Poslovni broj: Povrv-1474/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice – specijalista ĐŽ, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupa punomoćnica Dorotea Mirt, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnica ĐŽR, dipl. iur., zaposlenica tuženika, radi plateža, bez održavanja ročišta, dana 18. kolovoza 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marije Glibota iz Zagreba, Strojarska cesta 20, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-190/2024 od dana 12. travnja 2024. godine pod točkom I.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marija Glibota, posl. broj: Ovrv-13794/2024, UPP/OS-Ovrv-190/2024 od dana 12.04.2024. kojim se nalaže tuženiku GRAD ZAGREB, 10 000 Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 naknaditi tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818 tražbinu u iznosu od 28,50 EUR zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, tekućim:

- na iznos od 2,85 EUR od 01.06.2023. do isplate,

- na iznos od 2,85 EUR od 28.11.2023. do isplate,

- na iznos od 22,80 EUR od 20.02.2025. do isplate,

kao i da naknadi nastali trošak ovoga postupka u iznosu od 37,50 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 12.04.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

III Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je kod javnog bilježnika dana 04. ožujka 2024. godine ovršni prijedlog kojim traži donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika, ranije ovršenika, isplatu iznosa od 28,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od slijedećeg dana iza dana dospijeća svakog pojedinog računa kako to proizlazi iz ovršnog prijedloga do isplate, kao i troškove ovršnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je javni bilježnik Marija Glibota donijela rješenje o ovrsi poslovni broj: UPP/OS-Ovrv- 190/2024 dana 12. travnja 2024.g.

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi, tuženik je pravodobno podnio prigovor navodeći prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu jer je evidentno kako dostavljeni Izvod iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja nije ovjeren pečatom i izvornim vlastoručnim potpisom ovlaštene osobe ovrhovoditelja, pa temeljem takvog Izvoda ovrhovoditelja koji je nepotpun i nepodoban za određivanje ovrhe, javni bilježnik nije niti mogao donijeti predmetno rješenje o ovrsi. Predmetno rješenje o ovrsi ne sadrži podatke propisane odredbom čl. 41. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20, dalje u tekstu OZ), prvenstveno u pogledu naznake tražbine koja se ostvaruje kao i drugih podataka potrebnih za provedbu ovrhe u odnosu na što se posebno ističe kako spisu nisu priloženi računi koji su navedeni u presliku Izvoda iz ovrhovoditeljevih poslovnih knjiga na koje se ovrhovoditelj poziva, a iz kojih računa bi proizlazilo na koga oni glase odnosno, tko je u njima naveden kao korisnik ovrhovoditeljeve usluge te bi kao takav mogao biti pozvan na plaćanje. Navodi da naznaka nekretnine na koju se odnosi predmetna tražbina nije jasno određena, niti su priloženi dokumenti koji su navedeni u izvatku iz poslovnih knjiga, temeljem kojih je doneseno Rješenje o ovrsi a iz kojih bi proizlazilo na koga oni glase odnosno, tko je u njima naveden kao korisnik tužiteljeve usluge te bi kao takav mogao biti pozvan na plaćanje. Ističe prigovor zastare. Opreza radi, ukazuje se na činjenicu kako uz prijedlog za ovrhu ne prileže relevantni dokazi iz kojih bi proizlazila pasivna legitimacija tuženika pa time i sama osnovanost predmetne tražbine. Slijedom navedenog, nema pravnog osnova temeljem koje bi tuženik bio zadužen kao obveznik plaćanja usluge na navedenoj adresi. Predlaže ukinuti rješenje o ovrsi gornji broj i odbaciti prijedlog za ovrhu, a podredno staviti izvan snage rješenje o ovrsi i ukinuti provedene radnje te postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e Ovršnog zakona, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54 Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br.: Povrv- 1474/2024 od 20.01.2025.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-190/2024 od 12.04.2024.g. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U istom rješenju ovog suda od 20.01.2025.g., a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da su iste sukladno odredbi članka 461.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 148/11, 125/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP o dostavi pismena.

5. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke.

6. Tuženik u daljnjem tijeku postupka ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te osporava osnov i visinu utužene tražbine. Ističe kako se potraživanje odnosi na stan u [adresa], površine 70,00 m2, a koji je stan vraćen fizičkim osobama, odnosno u preostalom dijelu utvrđen vlasništvom Republike Hrvatske, rješenjima Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, pravomoćnim 18.12.2014. godine i 06.05.2016. godine te je ovlaštenicima povrata predan 16.02.2015. godine. Tuženik također ističe kontradiktornost tužiteljevih navoda vezano za istaknuti prigovor zastare, budući da isti pod toč . II. podneska obrazlaže dostavu računa kao dokaza te navodi kako se isti odnose na: obračunsko mjerno mjesto, kategorija potrošnje: kućanstvo, dok se u toč. II: podneska referira na: kategoriju potrošnje: poduzetništvo. Kako tuženik u utuženom periodu nije bio vlasnik niti korisnik predmetne nekretnine, tuženik predlaže odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom za naknadu troškova, te naložiti istom da naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak u vidu sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22). Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

7. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 8 spisa), prijepise utuženih računa (list 22-28 spisa), rješenja Grada Zagreba od 14.11.2014.g. i od 05.04.2016.g. (list 35-46 spisa), z.k. izvadak za nekretninu koja je predmet ovog postupka (list 47-50 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP). Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Sud je uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepise utuženih računa utvrdio da se potraživanje tužitelja u sveukupnom iznosu od 28,50 eura odnosi na usluge isporučene električne energije za poslovni prostor na adresi u [adresa] dospjele na dane 08.12.2022.g. (za period od 01.05.2022.g. do 31.10.2022.g.), 31.05.2023.g. (za period od 01.11.2022.g. do 30.04.2023.g.) te dana 27.11.2023.g. (za period od 01.05.2023.g. do 31.10.2023.g.) u mjesečnim iznosima kako to proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja i utuženih računa. Daljnjim uvidom u citirane isprave, sud je također utvrdio činjenicu da su utuženi računi dospijevali određenog dana u mjesecu za prethodni mjesec, kao i činjenicu da je tuženik naznačen kao potrošač, odnosno kupac električne energije za utuženo razdoblje za predmetni prostor po ugovornom računu broj 2200433764..

9. U odnosu na prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu navodi se da je sud utvrdio da je isti neosnovan jer su prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi sastavljeni u skladu sa zakonom. Uz prijedlog za ovrhu priložen je izvadak iz poslovnih knjiga kao vjerodostojna isprava. Odredbom čl. 31.st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da je izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava. St. 2. istog članka određeno je da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

10. Zastarni prigovor tuženika sud je ocijenio neosnovanim. Naime, kako se u konkretnom slučaju utužena komunalna usluga koristi za potrebe obavljanja poslovne djelatnosti (obzirom iz utuženih računa proizlazi da je predmetni prostor kod tužitelja zaveden pod kategorijom poduzetništvo), to se u konkretnim slučaju primjenjuje odredba čl. 226. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05. i 41/08., dalje: ZOO) tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim vremenskim razdobljima i koja zastarijevaju u roku od tri godine od dospjelosti svakoga pojedinoga davanja. Kako je prvi utuženi račun dospio dana 08.12.2022.g., dok je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu dana 04.04.2024.g., to sud nalazi da utuženi računi nisu zastarjeli.

11. Odredba čl. 5 Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15), propisuje da je obveznik plaćanja cijene komunalne usluge za pruženu komunalnu uslugu vlasnik nekretnine ili korisnik nekretnine, dok se krajnjim kupcem električne energije u smislu odredbe čl. 3. st. 2. toč. 40. Zakona o tržištu električne energije (NN 111/21) smatra kupac koji kupuje električnu energiju.

12. Također prema čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 45/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO),u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Prema čl.10.st.1. ZOO.-a sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtjeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenik, odnosno pažnja dobrog domaćina).

13. S obzirom na to da tijekom postupka tuženik spori da je vlasnik predmetnog prostora, odnosno njegov korisnik (te da je slijedom toga i obveznik plaćanja utužene tražbine), prema čl. 219. st. 1. ZPP-a, upravo na tužitelju je teret dokaza navedene okolnosti.

14. Tijekom postupka tužitelj dostavlja dokumentaciju iz koje sud nije mogao nedvojbeno utvrditi kako je tuženik vlasnik odnosno posjednik predmetne nekretnine, odnosno da je isti, sukladno čl. čl. 40 Zakona o tržištu električne energije i Općih uvjeta tužitelja, obveznik plaćanja. Sama činjenica da je tuženik evidentiran kao vlasnik, odnosno korisnik predmetne nekretnine u evidencijama tužitelja i obveznik plaćanja predmetne naknade, ne znači da on to zaista i jest. Također, valja napomenuti da, iako izvadak iz poslovnih knjiga i računi predstavljaju vjerodostojne isprave, ne radi se o javnim ispravama prema čl. 230. ZPP-a jer je riječ o privatnoj jednostranačkoj ispravi koja, sama po sebi, nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, posebno s obzirom na navode tuženika iz prigovora. Stoga je, nakon podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, na tužitelju i nadalje bio teret dokazivanja osnovanosti predmetnog duga (čl. 7. st. 1. i 219. st. 1. ZPP-a). Niti iz utuženih računa, a koji također predstavljaju privatne jednostranačke isprave, sud ne može sa sigurnošću utvrditi odlučne činjenice u ovom postupku.

15. Obzirom da je tuženik osporio da bi bio obveznikom plaćanja električne energije za prostor na adresi u [adresa] u smislu odredbe čl. 40 Zakona o tržištu električne energije i Općih uvjeta tužitelja to je upravo na tužitelju teret dokaza osporenog u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a, odnosno, da dokaže postojanje pravne osnove na temelju koje je osnovano zaveo tuženika kao korisnika svoje usluge, a što tužitelj tijekom postupka nije dokazao na temelju dokumentacije u koju je sud izvršio uvid.

16. Dapače, upravo suprotno proizlazi iz dokumentacije koju je tuženik dostavio u spis iz koje proizlazi da su vlasnici predmetnog prostora od 18.12.2014.g., odnosno od 26.05.2016.g. ovlaštenici povrata imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a što je utvrđeno uvidom u rješenja Grada Zagreba od 14.11.2014.g. i od 05.04.2016.g. (list 35-46 spisa), kao i z.k. izvadak za nekretninu koja je predmet ovog postupka (list 47-50 spisa), dakle treće fizičke osobe, a ne tuženik. Naime, pravilno tvrdi tuženik da tužitelj nije činjenično opisao nekretninu (površina, kat i dr.) kojem je navodno isporučena usluga opskrbom električnom energijom koja se u ovoj pravnoj stvari vodi na adresi nekretnine u [adresa], odnosno nije identificirao nekretninu te je iz prijepisa priloženih računa razvidna samo adresa predmetne nekretnine za kategoriju potrošnje – poduzetništvo, a na priloženim obračunima navodi se obračunsko mjesto: [adresa].

17. Tužitelj takvu tuženikovu tvrdnju nije osporio po zaprimanju podneska od 25.07.2025.g.

18. Nadalje, s obzirom da su u ovoj pravnoj stvari sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva, tužitelj nije dostavio niti ugovor, a koji je isti bio dužan sklopiti u smislu odredbi Općih uvjeta koje propisuju da se odnosi između opskrbljivača i krajnjeg kupca uređuju ugovorom koji se sklapaju u pisanom obliku.

19. Slijedom navedenog, a s obzirom da tužitelj na kojemu je teret dokazivanja osnovanosti predmetnog duga (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a) nije dokazao da je tuženik vlasnik ili zakoniti posjednik predmetnog stambenog prostora, odnosno da je vlasnik ugovorom prenio obvezu plaćanja utužene komunalne usluge na tuženika kao korisnika (zakonitog posjednika), dok iz dostavljene dokumentacije proizlazi vlasništvo ovlaštenika povrata imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine nad predmetnim prostorom, to sud zaključuje, u smislu odredbe čl. 221 a ZPP-a, primjenom pravila o teretu dokazivanja, pa smatra kako tužitelj u ovom postupku nije dokazao činjenicu da je tužitelj prijavio tuženika kao potrošača temeljem valjane pravne osnove za utuženo razdoblje, slijedom čega ocjenjuje neosnovanim potraživanje tužitelja. Takav je stav zauzela i mnogobrojna sudska praksa, primjerice presuda ŽS u Zagrebu broj Gž-43/2022 od 22.09.2022.g., presuda ŽS u Slavonskom Brodu broj Gž-1316/2021 od 17.05.2022.g.

20. Obzirom je tužitelj odbijen u pogledu glavnog potraživanja, to je isti odbijen i u pogledu sporednih potraživanja, kako zatražene zakonske zatezne kamate, tako i u odnosu na troškove postupka temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a. Nadalje, a kako je stav sudske prakse da kada se presudom ukida u cijelosti ili djelomično platni nalog, potrebno je istom presudom odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva i tužbeni zahtjev u cijelosti ili djelomično odbiti, slijedom čega je sud u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi te je odlučeno kao u točkama I i II izreke presude (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.)

21. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška u smislu čl. 154 st. 1 ZPP- a budući je izgubio spor u cijelosti te je odlučeno kao u točci III izreke presude.

22. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadu troška u vidu sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi obzirom je uvidom u spis utvrđeno da tuženik nije snosio navedeni trošak, a niti je na isto bio pozvan od strane suda, slijedom čega je odlučeno kao u točci III izreke presude.

U Zagrebu, 18. kolovoza 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP-a).

Dna:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na platež pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR

2. tuženiku

U Zagrebu, 18. kolovoza 2025. godine