Poslovni broj: Povrv-2885/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalista EA, u pravnoj stvari tužitelja Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije, Split, Prilaz braće Kaliterna 10, OIB: 27478788865, kojeg zastupa punomoćnica Željana Škare, odvjetnica iz Splita, protiv tuženika EAF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ida Stančić Rokotov, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Stančić- Rokotov i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi plateža, bez održavanja ročišta, dana 18. kolovoza 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Markioli iz Zagreba, Nehajska 9, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-902/2024 od 22. srpnja 2024. godine pod točkom I.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 53,09 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. srpnja 2022. godine do isplate, kao i isplatiti tužitelju iznos od 8,18 EUR, te naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 38,27 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. kolovoza 2025. godine do isplate, i to za period do 31. prosinca 2022. godine, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR za period od 22.07.2024.g. do 18.08.2025.g., kao i zahtjev tuženika za naknadu troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je dana 26. lipnja 2024.g. kod javnog bilježnika Marine Markioli ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave kojom traži od tuženika, ranije ovršenika, isplatu iznosa od 106,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća utuženih iznosa kako to proizlazi iz ovršnog prijedloga do isplate, kao i isplatu troška ovršnog postupka, slijedom čega je javni bilježnik Marina Markioli donijela rješenje o ovrsi poslovni broj: UPP/OS-Ovrv- 902/2024 dana 22. srpnja 2024.g.

2. Tuženik je protiv naprijed navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor navodeći da je rješenje o ovrsi u potpunosti neosnovano te predlaže naslovnom sudu da ga stavi izvan snage i ukine provedene radnje te da postupak nastavi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga prema čl. 58. st. 3. OZ. Ističe da uopće ne postoji tužiteljeva tražbina prema tuženiku čija je naplata naložena u pobijanom rješenju o ovrsi, jer se iz izvatka poslovnih knjiga od 25.6.2024. dostavljenog uz prijedlog za ovrhu proizlazi da se ovrhovoditeljeva tražbina odnosi na iznos lučke pristojbe za 2022. godinu u visini od 106,18 EUR, a koja je dugovanja podmirio s te osnove te u prilog tvrdnji dostavlja potvrde o platnoj transakciji PBZ d.d. od 6. 2. 2024.g. i od 25. 7. 2024., slijedom čega predlaže staviti rješenje izvan snage, ukinuti provedene radnje te postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga – uz naknadu troška tuženiku.

3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e Ovršnog zakona, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54 Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br.: Povrv- 2885/2024 od 16.10.2024.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-902/2024 od 22.07.2024.g. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U istom rješenju ovog suda od 16.10.2024.g., a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da su iste sukladno odredbi članka 461.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 148/11, 125/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Tužitelj je upozoren da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka ovog rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, a tuženik je upozoren da je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka ovrhovoditeljevog podneska iz stavka II. izreke ovog rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP o dostavi pismena.

5. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke.

6. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka podneskom od 06.12.2024.g. ističe da je Odlukom o osnivanju lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije tužitelj ovlašten upravljati lukom Stari Grad, te su stranke sklopili Ugovor o komunalnom vezu r. br. 174 dana 01. siječnja 2014.g. Napominje kako se njegov zahtjev za isplatu odnosi na plaćanje pristojbi, što je zakonska obveza sukladno članku 62. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, tako da je nesporno da obveza plaćanja lučke pristojbe u konkretnom slučaju postoji. U odnosu na navode tuženika da je dugovanje u cijelosti podmireno navodi da je iz potvrde o uplati od dana 06.02.2024. vidljivo da je tuženik platio račun s datumom dospijeća od dana 30.06.2023.g., što u konkretnom slučaju nije utuženo razdoblje, dok iz druge dostavljene potvrde o uplati od dana 25.07.2024.g. nije vidljivo na koje se razdoblje odnosi, budući da je opis transakcije nejasan, stoga je tužitelj, a sve sukladno članku 171. Zakona o obveznim odnosima, prema redu uračunavanja zatvorio utuženo potraživanje s osnova glavnice, za prvu ratu 2022., koja je ranije dospjela.

