Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: Povrv-340/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja Anenias j.d.o.o., Vrsine, Jakusi 21d, OIB: 98981076711, zastupanog po zastupniku po zakonu NG, a on po punomoćnici Ani Karara Čović, odvjetnici u Trogiru, protiv tuženika Helios d.o.o., Split, Donaldova 8, OIB: 12716979407, zastupanog zastupniku po zakonu VG, a on po punomoćniku Marku Ljubičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak & Partneri d.o.o. iz Splita, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. srpnja 2025. u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja NG, zamjenice punomoćnika tužitelja LG, odvjetničke vježbenice kod Ane Karara Čović, odvjetnice u Trogiru, zastupnika po zakonu tuženika VG te punomoćnika tuženika Marka Ljubičića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak & Partneri d.o.o. iz Splita, na ročištu za objavu presude 19. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ane Zavorović iz Splita, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-840/2023 od 25. siječnja 2024. kojim je naloženo tuženiku Helios d.o.o. da tužitelju Anenias j.d.o.o. isplati iznos od 3.375,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 27. srpnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 27. srpnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 225,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 25. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju Anenias j.d.o.o. da tuženiku Helios d.o.o. naknadi trošak postupka u iznosu od 955,20 EUR-a, u roku od 15 (petnaest) dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Helios d.o.o. za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 744,80 EUR-a.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 27. prosinca 2023. Općinskom sudu u Splitu podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – računa broj 41-1-1 od 26. srpnja 2023., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 3.375,00 EUR- a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Predmetni prijedlog dostavljen je javnom bilježniku Ani Zavorović iz Splita radi donošenja rješenja o ovrsi. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ane Zavorović iz Splita, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-840/2023 od 25. siječnja 2024. određena je predložena ovrha općenito na imovini ovršenika.

2. Tuženik (ranije ovršenik) je protiv tog rješenja izjavio prigovor.

3. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije te je naveo kako tužitelj nije tuženiku pružio usluge čije plaćanje traži po utuženom računu. Stoga, tuženik je predložio da sud stavi izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te da postupak nastavi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Dakle, iz prigovora ovršenika (sada tuženika) proizlazi kako isti rješenje o ovrsi pobija u cijelosti.

5. Općinski sud u Splitu je rješenjem poslovni broj Ovrv-35835/2023-8 od 15. ožujka 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ane Zavorović iz Splita, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-840/2023 od 25. siječnja 2024. u dijelu kojim je određena ovrha te je ukinuo provedene radnje (točka I. izreke). Odlučeno je da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (točka II. izreke). Istim rješenjem se taj sud oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je odlučio da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja spis dostaviti Trgovačkom sudu u Splitu kao stvarno i mjesno nadležnom (točka III. izreke).

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.375,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime neplaćenog računa za pružene usluge posredovanja između inozemne agencije i poslodavca te usluge posredovanja u pronalaženju radnika.

7. S obzirom da potraživanje tužitelja predstavlja zahtjev isplatu iznosa od 3.375,00 EUR-a, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi članka 502. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. (pročišćeni tekst), 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP).

8. Naime, naprijed spomenutom odredbom članka 502. stavak 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,70 EUR-a.

9. Odredbom članka 461.a stavak 6. ZPP-a propisano je da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

10. Iz stavka 7. istog članka proizlazi da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 6. tog članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

11. Iz stavka 8. istog članka proizlazi da će sud upozoriti stranke na sadržaj tih odredbi u rješenju kojim je ukinut platni nalog.

12. Članak 502. stavak 1. ZPP-a propisuje da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR-a.

13. Stoga, kako je rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovrv- 35835/2023-8 od 15. ožujka 2024., stavljeno izvan snage predmetno rješenje o ovrsi, ukinute su provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, ovaj sud je rješenjem poslovni broj Povrv-340/2024-2 od 6. rujna 2024. pozvao tužitelja da u roku od 15 (petnaest) dana iznese sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i da predloži dokaze potrebne za utvrđenje tih činjenica (točka I. izreke rješenja) te je naložio tuženiku da se u roku od 15 (petnaest) dana očituje na navode tužitelja iz tog podneska (točka II. izreke rješenja).

