Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ovr-188/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović, u pravnoj stvari ovrhovoditelja UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Dejan Đerić, odvjetnik u Bjelovaru, protiv ovršenice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naplate troškova postupka, odlučujući o žalbi ovršenice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Ovr-1030/2019 od 3. ožujka 2021., dana 18. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenice i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Ovr-1030/2019 od 3. ožujka 2021.

II. Odbija se zahtjev ovršenice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem naloženo je ovršenici da ovrhovoditelju naknadi trošak u iznosu od 937,50 kuna sa zateznom kamatom tekućom od donošenja pobijanog rješenja do isplate, nastalog u postupku izravne naplate njegove tražbine prema ovršenici kod Financijske agencije na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-255/2016 od 06. ožujka 2018.

2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija ovršenica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08

- ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – Odluka USRH– dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud istu prihvati te svojim rješenjem preinači prvostupanjsku odluku, a podredno da odluku ukine i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj ukazuje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela 05. lipnja 2023., kao i u revizijskoj odluci Rev 77/23-2 od 28.02.2023. prema kojima ovrhovoditelj ima pravo na naplatu zatraženih troškova, a o navedenim odlukama su obaviještena sva općinska i županijska državna odvjetništva dopisima Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 18. i 25. srpnja 2023.g. pa predlaže ovršenici da povuče žalbu, a podredno predlaže odbiti žalbu ovršenice kao neosnovanu.

4. Žalba ovršenice nije osnovana.

5. Svoju odluku prvostupanjski sud donio je primjenom odredbe čl. 14. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka USRH, 73/17., – dalje: OZ) obrazlažući da je ovršenica dužna ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su mu bili potrebni za izvansudsku ovrhu i naknadu troškova, a koji se odnose na trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave – presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovnog broja Pr-255/16 od 6. ožujka 2018. u iznosu od 250,00 kuna, trošak sastava Zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji u iznosu od 500,000 kuna i trošak poreza na dodatnu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 187,50 kuna sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje: Tarifa).

6. U žalbi ovršenica ističe da sud prvog stupnja pri odmjeravanju troškova postupka ne navodi koje odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika primjenjuje, pa u svezi s time da nije moguće ni provjeriti da li je sud pravilno odmjerio iznose koje je priznao ovrhovoditelju. Ovršenica ističe kako je ovrhovoditelj zahtjev za izravnu naplatu podnio na propisanom/tipiziranom obrascu, koji obrazac je sastavni dio Pravilnika o obliku i sadržaju zahtjeva za izravnu naplatu/Pravilnika o izmjenama Pravilnika o obliku i sadržaju zahtjeva za izravnu naplatu objavljenim u „Narodnim novinama“ te se upisivanje u taj obrazac potrebnih podatka, odnosno odabir/„zaokruživanje“ odgovarajućih opcija u takvom zahtjevu ne može smatrati sastavljanjem prijedloga u smislu odredbe Tbr. 11. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Pored toga, ističe kako punomoćnik ovrhovoditelja nije poduzeo, niti morao poduzeti bilo kakve radnje u svrhu pribavljanja klauzula pravomoćnosti i ovršnosti, zbog čega nema pravo na naknadu ovog troška.

7. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska odluka bila opterećena ijednom bitnom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Naime, odluka je obrazložena te iako osnovano ovršenica ističe da sud prvog stupnja ne navodi pojedine odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika temeljem kojih je priznao zatražene troškove one su navedene u prijedlogu ovrhovoditelja koji je prihvaćen te je i uz pravilno navođenje pojedinih tarifnih brojeva temeljem kojih su troškovi priznati valjalo donijeti jednaku odluku.

8. Iz stanja spisa slijedi da je ovrhovoditelj, temeljem pravomoćne i ovršne sudske odluke, presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-255/16-15 od 6. ožujka 2018. podnio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu 25. ožujka 2019., da je do namirenja ovrhovoditelja u postupku izravne naplate došlo 28. svibnja 2019. te da je ovrhovoditelj dana 5. lipnja 2019. podnio zahtjev sudu za naknadom troškova izravne naplate u roku propisanom čl. 14. st. 6. OZ.

9. Odredbom čl. 14. st. 4. OZ propisano je da su ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužni ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje, dok je odredbom čl. 155. st. 1. ZPP da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

10. Postupak izravne naplate propisan je odredbom čl. 209. OZ, kao vrsta ovrhe na novčanoj tražbini po računu, koja se provodi izvan suda pred posebnim tijelom kojemu je provođenje takvih postupaka zakonski dano u nadležnost te se na taj postupak na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 205., čl. 206. i čl. 207. OZ koje se odnose na ovrhu na novčanoj tražbini po računu.

11. Troškovi izravne naplate jesu troškovi ovršnog postupka, koje je ovršenik sukladno čl. 14. st. 4. OZ u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP, dužan nadoknaditi ovrhovoditelju. Budući da je ovrhovoditelja u tom postupku zastupao punomoćnik – odvjetnik, troškovi se obračunavaju sukladno odredbama Tarife. Dakle, troškovi nastali u postupku izvansudske naplate priznaju se kao troškovi ovršnog postupka pri čemu se ne navodi na koji način mora biti sastavljen zahtjev za izravnu naplatu FINI. Zbog navedenog, žalbeni navod ovršenice kojim ističe da se popunjavanje tipiziranog obrasca ne može smatrati sastavljanjem prijedloga u smislu Tbr. 11. toč. 5. Tarife, kao i navod da samom Tarifom nije propisano pravo na naknadu troška za sastav zahtjeva za izravnu naplatu, ukazuje se neosnovanim.

12. U odnosu na žalbene tvrdnje ovršenice vezano uz troškove pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ističe se da u smislu odredbe Tbr.32/2 Tarife za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u rješenju broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023. vezanog uz tumačenje Tbr. 32/2 ovrhovoditelju pripada pravo na naknadu troškova pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, a da pritom ne treba dokazivati da je upravo njegov punomoćnik (koji je odvjetnik) pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti time da je išao na sud ili na drugi način podneskom zatražio dostavu te potvrde. Navedeno obzirom da je u revizijskoj fazi tog postupka bilo sporno treba li ovrhovoditelj koji jest pribavio tu potvrdu (potvrda pravomoćnosti i ovršnosti izdana mu je na njegov zahtjev) radi opravdanja svog zahtjeva za naknadu i takvog troška zastupanja, dokazivati da ju je pribavio upravo njegov odvjetnik na temelju valjane punomoći.

13. U konkretnom slučaju na ovršnoj ispravi priloženoj uz prijedlog vidljivo je da su otiskom štambilja izdane klauzule pravomoćnosti i ovršenosti dana 26. veljače 2019. te je naznačeno da presuda Općinskog suda u Karlovcu temeljem koje je zatražena naplata potraživanja ovrhovoditelja postala pravomoćna 26. veljače 2019., a zahtjev za izravnu naplatu podnesen je 25. ožujka 2019. U tom smislu je neosnovano pozivanje ovršenice na odredbu čl. 67. a. st. 2. Sudskog poslovnika ("Narodne novine", broj: 37/14., 49/14., 8/15., 35/15., 123/15., 45/16., 29/17., 33/17., 34/17., 57/17., 101/18., 119/18., 81/19., 128/19., 39/20., 47/20., 138/20., 147/20., 70/21., 99/21., 145/21., 23/22., dalje: SP) kojom je propisano da se potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti sudske odluke izdaju u elektroničkom obliku i ovjeravaju se kvalificiranim elektroničkim pečatom koji je u primjeni u sudu te prilažu sudskoj odluci, budući je ova odredba stupila na snagu znatno nakon podnošenja Zahtjeva ovrhovoditelja.

14. S obzirom da je u predmetnom postupku izdavanje klauzule pravomoćnosti sa potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave očito zatraženo i pribavljeno otiskom štambilja na presudu, a ne u elektroničkom obliku te je bila potrebna inicijativa i zahtjev ovrhovoditelja, to je pravilno sud prvog stupnja ocijenio da ovrhovoditelj pripada pravo na naknadu odvjetničke nagrade za taj izvid / pribavu (tbr.32/2 Tarife).

15. Žalbeni navod o nametanju nove i nepostojeće obveze kojom se posljedično opterećuje financijska situacija ovršenice su irelevantni, jer ovršenica može izbjeći sve navedene troškove na način da u paricijskom roku postupi po ovršnoj ispravi.

16. Obzirom da iznesenim žalbenim navodima ovršenica nije dovela u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog dijela prvostupanjskog rješenja, valjalo je njenu žalbu u smislu odredbe čl. 380. toč. 2. OZ-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

17. Imajući u vidu da ovršenica nije uspjela sa žalbom, nisu joj dosuđeni ni troškovi žalbenog postupka.

U Varaždinu 18. kolovoza 2025.

Sutkinja

Mr. sc. Bojana Skenderović