REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž R-89/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Berislava Devčić kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice NK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Franu Ježiću, odvjetniku u Varaždinu, protiv tuženika Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske Županije, OIB: 20184981156, [adresa], zastupanog po punomoćnici Mariji Martinez-Ostroški, odvjetnici u Varaždinu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pr-10/2022-26 od 7. siječnja 2025. u sjednici vijeća održanoj dana 18. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba tužiteljice NK iz [adresa] kao osnovana, te presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-10/2022-26 od 7. siječnja 2025. ukida i predmet se vraća na ponovno suđenje.

II O troškovima postupka povodom pravnog lijeka stranaka sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pr-10/2022-26 od 7. siječnja 2025. suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovan otkaz) od dana 20. prosinca 2021. godine, broj: 03/1709-2021, tuženika [adresa] sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 20184981156, kojom je tužiteljici NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], otkazan Ugovor o radu br. 02/1-1034/92-2- 2008 sklopljen dana 01. srpnja 2013. godine.

II. Nalaže se tuženiku [adresa] sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 20184981156, da u roku od 8 dana vrati tužiteljicu NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na radno mjesto koje je obavljala prije donošenja pobijane Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovan otkaz) od dana 20. prosinca 2021. godine, broj: 03/1709-2021.

III. Nalaže se tuženiku [adresa] sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 20184981156, da tužiteljici NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u roku od 8 dana.“.

II. Nalaže se tužiteljici NK nadoknaditi tuženiku Zavodu za javno zdravstvo Varaždinske županije troškove postupka u iznosu od 1.500,00 EUR (tisuću petsto eura), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 7. siječnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude žalbu je pravodobno podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka, te je predložila da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev ili da istu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

2.1. U žalbi navodi da je sud je bio dužan kao prethodno pitanje utvrditi je li tužiteljica prije svega prijavitelj nepravilnosti sukladno odredbama Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti te je u tom dijelu i sama Presuda proturječna sama sebi i dokazima koji se nalaze u istoj. Naime, sam sud na str. 8.pobijane Presude obrazlaže da je u dokaznom postupku izvršio uvid između ostalog i u spis predmeta Pp-2182/2021 i u Izvješće Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Klasa: 520-01/19-01/02, Urbroj: 338-05-02-19-06 od 30. srpnja 2019. godine (navedena kontrola Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje je također pokrenuta po prijavi tužiteljice), iz čega proizlazi jedan jedini mogući zaključak i to da je baš tužiteljica prijavitelj nepravilnosti. Sud je u cijelosti propustio cijeniti nespornu činjenicu da je tužiteljica čak i javno upozoravala putem medija da tuženik ne izvršava pravomoćnu sudsku odluku iz ovosudnog predmeta Pr-23/2020, da je tužiteljica prijavila nepravilnosti ravnatelja tuženika i o istima upozorila Upravno vijeće tuženika te da je čak i Ministarstvo financija u svome nalazu, koji je vršen po prijavi tužiteljice, utvrdilo propuste u radu ravnatelja tuženika i štetu proračunu od čak 100.000,00 eura. Sud je morao primijeniti odredbe Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, a koji u svojim odredbama, a posebno u čl. 9., propisuje zabranu osvećivanja putem otkaza, a što se u ovom konkretnom slučaju desilo, a sud je na štetu tužiteljice takvu osvetu i potvrdio pobijanom Presudom. Nigdje u pobijanoj Presudi ne obrazlaže koje su to trajne osobine i sposobnosti dok je notorno da nedostatak stručne spreme nikako ne može biti trajna osobina i sposobnost. Da se ovdje radi o eklatantnom primjeru diskriminacije potvrđuje i nesporna činjenica da je tužiteljica taj posao obavljala uspješno skoro punih 9 (devet) godina kao nezdravstveni radnik, kao što je i nepobitna činjenica da su od osnutka ustanove voditelji navedene Djelatnosti bili nezdravstveni radnici. Isto je u svom iskazu potvrdio svjedok GK, pravnica tuženika. Nesporna činjenica je da je tužiteljica bila članica Sindikata prije nego li joj je uručen pobijani otkaz koji je predmet ovog spora, a da je izabrana za Sindikalnog povjerenika ukazala je u Zahtjevu za zaštitu prava radnika. Ovdje se posebno postavlja pitanje kako to da tužiteljica prema stavu prvostupanjskog suda nije bila sindikalni povjerenik kad sam sud u obrazloženju pobijane presude na str. 11 navodi da je tužiteljica obavijestila poslodavca da je od 19. studenoga 2021. član sindikata te da je osnovala podružnicu sindikata i da je imenovana sindikalnim povjerenikom te da je uz taj zahtjev tuženiku dostavila odluku Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske od 14.siječnja 2022. godine. To što što sam sud spominje formalne uvjete propisane za obavljanje poslova voditelja Djelatnosti, ne može biti i nije opravdanje za osobno uvjetovani otkaz s obzirom na to da to nisu niti mogu biti trajne osobine ili sposobnosti. Tužiteljica smatra kako je notorno da bilo koja osoba, pa tako i ona, mogu završiti fakultet, što je ista i ranije već napravila, pa to nije niti može biti trajna osobina ili sposobnost. Tuženik bio dužan provesti postupak sukladno odredbi čl. 188. Zakona o radu. Nije životno, a niti uvjerljivo da tuženik otkazuje ugovor o radu tužiteljici zbog trajnih osobina i sposobnosti, a tužiteljica je dugi niz godina radila kod tuženika i obavljala je najstručnije i najodgovornije poslove. Bila je predsjednica Upravnog vijeća tuženika, pomoćnica ravnatelja za kvalitetu, voditeljica djelatnosti za javno zdravstvo i socijalnu medicinu i na kraju voditeljica djelatnosti za javno zdravstvo. Tužiteljica isto tako podnosi žalbu i na troškove postupka obzirom da je propisano Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika da odvjetnik u radnom sporu ima pravo na jednokratnu naknadu.

