REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž R-88/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Berislava Devčić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jadranka Sloković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Wüstenrot stambene štedionice d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 33 A, OIB: 07942675532, sada Solvera stambena štedionica dd koga zastupa punomoćnik Anton Palić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1203/2024-14 od 13. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 18. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe tužiteljice MK iz [adresa] i tuženika Wüstenrot stambene štedionice d.d., Zagreb, sada Solvera stambena štedionica dd, kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1203/2024-14 od 13. svibnja 2025.

II Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1203/2024- 14 od 13. svibnja 2025. odlučeno je:

" I Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika Wüstenrot stambene štedionice d.d. o izvanrednom otkazu od 4. srpnja 2024. te da radni odnos tužiteljice MK kod tuženika Wüstenrot stambene štedionice d.d. nije prestao.

II Nalaže se tuženiku Wüstenrot stambenoj štedionici d.d. u roku od 15 dana vratiti tužiteljicu MK na rad na radno mjesto Wüstenrot financijskog eksperta (organizacijska jedinica Zagreb) u Poslovnom području Zagreb, u okviru Regije centralna Hrvatska – Odjel prodaje i marketinga.

III Nalaže se tuženiku Wüstenrot stambenoj štedionici d.d. u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici MK trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR (slovima: sedam stotina pedeset).

IV Odbija se zahtjev tužiteljice MK za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 250,00 EUR te zahtjev tuženika Wüstenrot stambene štedionice d.d. za naknadu troška postupka u iznosu od 1.000,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate."

2. Tužiteljica podnosi žalbu protiv točke IV izreke presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Sud je pogrešno odbio zahtjev za dosudu troškova sastava podneska od 18. prosinca 2024. godine (pogrešno navedenog kao podnesak od 13. prosinca 2024.) i podneska od 20. siječnja 2025. jer su predmetne radnja bile nužne i neophodne radi daljnjeg tijeka postupka. Podneskom od 18. prosinca 2024. godine tužiteljica je predložila dopunu raspravnog zapisnika od 17. prosinca 2024. godine s obzirom da postupanjem suda u isti nisu uneseni dokazni prijedlozi tužiteljice, dok se podneskom od 20. siječnja 2025. godine tužiteljica očitovala sukladno rješenju suda od 20. prosinca 2024. godine, dakle, podnesak od 20. siječnja 2025. godine je podnesen sukladno nalogu suda slijedom čega je neosnovan zaključak prvostupanjskog suda kako isti nije bio potreban za vođenje postupka. Prvostupanjski sud je postupio protivno odredbama čl. 154. i 155. ZPP-a. Predlaže usvojiti žalbu te preinačiti prvostupanjsko rješenje u toč.IV izreke na način da usvoji zatraženi trošak tužiteljice kao i da naloži tuženiku platež troška sastava ove žalbe.

3. Tuženik se žali na točku I,II i III izreke presude zbog svih razloga iz čl. 353. st.1. ZPP-a, te ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354.st.2. točka 11.ZPP-a. Navodi da je sud svoju odluku neosnovano temeljio na zaključku da tužiteljici nije bilo ponuđeno potpisivanje Kompenzacijske kartice i aneksa Ugovora o radu. Sud je pogrešno povjerovao iskazu tužiteljice da se radi o navodnoj omašci stručne punomoćnice kada u Pritužbi navodi da je nacrt aneksa ugovora s kompenzacijskom karticom predan tužiteljici. Smatra da je sud neosnovano odbio saslušanje predloženih svjedoka koji su radili u istoj regiji u kojoj je radila tužiteljica. Sud uopće ne razumije model poslovanja tuženika te se samostalno upustio u potpuno pogrešnu interpretaciju načina poslovanja tuženika. Tužiteljica je bila dužna potpisati Kompenzacijsku karticu i Anex Ugovora o radu što bi omogućilo da se poslovanje tuženika usmjeri na način da se preokretne dotadašnji negativni trend. Sud je bio dužan postaviti pitanja predsjedniku uprave gdje bi isti obrazložio mogućnost isplate plaće. Osporava troškove postupka, predlaže da sud usvoji žalbu i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno ukine i vrati predmet sudu na novi postupak uz naknadu troška ove žalbe.

3.1. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava navode iz žalbe te predlaže odbijanje iste. Ističe da tuženik nije proveo postupak obveznog savjetovanja prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu u skladu sa odredbom čl. 150. Zakona o radu. Traži troškove odgovora na žalbu.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23; dalje: ZPP) propisano je da koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

6. Izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je dužan stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu.

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja je pravilno ocijenio izvedene dokaze te zaključke opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Nadalje, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tužitelj ukazuje u žalbi, jer pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

9. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o izvanrednom otkazu od 4. srpnja 2024., da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, te nalog tuženiku za vraćanje tužiteljice na rad na radno mjesto Wüstenrot financijskog eksperta (organizacijska jedinica Zagreb) u Poslovnom području Zagreb, u okviru Regije centralna Hrvatska – Odjel prodaje i marketinga. Među strankama je sporno je li tuženik imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici.

10.1. Iz provedenog dokaznog postupka i obrazloženja presude proizlazi:

- da je tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. srpnja 2024. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, da radni odnos tužiteljice prestaje danom dostave predmetne Odluke, bez prava na otkazni rok i otpremninu te da će tuženik tužiteljici isplatiti naknadu za razmjerni dio neiskorištenog godišnjeg odmora za 2024. godinu u roku od osam dana od dana prestanka radnog odnosa;

- da iz obrazloženja citirane odluke u bitnome proizlazi da je tuženik promijenio model poslovanja kako ne bi trpio značajne financijske gubitke zbog čega je pristupio izradi novih kompenzacijskih kartica i aneksa ugovora o radu;

- da je tuženik iz tužiteljičine Pritužbe za zaštitu dostojanstva radnice od 27. lipnja 2024. dobio saznanja da tužiteljica odbija potpisati kompenzacijsku karticu suradnika prodajne mreže u kojoj su definirani planovi prodaje po ciljnim područjima, što je uvjet za potpisivanje aneksa ugovora o radu jer varijabilni dio plaće radnika tuženika ovisi o ispunjenju ciljeva koji su radnicima postavljeni kompenzacijskom karticom;

- da zbog navedenog radni odnos tužiteljice kod tuženika nije moguć jer tuženik nema mogućnosti obračunati i isplatiti plaću tužiteljici;

- da time tužiteljica ometa proces poslovanja tuženika i čini mu znatnu imovinsku štetu što je razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, da je time tužiteljica počinila nekoliko osobito teških povreda iz radnog odnosa propisanih člankom 130. Pravilnika o radu tuženika;

- da je tijekom postupka je iz iskaza tužiteljice i zastupnika po zakonu tuženika utvrđeno da tužiteljici prije otkazivanja ugovora o radu nije bilo ponuđeno potpisivanje kompenzacijske kartice i aneksa ugovora o radu. Iako je tužiteljica koristila godišnji odmor u razdoblju od 14. -25. lipnja 2024. i potom u razdoblju od 27. lipnja 2024. do 11. kolovoza 2024. bila privremeno nesposobna za rad, tužiteljica je 26. lipnja 2024. bila prisutna na radu i toga dana joj nitko od strane tuženika nije ponudio potpisivanje kompenzacijske kartice;

- da prema ocjeni suda činjenica da je svim radnicima prodajne mreže tuženika na sastanku održanom 3. lipnja 2024. prezentirana nova kompenzacijska shema ne znači da je prezentirana nova kompenzacijska kartica svakom zaposleniku ponaosob;

- da iz Zapisnika s predmetnog sastanka i powerpoint prezentacije (list 39-60 spisa) proizlazi da su radnici na predmetnom sastanku u bitnome i općenito informirani o razlozima promjena, ciljevima koji se žele ostvariti, promjenama i definiranju rokova za realizaciju, a što je životno i logično u situacijama kada na sastancima sudjeluje veći broj ljudi, što je konkretno bio slučaj;

- da po ocjeni suda činjenica da je tužiteljica u Pritužbi izrazila svoje nezadovoljstvo zbog promjene kompenzacijske kartice i potpisivanja aneksa ugovora o radu ne znači da je počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa;

- da tuženik tužiteljici uopće nije ponudio individualiziranu kompenzacijsku karticu i aneks ugovora o radu na koje bi se tužiteljica mogla očitovati i eventualno ih pravovaljano odbiti.

10.2. Tuženik tijekom postupka nije detaljnije obrazložio niti dokazao u čemu se sastoji znatna imovinska šteta koju tužiteljica navodno uzrokuje tuženiku odbijanjem potpisivanja nove kompenzacijske kartice i aneksa ugovora o radu, te nije dokazao da je tužiteljica počinila nekoliko osobito teških povreda iz radnog odnosa propisanih člankom 130. Pravilnika o radu tuženika (nepoštivanje odluka, pravila i uputa organa tuženika koje se odnose na poslovanje tuženika, svjesno neizvršavanje obveza iz radnog odnosa, odbijanje izvršenja radnog zadatka, neizvršavanje ili nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih i drugih obveza, odbijanje postupanja po usmenom i pisanom nalogu tuženika i odbijanje izvršenja poslova, odnosno radnog naloga značajnog za nesmetan tijek radnog procesa i poslovanje, bez opravdanog razloga predviđenog zakonom) kako je to navedeno u pobijanoj Odluci o izvanrednom otkazu budući da se činjenica nepotpisivanja kompenzacijske kartice i aneksa ugovora o radu ne može podvesti pod ne/izvršavanje radnih zadataka ili obaveza.

11. Nesporno je utvrđeno da tužiteljici nije bilo ponuđeno potpisivanje individualizirane kompenzacijske kartice i aneksa ugovora o radu. SK u svom iskazu jasno potvrđuje naprijed navedeni zaključak Suda, obzirom da isti tvrdi da su tužiteljici pokušali dati kompenzacijsku karticu i aneks ugovora o radu, ali zbog raznih okolnosti to nisu uspjeli učiniti, zbog čega nisu osnovani žalbeni razlozi u tom dijelu.

11.1. Sud ispravno zaključuje da se nepotpisivanje aneksa ugovora o radu ne može podvesti pod ne/izvršavanje radnih zadataka. U žalbi tuženik navodi da su radnici morali potpisati nove kompenzacijske kartice i anekse ugovora o radu zbog negativnog poslovnog trenda. Naime, tuženik tijekom parnice ničim nije dokazivao poslovni negativni trend. Kao što je kod poslovnog uvjetovanog otkaza teret dokaza na poslodavcu npr. prestanak radnog odnosa radi gospodarskih razloga, tako je tuženik trebao dokazivati negativni trend poslovanja ukoliko radnici ne bi potpisali nove anekse ugovora o radu. Ovaj sud u cijelosti prihvaća stav prvostupanjskog suda da tuženik tijekom postupka nije detaljnije obrazložio niti dokazao u čemu se sastoji znatna imovinska šteta koju tužiteljica navodno uzrokuje tuženiku odbijanjem potpisivanja nove kompenzacijske kartice i aneksa ugovora o radu.

11.2. Odredba čl. 7. ZPP-a izričito propisuje da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve. Sud je samo iznimno ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i to u slučaju ako Sud posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, a sve sukladno odredbi čl. 7. st. 2. ZPP-a. Zbog navedenog neosnovani su žalbeni navodi da je sud bio dužan postaviti pitanje oko isplate plaće predsjedniku uprave.

12. Slijedom navedenog, a kako tuženi svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene presude, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi presudu suda prvog stupnja u osporenim točkama. Troškovi postupka pravilno su izračunati.

13. Žalba tužiteljice u pogledu troškova parničnog postupka također nije osnovana. Odluka o trošku parničnog postupka pravilno se temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. ZPP, a trošak je odmjeren sukladno Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa). Tužiteljici je dosuđen trošak sastava zahtjeva za zaštitu prava u visini od 50 bodova (Tbr. 30) te jednokratna nagrada u visini od 250 bodova (koja uključuje trošak sastava tužbe i pristupa na ročišta održana 17. prosinca 2024., 31. ožujka 2025. i 1. travnja 2025.), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) ukupno iznosi 750,00 EUR. Tužiteljici pravilno nije dosuđen trošak sastava podnesaka od 13. prosinca 2024. i 20. siječnja 2025. budući je sud ocijenio da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

13.1. Osim toga, iz stanja spisa proizlazi da je sud raspravljao samo o osnovanosti zahtjeva za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu. Dakle, svi troškovi koji su nastali u ovom postupku nastali su samo po toj osnovi tužbenog zahtjeva pa na osnovi Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika tužiteljici, zastupanoj po punomoćniku, pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak i bez obzira koliko je radnji poduzela.

14. Zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troška žalbenog postupka sud je odbio kao neosnovane sukladno odredbi čl. 154.st.1.ZPP-a i čl. 166.st.1. ZPP-a.

U Požegi, 18. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević