REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:Pn-1206/2021-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužitelja PĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Ljiljana Nogolica, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Nogolica & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba radi isplate, 19. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. OIB 94472454976 isplatiti tužitelju PĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 6.636,14 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 20. rujna 2018. pa do isplate, s tim da se kamatna stopa za razdoblje do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

II./ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja PĐ u dijelu kojim od tuženika Adriatic osiguranja d.d. potražuje isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 6.636,14 EUR za razdoblje počevši od 15. kolovoza 2018. pa do uključivo 19. rujna 2018.

III./ Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. OIB 94472454976 naknaditi tužitelju PĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.874,39 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 19. kolovoza 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

IV./ Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika Adriatic osiguranje d.d. za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Između stranaka nije sporno da je tužiteljev poslodavac HAC d.o.o. s tuženikom kao osigurateljem, zaključio policu - ugovor o osiguranju, za svoje zaposlenike kao korisnike, za razdoblje počevši od 1. studenog 2016. do 1. studenog 2017.

2. Nadalje nije sporno da je tužitelj bio zaposlenik HAC d.o.o. 31. prosinca 2017.

3. Naposljetku, nije sporno između stranaka ni da je prema polici (list 7 spisa) za osigurani slučaj ''teško bolesno stanja'' ugovorena obveza osiguratelja isplatiti svotu osiguranja u iznosu od 50.000,00 kn, što prema stalnom tečaju kune za Euro iznosi 6.636,14 EUR te da su teško bolesna stanja u smislu Uvjeta osiguranja navedena u Uvjetima osiguranja na listu 16 spisa.

4. Tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (list 175 spisa) od tuženika potražuje isplatu osigurane svote – iznosa od 6.636,14 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15. kolovoza 2018. do isplate te naknadu troška parničnog postupka. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je kod njega nastupilo teško bolesno stanje, koje predstavlja osigurani slučaj u smislu Uvjeta osiguranja i to u razdoblju od 19. rujna 2017. do zaključno s 12. listopadom 2017., dakle za vrijeme pokrića po predmetnoj polici (od 1. studenog 2016. do 1. studenog 2017), kada je utvrđeno njegovo teško bolesno stanje srčanog zaliska te potreba za kirurškim liječenjem. Opisano teško bolesno stanje dovelo je do operacije srčanog zaliska, kojoj je tužitelj bio podvrgnut u svibnja 2018., kada je došao na red za operaciju.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovore nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije, što obrazlaže navodeći da je osigurani slučaj – operacija srčanog zaliska kod tužitelja nastupio tek po proteku razdoblja osigurateljnog pokrića te u vrijeme kada tužitelj više nije bio zaposlenik ugovaratelja osiguranja HAC d.o.o. Tuženik ističe da bolest srčanog zaliska ne predstavlja teško bolesno stanje u smislu osiguranog rizika, već da je osigurani rizik operacija srčanog zaliska, kojoj je tužitelj podvrgnut 18. svibnja 2018. – dakle, po proteku razdoblja osiguranja.

6. Tuženik nadalje ističe prigovor zastare, navodeći da Ugovor o osiguranju na temelju kojega tužitelj potražuje isplatu osigurane svote pripada u neživotna osiguranja, odnosno da se ne radi o ugovoru o osiguranju života, što znači da potraživanje iz predmetnog ugovora o osiguranju zastarijeva u roku od tri godine u smislu odredbe čl. 234. st.1. ZOO. Tuženik zaključuje da je prema činjeničnim navodima osigurani rizik nastupio 12. listopada 2017, a tužba je podnesena u svibnju 2021., dakle po proteku roka od tri godine koji se računa prema odredbi čl. 234. st.1. ZOO.

7. Tuženik naposljetku osporava zatraženi tijek zateznih kamata od 15. kolovoza 2018., navodeći da je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze potrebno provesti dokazni postupak, između ostaloga i medicinsko vještačenje, pa stoga eventualne zatezne kamate tužitelju pripadaju počevši od dana donošenja prvostupanjske presude. Tijekom postupka tuženik obrazlaže nadalje da visina njegove obveze postaje poznata tek donošenjem prvostupanjske presude jer da prije toga nije bila utvrđena njegova obveza ispunjenja ugovora o osiguranju, niti mu je bila poznata visina iznosa koji je dužan platiti.

8. Tuženik slijedom svega izloženoga osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ga predlaže odbiti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

9. Tijekom postupka pročitane su sve isprave u spisu –polica osiguranja (list 7), Odluka o odabiranju najbolje ponude (list 8), poziv na nadmetanje (list 9), opis pokrića i uvjeti osiguranja (list 10-31), prijava i zahtjev za naknadu štete od 30.07.2019. (list 53), dopis tuženika tužitelju od 09.08.2018. (list 54 spisa), dopis tuženika tužitelju od 20.09.2018. kojim odbija njegov zahtjev za isplatu svote osiguranja (list 55 spisa) pregledane su tužiteljeve medicinske isprave (list 32-52) i tužiteljev medicinski karton (list 72-142 spisa) te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Josipu Vincelju, specijalistu kardiologu.

10. Po ovako provedenom postupku, primjenjujući materijalno pravo na utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

11. Između stranaka su sporne aktivna i pasivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva. Nadalje je sporno je li utuženo potraživanje zastarjelo te je naposljetku sporan zatraženi tijek zatezne kamate.

12. Radi razjašnjenja između stranaka spornih osnove tužbenog zahtjeva te aktivne i pasivne legitimacije – koja ovisi o činjenicama je li kod tužitelja, za vrijeme osigurateljnog pokrića, nastupio osigurani rizik, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku, liječniku kardiologu, dr. Josipu Vincelju.

13. Vještak dr. Josip Vincelj, kardiolog, u svojem pisanom nalazu i mišljenju navodi da na je prema podacima iz medicinske i ostale dokumentacije kod tužitelja došlo do teško bolesnog stanja pokrivenog policom - operacije srčanog zaliska. Osigurani slučaj tj. teško bolesno stanje tužitelja nastupilo je kada je dijagnosticirano 12.10.2017., zbog čega je 18.5.2018. izvršena operacija mitralnog i trikuspidnog srčanog zaliska. Liječenje u bolnici je završeno 28.5.2017. godine, a nakon toga slijedi kućno liječenje i bolnička rehabilitacija koja je obično u trajanju 21 dan, a što se tiče medikamentozne terapije, ona je doživotna.

14. Tuženik je izloženom mišljenju vještaka prigovorio, navodeći da, suprotno zaključku vještaka, teško bolesno stanje tužitelja koje je pokriveno predmetnom policom osiguranja nije nastupilo 12. listopada 2017., te ustvrdio da je teško bolesno stanje koje je pokriveno policom osiguranja nastupilo 18. svibnja 2018, kada je tužitelj podvrgnut operaciji srčanog zaliska, a osobito imajući u vidu da je tužitelj na pregledu kod kirurga prvi puta bio 16. svibnja 2018. Tuženik ističe da teško bolesno stanje u smislu uvjeta za osiguranje, ispunjenjem kojega rizika nastaje obveza osiguratelja, nije bolest srčanog zaliska, već izričito operacija srčanog zaliska, kojoj je tužitelj podvrgnut 18. svibnja 2018. Tuženik obrazlaže da bolest srčanog zaliska (bez operacije) nije teško bolesno stanje prema pripadajućim Uvjetima osiguranja.

15. Radi raspravljanja tuženikovih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, izveden je dokaz njegovim saslušanjem. Vještak dr. Josip Vincelj iskazao je, u bitnom, da tužiteljevo zdravstveno stanje – bolest srčanog zaliska – nije jedno od teško bolesnih stanja koja su taksativno navedena u poglavlju Uvjeta osiguranja koje uređuje obveze tuženika kao osiguratelja kod teško bolesnih stanja. Vještak je iskazao da je, međutim, operacija srčanog zaliska jedno od teško bolesnih stanja koja su taksativno navedena u predmetnim Uvjetima osiguranja te da je tužitelj takvoj operaciji, i to operaciji čak dva srčana zaliska, podvrgnut tek 18. svibnja 2018., zato što za takve operacije, što je svima poznato, u Republici Hrvatskoj postoje liste čekanja. Prema iskazu vještaka, da nije bilo liste čekanja, tužitelj bi prema svojem zdravstvenom stanju operaciji srčanog zaliska mogao bio podvrgnut čim mu je postavljena dijagnoza, koja mu je postavljena 12. listopada 2017.

16. Izloženom iskazu vještaka tuženik je prigovorio, navodeći da se nalazu i mišljenju vještaka i dalje protivi jer vještak svoj pisani nalaz i mišljenje nije izmijenio te istaknuo da je osigurani slučaj operacija srčanog zaliska, a ne bolest koja je povod toj operaciji. Stoga tuženik zaključuje da nije nastupio osigurani slučaj te predlaže izvesti dokaz novim medicinskim vještačenjem.

17. Ovaj sud nalaz i mišljenje vještaka dr. Josipa Vincelja ocjenjuje stručnim i jasnim, ne nalazi u njemu nikakvih nejasnoća ni proturječnosti te ga stoga u cijelosti prihvaća. Naime, po provedenom vještačenju utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj bolovao od teške bolesti srčanog zaliska, koja mu je dijagnosticirana 12. listopada 2017.

- da je da je zbog te bolesti tužitelj bio podvrgnut operaciji srčanog zaliska 18. svibnja 2018.

- da je operacija srčanog zaliska izvedena tek 18. svibnja 2018. jer u hrvatskim bolnicama (što je notorno) postoje liste čekanja za operacije srca te

- da ne postoje liste čekanja, da je tužitelj operaciji srčanog zaliska mogao biti podvrgnut već 12. listopada 2017., kada mu je bolest srčanog zaliska bila dijagnosticirana.

18. Ovaj sud smatra da je pitanje je li kod tužitelja nastupio osigurani slučaj u smislu Uvjeta osiguranja pravno pitanje, o kojemu primjenom materijalnog prava na gore izloženo činjenično stanje utvrđeno vještačenjem odlučuje sud, a ne medicinski vještak, pa stoga ovaj sud nije smatrao potrebnim obnoviti izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem, kao što je to predložio tuženik.

19. Čitanjem uvjeta osiguranja utvrđeno je da bolest srčanog zaliska nije navedena kao jedan od taksativno navedenih teško bolesnih stanja (list 16 spisa) u Uvjetima osiguranja na temelju kojih je HAC d.o.o. osigurao svoje zaposlenike u razdoblju od 1. studenog 2016. do 1. studenog 2017. Nadalje je čitanjem tih uvjeta utvrđeno da je kao jedno od teško bolesnih stanja, dakle kao stanje uslijed nastupanja kojega nastaje obveza tuženika kao osiguratelja isplatiti osiguraniku osiguranu svotu, u Uvjetima osiguranja navedena operacija srčanog zaliska. Prihvaćanjem nalaza i mišljenja vještaka dr. Josipa Vincelja utvrđeno je, kao što je gore navedeno, da je tužitelju bolest srčanog zaliska (koja, dakle, nije teško bolesno stanje koje predstavlja osigurani rizik prema Uvjetima osiguranja) tužitelju dijagnosticirana 12. listopada 2017.; dakle, u vrijeme trajanja ugovornog odnosa prema polici osiguranja zaključenoj između tužiteljevog tadašnjeg poslodavca i tuženika. Nadalje je medicinskim vještačenjem utvrđeno da bi tužitelj operaciji srčanog zaliska, koja je osigurani slučaj prema Uvjetima osiguranja, bio podvrgnut 12. listopada 2017. jer je njegovo zdravstveno stanje bilo takvo da je operaciju srčanog zaliska zahtijevalo već tada, no da je tužitelj toj operaciji podvrgnut 18. svibnja 2018. zato što je zbog lošeg stanja hrvatskog zdravstvenog sustava tužitelj na tu operaciju trebao do tada čekati. Nije sporno da je tužiteljev poslodavac HAC d.o.o. s tuženikom kao osigurateljem, zaključio policu - ugovor o osiguranju, za svoje zaposlenike kao korisnike, za razdoblje počevši od 1. studenog 2016. do 1. studenog 2017. kao niti da je tužitelj bio zaposlenik HAC d.o.o. do 31. prosinca 2017; dakle, 12. listopada 2017. tužitelj je bio osigurana osoba prema predmetnoj polici. Pravno pitanje koje proizlazi iz izloženih činjenica jest dakle oslobađa li se tuženik svoje obveze iz ugovora o osiguranju zato što je osigurani slučaj (operacija) nastupio nakon proteka ugovornog razdoblja, u situaciji kada je osigurani slučaj (operacija) trebao nastupiti tijekom ugovornog razdoblja – 12. listopada 2017., no tada nije nastupio zbog lošeg stanja hrvatskog zdravstvenog sustava. Odredbom čl. 319. st.2. ZOO propisano je da se pri tumačenju spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenima tim Zakonom. Neživotno je da je namjera tužiteljevoga poslodavca HAC d.o.o. bila da svoje radnike (jedan od kojih je u osiguranom razdoblju bio i tužitelj) osigura na način da se nastupanje teško bolesnog stanja kao osiguranog slučaja stavi u ovisnost o funkcioniranju zdravstvenog sustava, dakle o izvanjskoj okolnosti koja sa zdravstvenim stanjem osiguranoga radnika nema nikakve veze. S aspekta druge ugovorne strane – tuženika kao osiguranika, takva namjera, ako je postojala prilikom zaključenja police osiguranja, protivna je načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO). Stoga ovaj sud smatra da je za ocjenjivanje namjere tužiteljevog poslodavca i tuženika nepotrebno njihovu namjeru istraživati dalje od primjene osnovne logike te zaključuje da namjera ugovornih strana pri zaključenju ugovora o osiguranju nije bila niti da se nastupanje teško bolesnog stanja kao osiguranog slučaja vezuje uz stanje hrvatskog zdravstvenog sustava, niti da se pri zaključenju predmetnog ugovora postupa protivno načelu savjesti i poštenja te zaključuje, teleološkim tumačenjem ugovora osiguranju, da je osigurani slučaj nastupio 12. listopada 2017.; dakle za vrijeme dok je tužitelj bio zaposlenik HAC d.o.o., koji je u njegovu korist, kao svojega zaposlenika, s tuženikom zaključio predmetni ugovor o osiguranju. Uostalom, prijavu i zahtjev štete tuženiku je podnio HAC d.o.o. zajedno s tužiteljem, 30. srpnja 2018. (list 53 spisa) te je u toj prijavi navedeno da je prilikom sistematskog pregleda 11. listopada 2017. kod tužitelja utvrđen šum na srcu te da je na temelju pregleda i medicinskih isprava utvrđeno da tužitelj boluje od dijagnoza navedenih u predmetnoj prijavi i zahtjevu za naknadu štete te da se čega kirurško liječenja, a medicinskim vještačenjem utvrđeno je da je kirurško liječenje operacija srčanog zaliska, kojoj je tužitelj, nakon čekanja, napokon podvrgnut 18. svibnja 2018. Ovome treba dodati da operacija srčanog zaliska, u običnom pojmovnom smislu nije teško bolesno stanje, već zahvat koji se poduzima radi otklanjanja teško bolesnoga stanja, pa je odredba kojom je operacija srčanog zaliska podvedena pod teško bolesno stanje sama po sebi nejasna, pa kako je tuženik osoba koja se osiguranjem bavi kao profesionalnom djelatnošću, dok tužiteljev (sada bivši) poslodavac to nije, i iz tog razloga ovu nejasnu odredbu treba tumačiti u korist tužitelja kao osiguranika. Nadalje, u prilog zaključku da je osigurani slučaj nastupio čim je tužiteljevo zdravstveno stanje zahtijevalo operaciju srčanog zaliska – dakle, 12. listopada 2017., a ne da osigurani slučaj nije nastupio jer je takva operacija izvedena 18. svibnja 2018., dakle po proteku ugovornog razdoblja, govori i činjenica da je tužitelj 18. svibnja 2018. operiran na Klinici za kardijalnu kirurgiju KBC Zagreb, dakle u državnoj ustanovi, a ugovaranje nastupanja osiguranog slučaja u ovisnosti o financijskim sredstvima koja su za liječenje na raspolaganju osiguranoj osobi bilo bi protivno moralu društva; dakle ništetno, pa ovaj sud navedenu odredbu tumači na način da to nije ugovoreno (čl. 322. st.1. u svezi s odredbom čl. 319. st.2. ZOO).

20. Slijedom izloženoga, nisu osnovani prigovori tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja i promašenoj pasivnoj legitimaciji tuženika te nepostojanju osnove, već je tuženik, uslijed ispunjenja osiguranog slučaja, za koji treba uzeti da se desio 12. listopada 2017., dužan tužitelju isplatiti predviđenu ugovorenu svotu u iznosu od 50.000,00 kn, što prema stalnom tečaju kune za Euro iznosi 6.636,14 EUR (čl. 921. ZOO.).

21. Ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze potrebno stanovito vrijeme, a što je u ovom predmetu bio slučaj te je i Općim odredbama uvjeta osiguranja predviđeno provođenje vještačenja (list 31 spisa), osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od 30 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan (čl. 943. st.1. ZOO). Ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz odredbe čl. 943. ZOO, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala (čl. 943. st.2. ZOO). Tuženik je ispunjenje svoje obveze za koju je u ovom postupku utvrđeno da postoji odbio 20. rujna 2018. (dopis na listu 55 spisa), pa stoga tužitelju zatezne kamate duguje počevši od primitka tužiteljevog zahtjeva datiranog s 30. srpnja 2018. (list 53 spisa). Kako međutim tužitelj nije naveo, a niti dokazao kada je tuženik navedeni zahtjev primio, tužitelju je zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos osigurane svote dosuđena počevši od 20. rujna 2018., kada je tuženik tužiteljev zahtjev odbio (dopis na listu 55 spisa), jer je u tom trenutku tuženik svakako bio primio tužiteljevu obavijest o nastupanju osiguranog slučaja, pa do isplate (točka I./ izreke ove presude), dok je u preostalom dijelu zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate odbijen kao neosnovan (točka II./ izreke).

22. Prethodno je neosnovanim ocijenjen prigovor zastare. Naime, iako se u Odluci HAC d.o.o. o prihvaćanju najpovoljnije ponude (list 8 spisa – ujedno iz te Odluke proizlazi da je predmetni ugovor o osiguranju zaključen po provedenom postupku javne nabave) navodi da je predmet nabave ''usluga kombiniranog osiguranja od posljedica nesretnog slučaja (nezgode)'', u specifikaciji predmeta javne nabave – opis pokrića, uvjeti (list 10), koja je dakle dio ugovora o osiguranju zaključenog između stranaka), detaljno se navode korisnici za slučaj smrti. Prema doktrinarnom načelu građanskog prava da pogrešno naznačavanje nekog akta ne škodi onome tko ga je tako naznačio (falsa nominatio non nocet), iz činjenice da su u predmetu javne nabave koju je poveo HAC d.o.o. navedeni korisnici za slučaj smrti, jasno proizlazi da je ugovor o osiguranju koji je HAC d.o.o. zaključio s tuženikom ugovor o osiguranju života u smislu odredbe čl. 981. ZOO. Stoga se primjenjuje rok od pet godina, koji se računa od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala (čl. 234. st.1. ZOO). Kako je tražbina nastala 12. listopada 2017, rok zastare počeo je teći 1. siječnja 2018., pa budući da je tužba podnesena 5. svibnja 2021., prigovor zastare je neosnovan.

23. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155 ZPP. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastavljanje tužbe 100 bodova prema Tbr. 7/1 OT, za sastavljanje podnesaka od 10.05.2022. i 23.10.2024. – po 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT te podneska od 18.05.2022. - 25 bodova prema Tbr 8/3 OT te za zastupanje na ročištima 17.05.2022., 26.09.2023. i 26.11.2024. -po 100 bodova prema Tbr 9/1 OT, što iznosi ukupno 625 bodova, odnosno 1.250,00 EUR te uvećano za PDV 1.562,50 EUR. Nadalje mu je priznat trošak sudske pristojbe na na presudu u iznosu od 112,81 EUR te trošak vještačenja u iznosu od 199,08 EUR, pa je stoga rješenjem sadržanim pod točkom III./ izreke ove presude tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 1.874,39 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja ove presude pa do isplate.

24. Budući da je u cijelosti izgubio parnicu, rješenjem sadržanim pod točkom IV./ izreke ove presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

U Zagrebu, 19. kolovoza 2025.

Sutkinja

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovoga suda.

DNA:

1. Tužitelju po pun., uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 112,81 EUR

2. Tuženiku po pun.