3. U odgovoru na žalbu tuženik smatra da nije ostvaren niti jedan žalbeni razlog. Navodi da tuženik nije otkazao tužiteljici ugovor o radu zbog tog što bi ona prijavljivala nepravilnosti. Nesporno je da tuženik u vrijeme donošenja odluke o otkazu nije mogao znati da je osnovana sindikalna podružnica. Prema odredbi čl. 187.st.6. Zakona o radu sindikat je dužan obavijestiti pisano poslodavca o imenovanju sindikalnog predstavnika, a nesporno je da takvu obavijest tuženik nije primio prije donošenja odluke o otkazu. Predlaže da sud odbije žalbu i potvrdi presudu, te traži troškove sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, sud je utvrdio da je prvostupanjski sud prilikom donošenja presude počinio povredu iz čl. 354.st.2.točka 11. Zakona o parničnom postupku. Presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te se ne može preispitati, a uslijed nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja materijalno pravo je pogrešno primijenjeno.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da nedopuštenom Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovan otkaz) od dana 20. prosinca 2021. godine, kojom je tužiteljici otkazan Ugovor o radu sklopljen dana 01. srpnja 2013. godine, te zahtjev za vraćanje na radno mjesto koje je obavljala prije donošenja pobijane Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovan otkaz) od dana 20. prosinca 2021. godine.

6.1. Između stranaka je sporno je li predmetna odluka o redovitom otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovani otkaz) od 20. prosinca 2021. broj 03/1709-2021 dopuštena odnosno jesu li razlozi navedeni u toj odluci nezakoniti, odnosno nedopušteni, je li tuženik poštivao proceduru, s obzirom da je tužiteljica sindikalni povjerenik, da li je tužiteljica prijavitelj nepravilnosti

7. Iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazi:

- da iz sporne odluke o redovitom otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovani otkaz) proizlazi da je tuženik, zastupan po ravnatelju KK, **.**.2021. donio tu odluku na temelju čl. 115. st. 1. t. 2. Zakona o radu, kojom se tužiteljici po zanimanju diplomirani inženjer prehrambene tehnologije redovito otkazuje ugovor o radu broj 02/1-1034/92-2-2008 sklopljen 1. srpnja 2013. na neodređeno vrijeme, za obavljanje poslova voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju zbog toga što radnica nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog trajnih osobina i sposobnosti;

- da je tuženik je 12. prosinca 2019. donio novi Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zavoda za javno zdravstvo, u čijem čl. 6. je propisano da radnici za potrebe obavljanja djelatnosti poslodavca moraju udovoljavati uvjetima koji su Pravilnikom propisani za pojedino radno mjesto. Navedeno je da je čl. 8. Pravilnika propisano da se voditelji djelatnosti raspoređuju iz reda postojećih sistematiziranih radnika koji udovoljavaju predviđenim uvjetima te da je u čl. 6. odjeljak 2. "Djelatnost za zdravstvenu ekologiju" Pravilnika kao uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta voditelja djelatnosti za zdravstvenu ekologiju propisano da voditelj mora imati "VSS zdravstvene struke stečene prema prijašnjim važećim propisima odnosno završen integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij iz područja djelatnosti te važeću licencu za rad";

- da tužiteljica, za razliku od osobe koja je te poslove obavljala do vraćanja tužiteljice na rad, ne udovoljava formalnim uvjetima propisanima za obavljanje poslova voditelja djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, budući da kao diplomirani inženjer prehrambene tehnologije nema traženu završenu VSS zdravstvene struke stečenu prema prijašnjim važećim propisima odnosno završen integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij iz područja djelatnosti, a nema ni važeću licencu za rad;

- da su to formalni nedostatci iz kojih proizlazi da tužiteljica nema stručnu sposobnost za obavljanje poslova voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju sukladno odredbama citiranog Pravilnika te da tuženik smatra da ta okolnost sukladno odredbi čl. 115. t. 1. st. 2. Zakona o radu predstavlja samostalan razlog za osobno uvjetovani otkaz tužiteljici zbog nedostatka stručne sposobnosti, budući da to na strani tužiteljice predstavlja trajnu prepreku za rad na poslovima radnog mjesta voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju;

- da je tuženik u dijelu obrazloženja pod B) naveo da je pored toga nesporno da je tužiteljica u relativno kratkom vremenu protiv poslodavca pokrenula cijeli niz postupaka te da u podnescima, kao i u medijskim istupima vezanim uz te postupke tužiteljica se na osobito grub i omalovažavajući način referira na osobu ravnatelja i da nije za očekivati da će se takav način komunikacije tužiteljice u budućnosti promijeniti, što je evidentno iz činjenice da tužiteljica i dalje, nakon povratka na rad na radno mjesto voditeljice Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju nastavlja s praksom optuživanja ravnatelja i generiranja raznih vrsta postupaka protiv poslodavca i ravnatelja osobno te da su trajno i nepopravljivo poremećeni odnosi tužiteljice s nekima od njenih najbližih suradnika u djelatnosti za zdravstvenu ekologiju, i to zbog postupaka tužiteljice koji se očituju u patronizirajućoj i osvetničkoj komunikaciji s kolegama;

- da se tuženik savjetovao prije namjeravane odluke s Radničkim vijećem te je Radničko vijeće dalo očitovanje kojim se usuglasilo s namjeravanim otkazom;

- da iz priklopljenog spisa ovog suda broj Pr-180/2019 u bitnome proizlazi da je tužiteljica NK **.**.2019. podnijela tužbu protiv tuženika, radi zabrane uznemiravanja i diskriminacije radnika i naknade štete te da je presudom poslovni broj Pr-180/2019-69 od 4. kolovoza 2022. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice;

- da je presuda je postala pravomoćna 12. 4. 2023., s obzirom da je Županijski sud u Dubrovniku presudom poslovni broj Gž R-100/2022-2 od 12. travnja 2023. odbio kao neosnovanu žalbu tužiteljice i potvrdio presudu Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-180/2019-69 od 4. kolovoza 2022.;

- da iz spisa Pp-188/2023 u bitnome proizlazi da je NK podnijela optužni prijedlog protiv tuženika Zavoda za javno zdravstvo i MK kao odgovorne osobe te da su u konačnici isti oslobođeni optužbe da bi počinili prekršaj iz čl. 115. st. 5. i 6. Zakona o radu, kažnjivo po čl. 228. st. 1. t. 18. i st. 2. Zakona o radu, kao i da je presudom od 1. ožujka 2023. odbijena optužba protiv tuženika i MK, da su 15. veljače dostavili tužiteljici Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, a koji otkaz nije obrazložen, čime su postupili suprotno odredbi čl. 120. Zakona o radu, kažnjivo po čl. 229. st. 1. t. 35. i st. 2. istog Zakona;

- da iz rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu KP-DO-33/2020-27 od 9. studenog 2021. proizlazi da je 19. svibnja 2019. to državno odvjetništvo zaprimilo kaznenu prijavu NK protiv osumnjičenika MK, kao ravnatelja tuženika, zbog kaznenog djela zlostavljanja na radu iz čl. 133. st. 1. Kaznenog zakona počinjenog na njezinu štetu, za vrijeme kada je bila u radnom odnosu u Zavodu za javno zdravstvo Varaždinske županije te da je tim rješenjem ta kaznena prijava odbačena.

7.1. Sud smatra da je pobijana Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovan otkaz) od 20. prosinca 2021. nedopuštena. Naime, prema čl. 115. st. 1. t. 2. Zakona o radu propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz). Razmatrajući cjelokupni provedeni dokazni postupak, posebice sadržaj Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zavoda za javno zdravstvo donesenog 12. prosinca 2019., sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac u smislu odredbe čl. 135. st. 3. Zakona o radu, dokazao postojanje opravdanog razloga za osobno uvjetovani otkaz, tj. da tužiteljica ne udovoljava formalnim uvjetima propisanim za obavljanje poslova voditelja Djelatnosti za zdravstvenu ekologiju budući da nema traženu završenu VSS zdravstvene struke stečenu prema prijašnjim važećim propisima odnosno završen integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij iz područja djelatnosti, a nema ni važeću licencu za rad. S obzirom da je prvostupanjski sud predmetnu Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu ocijenio dopuštenom iz razloga navedenih pod točkom A) obrazloženja iste, nije smatrao potrebnim posebno obrazlagati razloge navedene pod točkom B) obrazloženja Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu.

8. Tužiteljica se u žalbi pozva da je prijavitelj nepravilnosti sukladno Zakonu o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (Narodne novine br. 17/19, dalje u tekstu: ZZPN) Članak 3. ZZPN definira „nepravilnosti“ kao kršenja zakona i drugih propisa te nesavjesno upravljanje javnim dobrima, javnim sredstvima i sredstvima Europske unije koje predstavlja ugrožavanje javnog interesa, a koja su povezana s obavljanjem poslova kod poslodavca. Nadalje, ista odredba „prijavitelja nepravilnosti“ definira kao fizičku osobu koja prijavljuje nepravilnosti koje su povezane s obavljanjem poslova kod poslodavca, dok „obavljanje poslova“ uključuje radni odnos, rad izvan radnog odnosa, volontiranje, vršenje dužnosti, ugovore o djelu, studentske poslove, sudjelovanje u postupcima zapošljavanja u svojstvu kandidata, kao i svako drugo sudjelovanje u djelatnostima pravne ili fizičke osobe. Poslodavac je tijelo javne vlasti te fizička ili pravna osoba prema zakonu kojim se uređuju radni odnosi i fizička ili pravna osoba kod koje prijavitelj nepravilnosti obavlja poslove. Štetna radnja je svako činjenje ili nečinjenje u vezi s prijavom nepravilnosti kojom se prijavitelju nepravilnosti ili povezanim osobama ugrožavaju ili povređuju prava odnosno kojim se te osobe stavljaju u nepovoljan položaj. Odredbom članka 6. st. 1. ZZPN propisano je da poslodavac ne smije prijavitelja nepravilnosti staviti u nepovoljan položaj zbog prijavljivanja nepravilnosti. Stavkom 2. istog članka propisano je da se stavljanjem u nepovoljan položaj prijavitelja nepravilnosti smatra: otkaz ugovora o radu, prestanak državne službe, uznemiravanje, nemogućnost napredovanja, neisplata i smanjenje plaće i drugih naknada, pokretanje stegovnog postupka, izricanje stegovnih mjera ili kazni, uskrata radnih zadataka, promjena radnog vremena, onemogućavanje obrazovanja i stručnog usavršavanja, neisplata nagrada i otpremnina, raspored ili premještaj na drugo radno mjesto, nepoduzimanje mjera radi zaštite dostojanstva radnika zbog uznemiravanja od drugih osoba, proizvoljno upućivanje na zdravstvene preglede ili preglede radi ocjene radne sposobnosti i druga nepovoljna postupanja.

9. Ustavni sud u svojoj odluci U-III-7286/2022 od 24.10.2024. navodi:“ Ako je u nekom konkretnom slučaju mjerodavan jedan zakon, ali združeni učinci tog i nekog drugog ili više drugih zakona izravno utječu na zakonska prava ili obveze stranaka, onda su nadležna tijela, uključujući sudove, bez iznimke dužni tumačiti sve te mjerodavne propise u njihovoj ukupnosti, polazeći od združenih učinaka koje oni proizvode za stranku u svjetlu osobitih okolnosti samog slučaja, stalno imajući na umu da njihove odluke ne smiju dovoditi do nerazumnog i objektivno neopravdanog ishoda za samu stranku, a ponajmanje kršiti njihova ustavna prava ili objektivne vrijednosti hrvatskog ustavnog poretka.“

10. U ovom sporu radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza sud uopće nije utvrdio da li postoji zaštita na strani tužiteljice, s obzirom da tužiteljica tvrdi da je otkaz povezan s time što je prijavila nepravilnosti. Sud uopće nije utvrđivao je li ista prijavitelj nepravilnosti u smislu Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (NN 17/19), da li je postupala s mehanizmima prijava, nije uzeo u obzir dostavljene prijava iz spisa, te nije utvrđivao postoji li uzročno-posljedična veza između prijave nepravilnosti i otkaza. Tek nakon ispitivanja svih tih pretpostavki sud može odlučiti o dopuštenosti ili nedopuštenosti otkaza. Zbog navedenog osnovani su žalbeni razlozi da je sud nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje, te nije primijenio odredbe Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti.

11. Isto tako sud navodi da tužiteljica nije u mogućnosti izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog trajnih osobina i sposobnosti, ali iz navedene presude proizlazi da sud nije utvrdio koje su to trajne osobine i sposobnosti. Sud je također dužan sagledati i cjelokupni odnos između parničnih stranka i sve što je prethodilo donošenju Pravilnika, te činjenicu vođenja više sporova oko utvrđenja nedopuštenosti otkaza. Nadalje u obrazloženju navodi da je Odluku o otkazu ocijenio dopuštenom iz razloga navedenih pod točkom A obrazloženja iste, te nije smatrao potrebnim posebno obrazlagati razloge navedene pod točkom B obrazloženja, što također ukazuje da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

12. Sud ne analizira i ne obrazlaže zašto ne prihvaća iskaze svjedoka FK, ČK i NKŠ, te samo navodi da tužiteljica nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina i sposobnosti. Sud se uopće nije očitovao o svim dokazima i dokaznim prijedlozima tužiteljice, zbog čega je i činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

13. Što se tiče žalbe tužiteljice u pogledu troškova parničnog postupka ista žalba je osnovana. Iz stanja spisa proizlazi da je sud raspravljao samo o osnovanosti zahtjeva za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu. Dakle, svi troškovi koji su nastali u ovom postupku nastali su samo po toj osnovi tužbenog zahtjeva pa se na osnovi Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika dosuđuje jednokratna naknada bez obzira na broj radnji u postupku.

14. Zbog navedenog, sud je sukladno odredbi čl. 369.st.1. i 370. Zakona o parničnom postupku ukinuo osporenu presudu i vratio sudu na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku sud treba utvrditi da li postoji zaštita na strani tužiteljice, s obzirom da tužiteljica tvrdi da je otkaz povezan s time što je prijavila nepravilnosti, da li je li ista prijavitelj nepravilnosti u smislu Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (NN 17/19), da li je postupala s mehanizmima prijava, utvrditi činjenice iz dostavljene prijave i dokaza tužiteljice iz spisa te postoji li uzročno-posljedična veza između prijave nepravilnosti i otkaza, izmjene pravilnika i otkaza, te provesti ostale dokazne prijedloge koji su predloženi, ponovno utvrditi je li tuženik poštivao proceduru, s obzirom da je tužiteljica sindikalni povjerenik, te točno i potpuno utvrditi činjenice iz spisa Općinskog suda u Varaždinu Pp 188/2023.

15. Novu zakonitu odluku prvostupanjski sud će obrazložiti sukladno članku 338. stavku 4. Zakona o parničnom postupku, a tom će odlukom odlučiti i o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka (članak 166. stavak 3. Zakona o parničnom postupku).

U Požegi, 18. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević