REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž R-83/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Berislava Devčića, kao predsjednika vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Zagreb, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr- 229/2023-26, od 7. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 18. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja ŽL odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-229/2023-26, od 7. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr- 229/2023-26, od 7. svibnja 2025., u točki I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja ŽL, kojim je zatraženo da se naloži tuženici Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju ŽL iznos od 12.267,19 EUR-a bruto za rad dulji od 40 sati tjedno po čl.VII st.1. Odluke/14 uvećan za iznos zakonskih zateznih kamata osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, sa zateznom kamatom od dospjelosti pojedinih iznosa do isplate. te iznos od 491,57 EUR-a bruto za 8 nekorištenih slobodnih dana uvećan za iznos zakonskih zateznih kamata osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, od dospjelosti pojedinih iznosa do isplate, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka.

1.1. U točki II. izreke naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 1.000,00 eura na ime parničnih troškova u roku 15 dana.

2. Protiv presude žalbu je uložio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka s prijedlogom da se žalba uvaži, a presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, ili podredno da se presuda ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku tužitelj vidi u tome što ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, razlozi o odlučnim činjenicama nejasni su i proturječni, te postoji proturječnost između razloga presude i sadržaja isprava.

2.2. U sadržaju žalbe tužitelj prvenstveno ističe da je prvostupanjski sud pozivajući se na odredbu Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske i Odluke o rasporedu radnog vremena neosnovano dodao riječi na osnovu kojih je odbio tužbeni zahtjev i to: „kao i rad duži od 40 sati tjedno po satnici redovnog rada“ i upravo na tom dodatku temeljio svoju odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva. Budući tuženica nije provela preraspodjelu više odrađenih sati rada od 40 tjedno na što je bila obvezna prema čl.VII toč.2 Odluke/14, niti je višak sati od 40 tjedno kompenzirala slobodnim danima koje bi tužitelj trebao iskoristiti najkasnije u roku 4 mjeseca od ostvarivanja prava na slobodni dan (članak XXII toč.1. Odluke/14) tužitelj potražuje plaćanje više odrađenih sati rada po redovnoj satnici jer bi u protivnom višak odrađenih sati rada od 40 tjedno imao status pro bono rada.

2.3. U žalbi se navodi i da je nejasno je na osnovu kojih dokumenata je sud utvrdio da je tužitelj iskoristio sve slobodne dane jer se ne može pokloniti vjera očitovanja Doma glavnog stožera i Počasno zaštitne bojne, kao zainteresirane strane u postupku, bez materijalnog dokaza-naloga koje je tuženica kod korištenja slobodnih dana dužna voditi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja radi isplate razlike plaće za rad dulji od 40 sati tjedno u iznosu od 12.267,19 eura kao i isplatu naknade za 8 neiskorištenih slobodnih dana.

8. Iz dokumentacije u spisu i navoda stranaka nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženice, na radnom mjestu djelatne vojne osobe, dok je sporna visina i osnov tužbenog zahtjeva, odnosno da li je pravilno vođena evidencija radnog vremena i korištenja slobodnih dana.

9. Pravni okvir spora pravilno je postavljen pozivom na odredbe Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske “Narodne novine” broj 73/13., 75/15. i 50/16.

– dalje ZOSOS/13, koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama RH („Narodne novine broj: 30/18), koji je stupio na snagu 7. travnja 2018. koji se odnose na predmetno razdoblje, te podzakonskih akata kojima je uređeno pitanje radnog vremena, oblika organiziranja rada te prava na dodatke i iznos dodataka na plaću za pojedine oblike rada, i to:

Odluka o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj: 66/14, 23/15 i 84/15; dalje Odluka) i Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, brojevi: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, dalje Pravilnik). koji su stupili na snagu 1. lipnja 2014. (u daljnjem tekstu: Odluka i Pravilnik iz 2014.).

9.1. Odredbom:

- članka 139. stavak 1. ZSOSRH propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada.

- članka 139. stavak 6. ZSOSRH propisano je da ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rađate određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zanimanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak.

- članka 153. ZSOSRH propisano je da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan, dok raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane.

- članka 155. ZSOSRH propisano je da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično nego ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, brojevi: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, dalje Pravilnik).

9.2. Podzakonskim aktima i to Odlukom o rasporedu radnog vremena uređena su pitanja radnog vremena, oblika organiziranja rada te prava na dodatke i iznos dodataka na plaću za pojedine oblike rada, i to:

- točkom IV. Odluke propisano je da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba, odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014.

- točkom 6. stavak 1. Odluke propisano je da ako potrebe službe to zahtijevaju, zapovjednik samostalne bojne odnosno zapovjednik ili čelnik jednake ili više razine, može pisanim nalogom odrediti preraspodjelu redovnoga radnog vremena tako da tijekom razdoblja koje ne može biti dulje od četiri mjeseca, radno vrijeme u jednom razdoblju traje dulje, ali ne više od 48 sati tjedno, a u drugom razdoblju kraće, s time da prosječno radno vrijeme tijekom trajanja preraspodjele ne prelazi 40 sati tjedno.

- točkom VII. stavkom 1. i 2. Odluke propisano je da je djelatna vojna osoba obvezna je po zapovijedi ili nalogu nadređene osobe raditi i dulje od redovnoga radnog vremena zbog iznenadnog povećanja opsega poslova, žurnih izvanrednih zadaća, završetka poslova u određenom roku ili drugih potreba službe, a sati rada duljega od redovnoga radnog vremena preraspodjeljuju se u skladu s točkom VI. ove Odluke (u omjeru jedan prema jedan).

10. Prvostupanjski sud radi jasnog utvrđivanja činjeničnog stanja proveo je knjigovodstveno vještačenje po TL, Centar za financijska vještačenja d.o.o. koja u svom nalazu i mišljenju utvrdila temeljem dokumentacije u spisu da je naknada za više odrađenih sati rada od 40 sati tjedno po redovnoj cijeni sata rada pod pretpostavkom da tužitelj ostvaruje pravo na rad ostvaren iznad mjesečnog fonda sati, odnosno iznad 40-satnog tjednog fonda po redovnoj cijeni sata rada, iznosi 12.267,19 eura, a izračun iznosa za 8 neiskorištenih slobodnih dana iznosi ukupno 491,57 eura.

11. Analizom citiranih pravnih propisa koji su bili na snazi tijekom utuženog razdoblja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su Odluka i Pravilnik iz 2014. doneseni na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, kao lex specialis za djelatne vojne osobe imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima.

12. Iz opsežne dokumentacije koju je priložila tuženica utvrđeno je da je vođena evidencija radnog vremena potkrijepljena nalozima za vozača, te nalozima o pravu na korištenje slobodnih dana temeljem rada duljeg od redovnog radnog vremena, pa je po mišljenju drugostupanjskog suda pravilno prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojno očitovanje Počasno-zaštitne bojne od 20. ožujka 2023. prema kojem je tužitelj 31. srpnja 2019., prije prelaska u novu postrojbu ostvario 81,5 slobodnih sati koje je prenio u slijedeći mjesec i očitovanje Doma glavnog stožera od 20. ožujka 2023. da je tužitelj navedene sate iskoristio u cijelosti sukladno Odluci o organizaciji tužitelj nema neiskorištenih slobodnih dana.

13. Zbog iznesenog, budući je tužitelju plaća isplaćivana u skladu s člankom 139. Zakona, uz dodatke za posebne uvjeta rada vojne službe te kroz ostvarivanje prava na slobodne dane, pravilno je tužitelj u cijelosti odbijen s tužbenim zahtjevom.

14. Nije osnovana žalba ni glede odluke o troškovima postupka, o kojima je odlučeno sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

15. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci ove presude.

U Požegi 18. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Berislav Devčić