarima i u različitim periodima, tako da je tužiteljev otac i sam tužitelj odustao od ponovne sadnje nekih dugih kultura. Iz pisane dokumentacije priložene u spis proizlazi da je djed tužitelja ĆT pok. E preminuo **.**.1992., da je predmetna nekretnina ušla u sastav njegove ostavine i da je nasljednikom na toj nekretnini proglašen otac tužitelja ET pok.C, koji je tu nekretninu darovao tužitelju 2016. Dakle, iz izvedenih dokaza proizlazi da se predmetna nekretnina nalazi u obitelji tužitelja najmanje od 1956., odnosno od kada je ĆT pok.E upisan u katastru kao posjednik navedene nekretnine za cijelo. Kasnije su otac tužitelja i tužitelj ušli u posjed navedene nekretnine na temelju nasljeđivanja i darovanja, pa bi njihov posjed bio zakonit.

23. Naime, u odnosu na kvalitetu posjeda pravnog prednika tužitelja i samog tužitelja treba navesti da je zakonit onaj posjed koji ima valjani pravni temelj posjedovanja, a to može biti samo posjednikovo subjektivno pravo koje ga ovlašćuje da posjeduje i koje mu daje pravo na posjed (ovlast posjedovanja, pravo posjedovanja). Prednik tužitelja pok.ZT pok.E (djed tužitelja) bio je u zakonitom posjedu predmetne nekretnine najmanje od 1956. pa nadalje do svoje smrti 1992. i kao takav upisan u katastru zemljišta. Posjed prednika tužitelja je istinit budući da iz svih izvedenih dokaza ne proizlazi da su tužitelj ili njihovi pravni prednici posjed nekretnine stekli na protupravan način, potajno, prijevarom ili zloporabom povjerenja, već upravo suprotno. Poštenje, kao i samostalnost posjeda se pretpostavlja, pa se tužitelja i njegove pravne prednike ima smatrati poštenim i samostalnim posjednicima predmetne nekretnine. Tuženik nije ničim dokazao da bi tužitelj ili njegovi prednici bili nepošteni, niti to proizlazi iz izvedenih dokaza, pogotovo iskaza saslušanih svjedoka koji imaju neposredna saznanja o predmetu spora i pisane dokumentacije.

24. Prednik tužitelja ĆT počeo je stjecati dosjelošću pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini od 1956., budući je već tada bio upisan u katastru zemljišta kao posjednik za cijelo. Tada je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva (od 1948.), pa je dosjedanje započelo prije stupanja na snagu ZOVO-a i to za vrijeme primjene pravnih pravila OGZ-a. Za dosjelost po pravnom pravilu iz paragrafa br. 1468. OGZ-a bilo je potrebno vrijeme od 30 godina, odnosno od 20 godina prema Načelnom mišljenju opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60 od 4. travnja 1960. Taj rok je istekao do 1.siječnja 1977., odnosno prije stupanja na snagu ZOVO- a.

25. Za napomenuti je da se prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“, broj 61/80, 36/90, „Narodne novine“, broj 53/91 i 91/96, nadalje: ZOVO) na stvarima u društvenom vlasništvu pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, koja odredba je ukinuta Zakonom o preuzimanju ZOVO-a („Narodne novine“, broj 53/91). Prema sada važećoj odredbi čl.388.st.4.ZV-a u rok za stjecanje dosjelošću predmetne nekretnine koja je na dan 8.listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu stjecatelju se ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma. Stoga rok za stjecanje prava vlasništva redovnom dosjelošću na nekretnini koja je na dan 8.listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu počinje teći od tog datuma. Sve da se u konkretnom slučaju ima primijeniti ZV, tužitelju je putem njegovih prednika od 8.listopada 1991. do podnošenja tužbe 13.srpnja 2020. protekao rok od 20 godina za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine redovnom dosjelošću jer bi taj rok istekao 8.listopada 2011.

26. Nadalje, nakon odluke ESLJP-a u predmetu Č protiv RH moguće je uračunavati u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991., odnosno dok je nekretnina bila u društvenom vlasništvu, ako su pretpostavke za dosjedanje ispunjene u razdoblju do 17. studenog 1999. i ako na nekretnini ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, što ovdje nije slučaj. To nadalje znači da ukoliko na nekretninama bivšeg društvenog vlasništva pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nisu ispunjene do 17. studenog 1999., rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računa se počev od 8. listopada 1991.

27. Slijedom navedenoga na strani prednika tužitelja ĆT pok.E, kao samostalnog i kvalificiranog posjednika, računajući od 1956. do 1976. (protek dvadesetogodišnjeg roka kvalificiranog posjedovanja) ispunile su se zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine redovnom dosjelošću, koja je u to vrijeme bila u društvenom vlasništvu, sve sukladno paragrafu br. 1468. OGZ-a. Kako učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu (ipso iure) u trenutku kad se ispune pretpostavke određene zakonom, upis u zemljišnu knjigu je deklaratorne, a ne konstitutivne naravi. Slijedom navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan i odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I.

28. Dokaze koje nije posebno obrazlagao, sud ne smatra bitnim za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, nadalje:ZPP-a). Tužitelju koji je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj:138/2023, dalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/2018., dalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019., 92/2021.), priloženom popisu parničnog troška i vrijednosti predmeta spora od 1.459,95 EUR za sljedeće radnje: za sastav tužbe 100 bodova, za sastav neobrazloženog podneska od 17.listopada 2024. kojim tužitelj dostavlja dokaz o uplati predujma za očevid uz sudjelovanje vještaka geodeta-25 bodova, za sastav podneska od 13.veljače 2025. - 25 bodova (koliko je tužitelj zatražio, iako se radi o obrazloženom podnesku), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 19.listopada 2023., 20.ožujka 2024., 15.srpnja 2024., 22.siječnja 2025. i 2.srpnja 2025. po 100 bodova za svako ročište (100x5), za zastupanje na ročištu na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima održanom 15.prosinca 2022. -50 bodova, i za pristup ročištu za objavu odluke 50 bodova, odnosno ukupno zbrojeno 750 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 1.500,00 EUR, s tim da tužitelj nije zatražio uvećanje za 25% PDV-a. Na taj iznos treba nadodati trošak za izlazak suda na lice mjesta u iznosu od 49,48 EUR, trošak geodetskog vještačenja u iznosu od 500,00 EUR i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 53,09 EUR, tako da je tužitelju priznat ukupan trošak u iznosu od 2.102,57 EUR.

29.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 31.svibnja 2025. budući da u spis nije zaprimljen nikakav podnesak tužitelja tog ili približnog datuma, kao ni trošak sudske pristojbe tužbe, budući da iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije platio navedenu pristojbu. Kako je tužitelj u cijelosti postigao uspjeh u postupku, to mu je i trošak postupka priznat u cjelokupnom iznosu, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

U Splitu, 19.kolovoza 2025.

Sutkinja:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika,

-tuženiku putem punomoćnika,

-u spis.