14. Punomoćnica tužitelja je predmetno rješenje zaprimila 10. listopada 2024., a punomoćnik tuženika 9. rujna 2024.

15. Tužitelj se podneskom od 25. listopada 2024. očitovao na navode tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi (sada odgovora na tužbu) te je naveo kako su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu te da je tužitelj za tuženika izvršio uslugu posredovanja u pronalaženju radnika, kao i uslugu posredovanja između inozemne agencije i poslodavca. Tužitelj da je postupajući po nalogu tuženika stupio u kontakt i povezao tuženika kao poslodavca s tražiteljima zaposlenja, posredstvom inozemne agencije te da je tuženik uz pomoć tužitelja zaposlio više stranih radnika, kao i da su za njih pribavljene vize i radne dozvole. Iz utuženog računa da proizlazi kako je tuženik posredstvom tužitelja zaposlio radnike: NGĐ, VGĐ, LGĐ, AGĐ, SGĐ, ZGĐ. Naime, sukladno dogovoru tužitelja i tuženika, tuženik da je tužitelju bio dužan platiti naknadu za izvršenu uslugu posredovanja. Tužitelj da je osoba koja je povezala radnike i tuženika kao poslodavca s ciljem da tuženik s tim radnicima zasnuje radni odnos. Tužitelj da je izvršio ono za što je isti angažiran od stane tuženika, a odluka o trajanju radnog odnosa, odnosno njegovom zasnivanju i prestanku da je isključivo na strankama radnog odnosa. Tužitelj da s tim nema nikakve veze niti može utjecati na to jer bi svako "vezivanje cijene usluge uz trajanje radnog odnosa bilo potpuno neopravdano i predstavljalo bi nesrazmjer u činidbama". Stoga, tužitelj da je naplatio uslugu povezivanja radnika s poslodavcem jer je tu uslugu i izvršio tuženiku. Tužitelj da je po nalogu tuženika stupio u kontakt s tražiteljima posla u stranim državama i to ne samo sa šest radnika nego s velikim brojem osoba kako bi pronašao osobe koje su zainteresirane za rad kod tuženika.

16. Nadalje, tužitelj je naveo kako je isti pronašao ukupno četrnaest osoba koje su zasnovale radni odnos kod tuženika te da je za te usluge angažiran još 2022. Za posredovanje između tuženika i prvih šest radnika tužitelj da je tuženiku ispostavio račun 17. svibnja 2022. kojeg mu je tuženik uredno platio. Nakon toga, tužitelj da je za tuženika pronašao još osam radnika te da za dvoje radnika uopće nije ispostavio račun. Naime, zbog kašnjenja u sustavu, odnosno dugotrajnosti postupka s vizama i radnim dozvolama, dvojica radnika da su stigla na rad kasnije od predviđenog pa da tužitelj tu uslugu nije naplatio tuženiku, iako je izvršena. Unatoč tome, tuženik da odbija platiti tužitelju uslugu posredovanja za šest radnika.

17. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je sadržana u spisu te da izvede dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka i svjedoka. Tužitelj nije naveo koje svjedoke predlaže saslušati, niti na koje okolnosti bi trebalo izvesti taj dokaz.

18. Tuženik je predmetni podnesak zaprimio 29. listopada 2024. te se podneskom od 14. siječnja 2025. očitovao na navode tužitelja iz tog podneska na način da je osporio navode tužitelja iz predmetnog podneska. Tuženik je naveo kako u spisu ne postoji nikakav ugovor niti bilo kakav sporazum stranaka o pravnom odnosu, o eventualnoj visini naknade i slično. Tuženik je naveo kako ne postoji nikakav dug tuženika prema tužitelju iz razloga što tužitelj nikakvu uslugu nije niti pružio. Stoga, tuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak. Tuženik je predložio da sud izvede dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka.

19. Tužitelj je tijekom postupka ustrajao u zahtjevu za isplatu iznosa od 3.375,00 EUR-a, dok je tuženik ustrajao u navodima koji su izneseni u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (sada odgovoru na tužbu) te je u bitnom isticao da tužitelj nije izvršio svoju ugovorom preuzetu obvezu pa da ne postoji obveza tuženika na plaćanje utuženog računa.

20. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju sadržanu u spisu i to: R1 račun br.: 41-1-1 od 26. srpnja 2023. (list 7 spisa), e-mail korespondenciju (listovi 44-64 spisa), dozvole za boravak i rad temeljem mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Klasa: UP/I-216-02/23-09/4072, Ur.broj: 511-12- 43-23-4 od 8. ožujka (listovi 65-66 spisa), dozvole za boravak i rad temeljem mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Klasa: UP/I-216-02/23-09/38058, Ur.broj: 511-12- 43-23-4 od 24. ožujka 2023. (listovi 67-68 spisa), račun br. 27-1-1 od 17. svibnja 2022. (list 69 spisa), dopis Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & Partneri d.o.o. iz Splita tužitelju Anenias j.d.o.o. od 30. studenog 2023. (listovi 72-73 spisa) te je izveo dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja NG i zastupnika po zakonu tuženika AG, dok drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

21. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

22. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj agencija koja se bavi posredovanjem između stranih radnika i poslodavaca, kao ni to da su stranke surađivale 2022. i da je tada tužitelj posredovao između tuženika kao poslodavca i stranih radnika koji su s tuženikom zaključili ugovor o radu. Nije sporno da je tuženik zaključio ugovor sa šest radnika koje je za njega pronašao tužitelj, kao ni to da je tuženik tužitelju platio naknadu za izvršenu uslugu posredovanja.

23. Nadalje, među strankama nije sporno ni to da se tuženik bavi ugostiteljstvom pa da se isti 2023. obratio tužitelju sa zahtjevom za pronalazak radnika koji bi u sezoni 2023. trebali doći na rad kod tuženika.

24. Među strankama nije sporno ni to da tužitelj tvrdi kako je on pronašao osam radnika za tuženika, da je izvršio uslugu posredovanja, da su ishođene radne dozvole i vize te da od tuženika po računu od 26. srpnja 2023. potražuje plaćanje naknade za izvršene usluge posredovanja.

25. Među strankama nije sporno da tužitelj po tuženom računu potražuje naknadu za izvršenu uslugu posredovanja između stranih radnika i tuženika kao poslodavca za šest radnika.

26. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je tuženik tvrdio kako tužitelj nije izvršio svoju obvezu iz ugovora o nalogu u skladu s ugovorom pa da zbog toga tuženik nije niti dužan platiti tužitelju utuženi račun.

27. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi je li tužitelj ispunio svoju obvezu iz ugovora o nalogu te u vezi s tim je li tuženik dužan platiti tužitelju naknadu u iznosu od 3.375,00 EUR-a.

28. Člankom 763. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o nalogu obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa.

29. Dakle, ugovor o nalogu je dvostranoobvezni pravni posao jer isti stvara prava i obveze za obje ugovorne strane – nalogoprimca i nalogodavca. Nalogoprimac je obvezan obaviti određeni posao (u ovom slučaju izvršiti uslugu posredovanja između stranih radnika i tuženika), dok je nalogodavac obvezan platiti nalogoprimcu naknadu za izvršenu uslugu.

30. Člankom 765. stavak 1. ZOO-a je propisano da je nalogoprimac dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama, s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina, ostajući u njegovim granicama i u svemu skrbiti o interesima nalogodavca i njima se rukovoditi.

31. Stoga, kao sporno u ovom postupku je trebalo utvrditi je li tužitelj kao nalogoprimac izvršio nalog prema primljenim uputama.

32. Zastupnik po zakonu tuženika NG je u svom iskazu naveo da se njegova firma bavi uslugama posredovanja između strane agencije i poslodavaca vezano za dovođenje radnika s Filipina. Isti je naveo kako je on imao usmeni dogovor s tuženikom za obavljanje poslova posredovanja između strane agencije i tuženika. Obveza tužitelja se sastojala u tome da on za tuženika pronađe radnike te aplicira za ishođenje radnih viza za te radnike. Suradnja između stranaka se odvijala tijekom 2022. i 2023. Ovaj spor je nastao s obzirom na to što se mijenjao Zakon o migrantima i Zakon o strancima pa da je zbog toga došlo do kašnjenja radnika. Isti je naveo kako je on jedini ovlašten za dovođenje radnika sa Filipina u Republiku Hrvatsku te da se isti mogu zaposliti u Republici Hrvatskoj samo ako dođu preko njega ili uz njegovu suglasnost. Nadalje, isti je u svom iskazu naveo kako se 2022. viza čekala oko 45 dana, a u 2023. oko 60 dana. Međutim, isti smatra kako to nije do njega nego do Ministarstva vanjskih poslova. Nadalje, zastupnik po zakonu tužitelja je u svom iskazu naveo kako je dogovor s tuženikom bio da radnici za koje u ovom postupku traži naknadu za izvršene usluge posredovanja dođu u travnju, međutim, dio radnika da je došao u srpnju, a dio radnika da je došao u kolovozu.

33. Zastupnik po zakonu tuženika VG je u svom iskazu naveo kako je suradnja između tužitelja i tuženika započela 2022. Njegov uvjet za suradnju sa agencijom za posredovanje bio je taj da radnici ne moraju plaćati nikakvu naknadu za dolazak u Republiku Hrvatsku kao i da se ispoštuju rokovi za njihov dolazak. Iz tog razloga da se odlučio se za suradnju s tužiteljem jer mu je tužitelj rekao da radnici ne plaćaju nikakvu naknadu. Suradnja u 2022. je prošla glatko, međutim u razgovoru sa radnicima koji su od njega tražili pozajmicu je saznao da im je pozajmica potrebna kako bi platili naknadu agenciji za što mu je od strane tužitelja prethodno rečeno da radnici takvu naknadu ne plaćaju. Između stranaka je bilo dogovoreno da rok ishođenja vize iznosi između 20 i 30 dana, međutim i to je trajalo preko 40-45 dana. Što se tiče suradnje između stranaka u 2023. isti je naveo kako je suradnja bila "horor". Na njegove pozive prema tužitelju da se nitko nije odazivao, dolazak radnika je kasnio, dio radnika je stigao u srpnju, a dio u listopadu i studenom iako je između stranaka ugovoreno da dođu prije početka sezone, odnosno najkasnije u travnju ili svibnju. Isti je naveo kako je on zadržao te radnike kada su stigli u Republiku Hrvatsku iako mu tada u listopadu nisu bili potrebni jer mu ih je bilo žao i jer im je bio potreban posao. Nadalje, isti je naveo kako je neke od tih radnika pronašao tužitelj, međutim dio tih radnika da je pronašao on sam te da je od tužitelja samo tražio da napravi provjeru za te radnike.

34. Nadalje, isti je u svom iskazu naveo kako tuženik ima stalno zaposlenih oko sedamdeset radnika, a u sezoni taj broj da prelazi sto. Isti je naveo kako bi bilo najidealnije kad bi radnici koji će raditi u sezoni započeli raditi između 15. ožujka i 1. travnja radi uhodavanja jer intenzivnije razdoblje počinje od 1. travnja.

35. Ovaj sud iskaz zastupnika po zakonu tužitelja ocjenjuje kao vjerodostojnog u dijelu u kojem je isti iskazivao o tome da su radnici za koje traži plaćanje naknade za izvršenu uslugu posredovanja trebali doći u travnju, međutim, da su isti kasnili, dok iskaz zastupnika po zakonu tuženika ovaj sud ocjenjuje u cijelosti kao vjerodostojnog. Ovaj sud nije povjerovao iskazu zastupnika po zakonu tužitelja u dijelu u kojem isti navodi da su radnici stigli u srpnju i kolovozu jer iz e-mail korespondencije proizlazi da su neki od radnika stizali u listopadu 2023.

