Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj: P-549/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 45 The Grove, Teddington, TW11 8AT, zastupanog po punomoćnici Tihani Slivar Curilović, odvjetnici u Poreču, protiv tužene ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Rozani Fabris, odvjetnici u Poreču, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 30. srpnja 2025., u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, dana 18. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženica je dužna isplatiti tužitelju iznos od 180.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženoj trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 14.905,00 eura (četrnaest tisuća devetsto pet eura) u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja po do isplate po stopi propisanoj u članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je bio u emocionalnoj vezi s tuženom u koju je imao neizmjerno povjerenje i s kojom je dogovorio da na njeno ime kupi atraktivan i tada vrlo skupi stan u [adresa] na što da je tužena rado pristala. Pojašnjava da nije državljanin Republike Hrvatske kojem stjecanje vlasništva u Republici Hrvatskoj iziskuje poseban postupak pa mu je predloženi način stjecanja nekretnina bio prihvatljiv. Tvrdi da su stranke predmetni stan nazivale "naš stan" jer da je zajednički motiv kupnje bio upravo to da postoji takav stan. Navodi da se radi o stanu i parkirnom mjestu, kao etažnim cjelinama upisanim u zemljišnoj knjizi kao suvlasništvo na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], uknjižen u listu B pod r.br. 6 kao suvlasnički dio: 75/573 Etažno vlasništvo (E6), [broj poduloška] koji čini samostalnu uporabnu cjelinu – stan na prvom katu sjeveroistočnog dijela zgrade površine 75,38 m2, u planu posebnih dijelova zgrade označenog kao posebni dio "4", kojemu stanu pripada jedno parkirališno mjesto površine 11,00 m2 označenog oznakom "4a". Da je taj stan kupljen od trgovačkog društva DOL PIETRA – POREČ, prerada i plasman kamena d.o.o. u likvidaciji, [adresa], te da je u članku III. Ugovora o kupoprodaji od 14. rujna 2021. naznačeno da ugovorenu cijenu u cijelosti isplatio tužitelj. Nadalje navodi da je pored isplate ugovorene kupoprodajne cijene platio i porez na promet nekretnina te uređenje stana kao i troškove odvjetničkog zastupanja u vezi sastava i provedbe predmetnog ugovora o kupoprodaji u ukupnom iznosu od 200.000,00 kuna koje je u više navrata platio na račun tužene. Nadalje navodi da su se odnosi između tužene i njega poremetili nakon izvršene kupoprodaje tako da više nisu u emotivnoj vezi niti u korektnim odnosima. Tvrdi da je predmetni stan izgubio svoju svrhu jer više nije "naš stan" radi čega je putem odvjetnika AN pokušao s tuženom stupiti u kontakt i dogovoriti povrat novca čemu se tužena nije odazvala. Smatra da mu je tužena dužna vratiti ukupno 180.000,00 eura (160.000,00 eura na ime kupoprodajne cijene i 20.000,00 eura na ime poreza na promet) radi čega je predložio da sud donese presudu kako je to navedeno u izreci pod točkom I.

