REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] P 5

Poslovni broj: Us I-117/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Ana Bobinac, odvjetnica u Zagrebu, Ljudevita Gaja 22, protiv Ministarstva turizma i sporta, Zagreb, Prisavlje 16, OIB: 87892589782, radi ukidanja rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, 19. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II-335-06/24-01/111, URBROJ: 529-06-03-02-02/1-24-2 od 22. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-335-06/24-01/111, URBROJ: 529-06-03-02-02/1-24-2 od 22. studenoga 2024. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za poljoprivredu i turizam, Odsjeka za turizam - izdvojenog mjesta rada Korenica, KLASA: UP/I-335-04/24-02/179, URBROJ: 2125-17-24-3 od 11. rujna 2024., a kojim je ukinuto rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu od 22. svibnja 2017. izdano na ime tužitelja za objekt u domaćinstvu, vrste dvokrevetna soba oznake 4., na adresi [adresa] (točka 1.), te je određeno da će se to rješenje upisati u Upisnik o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu (točka 2.).

2. Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom osporava zakonitost odluke tuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila upravnog postupka. Ne spori da je vezano uz predmetnu nekretninu u tijeku ostavinski postupak iza pok. ŽČ, oca tužitelja, te da je EČ, supruga pok. oca tužitelja, istaknula prigovor kako nekretnina u kojoj se nalazi i ugostiteljski objekt vrste soba predstavlja bračnu stečevina. Međutim, tužitelj da je jedini posjednik sobe koja je predmet ukinutog rješenja (isto utvrđeno pravomoćnim i ovršnim rješenjem Općinskog suda u Gospiću posl.br. Psp-7/21 od 21. kolovoza 2023.) i zakonski nasljednik pok. oca ŽČ u ¼ dijela nekretnine (sukladno čl. 9. Zakona o nasljeđivanju). Stoga smatra da je tuženik pogrešno primijenio čl. 38. st.1. t. 8. i 34. st. 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, kao i čl. 141. Zakona o nasljeđivanju, te da se primjenjuje čl. 37. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tužitelj da nastavkom obavljanja dosadašnje djelatnosti u sobi u čijem je isključivom i samostalnom posjedu upravo tužitelj ne vrijeđa ni na koji način prava ostalih suvlasnika, a što da je razvidno iz suglasnosti koju su mu izdali ostali suvlasnici. Predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i sam riješi upravnu stvar, podredno vrati predmet na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Obrazlaže da je tužitelj prestao ispunjavati uvjet iz članka 34. stavka 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, a vezano za članak 34. stavak 2. točku 1. toga Zakona, s obzirom da nema suglasnost EČ, jedne od nasljednica iza pokojnog ŽČ, u čijoj se ostavinskoj masi nalazi i predmetna nekretnina u kojoj tužitelj pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu. Ističe da, sve i kada bi naslijedio ¼ dijela predmetne nekretnine, tužitelj bi i dalje trebao suglasnost svih suvlasnika, pa tako i EČ, da u sobi koja se nalazi u predmetnoj nekretnini pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu jer je pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu posao izvanredne uprave za koji je sukladno čl. 41. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima potrebna suglasnost svih suvlasnika. Slijedom, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Među strankama ovog spora nije sporno da je nekretnina u kojoj se nalazi predmetni ugostiteljski objekt u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo pok. ŽČ i da su zakonski nasljednici iza pokojnog vlasnika tužitelj, Ž i ĆČ te EČ. Nije sporno da su Ž i ĆČ dali suglasnost tužitelju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, a da je EČ, supruga pokojnog ŽČ, uskratila svoju suglasnost.

5. Međutim, sporno je može li tužitelj unatoč uskraćenoj suglasnosti i dalje obavljati ugostiteljsku djelatnost u tom objektu obzirom na tužbene navode da je u samostalnom posjedu i suvlasnik u određenom dijelu.

6. Kako su se stranke ovog spora suglasile da se spor riješi bez rasprave, a sud je utvrdio da u sporu nije potrebno izvoditi nove dokaze, to je sud na temelju odredbe čl. 98. t. 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), te odredbe čl. 8. ZUS-a prema kojoj je sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.

7. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS-a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Sud nije izvodio dokazni prijedlog saslušanjem tužitelja i uvida u spis Općinskog suda u Gospiću posl.br. Psp-7/21 jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje odluke, a okolnost na koju su dokazi predložen tijekom spora nije ni sporna te izvođenje tih dokaza ne bi dovelo do drugačije odluke suda.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Odredbom čl. 34. st. 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine br. br. 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20., 126/21., 152/24.; dalje: ZUD) propisano je da je za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iznajmljivač dužan ishoditi rješenje nadležnog upravnog tijela o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. St. 2. istog članka propisano je da će se rješenje o odobrenju izdati na zahtjev iznajmljivača uz sljedeće uvjete: 1. da je vlasnik objekta (objekt za robinzonski smještaj, soba, apartman ili kuća za odmor) ili vlasnik zemljišta za objekt za robinzonski smještaj, kamp ili kamp- odmorište, 2. da objekt u kojem će se pružati usluge ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju sukladno ovom Zakonu, 3. da građevina - objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tom propisu, nadležno upravno tijelo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti. St. 3. istog članka propisano je da iznimno od st. 2. točke 1. toga članka, iznajmljivač može pružati usluge i u objektu (objekt za robinzonski smještaj, soba, apartman ili kuća za odmor) ili i na zemljištu (objekt za robinzonski smještaj, kamp, kamp-odmorište) koji su u vlasništvu njegova bračnog ili izvanbračnog druga, životnog partnera sukladno posebnom propisu koji regulira životno partnerstvo osoba istog spola, srodnika u ravnoj liniji ili člana obitelji, uz njihovu pisanu suglasnost za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

10. Sukladno odredbi čl. 38. st. 1. t. 3. ZUD rješenje o odobrenju ukinut će se rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanih čl. 34. st. 2. tog Zakona.

11. Dalje, čl. 9. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19.; dalje: ZN) određeno je da ostavitelja nasljeđuju prije svih njegova djeca i njegov bračni drug na jednake dijelove.

12. Nije sporno tko čini nasljednike predmetne nekretnine, no kako je, i prema navodima samog tužitelja, u tijeku spor radi utvrđenja da li u ostavinsku imovinu pripada jedna polovica dijela predmetne nekretnine obzirom na prigovor supruge pokojnog vlasnika da ista čini bračnu stečevinu, isto je svakako od utjecaja na visinu nasljednog dijela te neosnovano smatra tužitelj da mu pripada točno određenih ¼ suvlasničkog udjela nekretnine budući visina njegova nasljednog dijela ovisi o postojanju ili nepostojanju bračne stečevine na nekretnini. Slijedom, konkretno nema mjesta primjeni čl. 37. ZV-a.

13. Stoga je pravilno tuženik utvrdio da se radi o situaciji iz čl. 141. ZN kada nije još utvrđeno koliki nasljednički dijelovi pripadaju pojedinim suvlasnicima te da do takvog utvrđenja sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima.

14. Povezano, odredbom čl. 59. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.; dalje: ZV) propisano je da je zajedničar ovlašten izvršavati sve vlasničke ovlasti glede zajedničke stvari jedino zajedno sa svim ostalim zajedničarima, ako što drugo nije određeno ovim ili drugim zakonom ili sporazumom zajedničara. Odredbom čl. 61. st. 1. ZV određeno je da zajedničkim stvarima raspolažu zajedničari zajednički; pojedini od njih može stvarju raspolagati samo na temelju ovlasti koju su mu za to dali svi ostali.

15. Kako nije ni sporno da tužitelj nema suglasnost svih suvlasnika (EČ), a koja mu je potrebna za pružanje usluga u domaćinstvu u predmetnom ugostiteljskom objektu sukladno ranije citiranim odredbama, to je ispravno ukinuto rješenje o odobrenju.

16. Navod na bi tužitelj bio samostalni posjednik ugostiteljskog objekta (dvokrevetne soba oznake 4.) nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari obzirom da je sukladno ranije citiranom čl. 34. ZUD-a uvjet za pružanje usluga u domaćinstvu vlasništvo objekta (uz iznimku iz st. 3), ne posjed.

17. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim, pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan kako je to navedeno u t. I. izreke ove presude.

18. O trošku upravnog spora, sud je odlučio primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u t. II. izreke ove presude.

U Rijeci 19. kolovoza 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).