36. Naime, upravo iz iskaza zastupnika po zakonu stranaka proizlazi kako su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o nalogu te da se tužitelj kao nalogoprimac obvezao tuženiku kao nalogodavcu pronaći strane radnike kako bi isti najkasnije u travnju 2023. započeli s radom u ugostiteljskim objektima tuženika. Međutim, i sam zastupnik po zakonu tužitelja je u svom iskazu naveo kako je dio radnika došao na rad u srpnju, a dio u kolovozu. Zastupnik po zakonu tužitelja to opravdava činjenicom što se dugo čekala viza. Međutim, iz e-mail korespondencije stranaka proizlazi da su neki od radnika stigli na rad tek u listopadu 2023. Dakle, nakon završetka sezone u kojoj su trebali početi s radom. Tužitelj je sukladno ranije citiranom članku 765. stavak 1. ZOO- a bio dužan voditi računa o interesima tuženika i činjenici da je tuženik pravna osoba koja se bavi ugostiteljstvom i da su istome radnici potrebni za sezonu 2023., a koja sezona počinje već od travnja i izvršiti nalog u skladu s primljenim uputama, vodeći računa o najboljim interesima nalogodavca.

37. Stoga, kako tužitelj nije ispunio svoju obvezu iz ugovora o nalogu onako kako se isti obvezao, isti nema pravo na naknadu za usluge posredovanja pa je platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju ovrsi valjalo ukinuti i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

38. Na temelju članka 451. stavak 3. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

39. Tuženik je postavio zahtjev za naknadu troškova postupka.

40. Člankom 154. stavak 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.

41. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tuženiku osnovano pripada trošak sastavljanja prigovora protiv rješenja o ovrsi u visini od 100 bodova (Tbr. 11.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. – dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima koja su održana 7. veljače 2025. i 4. srpnja 2025. u visini od po 100 bodova (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima koja su održana 27. ožujka 2025. i 15. svibnja 2025. u visini od po 25 bodova (Tbr. 9.5. Tarife). Dakle, tuženiku osnovano pripada 350 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a (Tbr. 54. Tarife), tuženiku pripada 700,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a (175,00 EUR-a), odnosno ukupno 875,00 EUR-a.

42. Pored tog iznosa tuženiku je valjalo priznati i trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 80,20 EUR-a.

43. Dakle, tuženiku je valjalo priznati ukupan trošak postupka u iznosu od 955,20 EUR-a.

44. Stoga, odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

45. Zahtjev tuženika je odbijen kao neosnovan za više zatraženi iznos od 744,80 EUR-a. Naime, tuženiku nije priznat trošak sastavljanja podneska od 14. siječnja 2025. jer taj podnesak nije dostavljen u roku od 15 dana od dana zaprimanja podneska tužitelja pa sud taj podnesak nije uzeo u obzir. Osim toga, tuženiku je za zastupanje na ročištima koja su održana 27. ožujka 2025. i 15. svibnja 2025. priznato po 25 bodova umjesto zatraženih 100 bodova jer se radi o ročištima koja su odgođena prije početka raspravljanja. Tuženiku nije priznat ni više zatraženi trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u visini od 119,80 EUR-a. Naime, tuženik je platio sudsku pristojbu za prigovor protiv rješenja o ovrsi u visini od 80,20 EUR-a, a ne u visini od 200,00 EUR-a pa isti ostvaruje pravo na naknadu troškova sudske pristojbe u visini plaćene pristojbe.

46. Stoga, odlučeno je kao pod točkom III. izreke.

U Splitu 19. kolovoza 2025.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćnici Ani Karara Čović, odvjetnici u Trogiru

- tuženiku po punomoćniku Vinku Ljubičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić

– Vrdoljak & Partneri d.o.o. iz Splita, uz rješenje o pristojbi na prigovor

- u spis