REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Čakovcu

Ruđera Boškovića 18

40000 Čakovec

Poslovni broj: P-18/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu po sutkinji Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužitelja NN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima DN, Tomislavu Kneževiću i Nataliji Kriković odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Plavetić-Knežević-Kriković iz Čakovca, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Jagićeva 33, OIB 26187994862, zastupanog po punomoćnici Kristini Raguž Mandurić, odvjetnici iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave u prisutnosti tužitelja osobno i zamjenice pun. tužitelja, odvjetnice Maje Sambolek Grahovec iz Čakovca, te odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 19. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Pljenidba i prijenos zaplijenjenih sredstava po bjanko zadužnici broj OV1261/2011 od 10.03.2011. g. koju je solemnizirao javni bilježnik Ivan Kvakan iz Čakovca sa svih računa i oročenih sredstava ovršenika, ovdje tužitelja NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a u korist ovrhovoditelja, ovdje tuženika Croatia Osiguranje d.d., Zagreb, Jagićeva 33, OIB: 26187994862 proglašava se nedopuštenom te se proglašava nedopuštenom ovrha - postupak izravne naplate pokrenute kod Financijske agencije temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika Croatia Osiguranje d.d., Zagreb, Jagićeva 33, OIB: 2618799486 od dana 07. lipnja 2022., temeljem Bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Ivana Kvakana iz Čakovca broj OV-1261/2011 od dana 10. ožujka 2011.

Nalaže se Financijskoj agenciji da zabrani izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava sa svih računa tužitelja NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu novčane tražbine od 07.06.2022. godine podnesenog od strane tuženika Croatia Osiguranje d.d., Zagreb, Jagićeva 33, OIB: 26187994862, na račun tuženika.

Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe."

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 2. kolovoza 2022. kod ovog suda podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Povodom tužbe i vođenog postupka ovaj je sud 21. studenog 2023. donio presudu pod poslovnim brojem P-217/22-13 kojim je usvojio tužbeni zahtjev. Navedena je presuda rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 38/2024-2 od 19. prosinca 2024., povodom žalbe tuženika ukinuta, te je predmet vraćen ovom sudu na ponovo odlučivanje.

2. Žalbeni sud u svom rješenju navodi: Pobijanu presudu prvostupanjski je sud donio s obrazloženjem da se zahtjev za izravnu naplatu od 7. lipnja 2022. temelji na zadužnici koja ne glasi na tuženika kao vjerovnika već na ugovornu stranu iz Ugovora o kreditu Hypo Alpe Adria bank d.d. kao kreditora koji je u Ugovoru o kreditu broj 016- 299/2008 od 27. svibnja 2008. naveden kao kreditor, a pravna prednica tužitelja njegova majka kao korisnica, te da nije priložena ovjerovljena javna isprava temeljem koje bi tražbina bila prenijeta na novog vjerovnika u ovom predmetu tuženika. Nadalje je prvostupanjski sud naveo da nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija nakon što je na temelju čl. 12. ZPONS-a prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz očevidnika ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u očevidnik i nastavi postupati, da je Ugovor o kreditu koji glasi na CHF ništetan, tako da ni osiguranja koja su dana za tražbinu iz toga pravnog posla nisu valjana, te je zaključio da o zastari s obzirom da je riječ o ništetnom pravnom poslu nema potrebe niti obrazlagati.

3. Žalbeni sud dalje navodi da se takvo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti, te da se s pravom tako u žalbi tuženika navodi da je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da je tužitelj upućen u parnicu Zaključkom broj Ovr-264/2022-6 od 15. srpnja 2022. da se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenim iz razloga koji je tužitelj kao ovršenik naveo u prijedlogu da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom sukladno odredbi čl. 210. st. 1. i 2. u svezi s čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24). Naime, tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen radi proglašenja ovrhe odnosno pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik može utemeljiti samo na razlogu koji je istakao u prijedlogu da se pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate proglase nedopuštenim i takav razlog samo može biti predmet raspravljanja u parničnom postupku. Zaključno je sud od strane žalbenog suda upućen utvrditi sve važne činjenice, te cijeneći sve okolnosti slučaja ocijeniti je li do 7. lipnja 2022. protekao zastarni rok za ponovno podnošenje bjanko zadužnice na naplatu i zatim ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

4. Nesporno je među strankama da je tužitelj zaključkom u predmetu ovog suda poslovni broj Ovr-264/22 od 15. srpnja 2022. kao ovršenik upućen da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja Croatia osiguranje d.d. radi proglašenja ovrhe – postupka izravne naplate pokrenute kod Financijske agencije temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja dana 07. lipnja 2022. temeljem Bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Kvakan Ivana iz [adresa] broj OV-1261/2011 od dana 10. ožujka 2011., kojom će iz razloga koje je naveo u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava nedopuštenim, podnesenom Općinskom sudu u Čakovcu dana 01. srpnja 2022. zaprimljenom pod brojem Ovr-264/2022., zatražiti da se pljenidba i prijenos zaplijenjenih sredstava u tom ovršnom predmetu u pogledu ovršenika proglase nedopuštenim. Također je nesporno i to da je postupak kod FINE protiv ovršenika, ovdje tužitelja temeljem navedene bjanko zadužnice pokrenut 26. svibnja 2011. i to od strane banke koja je tuženikov prednik, nadalje to da je ovdje tuženik 19. studenog 2012. prijavio sebe FINI kao novog vjerovnika, te to da je 04. kolovoza 2018. predmetna zadužnica isknjižena iz očevidnika prisilne naplate FINI temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, dakle iz razloga jer se tražbina iz osnove za plaćanje nije naplatila u cijelosti u roku od tri godine, nakon što prethodno nije bilo nikakvih naplata s računa ovršenika posljednjih šest mjeseci uzastopno.

5. Tužitelj još u tužbi navodi da je potraživanje tuženika zastarjelo jer je rok zastare počeo teći 26. svibnja 2011., a do dana 7. lipnja 2022., kada je tuženik ponovno podnio zadužnicu na naplatu, protekao je zastarni rok za ponovno podnošenje bjanko zadužnice na naplatu. Osporava da bi se prijavom tuženika FINI 29. studenog 2012. prekinula zastara jer je je prijedlog za naplatu po predmetnoj zadužnici podnesen već 26. svibnja 2011. Poziva se i na okolnost da nakon 2018. i isknjiženja bjanko zadužnice iz očevidnika FINE tuženik nije poduzeo niti jednu radnju radi naplate potraživanja, a koje je tužitelj naslijedio po pok. majci i koje je već podmireno bankama.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da se tužitelj u mirnom postupku u više navrata obratio tuženiku radi eventualno mirnog rješenja spora, nije osporavao visinu dugovanja već je isto izričito priznao kao nesporno sukladno čl. 240. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO). Tuženik pak je stekao pravo regresa isplatom osigurnine banci i to sugrogacijom prava i tada je tražbina prešla na tuženika. Tuženik je isplatio banci osigurninu 22. srpnja 2011. u iznosu od 95.055,38 kn te je s time stekao regres, a temeljem subrogacije prava. Tek nakon što su istekli svi rokovi koje je tuženik dao tužitelju za ispunjenje obveze, tuženik je aktivirao sredstva osiguranja ovdje predmetnu zadužnicu broj OV-1261/11 uz naznaku promjene vjerovnika s datumom 19. studenog 2012. Do zastare nije došlo jer je dana 19. studenog 2012. prekinut tijek roka zastare, te do dana podnošenja novog prijedloga za izravnu naplatu FINI 7. lipnja 2022., nije protekao rok od 10 godina, budući da nakon prekida vođenja ovršnog postupka zastarni rok ponovno počinje teći, a isknjiženjem osnove dug ne prestaje. Osporava da bi se predaja zadužnice od strane banke smatrala i predajom zadužnice od ovdje tuženika, što se naročito odnosi na datum predaje zadužnice Agenciji za naplatu odnosno FINI. Navodi da se pravni odnos tuženika i banke kao osiguranika ne tiče tužitelja, jer tužitelj i tuženik nisu stranke ugovora o osiguranju.

7. Temeljem navedenog, sporno je u ovom postupku da li je nastupila zastara naplate po zadužnici koja je predmet ovog postupka, vodeći računa o tome da je zadužnica prema tvrdnjama tužitelja predana na naplatu 26. svibnja 2011., pa je tada počeo teći i rok zastare, te da je do ponovne predaje zadužnice na naplatu od strane ovdje tuženika 7. lipnja 2022., nastupila zastara. Također je sporno i to prekida li aktiviranje zadužnice kako navodi sam tuženik od 19. studenog 2012. odnosno prijava ovdje tuženika Agenciji, tijek zastare.

8. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja, dok je odbio dokazni prijedlog tuženika da se sasluša tuženika, koji iako uredno pozvan na ročište za saslušanje 23. srpnja 2025., na isto nije pristupio niti je opravdao svoj izostanak (čl. 265. st. 2. Zakona o parničnom postupku, "Službeni list SFRJ" br. 4/1977., 36/1977., 36/1980., 6/1980., 69/1982., 43/1982., 58/1984., 74/1987., 57/1989., 20/1990., 27/1990., 35/1991., "Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje u tekstu: ZPP), te je osim toga proveo dokaze uvidom u isprave koje su stranke priložile u spis, kao i u ovosudni ovršni spis poslovni broj Ovr-264/22. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Valja ukazati na to da sukladno odredbi čl. 52. st. 5. OZ u vezi sa čl. 53. st. 3. i 4. OZ, ovršenik tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen može temeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi povodom koje je upućen u parnicu (u tom smislu i Rev 1901/2017-3 od 17. rujna 2019.). Osim toga prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. studenog 2018., na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina (čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina (čl. 233. ZOO/05). Prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Stoga se rokovi početka zastare zadužnice koja je izdana u svrhu osnovnog pravnog posla računaju od dana dospijeća potraživanja iz osnovnog pravnog posla koji se osigurava zadužnicom odnosno od dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (u tom smislu i Rev 2260/17-2 od 14. studenoga 2017.)

10. Točno je što navodi tuženik da se pravni odnos tuženika i banke ne tiče tužitelja, budući da sukladno čl. 91. ZOO-a, kad obvezu ispuni osoba koja ima pravni interes u tome, samim ispunjenjem obveze na nju prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima. Stoga je za početak tijeka roka zastare naplate po zadužnici bitno u ovom predmetu utvrditi kada je dospjelo potraživanje banke, kao osobe s kojom je ovdje tužitelj (odnosno njegova prednica-majka) sklopio ugovor, dakle bio u obveznom odnosu, budući da upravo taj ugovor determinira tražbinu ovdje tuženika kao vjerovnika, pa time i početak roka tijeka zastare, budući da kako je rečeno, na ispunitelja ovdje tuženika prelazi upravo vjerovnikova (bančina) tražbina.

11. Ovaj je sud glede spornog pitanja utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o solemniziranoj bjanko zadužnici od 10. ožujka 2011., koja je solemnizirana od strane javnog bilježnika Ivana Kvakana pod poslovnim brojem OV-1261/11 10. ožujka 2011., te se stoga u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok od 10 godina. Budući da je sam Ugovor o kreditu sklopljen 27. svibnja 2008., dospijeće tražbine Banke, sada tuženika, nije moglo nastupiti prije navedenog datuma. Aktiviranjem zadužnice od strane banke 26. svibnja 2011. prekinulo je tijek zastare naplata po zadužnici koji prekid je trajao sve do 04. kolovoza 2018., kada je zadužnica isknjižena jer tražbinu nije bilo moguće ispuniti. Time zadužnica nije prestala vrijediti, odnosno nije stavljena van snage, te je tuženik opravdano istu podnio ponovno na naplatu 07. lipnja 2022. Kako nakon prekida zastara počinje ponovno teći od 04. kolovoza 2018. do 07. lipnja 2022. nije protekao zastarni rok od 10 godina, niti pak je on protekao od dana sklapanja Ugovora o kreditu do dana stavljanja zadužnice u naplatu. Stoga je tužbeni zahtjev valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci.

12. Pravnu osnovu za navedeno sud nalazi u odredbi čl. 241. ZOO-a prema kojoj se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Sukladno čl. 245. st. 1. ZOO-a, nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Valja napomenuti da time što je Agencija-FINA 04. kolovoza 2018. isknjižila predmetu zadužnicu iz očevidnika i redoslijeda naplate, time zadužnica nije odbačena, odbijena ili stavljena izvan snage (osvrt na čl. 242. st. 2. ZOO-a).

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154.st. 1. Zakona o parničnom postupku kojim je određeno da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Budući da je u ovom postupku tuženik u cijelosti uspio u postupku, a nije zatražio naknadu troška, o trošku nije odlučeno, dok je zahtjev tužitelja za naknadu troška neosnovan.

U Čakovcu 19. kolovoza 2025.

Sutkinja

Ivana Starčević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave presude, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu sukladno Zakonu o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22). Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima.

Dostaviti:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćnici