Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ovr-339/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o. Vrtni put 1, Zagreb, OIB: 29524210204 kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec & partneri d.o.o. Osijek, protiv ovršenika LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu od 27. ožujka 2025. poslovni broj: Ovr-828/2025-2, 18. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj: Ovr-828/2025-2 od 27. ožujka 2025. u pobijanoj točki II. izreke u kojoj je ovrhovoditelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova izvansudske ovrhe u iznosu od 62,50 EUR kao neosnovanim.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova sastava žalbe.

III. Rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj: Ovr- 828/2025-od 27. ožujka 2025. pod točkom I. izreke kojim je ovršenik obvezan ovrhovoditelju naknaditi trošak u iznosu od 46,87 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjskog rješenja do isplate nije ispitivano u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja pod točkom I. izreke naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak u iznosu od 46,87 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja tog rješenja do isplate dok je pod točkom II. izreke odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izvansudske ovrhe u iznosu od 62,50 EUR kao neosnovan.

2. Navedeno prvostupanjsko rješenje pravodobnom žalbom pobija ovrhovoditelj u dijelu kojim je u točki II. izreke odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 62,50 EUR zbog bitne povrede odredaba, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) u vezi članka 381. istog Zakona koji se u ovršnim postupcima primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH 73/17 i 131/20, 114/22 i 6/24 – Oduka USRH – dalje u tekstu: OZ). Predlaže prihvatiti žalbu i preinačiti prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu sukladno pozitivnim zakonskim odredbama, a podredno isto ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje,

3. Žalba nije osnovana.

4. Iznoseći razloge zbog kojih je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izvansudske ovrhe koji se odnosi pribavu klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 EUR prvostupanjski sud navodi da je riječ o izvansudskoj ovrsi iz članka 284. OZ u kojoj je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti dostavljena ovrhovoditelju od strane javnog bilježnika u ispunjenju dužnosti javnog bilježnika propisane člankom 283. stavkom 1. i 4. OZ, pa utvrdivši da ovrhovoditelj nije poduzeo nikakvu radnju koja se u smislu Tbr.36. stavka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje u tekstu: Tarifa) može smatrati "izvidom" ili "pribavom" za koju je propisana nagrada, zaključuje da ovrhovoditelju ne pripada zahtijevani trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.

5. U žalbi, a protivno razlozima prvostupanjskog suda, ovrhovoditelj navodi da iz obrazloženja pobijane točke II. izreke proizlazi da prvostupanjski sud smatra trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti neosnovanim jer ovrhovoditelj nije dokazao kako mu je doista i nastao predmetni trošak. Takav stav smatra pogrešnim pozivajući se na odredbu članka 32. stavka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema kojem se punomoćniku ovrhovoditelja priznaje trošak za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili ovršnosti presude, rješenja i platnih naloga od 25 bodova. Ističe da bez dokaza da je ovršna isprava pravomoćna i ovršna, ne bi mogao zatražiti provedbu ovrhe, te da je iz samog zahtjeva za izravnu naplatu jasno vidljivo da je zahtjev Financijskoj agenciji ovrhovoditelj podnio putem punomoćnika uz koji je priložio izvornik ovršne odluke pri tome se pozivajući na odredbu članka 209. OZ kojim je propisano da ovrhovoditelj može izravno od Financijske agencije tražiti naplatu tražbine samo na temelju ovršne odluke domaćeg suda koji ima potvrdu ovršnosti iz čega se može zaključiti da je "navedena" odluka svakako sadržavala i klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti pa da je stoga takav trošak bio potreban. Navodi i da se u navedenoj Tarifi nigdje ne uvjetuje da stranka mora dokazati da je upravo njezin punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti već da jednostavno taj trošak pripada stranci ili ovrhovoditelju bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti. Smatra i neprihvatljivim da se taj trošak mora dokazivati na način da je upravo punomoćnik stranke koji je odvjetnik išao na sud ili na drugi način podneskom od suda zatražio dostavu takve potvrde. Stoga nastavno evidentnim smatra da kod izravne naplate ovrhovoditelj zastupan po odvjetniku ima pravo na naknadu troška za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i ne mora dokazivati da je tu radnju obavio. Poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev- 74/2023-2 od 14. veljače 2023. u kojoj je taj sud iznio pravno shvaćanje da kod izravne naplate ovrhovoditelj zastupan po punomoćniku ima pravo na naknadu troškova za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i da ne mora dokazivati tko je tu radnju obavio. Poziva se i na identično pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-101/2023-5 od 5. lipnja 2023. te takva shvaćanja izražena u rješenju Županijskog suda u Zadru broj: Gž Ovr-267/2024 od 11.3.2025. i rješenju Županijskog suda u Varaždinu broj: Gž Ovr-491/2024 od 4.12.2025.i

6. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. i članka 381. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ-a, ispitao pobijano rješenje u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog (ovršnog) postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a.

7. Ispitujući na takav način pobijano rješenje, ocjena je ovog suda da u njegovu donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok ovrhovoditelj, iako uvodno u žalbi kao žalbeni razlog navodi bitne povrede odredaba postupka iste ne konkretizira, a niti sadržajem ne upućuje na ostvarenje bilo koje bitne povrede odredaba ovršnog (parničnog) postupka.

8. Protivno navodima žalbe prvostupanjski sud nije odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izvida ili pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti jer ovrhovoditelj nije dokazao da bi mu taj trošak doista nastao već iz razloga što ovrhovoditelj tu radnju nije trebao obaviti budući javni bilježnik sukladno članku 283. stavkom 1. OZ bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, te sukladno stavku 4. istog članka rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostavlja ovrhovoditelju.

9. Činjenica da je ovrhovoditelj podnio zahtjev za naplatu Financijskoj agenciji na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Andreje Levatić Marin iz Varaždina broj: Ovrv-10638/2024 (UPP/OS-Ovrv- 885/2024) od 4. studenog 2024. na novčanim sredstvima ovršenika nije sporna, pa je stoga nastavno nesporno i da se radi o postupku izvansudske ovrhe iz članka 284. stavka 1. OZ kojim je propisano da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od Agencije da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena zaplijeni i prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe. Kako javni bilježnik na temelju članka 283. stavka 1. i 4. OZ potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti rješena o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavlja na rješenje i dostavlja ga ovrhovoditelju po službenoj dužnosti, to je iz tog razloga zahtjev ovrhovoditelja na naknadu troškova za izvid ili pribavu potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika određen Tbr. 36. stavkom 2. Tarife neosnovan, a kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud.

10. Pozivanje ovrhovoditelja na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženu u odluci posl.br. Rev -74/2023-2 od 14. veljače 2023. u potpunosti je promašeno jer je u toj odluci na postavljeno pravno pitanje odgovoreno da kod naplate troškova izravne naplate ovrhovoditelj zastupan punomoćniku ima pravo na naknadu troška za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i ne mora dokazivati tko je tu radnju obavio.

11. Izravna naplata uređena je člankom 209. stavkom 1. OZ. Tom odredbom propisano je: „Ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud. Pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice od 5. lipnja 2023. također se odnosi na troškove izravne naplate, a ne na troškove izvansudske ovrhe. Što se pak tiče odluka Županijskih sudova s drugačijim pravnim shvaćanjem pa tako i ovog suda, ovrhovoditelj se upućuje na mogućnost izvanredne revizije.

12. Iz naprijed navedenih razloga nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog je čega je na temelju članka 380. točke 2. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ valjalo odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanoj točki II. izreke.

13. Budući ovrhovoditelj nije uspio u žalbenom postupku odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 62,50 EUR.

14. Odluka da prvostupanjsko rješenje pod točkom I. izreke nije ispitivano u žalbenom postupku temelji se na članku 365. stavku 1. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ.

U Varaždinu 18. kolovoza 2025.

Sutkinja

Tanja Novak-Premec