REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Makarskoj - Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

Poslovni broj: P-1396/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj po sucu Mate Kukavica u pravnoj stvari tužiteljice ŠU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Sonji Kolovrat, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB 52634238587, Zagreb, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 04.07.2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Mirka Perkušića, odvjetnika u Imotskom, te zastupnika po zakonu tuženika, 18.08.2025.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica ŠU vlasnica za cijelo (1/1) fizički i geometrijski točno odvojenog posebnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], upisana u z. k. uložak br. [broj ZK uloška], a koja se nalazi u k. o. [katastarska općina] i to upravo onog dijela prikazanog na skici dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Perice Puljića od 06. lipnja 2025. označen točkama A-B-J-K-E-F-H-I-A i žutom bojom, ukupne površine 222 m2, te se ista ovlašćuje zatražiti i postići uknjižbu vlasništva označene nekretnine u zemljišnim knjigama, sve temeljem ove presude i parcelacijskog elaborata i prijavnog lista kojim će se od gore opisanog dijela nekretnine formirati posebna čestica, a što je tuženica Republika Hrvatska dužna trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je vlasnički posjed predmetne nekretnine stekla nasljedstvom iza svoje majke, a majka iza njenog očuha. Kako iz navoda tužbe proizlazi tvrdnja tužiteljice da je predmetna nekretnina u posjedu njenih majke i prednika dugi niz godina, a kako je tuženica uknjižena kao vlasnica, tužiteljica svoj zahtjev temelji na stjecanju vlasništva dosjelošću. Slijedom navedenog, u pogledu nekretnine citirane u izreci presude, podnosi tužbu kojom traži da se utvrdi da je vlasnica te nekretnine te da je se ovlasti na uknjižbu prava vlasništva uz brisanje dosadašnje uknjižbe.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te ukazuje da tužiteljica ničim ne dokazuje pravno relevatne činjenice temeljem kojih bi se moglo smatrati da je ista vlasnica predmetne nekretnine.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u presliku zahtjeva za mirno rješenje spora, izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, presliku odgovora tuženice na zahtjev za mirno rješenje spora tužitelja, presliku rješenja o izvedenom stanju, presliku prijavnog lista i geodetskog elaborata, presliku Izvoda iz matične knjige rođenih, presliku rješenja o nasljeđivanju, presliku prijepisa posjedovnog lista, presliku izvoda iz katastarskog plana, fotografiju predmetne kuće, presliku povijesti promjena na katastarskim česticama, a osim navedenog izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Perici Puljiću, kao i dokaz saslušanjem svjedoka ĐU, EU, FU, te tužiteljice.

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - nadalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Između stranaka je sporno jesu li se ispunili uvjeti temeljem kojih bi se moglo smatrati da su tužitelji vlasnici predmetnih nekretnina kako to isti traže tužbom.

6. Iz iskaza svjedoka ĐU, EU, FU, te iskaza tužiteljice utvrđeno je da je predmetna nekretnina u posjedu tužiteljičinih prednika (najprije očuha i njegovih prednika od pradjeda, pa njene majke) bila dugi niz godina i to još od pradjeda njenog očuha, što je sasvim sigurno više od 100 godina, da ih nitko nije smetao u posjedu, a niti je bilo kome sporno da predmetna nekretnina pripada tužiteljici, pri čemu je također utvrđeno da na predmetnoj nekretnine nije bilo vršenja faktične vlasti od strane tuženice na bilo koji način.

6.1. Pored toga, uviđajem na licu mjesta je utvrđeno da nekretnina koja je predmet spora u naravi predstavlja kuću (stari dio i novi dio kuće) s okućnicom i pomoćnim objektom.

6.2. Sud prihvaća iskaze navedenih svjedoka i tužiteljice kao vjerodostojne budući da se isti nalaze u međusobnom skladu, a osim toga imaju neposrednih saznanja vezano za posjedovanje predmetnih nekretnina jer se radi o osobama koje dugi niz godine žive u neposrednom susjedstvu a neki od njih su i vlasnici susjednih nekretnina.

7. Isto tako, i iz dokaza uviđajem na licu mjesta utvrđeno je posjedovanje predmetne nekretnine od strane tužiteljice, a nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Perice Puljića je identificirana i označena predmetna nekretnina, pri čemu se ističe da sud prihvaća predmetni nalaz i mišljenje kao stručno i objektivno, a uzimajući u obzir da nitko od stranaka niti nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje.

8. Odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08; dalje ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. navedenog članka je određeno da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo te nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, time da se u odnosu na Republiku Hrvatsku sukladno odredbi stavka 4. navedenog članka stječe vlasništvo uz te kvalitete posjeda protekom 20 godina samostalnog i neprekidnog postojanja, pri čemu je za ukazati da se sukladno odredbi članka 160. stavak 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali tu nekretninu.

9. Slijedom navedenih utvrđenih činjenica i navedene odredbe članka 159. i članka 160. ZV-a, razvidno je da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine jer je navedeni dvadesetogodišnji rok (ali i četrdesetogodišnji rok) neprekidnog samostalnog posjedovanja istekao još prije podnošenja tužbe, i to prije 08. listopada 1991 u kontekstu odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a. Iz naprijed navedenih dokaza, a razvidno je i to da posjed ima sve tri spomenute kvalitete, pa kako je i odredbom članka 130. stavak 1. ZV-a jasno propisano da je onaj tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona ovlašten i ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, valjalo je prihvatiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja pa je i odlučeno kao u izreci presude.

U Imotskom, 18. kolovoza 2025.

Sudac

Mate Kukavica

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. ODO u Splitu – Stalna služba u Makarskoj

3. privremenom zastupniku tuženika