Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Delnicama

Tina Ujevića 1

51300 Delnice

Poslovni broj: P-17/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, OIB: 54566384631, po sutkinji Renati Rački, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jelena Blagović Pleše, odvjetnica iz Delnica, protiv tužene VĐ iz [adresa], Đ [adresa], koju zastupa privremena zastupnica Maja Vidmar, odvjetnica iz Delnica, radi utvrđenja prava vlasništva (v.p.s. 1.340,00 EUR), nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 03. lipnja 2025. u nazočnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice i privremene zastupnice tužene, javno objavivši 18. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak u Grabnju od 866 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] II, što je tužena dužna priznati i dužna je trpjeti da tužiteljica to svoje vlasništvo uknjiži.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba u dijelu koji glasi: "u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1.Tužiteljica predlaže donošenje presude kao u izreci, pri čemu navodi da je u zemljišnim knjigama pogrešno navedeno da se radi o društvenom vlasništvu s pravom korištenja tuženice, ukazujući na odredbu čl. 362. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZV).

Navodi da je ona stvarna vlasnica predmetne nekretnine te je istu stekla ugovorom od 07. lipnja 2002. sklopljenim sa GĐ, da je ona tada kupila kč. br. [katastarska čestica] kuća [adresa], zemljište pod kućom i dvorište u [adresa] te kč. br. [katastarska čestica] pašnjak, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], da ona pri sklapanju ugovora nije znala da se radi o posebnoj nekretnini jer kat. čestice iz ugovora i utužena nekretnina predstavljaju cjelinu, pri čemu utužena nekretnina predstavlja dio dvorišta iza kupljene kuće i do iste nema drugog pristupa osim s nekretnina tužiteljice. Odmah po kupnji od strane prodavateljice uvedena je u posjed te nekretninu i koristi na način da održava voćnjak i kosi to zemljište, a takav joj posjed nikada nitko nije osporavao. Također, cjelokupan prijepor bio je ograđen zajedno sa ostalim dvorištem.

Kako je vlasništvo stekla samostalnim i kvalificiranim posjedom u trajanju dužeg od propisanog čl. 159. ZV-a, predlaže istu utvrditi vlasnicom.

Uz tužbu prilaže izvadak iz zemljišne knjige i kopiju katastarskog plana, zk izvadak za kč. br. [katastarska čestica], kupoprodajni ugovor, predlaže saslušanje stranaka i svjedoka te očevid i geodetsko vještačenje.

2. Kako se dostava tužbe na odgovor tuženici (čija je adresa u inozemstvu) u dva navrata nije uspjela izvršiti, po prijedlogu tužiteljice istoj je postavljen privremeni zastupnik u osobi Maje Vidmar, odvjetnice iz [adresa], rješenjem suda od 05. rujna 2024. (list 18) i to temeljem čl. 84. st. 2. toč. 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP) odnosno jer se ista nalazi u inozemstvu a dostava se nije mogla obaviti niti ista ima punomoćnika u Republici Hrvatskoj. Na prednju okolnost oglas je objavljen u NN 123/24 od 23.10.2024. sukladno odredbi čl. 86. ZPP-a.

Tuženica zastupana po privremenom zastupniku podnijela je odgovor na tužbu (list 23) u kojem je osporila tužbu i tužbeni zahtjev, nije se protivila provođenju dokaza predloženih po tužiteljici.

3. Sukladno prijedlozima iznesenim do zaključenja prethodnog postupka, u ovoj pravnoj stvari provedeni su dokazi čitanjem priloženih isprava, saslušanjem tužiteljice i svjedoka GĐ i ŠĐ (list 59), čitanjem naknadno dostavljenog povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga te ortofotosnimke i fotografija prijepora, dok je tužiteljica po provođenju tih dokaza odustala od predloženog očevida i geodetskog vještačenja.

4. Prema priloženim podacima iz zemljišne knjige, utužena nekretnina vodi se kao kč. br. [katastarska čestica] – pašnjak u [adresa] od 866m2, kao društveno vlasništvo s pravom korištenja tuženice, a prema povijesnim podacima tuženica je kao korisnica upisana još 1976. prilikom osnivanja nove zemljišne knjige. Nadalje je vidljivo da je tužiteljica upisana kao vlasnica kč. br. [katastarska čestica] koje se vode kao kuća u [adresa] i dvorište odnosno pašnjak, te da je ista te nekretnine stekla kupoprodajnim ugovorom od 07. lipnja 2002. temeljem kojeg se evidentno i uknjižila kao vlasnica.

Na kopiji katastarskog plana vidljiv je oblik i položaj utužene nekretnine, kao i to da se ista nalazi iza kč. br. [katastarska čestica] odnosno 14904 te bi se u stvari radilo o cjelini. Iz ortofoto snimke i fotografija vidljivo je da se radi o zemljištu iza kuće i da iza istog prolazi cesta, višeg nivoa u odnosu na zemljište.

4.1. Tužiteljica je u stranačkom iskazu u bitnom navela da je kuća sa okućnicom u [adresa] kupljena u namjeri preseljenja u istu zbog brojnosti obitelji, da prodavateljica nije u istoj živjela već je kuća u trenutku kupnje bila prazna, prilikom kupnje njoj i suprugu je prodavateljica pokazala da je predmet prodaje zemljište s obje strane kuće te iza iste pri čemu taj stražnji dio graniči sa državnom cestom. U tom stražnjem dijelu bilo je drveća i nešto voćaka te travnata površina. Oni kao obitelj u konačnici u tu kuću nisu preselili, zbog promjene okolnosti, ali su tamo intenzivno odlazili te sa stražnje strane napravili i dodatni ulaz. Zna da je ranije kuća i zemljište pripadalo teti prodavateljice čije ime ne zna. Za tuženicu nikada nije čula. Od kupnje do danas nikada im se nitko nije obratio niti osporavao korištenje zemljišta sa bočnih strana te stražnje strane kuće. Kuća je druga s desne strane ulice.

4.2. Svjedok GĐ navodi da je tužiteljici prodala kuću u [adresa], zajedno sa zemljištem bočno i iza iste, pri čemu je stražnji dio bio travnjak sa nešto drveća i voćaka, da je ona tu kuću stekla oporučno od CĐ čije je djevojačko prezime bilo V, pri čemu je njena baka KĐ, rođena 1903., bila nešto mlađa od navedene i iste su bile dobre prijateljice te je njena baka brinula o istoj, pomogavši joj i da sredinom 70-ih godina ode u Ameriku radi udaje i stjecanje mirovine supruga. Navedena se vratila u kuću u [adresa], u kojoj je i prije živjela te je umrla sredinom 80-ih godina. Kuća sa okućnicom je u konačnici pripala njoj pošto navedena CĐ nije imala potomaka niti bližih rođaka. Od početka 70-ih godina ima neposredna saznanja da je CĐ koristila cjelokupno zemljište oko kuće. Za tuženicu nikada nije čula. Kuća je druga s desne strane, sada ima broj 14.

4.3. Svjedok ŠĐ u [adresa] živi cijeli život, poznato joj je da je tužiteljica kupila kuću koja je druga po redu s desne strane. Navodi da je u toj kući nekada živjela žena koju su zvali G, prezivala se V, poslije se udala za Š te prezivala CĐ, sjeća se da je i taj suprug dolazio u [adresa]. Ta kuća ima veliku okućnicu a sa stražnje strane je vrt kojeg je presjekla cesta Lujzijana te je tu sada visoki zid. Ona osobno se iz djetinjstva sjeća da je G obrađivala i zemljište do sadašnjeg zida. Sjeća se da su GĐ te njeni otac i baka dolazili kod G a toj je obitelji po smrti G i pripala kuća. U [adresa] nema prezimena C a za tuženicu nije čula niti ima saznanja da bi ista imala veze sa G. Dok je G bila u Americi otac GĐ dolazio je prozračivati kuću te kositi oko i iza iste.

5. U pogledu samog posjeda utužene nekretnine, sud nalazi utvrđenim da se radi o posjedu potrebne kvalitete i trajanja za stjecanje prava vlasništva, prednje s obzirom da su tužiteljica i svjedoci potpuno suglasno iskazali o položaju i izgledu utužene nekretnine, vremenu i načinu vršenja posjeda kao i činjenici da se ispred iste nalaze kuća i dvorište tužiteljice, pri čemu su na te okolnosti iznesena neposredna saznanja, a iskazi svjedoka su potpuno suglasni materijalnim dokazima – prvenstveno kopiji katastarskog plana, orotfoto snimci i priloženim podacima iz zemljišne knjige.

Naime, tužiteljice je nesporno kupila kuću i susjedno zemljište (kč. br. [katastarska čestica]) te je i zemljišnoknjižna vlasnica istih, a utužena kč. br. [katastarska čestica] s istima predstavlja cjelinu.

Također, predmetnu nekretninu koristila je još ranija vlasnica CĐ o čemu su suglasno iskazali svjedoci GĐ i ŠĐ te se ista smatrala sastavnim dijelom njene okućnice.

Nijedan od saslušanih svjedoka nema saznanja o uknjiženoj vlasnici niti o tome da bi se posjed CĐ, a kasnije tužiteljice, osporavao od trećih osoba.

Prednje ukazuje da se evidentno radilo o samostalnom i poštenom posjedu, ovo posebno i uzevši u obzir položaj utužene nekretnine.

6. Osnovu stjecanja vlasništva za korist tužiteljice u konkretnom slučaju predstavlja ZV, koji u čl. 159. st. 3.. propisuje da se vlasništvo nepokretne stvari stječe dosjelošću protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, pri čemu se treba raditi o poštenom posjedu.

Sud kao početak poštenog posjeda tužiteljice uzima razdoblje od sklapanja kupoprodajnog ugovora između tužiteljice i GĐ, te utvrđuje da je pravo vlasništva stečeno protekom 20 godina poštenog posjeda odnosno prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari. Prednje iz razloga što je tužiteljica od trenutka kupnje stupila u posjed utužene nekretnine i koristila je kao svoju odnosno ponašala se kao samostalan posjednik, a s obzirom da joj nitko takav posjed nije osporavao, radi se i o poštenom posjedu.

Uz navedenu odredbu čl. 159. st. 3., ZV u čl. 18. st. 3. propisuje da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Kako iz provedenih dokaza proizlazi da nitko posjed tužiteljice a niti ranije korisnice CĐ nitko nije osporavao, tužiteljica nije imala razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed u odnosu na tuženika. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je prihvaćen te je odlučeno kao u izreci. U pogledu vrste upisa – društveno vlasništvo s pravom korištenja tuženice, valja istaći da je odredbama ZV koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997. propisano da se pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu pretvara u pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava korištenja odnosno njegovog pravnog sljednika (čl. 361. st. 1.), pa postojeći upis nije od utjecaja na utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva.

U pogledu identiteta tuženice, iskazima tužiteljice i svjedoka nesporno je utvrđeno da o istoj ne postoje nikakva saznanja niti je bilo moguće izvršiti dostavu istoj na adresu iz zemljišnih knjiga, slijedom čega je opravdan prijedlog za imenovanje privremenog zastupnika tuženici.

Završno, tužba je odbačena u dijelu u kojem se traži da se tuženiku naloži trpljenje uknjižbe prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama u roku od 15 dana, prednje iz razloga što se paricijski rok za ispunjenje činidbe može odrediti samo kada je tuženiku naloženo ispunjenje kakve pozitivne činidbe a što ovdje nije slučaj jer se radi o tzv. negativnoj činidbi tj. trpljenju (čl. 328. st. 1. ZPP-a).

7. Odluka o troškovima nije donesena jer do zaključenja glavne rasprave nije postavljen zahtjev za naknadu istih.

Delnice, 18. kolovoza 2025.

Sutkinja

Renata Rački

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka kojoj je dostavljen ovjeren prijepis presude prema čl. 335. st. 11. ZPP-a može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv ove presude stranka kojoj je presuda dostavljena putem e-oglasne ploče sudova prema čl. 335. st. 9. ZPP-a, može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.