2.Tužena u odgovoru na tužbu navodi da se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti. Priznaje da je s tužiteljem bila u emotivnoj vezi ali da s njim nije postojao nikakav dogovor o kupnji stana, da nisu predmetni stan nazivali "naš stan" u smislu kako ga tužitelj nastoji prikazati, niti je postojao zajednički motiv kupnje ikakvog stana. Tvrdi da joj je tužitelj kupio predmetni stan kako ju nitko ne bi tjerao iz podstanarskih stanova, i kako bi bila sigurna ako se njemu nešto desi, da je tužitelj taj koji je svima govorio da joj je poklonio predmetni stan nakon čega je ona odlučila i to nakon više mjeseci to reći prijateljima o čemu da su oni već znali i rekli joj da im nije jasno zašto je o tome toliko šutjela. Nadalje navodi da nakon što joj je tužitelj kupio predmetni stan da o tome nije željela nikome govoriti jer da je osjećala nelagodu i sram s obzirom je opće poznato kako se u našoj kulturi percipiraju žene koje na dar dobiju tako vrijedan poklon, u najmanju ruku kao sponzoruše, a najčešće još i gore. Radi toga nije željela da se odmah sazna da ima stan pa je zamolila i tužitelja i s njim dogovorila da će ljudima oko sebe predstavljati stan kao "naš stan" što da je kratko trajalo budući im se je sam tužitelj pohvalio kako joj je kupio stan. Što se tiče kupnje predmetnog stana izjavila je da je tužitelj taj koji je samoinicijativno kontaktirao agencije za promet nekretnina u [adresa], a nakon što je stan izabran da je onda on angažirao odvjetnika AN koji je sastavio kupoprodajni ugovor. Nadalje navodi da je tužitelj već ranije stjecao nekretnine u Republici Hrvatskoj pa da je tako 2021. kupio kuću u [adresa] na način da je njegova kćerka RN **.**.2021. zaključila kupoprodajni ugovor a platio je tužitelj. Zatim da mu je 30. srpnja 2021. kćerka RN darovala tu kuću, a on da se je nakon stjecanja suglasnosti za stjecanje prava vlasništva nekretnine na području Republike Hrvatske upisao kao vlasnik nekretnine u zemljišnoj knjizi. Tu kuću je bilo neophodno obnoviti pa je ona bila angažirana da vodi projekt rekonstrukcije uređenja u kojoj kući su stranke planirale zajednički život, da to bude njihov dom. Nadalje navodi da je tužitelj taj koji je sam odlučio da će joj darovati predmetni stan koji je sa odvjetnikom Vladimirom Bernešom dogovorio sadržaj ugovora o kupoprodaji na način koji je bio ekonomski najpovoljniji, da će ona biti naznačena kao kupac, ali i naznaka da je kupoprodajnu cijenu isplatio tužitelj. Da joj je 09. rujna 2021. tužitelj proslijedio svoju email korespondanciju s odvjetnikom Vladimirom Bernešom za razdoblje od 20. kolovoza 2021. do 09. rujna 2021., pa da tako u poruci od 20. kolovoza 2021. tužitelj pita odvjetnika AN da li najmodavac može izbaciti podstanara iz stana ukoliko ne postoji pisani ugovor na način da legalno izbaci stvari na ulicu i promijeni bravu, u poruci od 31. kolovoza 2021. tužitelj pita odvjetnika AN da li može legalno pokloniti stan nekome izvan familije, a da se ne plaća prijenos, na što mu je odvjetnik odgovorio da su poreza na promet nekretnina oslobođeni samo nasljednici prvog nasljednog reda. Da istog dana tužitelj piše odvjetniku da hoće kupiti stan curi s kojom je, ovdje tuženoj, i pita kako platiti stan navodeći nekoliko opcija za isplatu kupoprodajne cijene, na što mu odvjetnik odgovara i obrazlaže mogućnosti provedbe isplate kupoprodajne cijene, da bi dana 08. rujna 2021. dogovorili da tužitelj isplati direktno prodavatelja, a da se za to stvori osnov za plaćanje odredbom ugovora o prodaji. Tvrdi da je iz te korespondencije razvidno kako je i zašto došlo do zaključenja ugovora o kupoprodaji nekretnine, a to je da je tužitelj svojom voljom i odlukom isplatio cijenu predmetnog stana kao poklon tuženoj. Ističe da tužitelj na predmetnom stanu nije upisao nikakvo založno pravo niti pravo osobne služnosti na što mu je ukazivao odvjetnik AN u emailu od 31. kolovoza 2021. Osporava da bi s prodavateljem ugovorila način isplate kupoprodajne cijene jer da je tužitelj taj koji je sve to dogovorio i platio pa da je tako na njen račun u razdoblju od 03. rujna 2021. do 06. travnja 2022. uplatio iznos od ukupno 422.800,00 kuna od kojega je plaćen porez na promet nekretnina u iznosu od 36.000,00 kuna. S tim u vezi pojašnjava da su sredstva uplaćivana i za rekonstrukciju kuće tužitelja i za stan u [adresa] kojeg je tužitelj naslijedio iza svoje pokojne supruge zajedno sa mlađom kćerkom Š. Kako je u to vrijeme opremala predmetni stan tužitelj je kao nagradu za njezin rad na rekonstrukciji u [adresa] odobrio da od primljenih sredstava financira i uređenje predmetnog stana za što je uložila oko 80.000,00 kuna, dok je preostali trošak financirala svojom ušteđevinom. Istaknula je da prije nego li je utrošila bilo koji novčani iznos za bilo koju nekretninu da je o tome obavijestila tužitelja i tek kad bi dobila njegovo odobrenje izvršila bi plaćanja. Kako se je zdravstveno stanje tužitelja pogoršavalo vratila mu je 11. travnja 2022. 50.000,00 kuna, i 12. travnja 2022. iznos od 50.000,00 kuna. Naglašava da tužitelj svoj svakodnevni život vodi na način da uza sebe ima osobe koje za njega obavljaju svakodnevne uobičajene zadatke, podizanje novaca na bankomatima, kupnja prehrambenih namirnica i ostalo koje osobe bogato nagrađuje jer je izrazito galantna i velikodušna osoba pa da je tako MN isplatio 235.558,00 kuna, a SN iznos od ukupno 44.500,00 kuna. Pojašnjava da su se tužitelj i ona upoznali u ljetnim mjesecima 2020. te su krajem godine imali učestalu komunikaciju i kontakte, a potom su stupili i u emotivnu vezu. Da je početkom 2022. tužitelj doslovno požutio a ona ga je odvezla na Hitnu pomoć u [adresa] odakle su ih uputili na Hitnu u Pulu gdje su tužitelja hospitalizirali radi teške upale jetre, te je dva tjedna proveo na liječenju jetre u Općoj bolnici Pula. Nakon što je tužitelj otpušten iz bolnice prestao je konzumirati alkohol i provodio je strogu dijetu, ali su uslijedile teške epizode delirijum tremensa s halucinacijama radi čega je došlo do eskalacije psihičkog maltretiranja tužitelja prema tuženoj, te do njenog protupravnog lišavanja slobode koja je bila zaključavana u kuću. Napominje da je to bilo teško razdoblje za parnične stranke u kojem je došlo i do intervencija djelatnika Policijske postaje Poreč, a jednom prilikom da je tužitelj u prisutnosti policajaca tražio pištolj po kući i izjavio da ga traži kako bi ubio tuženu. S obzirom na teški delirijum tremens tužitelj je četiri tjedna bio smješten na psihijatrijskom odjelu Opće bolnice Pula, a kada se je vratio kući njegovi su prijatelji i obitelj organizirali da ga se smjesti u kliniku u [adresa] na što je tužitelj pristao, te je krajem svibnja 2022. avionom otputovao u [adresa] radi smještaja u kliniku ali je dana 27. svibnja 2022. sletio u [adresa], prenoćio i idućeg dana se vratio avionom u Pulu, a potom u [adresa]. Navodi da je unatoč takvoj situaciji bila stalno uz tužitelja i pomagala mu. Za vrijeme hospitalizacije svakog drugog dana dolazila mu u posjet i vjerovala da će se sve riješiti, da će tužitelj opet biti dobro i da će nastaviti sa zajedničkim životom kakvog su do tada imali. Nakon što je tužitelj krajem svibnja 2022. otišao u [adresa], iste večeri ju je nazvao i obavijestio da će se s prvim letom vratiti kući na što mu je ona dala ultimatum ili da ostane na liječenju ili će ona otići. Tužitelj je odabrao i ona ga nije dočekala u kući po njegovu povratku iz [adresa] već idućeg dana 28. svibnja 2022. Po navedenom nije se fizički ni psihički dobro osjećala radi čega je otišla kod liječnika misleći da se radi o poremećaju hormona. Međutim, dijagnosticirana joj je akutna reakcija na stres te joj je pripisana terapija tabletama Ksanaks. Nadalje navodi da joj se je tužitelj obratio putem emailova, a potom i putem svog odvjetnika AN koji joj je dostavio email i dopis dostavljen uz tužbu. Pojašnjava da ju je emailom od 18. studenog 2022. tužitelj pozvao na dogovor oko stana navodeći kako mu je AN rekao da bi se to, s pravne strane gledišta smatralo posudbom koju mora vratiti, ali kako on ne želi sve za sebe i misli da ima prostora za dogovor da oboje budu zadovoljni. Odgovorila mu je mailovima od 15. prosinca 2022. i 23. prosinca 2022., ali je tužitelj u emailu od 24. prosinca 2022. i dalje tražio dogovor o podjeli vrijednosti stana. Zatim da ju je emailom od 27. prosinca 2022. obavijestio kako suprotno savjetu advokata neće podnositi parnicu. Naglašava da joj tužitelj nije pozajmio nikakav novčani iznos i da njegovi zahtjevi nisu legitimni, da je tužitelj vršio isplatu kupoprodajne cijene na ime darovanja, a ne kao posudbu. Smatra da se je tužitelj, s obzirom na prestanak emotivne veze, predomislio te sada traži opoziv dara, što nije legitimno s obzirom da za to nisu ostvarene zakonske pretpostavke, niti moralne. Osporava navod tužitelja kako je on izvršio "izdatak za drugoga". Smatra da tužitelj ne može od nje zahtijevati vraćanje isplaćenih sredstava (novčana sredstva primljena na ime plaćanja poreza i uređenja predmetnog stana) budući je tužitelj sve isplate vršio svojom voljom i znajući da nije dužan platiti, a što da je razvidno iz svih iznijetih navoda. Radi svega navedenog predložila je da sud donese presudu kojom bi odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: ugovor o kupoprodaji od 14. rujna 2021. (7-11), dopis odvjetnika AN tuženoj od 19. siječnja 2023. (12-14), e prepisku između odvjetnika AN i tužitelja (15-20), e-poruku tužene odvjetniku AN uz porezno rješenje (21-23), izvod prometa po računu tužitelja (23-27), ugovor o kupoprodaji od 08. veljače 2021. (53-58), ugovor o darovanju od 30. srpnja 2021. (59-62), rješenje Ministarstva pravosuđa od 18. kolovoza 2021. (63-64), zk izvadak (65-67), e-prepisku tužitelja i tužene te odvjetnika AN (68-75), račun agencijske provizije (76), izvod računa (77-79), zk izvadak (80-84), rješenje Upravnog odjela za turizam (85-86), medicinski karton tužene (87), e-poruke tužitelja i tužene (89-92), saslušao je svjedoke AN (136-137), KN (137-138), EN (138), LN (138-139), CN (139-140), ČN (140-141), UN (141) i IN (142), te tužitelja (151-153) i tuženu (153-154).

4.U vezi s ovako provedenim dokaznim postupkom sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio kao u izreci presude.

5.U ovom postupku nije sporno:

- da je 14. rujna 2021. zaključen ugovor o kupoprodaji nekretnine između prodavatelja DOL PIETRA - POREČ, prerada i plasman kamena d.o.o. u likvidaciji i tužene kao kupca (7-11) kojim je kupljen stan i parkirno mjesto, kao etažne cjeline upisane u zemljišnoj knjizi kao suvlasništvo nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], z. k. ul. br. [broj ZK uloška], uknjižen u listu B pod r.br. 6 kao suvlasnički dio 75/573 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6), [broj poduloška]; 75/573 dijela nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu – stan na prvom katu sjeveroistočnog dijela zgrade, površine 75,38 m2, u planu posebnih dijelova zgrade označenog kao posebni dio "4" kojemu stanu pripada jedno parkirališno mjesto površine 11,00 m2 označeno "4a",

-da je novac za kupnju toga stana - 160.000,00 eura isplatio tužitelj, a što je i naznačeno u čl. III navedenog ugovora,

- da je tužitelj platio određeni novčani iznos za uređenje toga stana te i porez na promet nekretnina od 36.000,00 kn ili 4.767,57 eura,

- da su parnične stranke bile u emotivnoj vezi od kraja 2019. ili početka 2020. pa do sredine 2022.,

- da tužena živi u tom stanu kojeg preko ljetnih mjeseci iznajmljuje turistima za koje vrijeme živi kod roditelja u Pazinu.

6.Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je da li je tužena dužna vratiti tužitelju 160.000,00 eura na ime kupoprodajne cijene za predmetni stan i još 20.000,00 eura na ime djelomičnog uređenja predmetnog sana i plaćenog poreza na promet nekretnina.

7.Tužitelj tvrdi da je platio na ime kupoprodajne cijene stana, djelomičnog uređenja stana i plaćenog poreza na promet nekretnina, odnosno da je u ime i za račun tužene platio 180.000,00 eura čime da je izvršio "izdatak za drugoga" pa mu je tužena dužna vratiti taj iznos.

8.Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) u čl. 1119. regulira Izdatak za drugog te propisuje da tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega.

Propis uređuje pravo onoga tko je za drugoga učinio kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti. Primjerice netko za drugog plati njegovu poreznu obvezu, zakonske zatezne kamate, uzdržavanje i sl. Znači tom se odredbom ne regulira pitanje tko je obvezan platiti kupoprodajnu cijenu. To ne određuje zakon već ugovor. Isto to odnosi se i na troškove uređenja stana.

Međutim, porez na promet nekretnina je dužan platiti stjecatelj nekretnine sukladno članku 6. stavak 1. Zakona o porezu na promet nekretnina (NN 115/16, 106/18), u konkretnom slučaju tužena.

9.Tužena tvrdi da je predmetni stan dobila darovanjem od tužitelja koji da je zbog toga snosio sve troškove povezane sa cjelokupnim postupkom pa tako i troškove poreza na promet nekretnina.

10.Znači, ono što je sporno i što je isto u postupku trebalo utvrditi pitanje je da li je predmetni stan darovan tuženoj koje darovanje uključuje i plaćanje troškova uređenja i poreza na promet nekretnina.

11.Iz iskaza svjedoka AN (136-137), bivšeg odvjetnika, proizlazi da ga je angažirao tužitelj kako bi učinio sve što je potrebno za kupnju stana kojeg je tužitelj namjeravao kupiti jednoj djevojci do koje mu je stalo te se sjeća da je tužitelj koristio izraz "naš stan koji bi iznajmljivali". Još je izjavio da je pitao tužitelja da li novac kojim je kupljen predmetni stan pozajmljuje tuženoj na što je tužitelj odgovorio "pusti sad to, to ćemo kasnije rješavati, mi ćemo taj stan iznajmljivati i od tog novca će mi se vratiti kupoprodajna cijena". Još je napomenuo da se sjeća da je bilo govora kako osigurati novac koji je tužitelj dao na ime kupoprodajne cijene, ali da je to ostavljeno za kasnije, da nije stavljeno u ugovor. Na pitanje da li se sjeća da mu je tužitelj 31. kolovoza 2021. poslao email u kojem ga pita da li može nekom legalno pokloniti stan izvan familije, a da se ne plaća porez odgovorio je da je koliko se sjeća bilo govora o fiskalnim pitanjima s jednom i drugom stranom. Još je izjavio da se ne sjeća da li je bilo govora između tužene i njega da se napravi još jedan ugovor, o poklanjanju predmetnog stana, odnosno izjavio je da s tužiteljem o tako nečemu sigurno nije bilo govora, a da li je bilo s tuženom da se ne sjeća.

12.Iz iskaza drugih saslušanih svjedoka i to KN (137-138), DN (138), LN (138-139), CN (139-140), ČN (140-141), UN (141) i ĆN (142) proizlazi da im je tužena rekla da je predmetni stan dobila od tužitelja. Jedino su svjedoci KN i ĆN izjavili da su od drugih čuli da je tužena dobila stan od tužitelja s time da je ĆN i imenovala osobu od koje je to čula i to ČN. Oni u svojim iskazima nisu spominjali porez na promet za predmetnu nekretninu pa sud zaključuje da o tome nemaju saznanja. Navedeni svjedoci nemaju neposrednih saznanja o predmetu spora, odnosno, da li je tužitelj predmetni stan darovao tuženoj ili ne. S obzirom na to sud njihove iskaze ocjenjuje kao jasne i neproturječne, ali bez većeg utjecaja.

13.Tužitelj je u svom iskazu (151-153) izjavio da je bio u emotivnoj vezi s tuženom od kraja 2019. pa do sredine 2020. ali nije siguran, za koje vrijeme je on živio i u [adresa] i u [adresa], a tužena u podstanarskom stanu u [adresa]. Izjavio je da je predmetni stan kupljen zato jer je gazda od tužene prijetio joj da će ju istjerati iz stana pa je on predložio da tužena živi u novom kupljenom stanu s time da bi se on iznajmljivao kad god bi to bilo moguće, ali se ne sjeća gdje bi tužena za to vrijeme živjela. Izjavio je da je stan kupljen na ime tužene jer je bilo jednostavnije, a i planirao je da će njih dvoje biti u dužoj vezi. Traži da mu tužena isplati 180.000,00 eura zato što su stan kupili da bude "naš", u njega su uložili novce, te s obzirom da veza više ne postoji želi da mu se taj iznos vrati. Istaknuo je da što se tiče tužene da se ne sjeća da li je ona uložila kakve novce, ali ne vjeruje. Isto je istaknuo da predmetni stan nije poklonio tuženoj. Da se je s odvjetnikom Vladimirom Bernešom konzultirao u vezi kupnje predmetnog stana. Sjeća se da mu je on predlagao da se na tom stanu upiše hipoteka u njegovu korist za iznos kupoprodajne cijene, ali da je on na to samo odmahnuo rukom i rekao "sredit ćemo mi to, to nije problem". Pojasnio je da mu to tada nije izgledalo kao problem, da nije vidio razliku u tome što će stan biti na tuženoj ili na njemu. Da se je kod tog odvjetnika interesirao u vezi plaćanja poreza na promet za kupnju predmetnog stana iz razloga što kao i svaki čovjek želi, ako je moguće, platiti manje poreza. Na pitanje zašto je onda stan kupljen na ime tužene odgovorio je da je htio da i ona ima nešto na sebe, mislio je da to nema nikakve težine, to što je stan bio na nju, a ne na njega. Nadalje je pojasnio da je stan kupio radi protekcije tužene za slučaj da ako se njemu nešto desi da i njoj nešto ostane, ali pod uvjetom da ta veza potraje. Izjavio je da svojim prijateljima niti poznanicima nije govorio da je tuženoj poklonio stan, a da li im je nešto drugo rekao u vezi toga stana odgovorio je da inače nema potrebu da se ispovijeda o svojim financijskim manipulacijama tako da nije govorio. Nadalje je izjavio da je vlasnik nekretnina u Hrvatskoj, da ima stan u [adresa] koji je kupljen 2007. ali je kasnije prodan, te ima još kuću u [adresa] na adresi [adresa], koje nekretnine su kupljene na njegovo ime, prilikom kojih kupnji nije bilo nikakvih problema. Izjavio je da je njegova kćer u vrijeme kupnji tih nekretnina imala hrvatsko državljanstvo, ali je predmetni stan kupio na ime tužene jer su tada tužena i on bili bliski. Kada mu je predočena email poruka koju je 31. kolovoza 2021. poslao odvjetniku AN (72) u kojoj stoji "mogu li ja legalno pokloniti stan nekome izvan familije a da se ne plaća prijenos" i kad je upitan kome je želio pokloniti stan izvan familije odgovorio je da je to bilo u procesu istraživanja.

14.Tužena je u svom iskazu (153-154) izjavila da je s tužiteljem bila u emotivnoj vezi od 2020. pa do sredine 2022. za koje vrijeme je tužitelj živio na više mjesta, u [adresa], u [adresa], a znao je i prespavati kod nje, a ona da je bila podstanar u [adresa]. Nadalje je izjavila da je njezin gazda vidio da tužitelj dolazi k njoj te joj je rekao da troši puno vode, a obzirom da tužitelj puši velike cigare da će mu uništiti kuću. To je rekla tužitelju nakon čega je on počeo tražiti stan u [adresa], što je vidjela jer joj je poslao par linkova o nekim stanovima. Rekao joj je da traži stan jer će možda jednog dana taj stan imati njegova djeca, da mu je [adresa] predaleko. Da je tužitelj izabrao predmetni stan, a ona da je bila pozvana u ured odvjetnika AN u [adresa] gdje su joj pokazali već pripremljeni ugovor u kojem je bila naznačena kao kupac predmetnog stana. Bila je iznenađena te se sjećam da joj je odvjetnik rekao "Gospodična upravo ste postali vlasnica jednoga lijepoga stana u [adresa]. Izjavila je da to nije mogla prihvatiti, međutim tužitelj joj je govorio da ako se njemu nešto dogodi da ona bude sigurna, da ju nitko neće izbacivati. Trebalo joj je neko vrijeme da to prihvatim jer kako će reći ljudima oko sebe, kako će ju oni gledati. O tome da je razgovarala s tužiteljem te su se dogovorili da će svojim prijateljima i poznanicima govoriti da su skupa kupili stan i da će ga iznajmljivati. Izjavila je da taj stan nije bio opremljen, imao je samo kuhinju i sanitarije te je krenulo uređenje toga stana. Potvrdila je da je tužitelj na njen račun slao novčane iznose, ali da je samo 80.000,00 kuna utrošeno za opremanje predmetnog stana. Ostatak od 40.000,00 kuna za uređenje da je platila ona od svoje ušteđevine. Taj stan da se je potpuno opremio do početka 2022. Nije odmah uselila u taj stan već je napravila kategorizaciju za njega s namjerom da ga renta preko ljetne sezone. Ipak je u njega uselila nakon što je prekinula s tužiteljem, a to da je bilo u zimi 2023. Još je izjavila da s tužiteljem nikad nije pričala da će oni predmetni stan zajednički iznajmljivati. Kada joj je predočen njen email upućen odvjetniku AN od 08. studenog 2021. (21) pojasnila je da je s tužiteljem pričala o iznajmljivanju predmetnog stana samo kao ideji da će taj stan iznajmljivati i zarađivati od toga. Pojasnila je da se je izrazila u toj poruci u množini jer su tužitelj i ona tada bili par. Na kraju je izjavila da je prvi puta kod odvjetnika AN čula, saznala, da joj tužitelj daruje predmetni stan. On (tužitelj) da je tada izjavio da joj taj stan daruje, poklanja jer ju želi osigurati, da ju nitko ne izbacuje ako se njemu nešto dogodi.

15.Iz e-poruke od 20. kolovoza 2021. koju je tužitelj uputio odvjetniku AN (74-75) proizlazi da tužitelj pita odvjetnika "kad si podstanar u Hrvatskoj (5 godina), a nemaš formalan ugovor na papiru (ali možeš dokazati kroz račune i svjedoke) kakva su tvoja legalna prava, tj. da li gazda može legalno izbaciti tvoje stvari na ulicu i promijeniti bravu".

Na tu poruku odgovara odvjetnik AN e-porukom od 21. kolovoza 2021. (74) u kojoj u bitnom stoji da smatra da bi takvo postupanje bilo protivno i predstavljalo smetanje posjeda.

Iz e-poruke tužitelja odvjetniku AN od 31. kolovoza 2021. u 13:39 sati (72) proizlazi da tužitelj pita odvjetnika da li on može legalno pokloniti stan nekome izvan familije, a da se ne plaća prijenos.

Na tu poruku odgovara odvjetnik AN isti dan u 13:50 sati (72) u kojoj kaže da su poreza na promet nekretnina oslobođeni samo nasljednici prvog nasljednog reda. Prema tome ne može bez plaćanja porez prenijeti vlasništvo nekome izvan familije.

Isti dan tužitelj šalje odvjetniku AN još jednu poruku u 14:03 sati (71-72) u kojoj stoji: "Cao Đ. Treba mi savjet za nešto strogo povjerljivo. Hoću da da kupim stan curi sa kojom sam pa ćemo ga izdavati i dijeliti prihod, ali želim da bude na njoj. Kako platiti stan, kazali su mi da ako prebacim više od 200.000,00 kuna na njezin račun onda mora postojati neki ugovor o pozajmici. To je jedna opcija ako novac mora doći s njenog računa pri kupovini. Druga opcija je da ga kupim na sebe pa prebacim na nju i ona plati 3% poreza na promet. Treća i za mene najlakša je da ja platim sa svog računa, a nekretnina se upiše na njeno ime. Četvrta opcija je da mi ti preporučiš neki drugi način. Vrijednost nekretnine je 150.000,00 eura. Unaprijed hvala." Na tu poruku odgovara odvjetnik AN isti dan (71) te kaže: " ŠN, o povjerljivosti je nepotrebno govoriti. Od mene i mog ureda nije moguće da "procuri" bilo što da radim. Kada trebam savjetovati u pogledu ovoga što pitaš, čini mi se najelegantnije da ne plaćaš dva poreza. Ugovor o pozajmici mi izgleda najbolje rješenje. U tom ugovoru može se ugovoriti i vraćanje pozajmljenog iznosa kroz jednu polovinu najamnine i tome slično, da ima svoj smisao. Možeš, ako ti recimo to želiš navesti da je zajam namjenski, za stan. Taj ugovor se može i knjižiti ako za povrat zajma "ona" jamči" tim stanom. Sve opcije moramo ukratko dogovoriti. Sve se to može napraviti kada nađeš stan i naknadno ako treba, jer takav ugovor nije nužno ovjeravati. Ovjerava se samo ono što bi eventualno bilo za zemljišnu knjigu (hipoteka ili slično). Ako ti je to bitno, može se ugovoriti tvoje pravo da stanuješ ili uživaš stan, a za to ti treba ovjera kod bilježnika. Sve ovisi o tvojim potrebama. Moguće je i da ti platiš sa tvog računa u njenu korist, ali s obzirom da bi to plaćanje bilo iz inozemstva i iznos je velik, gotovo je neizbježna kontrola transakcije, a time i objašnjenja banci. Tako što bi trebalo biti dio odredbi ugovora o kupoprodaji u dijelu o plaćanju cijene. To nije problem, ali s obzirom na potrebu diskrecije ja bih savjetovao da se postupi sa pozajmicom, jedan porez i odvajanje tebe od kupoprodaje, na tom papiru. Razmislit ću još ako bih ti mogao savjetovati nešto drugo. Situacija je specifična. Možda ako imaš pitanja u vezi s tim da popijemo kavu u uredu. Predloži termin, ako hoćeš pa se vidimo. Nije problem. Pozdrav."

Iz e-poruke tužitelja odvjetniku AN od 08. rujna 2021. u 11:31 sati (70) stoji "Mogu li ja uplatiti A sa svog Hrvatskog za stan, a da bude uknjiženo kao Vesnino vlasništvo, tj. da mene nema nigdje u papirima ili ja moram prvo prebacit na Vesnin račun pa onda ona na A."

Na tu poruku odgovara odvjetnik AN isti dan u 13:08 sati (70) "Ako platiš direktno, što također možeš, trebalo bi stvoriti osnovu plaćanja. Npr. da ĐN i prodavateljica ugovore da ćeš ti platiti za ĐN. Osnov plaćanja s tvog računa je onda takva odredba ugovora o prodaji."

Isti dan tužitelj u 18:36 sati (70) odgovara: "Hvala Đ, mislim da je da je ipak najbolje da me ti savjetuješ šta je najbolje. Ima li novosti o elaboratu?".

U e-poruci tužene upućene AN od 08. studenog 2021. (21) stoji "htjela bih vidjeti najprije što vi mislite o ovome i da li da zadržimo ovu njihovu ideju o porezu s obzirom da u nekoj budućnosti imamo u planu izdavati stan, ali samo sezonski…".

U e-poruci tužitelja tuženoj od 18. studenog 2022. (19-20) stoji "trebali bi se dogovoriti oko stana. Ja ne želim da to komplikujem (AN mi je rekao da bi se to s pravne tačke gledišta smatralo posudbom koji moraš vratiti) niti želim sve za sebe i mislim da ima prostora da se dogovorimo da smo obadvoje zadovoljni, pa mi se javi molim te, ovako ili na telefon".

U e-poruci tužitelja tuženoj od 11. prosinca 2022. (19) stoji "Ciao R, jesi živa, nije valjda da me ignorišeš. Molim te javi se da se dogovorimo za stan. Ja ne želim da koristim AN za to, ali ako nemadnem drugog izbora onda hoću. Puno bi ljepše bilo da se lijepo dogovorimo, pa mi smo friends, zar ne.".

U e-poruci AN tuženoj od 13. prosinca 2022. (15) stoji da joj se obraća kao punomoćnik ovdje tužitelja kao sporazumnog razrješenja odnosa nastalih prilikom kupnje i plaćanja predmetnog stana. Naznačio je da je tu nekretninu temeljem ugovora o kupoprodaji isplatio tužitelj te da je time izvršio njenu obvezu plaćanja ugovorne cijene kao i plaćanja poreza na promet nekretnina i svih troškova u vezi sastava ugovora i uknjižbe. Poziva ju da pristupi u njegov ugovor kako bi riješili predmetni pravni odnos.

U e-poruci tužene tužitelju od 15. prosinca 2022. (18-19) stoji "Cao ŠN, jako sam iznenadjena tvojim porukama, i ne znam šta bi se trebali dogovarati za stan, za stan u [adresa] koji si mi poklonio, a na čemu sam ti zahvalna. Mislim da nije u pitanju stan, nego želiš da se nađemo. Ali ŠN, nakon što si pred policijom tražio pištolj po kući, ja se ne mogu naći s tobom. Kako da znam da nemaš pištolj, kako da znam da mi nećeš nauditi…".

U e-poruci tužitelja tuženoj od 16. prosinca 2022. (18) stoji "Cao ĐN, u ugovoru piše da sam ti pozajmio pare i želim da se dogovorimo kako da riješimo to. Nigdje se ne spominje poklon. Uvijek smo govorili da je Naš stan. Razlog što ti pišem jeste da sredimo to i da ne uključujemo AN i sud a ne da se sretnemo. U podnesku odvjetnika AN tuženoj od 19. siječnja 2023. (12-14) odvjetnik ponavlja navode iz njegove e-poruke od 13. prosinca 2022., te ističe da joj ŠN nije darovao stan, ma šta o tome pričao cijeli grad, da je moguće otvoriti razna pitanja i dokazive ili ne dokazive pretpostavke o darovanju, ali takvo što da nije realno, nije životno niti uobičajeno. Nadalje joj je ukazao da je primila isplatu na temelju usmene pogodbe, ali bez neke protu naknade. Da je za takvo postupanje po nju kao ugovornu stranu od odlučne važnosti motiv davanja i primanja ispunjenja. Da je motiv u tom slučaju bitan sastojak sporazuma, a jedini razuman motiv bez teretnog davanja bi mogao biti u nekim tadašnjim očekivanjima nje kao sudionika ugovora. Istaknuo je da se razumna očekivanja nisu ostvarila uz napomenu da je taj nalog samo poticaj kako bi ona pristupila sporazumijevanju na koje ju tužitelj poziva. Tužena je pozvana još jednom da pristupi u njegov ured radi sporazumnog rješenja.

16.Analizirajući navedene dokaze, sud zaključuje da je tužitelj doista poklonio predmetni stan tuženoj koje darovanje uključuje i uređenje toga stana i plaćanje poreza na promet nekretninama.

17.Tužena je bila podstanar što nije sporno, a tužitelj se je kod svoga tadašnjeg odvjetnika (AN) interesirao da li ju gazda može izbaciti iz stana, promijeniti bravu. Isto tako interesirao se je da li može nekome legalno pokloniti stan izvan familije, a da se ne plaća prijenos, misleći pritom na porez na promet nekretnina s obzirom da mu odvjetnik odgovara da su od plaćanja oslobođeni samo nasljednici prvog nasljednog reda. U jednoj svojoj drugoj poruci jasno daje do znanja da želi curi (a njegova tadašnja cura je upravo tužena) kupiti stan kojeg će zajedno iznajmljivati, ali želi da on bude na nju. U istoj toj poruci interesira se kako platiti stan te nudi sam nekoliko varijanti:

- ugovor o pozajmici jer su mu kazali da ako prebaci više od 200.000,00 kuna na njen račun da onda takav ugovor mora postojati,

- da sam kupi na sebe pa da poslije prebaci na nju i ona plati 3% poreza na promet,

- da plati sa svog računa, a nekretnina se upiše na njeno ime (pritom naznačuje da mu je ta opcija najlakša),

- da mu odvjetnik preporuči neki drugi način.

Sve te varijante imaju za cilj da stan na kraju bude na tuženu. Znači tužitelj želi da tužena dobije stan, da joj on taj stan kupi, ali mu je pritom bitno koji bi način plaćanja za njega bio najbolji i zato se konzultira s odvjetnikom. Osim toga tužitelj sam u svom iskazu navodi da je želio da tužena ima nešto na sebe, da ju je želio zaštititi ako se njemu nešto desi, da njoj nešto ostane. Pojasnio je da je to bilo pod uvjetom da njihova veza potraje. Upravo ta izjava potvrđuje tvrdnju tužene da joj je tužitelj poklonio predmetni stan, samo šta on tvrdi da je to darovanje bilo pod uvjetom. Znači riječ je o darovanju. Što se tiče uvjeta kojeg spominje tužitelj ni iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi da je on ugovoren, a teret toga dokaza je na tužitelju. Nadalje i iz iskaza svjedoka AN proizlazi da se jako dobro sjeća korespondencije između tužitelja i njega, čak je i siguran da s tužiteljem nije razgovarao o sastavljanju ugovora kojim bi tužitelj predmetni stan poklonio tuženoj, dok da li je o tome razgovarao s tuženom se ne sjeća.

18.Tužitelj u svojoj tužbi ističe da je strani državljanin, državljanin [adresa], i da je to bio razlog zašto je stan kupljen na ime tužene.

Naime, tužitelj kao državljanin [adresa] za stjecanje prava vlasništva nekretnina u Republici Hrvatskoj mora imati suglasnost Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije sukladno odredbi čl. 357. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14).

To je tužitelju zasigurno bilo poznato jer je takvu suglasnost 18. kolovoza 2021. dobio za nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kuće u [adresa] (63-64), što je bilo neposredno prije kupnje predmetnog stana. Znači tužitelj ima kćer koja je državljanka Republike Hrvatske, blisku osobu na čije ime je mogao kupiti predmetni stan, ali to nije učinio. Osim toga niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi da je njegovo državljanstvo bio razlog što je predmetni stan bio kupljen na ime tužene. Osim toga spomenuta suglasnost dobiva se u relativno kratkom roku, od prilike dva tjedna, a što potvrđuje i rješenje Ministarstva pravosuđa, upravi i digitalne transformacije od 18. kolovoza 2021. (63-64).

Nadalje tužitelju njegov tadašnji odvjetnik AN savjetuje da se napravi ugovor o pozajmici ili da se ugovori njegovo pravo stanovanja, sve kako bi tužitelj osigurao novac kojim je kupljen predmetni stan. Znači, tužitelj je bio savjetovan kako može osigurati novac kojim je kupljen predmetni stan, ali tužitelj to očito nije prihvatio što je još jedna potvrda da se je radilo o darovanju.

Što se tiče poreza na promet nekretnina, tužitelj je i o tome tražio savjet od odvjetnika, a sve kako bi taj teret (porez) za njega bio što povoljniji. To je potvrda da je tužitelj ne samo poklonio predmetni stan tuženoj već i u sklopu tog darovanja platio i sva davanja u vezi toga stana, pa tako i njegovo uređenje i plaćanje poreza na promet nekretnina.

19.Zaključno, tužitelj nema pravo na povrat novaca koji je dao za kupnju predmetnog stana i njegovo opremanje jer taj novac nije posudio tuženoj, a niti je to bio izdatak za tuženu u smislu odredbe članka 1119. ZOO-a. Nema ni pravo na povrat novaca za plaćeni porez na promet nekretnina jer je i to bio dar tuženoj.

20.S obzirom da je u ovom postupku dokazano da je tužitelj tuženoj poklonio predmetni stan ne radi se ni o stjecanju bez osnove i stoga se tužitelj ne može pozivati na taj osnov (članak 1111. ZOO-a).

21.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, "Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22, 155/23 – u nastavku ZPP) s obzirom na vrijednost predmeta spora od 180.000,00 eura, te s obzirom da tuženu zastupa punomoćnica koja je odvjetnica, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Priznati trošak odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu, odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, zastupanja na ročištima 16. srpnja 2024., 19. studenog 2024. i 30. srpnja 2025. u iznosima od po 2.710,00 eura, trošak PDV-a od 25% na te iznose tj. od po 677,50 eura, ukupno 14.905,00 eura.

Sud tuženoj nije priznao trošak pravnog mišljenja i savjetovanja, uvide u zemljišnu knjigu i pribave dokumentacije iz zemljišne knjige s obzirom da se ne radi o troškovima koji su bili nužni za vođenje ovog postupka. Osim toga savjetovanje i mišljenje je dio troškova koji su tuženoj priznati (odgovor na tužbu i zastupanje na ročištima). Nadalje, nije joj priznat ni trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu s obzirom da obveza plaćanja iste nastaje u trenutku pravomoćnog završetka postupka.

22.Radi svega navedenog sud je presudio kao u izreci.

U Poreču-Parenzo 18. kolovoza 2025.

S u d a c:

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.

U Poreču-Parenzo 18. kolovoza 2025.

S u d a c: