REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-1945/2023-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Krunoslavu Vuljku, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupana po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 30. lipnja 2025. godine u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetničke vježbenice NJ i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice ĐJ, dana 01. rujna 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I.
Nalaže se tuženiku "Zagrebačka banka" d.d. Zagreb, Trg bana J.Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužitelju EJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.979,55 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa za razdoblje od 01.08.2008.g do 31.07.2015.g po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena; za razdoblje od 01.08.2015.g do 31.12.2022.g po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1.1.2023.g pa do plaćanja sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, i to na iznose kako slijedi:
- na iznos od 19,36 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.6.2010
- na iznos od 29,11 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.7.2010
- na iznos od 28,90 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.8.2010
- na iznos od 42,01 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.9.2010
- na iznos od 34,37 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.10.2010
- na iznos od 36,14 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.11.2010
- na iznos od 44,44 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.12.2010
- na iznos od 45,18 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.1.2011
- na iznos od 42,22 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.2.2011
- na iznos od 44,01 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.3.2011
- na iznos od 44,11 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.4.2011
- na iznos od 49,56 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.5.2011
- na iznos od 61,15 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.6.2011
- na iznos od 74,34 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.7.2011
- na iznos od 88,74 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.8.2011
- na iznos od 66,01 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.9.2011
- na iznos od 58,36 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.10.2011
- na iznos od 58,87 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.11.2011
- na iznos od 59,93 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.12.2011
- na iznos od 66,52 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.1.2012
- na iznos od 68,51 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.2.2012
- na iznos od 66,35 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.3.2012
- na iznos od 66,02 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.4.2012
- na iznos od 67,12 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.5.2012
- na iznos od 69,02 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.6.2012
- na iznos od 66,64 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.7.2012
- na iznos od 65,99 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.8.2012
- na iznos od 60,16 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.9.2012
- na iznos od 65,19 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.10.2012
- na iznos od 67,52 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.11.2012
- na iznos od 65,97 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.12.2012
- na iznos od 64,11 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.1.2013
- na iznos od 63,46 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.2.2013
- na iznos od 62,80 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.3.2013
- na iznos od 67,36 EUR zakonsku zateznu kamatu od 16.4.2013
pa do plaćanja, a sve u roku od 15 dana.
II.
Tuženik je dužan tužitelju platiti parnični trošak u iznosu od 2.081,81 eur sa zakonskom zateznom kamatom uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“
Obrazloženje
1. Tužitelj navodi da je sklopio Ugovor o kreditu s tuženikom dana 6.ožujka 2006. godine u kojem je kao iznos kredita navedena kunska protuvrijednost iznosa od 21.298,01 CHF po srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita. Prilikom sklapanja ugovora tuženik ni na koji način nije upozorio tužitelj na mogućnost postojanja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu ,odluku VSRH , Odluku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu ,a povodom kolektivne tužbe potrošača protiv banaka pa tako i ovdje tuženika .Iste odluke govore o tome da je ugovorena odredba o valutnoj klauzuli nepoštena i kao takva ništetna. Tužitelj se poziva na stjecanje bez osnove kojim je tuženi sebi prisvojio iznos kojim tužitelj ovom tužbom potražuje kako je specificirano u tužbenom zahtjevu od 25. lipnja 2025. godine uz naknadu parničnog troška.
2. Tuženi u odgovoru na tužbu osporava osnov tužbenog zahtjeva, visinu tužbenog zahtjeva, stavlja prigovor zastare, prigovor potrošača na strani tužitelja, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.
3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu, knjigovodstvenu karticu , provedeno je financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja Petri Blašković, saslušan je tužitelj, izvršen je uvid u promjenu kamatnih stopa.
4. Ocjenom ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan kako je i odlučeno u izreci ove presude.
5. Odredba čl. 8 ZPP-a sadrži jedna od osnovnih načela procesnog prava, a to je načelo slobodne ocjene dokaza koje načelo nalazi odraz u ovlaštenju suda da na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu uzeti kao dokazane, dakle, da prema svom slobodnom uvjerenju na osnovi ocjene izvedenih dokaza može sa sigurnošću utvrditi postojanje odnosno ne postojanje neke činjenice.
6. Prema tome, sud u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a provedene dokaze prosuđuje po svom slobodnom uvjerenju, ali je dužan stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima kojima opravdava zaključke o dokaznoj snazi pojedinog dokaznog sredstva povezujući ih s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.
7. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su stranke sklopile ugovor o kreditu radi kupnje motornog vozila te da je tuženi prilikom isplate kredita tužitelju isplatio iznos od 21.298,01 CHF. Sporno je što se tokom vremena tečaj CHF mijenjao na više, pa je rata kredita tužitelja bila veća od one koja je ugovorena.
8. Načelo savjesnosti i poštenja jedna je od temeljnih načela obveznog prava, a sadržana je u članku 4. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
9. Prema odredbi čl. 270. ZOO-a određeno je da je ugovor ništetan kada je činidba neodređena ili neodrediva, te imajući u vidu da je cijena bitan element ugovora o kreditu, u smislu odredbe čl.26. ZOO-a te da ista mora biti određena, odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 272. ZOO-a sud ocjenjuje protivnu načelu savjesnosti i poštenja. S obzirom da stranke nisu ugovorile parametre temeljem kojih banka ima pravo mijenjati tečaj valute, to se ugovorna odredba koja promjenjivost vezuje uz jednostranu odluku banke ukazuje ništetna.
10. Sud je utvrdio da ugovorna odredba koja se odnosi na valutnu klauzulu, a koja je ovdje sporna dovodi do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer tuženik ne može predvidjeti promjenu tečaja CHF i kako će taj tečaj rasti ili eventualno padati, a kamoli da tu činjenicu promjene tečaja može predvidjeti, odnosno provjeriti tužitelj. U tom smislu tužitelj se i poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visokog trgovačkog suda u Zagrebu i Trgovačkog suda u Zagrebu, a vezano za kolektivne tužbe potrošača prema bankama, tj. prema tuženiku koji je banka u navedenom kolektivnom sporu.
11. Prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem navedene ugovorne odredbe tuženi je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu što je suprotno čl. 247 ZOO-a koji propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
12. Kako je utvrđena ništetna odredba iz ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu u smislu čl. 323. st. 1. ZOO-a tuženi je dužan vratiti tužitelju ono što je primio na temelju takve ugovorne odredbe, pa je sud naložio tuženiku da vrati tužitelju sve što je tužitelj preplatio.
13. Radi utvrđenja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja Petri Blašković te iz nalaza proizlazi da je ukupan iznos preplate zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju otplate kredita iznose 2.156,86 €. Ukupni iznos koji je tužitelj manje platio zbog pada tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita je 177,30 €.Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznosi 1.979,56 €.
14. Na isti nalaz i mišljenje tužiteljica nije imala primjedbi, kao ni tuženi u matematičkom izračunu, pa je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje ŠJ kao stručno sačinjen prema pravilima financijske struke kao i dopunu nalaza i mišljenja kojim vještak objašnjava matematički izračun više plaćenog i manje plaćenog anuiteta.
15. Slijedom navedenoga, sud je prihvatio zahtjev tužiteljice kao što je isti specificiran podneskom od 25.lipnja 2025. godine.
16. Što se tiče dosude zakonske zatezne kamate ista je tužiteljici priznata za razdoblje od dana izvršenja plaćanja svakog pojedinog iznosa anuiteta pa do isplate.
17. U odnosu na prigovor zastare od strane tuženika sud isti prigovor smatra neosnovanim obzirom da se isplata utuženih iznosa temelji na ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koja, stoga prema stajalištu ovog suda ne podliježe zastari. Nadalje u slučaju zahtjeva iz članka 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora , počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojim je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a ako je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača kao što je slučaj u ovoj pravnoj stvari, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojim je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača .Podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/12 prekinuta je zastara predmetne novčane tražbine , pa rokovi zastare počinju ponovno teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tom predmetu a to je, 14. lipnja 2018. godine. Tužba je podnesena dana 20.ožujka 2023. godine tj. u roku od pet godina od prekida zastare kad je odluka postala pravomoćna .Rok zastare je pet godine propisana odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima.
18. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.
19. Glede prigovora tuženika potrošača sud je saslušao tužitelja koji je iskazao da je podigao kredit radi kupnje automobila. Radio je u firmi , nije imao obrt, imao je primanja .Misli da je dobio otplatni plan. Rata u početku mu je bila oko 1.400,00 kn da bi kasnije narasla na 2.000,00 kn. Kredit je otplaćen. U banci su mu rekli da je kredit u CHF najpovoljniji kredit, nisu mu nudili kredit u eurima ili kunama. Nitko ga nije upozorio na rizike. Ugovor je pročitao površno. Javni bilježnik ga na ništa nije upozorio .Bio je svjestan da bi rata kredita mogla se mijenjati, ali nije znao da će tako rasti.
20. Sud je povjerovao iskazu tužitelja jer je iskaz logičan, istinit i životan. Sud nije provodio daljnje dokaze jer smatra da je i ovako utvrđeno činjenično stanje bilo moguće donijeti zakonitu odluku.
21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na zastupanje tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren prema OT i to za sastav tužbe 200 €,sastav tri podneska po 200 € ukupno 600 €, pristup na tri ročišta u iznosu od po 200 € što iznosi 600 €.Sud je tužitelju dosudio iznos od 1.400 € uvećano za 25% PDV-a što iznosi 1.750 €.Sud priznaje iznos za vještačenje u visini od 331,81 € što troška iznosi 2.081,81 €. Sud nije priznao tužitelju trošak pristupa na objavu iz razloga što je punomoćnik tužitelja u sustavu e - komunikacije i presuda se objavljuje na e- oglasnoj ploči koja bude vidljiva odmah po objavi.
U Zagrebu, 01. rujna 2025.. godine
Sudac
Ines Gutzmirtl Špehar
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud pismeno u 3 istovjetna primjerka.
DNA:
- pun. stranaka
