REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj: P-561/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, po sucu pojedincu toga suda Žanet Vidović, u pravnoj stvari tužitelja TJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku iz Križevaca, protiv tuženika CREDIT PONIT ONE S.L. Španjolska, Barcelona, P.2. Moll de Barcelona s/n, OIB: 47203303723, zastupanog po punomoćnici Vlatki Nadramija, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Nadramija i Partneri d.o.o., iz Zagreba,radi utvrđenja ništetnosti, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane 04. srpnja 2025. u prisutnosti tužitelj punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 19. kolovoza 2025. donio, objavio i

p r e s u d i o  j e :

I/

Utvrđuje se da su ništetni dijelovi ugovornih odredbi u Ugovoru o zajmu br. CPO-62232 koji je dana 30.11.2022. sklopljenog između tužitelja TJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika CREDIT PONIT ONE S.L., Španjolska, Barcelona, P.2. Moll de Barcelona s/n, OIB: 47203303723, i to ugovorna odredba točke II koja glasi: " uz trošak obrade u iznosu od 100.00 HRK (13,27 EUR)", ugovorna odredba točke III koja glasi: „ umanjen za iznos troška obrade Zahtjeva za zajam", kao i ugovorna odredba točke IV koja glasi: „ s uvećanjem koje se odnosi na naknadu u iznosu od 7175.00 (952,29 EUR) što čini ukupno iznos od 17.175,00 (2.279,51 EUR)".

II/ Odbija se zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetosti Ugovora o zajmu br. CPO- 62232 u točkama II, III i IV u preostalom dijelu.

III/ Nalaže se tuženiku CREDIT PONIT ONE S.L., ŠpanjoIska, Barcelona, P.2. Moll de Barcelona s/n, OIB: 47203303723 da tužiteljici TJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.079,64 Eur-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni iznos troškova tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV/ U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 16. prosinca 2024. navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o zajmu br. CPO-62232, a Ugovor je kao unaprijed pripremljeni i standardizirani obrazac Ugovora pripremio sam tužiteIj. U samom Ugovoru i to čl. IV. stoji kako se „Zajmoprimac se obvezuje vratiti zajam u visini od 10000.00 (1.327,23 EUR) u roku od 180 dana s uvećanjem koje se odnosi na naknadu u iznosu od 7175.00 (952,29 EUR) što čini ukupno iznos od 17.175,00 (2.279,51 EUR)". U navedenom članku Ugovora u trenutku sklapanja istog dana 30.11.2022. nije stajalo jasno navedena valuta obveze, a koja je valuta u tom trenutku bila važeća u Republici Hrvatskoj, odnosno valuta HRK. Nejasno je i pritom što to točno predstavlja naknada u visini od 7175.00 (952,29 EUR) te da li isto predstavlja ugovorenu kamatu ili naknada za obradu zahtjeva za zajam. Navodi da s tuženikom nije pojedinačno pregovarala o bilo kojoj odredbi Ugovora o kreditu, pa tako i o odredbama koje se odnose na naplatu naknade za obradu kredita. Zbog navedenog, jasno je kako je odredba Ugovora o kreditu u pogledu naplate naknade za obradu kreditnog zahtjeva ništetna ugovorna odredba. U svakom slučaju, tužiteIj navodi da bi iznos od 952,29 EUR predstavljao nekakvu fiksnu pristojbu, ali nigdje u Ugovoru o kreditu ili Općim uvjetima ne stoji obrazIoženo na što se ista pristojba odnosi. Ipak, nejasno je na koji način je ta pristojba utvrđena te je ista ukoliko predstavlja neku vrstu naknade za obradu zahtjeva za zajam ili zajma, ugovorena na nezakonit i tuženiku nejasan način. Ista je zbog navedenog, a kako je već naznačeno i nepoštena i ništetna Ugovorna odredba o kojoj tuženik s tužiteljem nije posebno pregovarao. Ukoliko bi navedena pristojba pak predstavljala neku vrstu ugovorene kamate tada je ta ugovorna odredba ništetna jer na iznos zajma od 1.327,23 EUR takva kamata u iznosu od 952,29 EUR predstavlja prekoračeni maksimalni iznos visine kamate koja se može ugovoriti. U svakom slučaju, u samom Ugovoru o zajmu niti ne stoji koja je to stopa kamate ugovorena (ako naknada jest kamata) pa zbog navedenog tužitelj nije i ne može biti ovlašten naplaćivati nešto što tužitelju nije pojasnio i o čemu s njime nije posebno pregovarao. U svakom slučaju, u Općim uvjetima tužitelja nije obrazloženo što predstavlja naknada i u kojoj visini je ista određena.

Tužiteljica je vraćala zajam, ali je tuženik isti knjižio pod stavke „naknada za odgodu otplate zajma". S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi samo o naknadi za produljenje roka, odnosno prolongatu za konačnu otplatu, a ne i djelomičnim otplatama glavnice, upravo kod prolongata radilo o ugovornoj kazni za zakašnjenje definiranoj odredbama čl. 350. st. 1. ZOO. lstim odredbama čl. 350.st. 1. ZOO-a propisano da vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist, ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni. Međutim. čl. 350. st. 3. ZOO propisano je da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze

Dakle, po prethodno citiranoj konkretnoj odredbi ZOO-a ugovaranje ugovorne kazne kod novčanih obveza ex leqe je ništetno, a u predmetnom slučaju se radi upravo o novčanoj obvezi i to zajmu. Sama činjenica da je tuženik dobrovoljno plaćao predmetne prolongate ne znači da su isti valjani, budući da su ništetni po samom Zakonu. Tuženik je samo svojim ukupnim uplatama na ime prolongiranja roka otplate

zajma podmirio i glavnicu predmetnog potraživanja tužitelja. Ističe da je predmetni ugovor o zajmu potrošački ugovor na koji se primjenjuju odredbe Zakona o zaštitit potrošača ("Narodne novine", 41/14., 110/15. i 14/19. dalje ZZP) i Direktiva/93 (čl. 6. st 1) kojima je propisano da nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošče te da je nacionalni sudac u obvezi procijeniti nepošteni karakter odredbi koji ulaze u doseg primjene Direktive/93 i ispraviti neravnotežu između potrošača i prodavača ili pružatelja u sluge. Stoga predlaže oglasiti djelomično ništavim ugovorne odredbe članka 2., 3., i 4. Ugovora a na pripremnom ročištu dodatno pojašnjava da se utvrđivanje ništavosti odnosi na ugovor o zajmu u dijelu članka 2 koji se referira na trošak obrade kredita, u točci 3. koji se odnosi na dio isplate umanjen za iznos troška obrade zahtjeva za zajam i u točci IV u dijelu koji se odnosi na uvećanje za naknadu od 7.7175,00 HRK..

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 30. prosinca 2024. navodi da u cijelosti osporava, kako visinu, tako i osnovu tužbenog zahtjeva. Ne osporava da je s tužiteljicom sklopio Ugovor o zajmu, te da je temeljem navedenog ugovora 30. studenog 2022. godine isplatio na račun tužiteljice iznos od 10.000,00 HRK (1.327,23 EUR), koji se, uvećan za ugovorenu naknadu, tužiteljica obvezala vratiti do dana 29.05.2023. godine.

Ističe da mu nisu jasni navodi tužitelja da u Ugovoru o zajmu br. CPO-62232 nije stajala jasno navedena valuta obveze, odnosno valuta HRK, kad se iz već ranije priloženog ugovora vidi da je izražen kako u HRK tako i u EUR s obzirom da se radi o kraju 2022. godine kad su se iznosi već počeli izražavati i u EUR s obzirom na skori prelazak na tu valutu. Istovremeno sa sklapanjem Ugovora, protutuženik je dostavio protutužiteljici i otplatni plan.

Navodi da je u cijelosti isplatio navedeni zajam temeljem zahtjeva tužiteljice, uz koji je, tužiteljica dostavila svu dokumentaciju, sukladno općim uvjetima tuženika, koji su javno objavljeni na internetskoj stranici tuženika. Tužiteljica je tako, dostavila tuženiku presliku svoje osobne iskaznice, presliku bankovne kartice, presliku platne liste svog poslodavca kao i bankovni izvadak iz kojeg je vidljiv promet po računu tužiteljice. Tužiteljica je sama pristupila na stranice tutuženika te zatražila isplatu zajma kao i sve odgode plaćanja zajma. Dostavom sve te dokumentacije, te prihvatom općih uvjeta, protutužiteljica je pristala na sklapanje ugovora o zajmu, slijedom čega joj je isplaćen traženi iznos.

Smatra da se svi prigovori tužiteljice temelje isključivo na naknadnom predomišljanju tužiteljice da plati iznos ugovoren ugovorom CPO-62232, koji je, sukladno Ugovoru isplaćen u roku od 24 sata od trenutka kada ga je tužiteljica zatražila. Neosnovano tužiteljica drži da je kao ugovorena strana vratila tuženiku cjelokupni iznos koji joj je on isplatio temeljem Ugovora o zajmu te da je isti pretplatila, jer iznos, koji je uplaćivala protutuženiku nije proveden kao uplata u navedenoj knjizi otvorenih stavaka protutuženika. Naime, radi se o iznosu uplaćenom na ime pristojbe prolongata, a što se odnosi na prolongat dospijeća zajma, te ne predstavlja tražbinu tuženika, pa isti nije niti naveden u knjizi otvorenih stavaka, sukladno otplatnom planu priležećem spisu, a kako je to pobliže navedeno i u tabeli zajmova i tabeli pristojbi prolongata koje su sastavni dio Općih uvjeta protutuženika. Neosnovano tužiteljica osporava temelj postojanja tražbine protutuženika kad je jasno da nije vratila zajam u cijelosti. Sukladno čl. 10. Općih uvjeta, na dan dospijeća zajma zajmoprimac može odabrati hoće li ga u cijelosti vratiti ili prolongirati rok otplate te je dužan na bankovni račun zajmodavca uplatiti iznos pristojbe prolongata u visini od 20% od neotplaćene glavnice uvećano za iznos troška obrade prolongata zajma. Nadalje, na stranici tuženika na koju je tužiteljica pristupila svojevoljno, jasno je vidljivo objašnjenje pojma prolongata, odnosno upozorenje: „Kratkoročne online pozajmice namijenjene su da Vam pomognu premostiti iznenadne, neplanirane nelikvidnosti između Vaših redovnih primanja. Prolongiranje otplate zajma Vam stvara dodatne troškove, te Vas stoga molimo da obveze po zajmu podmirite unutar ugovorenog roka kako ne biste došli u situaciju da morate prolongirati otplatu kratkoročnog zajma i time si stvoriti nove troškove. Mogućnost prolongiranja roka otplate zajma predviđena je isključivo kako bi Vam se u iznimnim slučajevima, kada nikako niste u mogućnosti u ugovorenom roku otplatiti zajam, izišlo u susret, te tako spriječilo pokretanje prisilne naplate (ovrhe) zbog nepoštivanja ugovornih obveza.“

Sukladno navedenom tuženik predlaže da Naslovni sud odbije tužbu tužiteljice, te ju obveže na isplatu troškova postupka.

3. Tužiteljica se očitovala na navode iz odgovora na tužbu podneskom od 21. siječnja 2025. te je navela da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe ZZP, da prolongat zapravo predstavlja ugovornu kaznu koja ne može biti ugovorena kod novčanih obveza pa je stoga po sili zakona ništetna (350. stavak 3. ZOO-a) te da u predmetnom ugovoru nije navedeno koja stopa kamate je ugovorena, a da inos od 952,29 EUR-a na iznos kredita od 1.327,23 EUR-a predstavlja prekoračeni maksimum iznosa visine kamate koja se može ugovoriti.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u zapisnik Općinskog suda Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj: Povrv-292/2023-10 od 17. prosinca 2024. te u cijeli spis Povrv-292/2023-10 (koji je priklopljen ovom spisu), Ugovor o zajmu-CPO-62232 (list 42-44), otplatni plan (list 45-46), platninalog o isplati zajma (list 48), presliku osobne iskaznice i računa tužiteljice (list 49-51), odgovda otplatnog plana (list 6062), anekse ugovora o zajmu i odgode otplatnog plana (list 63-89).

5. Kao prvo ovdje treba navesti da je predmetnom postupku prethodio postupak koji se vodio pred istim sudom u predmetu broj Povrv-292/23 između Credit Point One S.l. kao tužitelja (ranije ovrhovoditelja) i TJ (ranije ovršenika) kao tužene radi utvrđivanja opstojnosti platnog naloga koji je sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostoje isprave javne bilježnice Jasne Galešić, Vrbovec, sudski predmet OVRV- 7408/2023 od 8. kolovoza 2023. U tom predmetu tužena je 16. prosinca 2024. izjavila protutužbu, a sud je rješenjem od 17. prosinca 2024. odredio da se po protutužbi formira novi, ovdje predmetni spis te u predmetu Povrv-292/23-12 rješenjem od 22. siječnja 2025. odredio prekid postupka do pravomoćnog okončanja ovdje predmetnog postupka.

6. Na temelju ovdje provedenih i analiziranih dokaza, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22. i 114/22. u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud utvrdi djelomično ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbi točke II ugovora o zajmu –CPO-62232 u dijelu koji se odnosi na trošak obrade kredita, točke III ugovora u dijelu koji se odnosi na umanjenje za iznos troška obrade zahtjeva za zajam te u točci IV ugovora u dijelu koji se odnosi na uvećanje za naknadu u iznosuu od 7.175,00 HRK (952,29EUR-a)

8. Među strankama nije prijeporno da su tužiteljica i tuženik dana 30. studenoga 2022. sklopili ugovor o zajmu broj CPO-62232, kojim je tuženik kao zajmodavac odobrio tužiteljici kao zajmoprimcu zajam u iznosu od 10.000,00 kn (1.327,23 EUR-a) na period od 180 dana plativo u šest anuiteta uz trošak obrade u iznosu od 100,00 kn (13,27 EUR-a), da se tužiteljica kao zajmoprimac obvezala vratiti zajam u iznosu od 10.000,00 kn (1.327,23 EUR-a) u roku od 180 dana s uvećanjem koje se odnosi na naknadu zajmodavcu u iznosu od 7.175,00 kn, (952,29 EUR-a) što ukupno čini 17.175,00 kn (2.279,51 EUR).

9. Iz stranačkog iskaza tužiteljice na raspravi 24. travnja 2025 je utvrđeno da se u konkretnom slučaju radilo o online pozajmicama, gdje su se nudili manji novčani iznosi za zajam. Tužiteljica je za mogućnost podizanja predmetnog zajma saznala putem interneta te je online putem predala zahtjev za davanje zajma, pri čemu je trebala priložiti preslike platne liste i osobne iskaznice. Zajam joj je odobren kombinacijom online komunikacije i sms poruke. Odobren joj je zajam od 10.000,00 kuna, a u elektroničkoj poruci nije pisalo da joj se taj zajam odobrava uz bilo kakvu kamatu. Kad nije mogla platiti cijelu ratu zajma morala je platiti prolongat koji je bio u visini 250,00 kuna fiksno. Tim prolongatima nije zatvarana niti jedna rata zajma. Da joj je kredit odobren obaviještena je putem SMSa , a u SMS poruci trebala je poslati samo svoje ime i prezime na isti broj na s kojeg je dobila poruku da joj je zajam i odobren. Prije no što je poslala takvu SMS poruku nije dobila ugovor, a on joj je nakon takvog potpisa poslan na e-mail adresu. Tek tad je mogla pročištati ugovor, a ni nakon toga nije davatelju zajma postavljala nikakva pitanja jer je već ugovor potpisala, dobila novce pa je mislila da ni ne mogu ništa pitati. Prije potpisivanja ugovora naprijed opisanom porukom nije dobila nikakav prijedlog ugovora. Kada je pročitala ugovor nije joj bilo jasno na što se odnosi naknada za obradu kredita kao ni pristojba. Nije mogla utjecati na sadržaj ugovora, a sastavio ga je davatelj zajma. Tužiteljica je pred sudom dala neposredno uvjerljiv iskaz na koji nije bilo prigovora, pa sud njen iskaz prihvaća.

10. Analizirajući ugovor o zajmu ovaj Sud ocjenjuje da se radi o potrošačkom ugovoru s međunarodnim elementom (tužitelj je osoba sa sjedištem u inozemstvu).

11. Sukladno odredbi čl. 25. Zakona o međunarodnom privatnom pravu, pravo mjerodavno za ugovorne obveze određuje se za države članice EU prema Uredbi (EZ) broj 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. godine, o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim, I.) (objavljeno u službenom listu Europske unije 177. od 04. srpnja 2008. godine) unutar njegovog polja primjene.

11.1. Navedena Uredba (EZ) 593/2008 na tu temu u čl. 6. za potrošačke ugovore propisuje ne dovodeći u pitanje članke 5. i 7. "ugovor koji sklopi fizička osoba u svrhu za koju se smatra da je izvan njegove struke ili profesije (potrošač) s drugom osobom koja djeluje u svojoj struci ili profesiji (poduzetnik) podliježe pravu države u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, pod uvjetom da poduzetnik: a) provodi svoje komercijalne ili stručne djelatnosti u državi u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, ili b) bilo kojim sredstvima usmjerava takve aktivnosti na tu državu ili na više država, uključujući tu državu, te da je ugovor obuhvaćen opsegom tih aktivnosti."

12. Iz naprijed navedenog stranačkog iskaza tužiteljice proizlazi da tužiteljica ugovor o zajmu tražila i sklopila izvan svog stručnog ili profesionalnog djelovanja, dok je za tuženika nije bilo prijeporno da se u svjoj poslovnoj djelatnosti bavi pozajmljivanjem manjih iznosa novca korisnicima posredstvom interneta te proteže svoju gospodarsku aktivnost na teritorij Republike Hrvatske. Tako je iskazivala i tužiteljica u stranačkom iskazu iz kojeg proizlazi da se radi o ugovru na daljinu prodajom financijskih usluga. Upravo iz navedenoga proizlazi da je tuženik u predmetnom pravnom odnosu bio trgovac, a tužieljica potrošač pa se kao mjerodavno pravo primjenjuje pravo Republike Hrvatske čiju primjenu nije moguće derogirati nametanjem drugačijih općih uvjeta ugovora o zajmu. Navedeno potvrđuje i Europski sud za ljudska prava u svojim odlukama C-240198 do C-244198, kojima je utvrđena obveza nacionalnih sudova da ex offo ispituju nepoštenost ugovornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama, te analogno govori o nepoštenju ugovorne odredbe o nadležnosti suda u mjestu gdje se nalazi sjedište pružatelja usluga u potrošačkim ugovorima, te takve odredbe u smislu čl. 3. Direktive Vijeća EEZ 93/13 da treba smatrati nepoštenim, s time da jedna od poimenice navedenih nepoštenih ugovornih odredbi u citiranoj Direktivi je i primjerice određivanje potrošaču nepoznatog mjerodavnog prava.

13. Slijedom navedenoga prema pravnom shvaćanju ovog suda kao mjerodavno pravo primjenjuje pravo Republike Hrvatske, i to odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine"., broj: 19/22. i 59/23. dalje ZZP/22) s obzirom na vrijeme skalapanja ugovora o zajmu, a ocjena valjanosti ugovora provodi se primjenom članka 53. -78 ZZP-a.

14. Navedeni ugovor kao i odredbe Zakona o zaštiti potrošača treba tumačiti temeljem odredbi Direktive 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima od 5. travnja 1993. i temeljem nje nastale prakse Suda Europske unije. Primjenom navedenog Zakona i Direktive trgovac (pružatelj financijske usluge) je dužan potrošača prije sklapanja ugovora na jasan i razumljiv način obavijestiti o njegovim pravima i obvezama temeljem navedenog ugovora (čl. 60. i 61 ZZP-a/22). U tom kontekstu je pružatelj financijske usluge dužan ugovorom ili posebnom ispravom kojom će uz ugovor dostaviti potrošaču obavijestiti ga o pojedinostima plaćanja cijene i ispunjenja financijske usluge, kao i pojedinostima svih dodatnih troškova koje je potrošač dužan platiti temeljem navedenog ugovora. Teret dokaza da je izvršio obvezu obavještavanja potrošača o gore navedenim okolnostima je na trgovcu (čl. 64. ZZP/22). Sukladno čl. 5. gore citirane Direktive, odredbe potrošačkog ugovora moraju biti jasno i razumljivo sročene, a prema čl. 3. st. 1. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori se smatra nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu o pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora.

15. U konkretnom slučaju radi se o tipskom ugovoru unaprijed sastavljenom od strane tuženoga, stranke o njegovim odredbama nisu pregovarale i tužiteljica nije imala utjecaja na njegov sadržaj. Naime kako je ugovor sklopljen na daljinu o istom se nije ni moglo pregovarati a što navodi i tužiteljica u svom iskazu. Stoga treba ocijeniti je li tužiteljica u postupku sklapanja ugovora bila primjereno informirana i obaviještena. Također je valjalo ocijeniti postoji li između obveza ugovornih strana neravnoteža u pravima i obvezama na štetu potrošača/tužiteljice.

16. Prema čl. 499. (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZOO) ugovorom o zajmu zajmodavac se obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili drugu količinu određenih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće, dok se prema čl. 500. ZOO-a zajmoprimac može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate.

17. Člankom 3. ZOO-a je propisano kako su sudionici u obvezom odnosu ravnopravni, dok je čl. 4. ZOO-a propisano kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Konačno, prema čl. 7. ZOO- a sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih p oslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je čl. 8. ZOO-a propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

18. Stopa ugovornih kamata između osoba od kojih barem jedna nije trgovac propisana je čl. 26. ZOO-a prema kojem ista ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je za te odnose vrijedila na dan sklapanja ugovora, odnosno na dan promjene ugovorne kamatne stope, uvećana za polovinu te stope, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a ukoliko su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata.

19. U odnosu na točku IV ugovora o zajmu kojim je ugovorena naknada za zajam u visini od čak 952,29 Eur-a na iznos odobrenog zajma od 1.327,23 EUR-a koja naknada predstavlja čak 72 % iznosa odobrenog zajma valja navesti kako po pravnom shvaćanju ovoga suda navedena odredbe ugovora o kreditu je nepoštena jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužene kao potrošača. Osim toga iz podataka spisa proizlazi da se o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da tužiteljica nije imala utjecaj na sadržaj ugovora o zajmu te je odredba sadržana i u tipskom ugovoru sačinjenom po potuženiku.

20. Prema ocjeni ovog suda tuženik je na taj način (korištenjem formuliranog obrasca, neadekvatnim informiranjem tužiteljice povredom načela savjesnosti i poštenja iz članka 3. ZOO ) suštinski ugovorio kamate koje za 180 dana (šest mjeseci) iznose 72%, a koje tuženi u točci IV ugovora naziva naknada, a u otplatnom planu isti teret za tužiteljicu naziva pristojba (iako se radi o prekomjernoj kamati) a takav način neosporno uzrokuje znatnu neravnotežu među strankama.

21. Vodeći računa o navedenim utvrđenjima (korištenjem formuliranog obrasca pri sastavu ugovora, neadekvatnim informiranjem tužiteljice povredom načela savjesnosti i poštenja iz članka 3. ZOO ) sud je utvrdio da je nepošten i karakter odredbi kojima je ugovoren trošak obrade kredita u točki II Ugovora o zajmu, a s tim u vezi i umanjenje isplate iznosa zajma tužiteljici za iznos troška obrade zahtjeva za zajam iz točke III Ugovora o zajmu. Naime, iz iskaza tužiteljice, a i sadržaja ugovora i postupka oko njegovog sklapanja proizlazi da tužiteljica nije adekvatno informirana koje je sve točno usluge tuženoga platila određenim joj troškom za obradu ugovora o zajmu, a iz toga što je taj trošak tuženi samo ustegnuo od iznosa zajma govori u prilog zaključku da tuženik nije sa sigurnošću znao da bi tužiteljica pristala na plaćanje zahtjeva za obradu ugovora o zajmu u tom iznosu da je o istome mogla pregovarati i dobiti adkvatno pojašnjenje šta time točno plača.

22. Pravilno navodi tužiteljica i da odredbe ugovora o zajmu koje se odnose na naknadu i trošak obrade kredita nisu dostatno razumnive. Odredbe naknade koje prema ocjeni ovog suda predstavljaju kamatu iznad zakonom dopuštenog iznosa ne sadrže podatak o kamatnoj stopi ni njenom obračunu niti sadrži bilo kakve elemente na temelju kojih bi se mogao utvrditi izračun.

23. Slijedom navedenoga točka II ugovora o zajmu u dijelu koji se odnosi na trošak obrade kredita i koja glasi "uz trošak obrade u iznosu od 100.00 HRK (13,27 EUR), točka III ugovora o zajmu u dijelu koji se odnosi na umanjenje iznosa zajma za trošak obrade kredita koja glasi "umanjen za iznos troška obrade zahtjeva za zajam" i točka IV ugovora o zajmu koja se odnosi na visinu naknade za odobreni kredit koja glasi "s uvećanjem koje se odnosi na naknadu u iznosu od 7175.00 (952,29 EUR) što čini ukupno iznos od 17.175,00 (2.297,51 EUR)" su nepoštene ugovorne odredbe a slijedom toga i ništene jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Tužiteljica je na raspravi od 24. travnja 2025. upravo u tom pravcu i dijelu naveo da traži utvrđenje ništavosti tih odredbi.

24. U odnosu na preostali dio teksta u točki II, III i IV Ugovora o zajmu a koji nije obuhvaćen naknadom za obradu ugovora o zajmu i pristojbom, koji tužiteljica navodi u tužbenom zahtjevu i za koje traži utvrđenje ništavosti sud smatra da se ništavost iscrpljuje u sadržaju dijela tih odredbi koje je takvima i utvrdio te da preostatak tih odredbi nije obuhvaćen ništavošću u smislu naprijed navedenih materijalnih propisa.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 2. i članku 155. ZPP-a, a odmjerena je prema vrijednosti predmeta spora i troškovnika koji je punomoćnik tužitelja predao na ročištu 4. srpnja 2025. Opravdani trošak tužitelja sastoji se od sudske pristojbe na tužbu od 53,09 EUR-a i sudske pristojbe na presudu od 26,55 EUR-a (koliko iznosi pristojba uz 50% umanjenja koju tužiteljica zastupana po punomoćniku-odvjetiku može koristiti), te troška odvjetničke nagrade za sastav tužbe uz zatraženi PDV u iznosu od 250 EUR-a prema Tbr. 7/1 i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23. dalje OT), troška za sastav podneska od 21. siječnja 2025. koji uz PDV iznosi 250,00 EUR-a (Tbr 8. i 54. i 46 OT) troška pristupa na pripremno ročište 24. travnja 2025. uz PDV u iznosu 250,00 EUr- (Tbr 9.1 i 54. OT i 46 OT) troška pristupa na raspravu 4.7.2025. u iznosu od 250,00Eura (Tbr 9.1. i 54 OT i 46 OT), u ukupnom iznosu od 1.079,64 EUR- a.

26. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za pristup ročištu za objavu presude jer je u slučaju nedolaska na to ročište presuda dostupna na e-Oglasnoj ploči isti dan neposredno nakon objave pa ovaj trošak nije potreban u smislu člana 155 ZPP-a a niti je tužitelj pristupio ročištu za objavu presude. Nije mu priznat ni trošak pristojbe na presudu iznad dosuđenog iznosa.

27. Uz dosuđeni trošak tužitelju pripada i pravo na zakonske zatezne kamate od dana donošenja odluke do isplate po članku 29. ZOO kao što je navedeno u izreci.

28. Budući da je tuženi u cijelosti izgubio spor pa ne ostvaruje pravo na trošak to sud nije u izreci odluke odlučivao o trošku tuženoga.

U Svetom Ivanu Zelini, 19. kolovoza 2025.

S u d a c :

Žanet Vidović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Dna presudu

-tužitelju putem punomoćnika uz poziv na plaćanje pristojbe na presudu

-tuženiku putem punomoćnika