7. Slijedom iznijetoga, tužitelj je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom preciziranog podneskom od 06.12.2024.g. povukao tužbu u odnosu na djelomično plaćeni dio glavnice u iznosu od 53,09 eura slijedom čega potražuje od tuženika platež preostalog dijela glavnice u iznosu od 53,09 kn sa pripadajućom kamatom tekućom od slijedećeg dana iza dana dospijeća utuženog računa do isplate, odnosno od 01.07.2022.g. do isplate i da namiri zakonske zatezne kamate koja na iznos od 53,09 EUR teku od 01.02.2022, pa do 25.07.2024. god. u iznosu od 8,18 EUR, uz naknadu ovršnog troška u iznosu od 25,00 EUR, uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi.

8. Obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, a kojem se snižavanju tužbenog zahtjeva u odnosu na djelomično plaćenu glavnicu, tuženik nije usprotivio u daljnjem tijeku postupku te obzirom na pravno shvaćanje zauzeto na 3. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) održane 26. travnja 2021. kojim je izražen stav da snižavanje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe i da je za isto potreban pristanak tuženika, sud je temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u točci I javnobilježničkog rješenja o ovrsi broj UPP/OS-Ovrv-902/2024 od 22.07.2024.g kako to proizlazi iz točke I izreke presude te je postupak nastavljen kao po tužbi.

9. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u izvod otvorenih stavki (list 6 spisa), potvrde o uplatama (list 21-22 spisa), konto karticu kupca (list 34 spisa), prijepise utuženih računa (list 35-36 spisa), obračun kamata (list 37 spisa), ugovor o komunalnom vezu sklopljen između stranaka (list 38-44 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. odredbe 8 ZPP-a). Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je neprijeporno utvrdio da je konačno postavljen tužbeni zahtjev preciziran podneskom od 06.12.2024.g. u cijelosti osnovan.

10. Imajući u vidu sadržaj odgovora tuženika u kojem ističe podmirenje predmetne tražbine, među strankama nije sporna osnovanost tužbe niti visina tužbenog zahtjeva, već je sporno da li je tuženik svojim uplatama u cijelosti podmirio utuženo dugovanje.

11. Odredbom iz čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22 i 156/22; dalje: ZOO), propisano je kako je sudionik obveznog odnosa dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, a vjerovnik je na temelju obveze ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, dok je dužnik dužan ispuniti je u cijelosti, kako to propisuje odredba iz čl. 65. st. 1. ZOO.

12. Uvidom u javnobilježničko rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, izvod otvorenih stavki tužitelja te prijepise utuženih računa, razvidno je kako se tuženik prvotno teretio za nepodmirene pristojbe dvije rate za korištenje komunalnog veza tijekom 2022.g.. u iznosu od po 400,00 kn svaka, tako da je dospijeće prve pristojbe 31. siječnja 2022., a druge 30. lipnja 2022. Slijedom izloženog, nedvojbeno je utvrđeno kako su parnične stranke bile sudionici pravnog posla sklopljenog radi komunalnog veza, što znači da su bile u obvezno-pravnom odnosu u kojem je za tuženika nastala obveza podmirenja pristojbe tužitelju u iznosu od 800,00 kn, a koja je činjenica ujedno razvidna iz ugovora o komunalnom vezu sklopljenog između stranaka koji prileži spisu.

13. Izvod otvorenih stavki tužitelja i prijepise utuženih računa, sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom iste predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28 Ovršnog zakona i ispunjava sve uvjete iz citirane zakonske odredbe, a uz koje se isprave veže presumpcija istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost za vrijeme trajanja postupka nije ničim dovedena u pitanje.

14. U odnosu na prigovor tuženika da je svojim uplatama u cijelosti podmirio utuženo dugovanje, sud je isti ocijenio djelomično osnovanim.

15. Naime, pregledom potvrde o uplati iznosa od 53,09 eura na dan 06.02.2024.g. (list 21 spisa) sud je utvrdio da se navedeno plaćanje odnosi na plaćanje računa 580-6002-10 s dospijećem plaćanja na dan 30.06.2023.g. (isto je naznačeno u opisu transakcije) po modelu i pozivu na broj primatelja HR00 01824- 022023-97540. Kako se utuženi računi odnose na period za 2022. godinu te obzirom da poziv na broj primatelja iz potvrde o uplati ne odgovara pozivu na broj primatelja niti jednom od dva utužena računa (obzirom da u računu dospjelom 31.01.2022.g. isti glasi HR00 2022254-6002-80011, a po računu dospjelom 30.06.2022.g. isti glasi HR00 2022580-6002-80337), to je sud nedvojbeno utvrdio kako je tuženik navedenom uplatom podmirio račun za drugo vremensko razdoblje, odnosno prema opisu plaćanju račun koji je dospio dana 30.06.2023.g., dakle nije podmirio račun koji je predmet ovog postupka, slijedom čega je u cijelosti otklonjen prigovor tuženika u odnosu na navedeno.

16. Nadalje, pregledom potvrde o uplati iznosa od 53,09 eura na dan 25.07.2024.g. (list 22 spisa) sud je utvrdio da se navedeno plaćanje odnosi na plaćanje transakcije 01824-012024-200628 (isto je naznačeno u opisu transakcije)po modelu i pozivu na broj primatelja HR00 01824-012023-97212. Obzirom da poziv na broj primatelja iz potvrde o uplati ne odgovara pozivu na broj primatelja niti jednom od dva utužena računa (obzirom da u računu dospjelom 31.01.2022.g. isti glasi HR00 2022254-6002-80011, a po računu dospjelom 30.06.2022.g. isti glasi HR00 2022580-6002-80337), to je sud nedvojbeno utvrdio kako je tužitelj navedenom uplatom pravilno zatvorio ranije dospjelo nepodmireno dugovanje u smislu čl. 171 ZOO-a koja propisuje red uračunavanja tražbina, odnosno utuženi račun koji se odnosi na prvu ratu za 2022.g. dospio dana 31.01.2022.g., i kojem se načinu knjiženja uplate u smislu čl. 171 ZOO-a tuženik nije usprotivio nakon zaprimanja tužiteljeva podneska od 06.12.2024.g. kojim je tužitelj obrazložio način knjiženja tuženikove uplate.

17. Obzirom na ranije iznesena utvrđenja iz kojih je razvidno da je tuženikovim uplatama zatvoren samo jedan utuženi račun dospio dana 31.01.2022.g., kao i račun dospio dana 30.06.2023.g., no koji račun nije predmet ovog postupka, a kako tuženik nije podastro sudu niti jedan dokaz u smislu čl. 219 ZPP-a o podmirenju preostalog dijela glavnice u iznosu od 53,09 eura, sud je primjenom citiranih zakonskih odredbi u cijelosti ocijenio kao osnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje od tuženika platež iznosa od 53,09 eura po računu dospjelom 30.06.2022.g., slijedom čega je valjalo odlučiti kao u točci II izreke presude.

18. Stoga, a kako je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik podmirio iznos dijela glavničnog potraživanja od 53,09 eura sa zakašnjenjem dana 25.07.2024.g. (i koju je činjenicu tuženik sam priznao u prigovoru protiv rješenja o ovrsi) i to nakon podnošenja ovršnog prijedloga koji je podnijet dana 26.06.2024.g., sud nalazi kako osnovanost tužbenog zahtjeva iz kojeg proizlazi da tužitelj potražuje od tuženika obračunatu kamatu na dugovanje koje je tuženik podmirio sa zakašnjenjem, ima svoje uporište u zakonskoj odredbi čl. 29 st. 1 ZOO-a koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje osim glavnice i zateznu kamatu utvrđenu zakonom, kao i u odredbi čl. 183 st. 1 ZOO-a koja određuje da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje. Dakle, tek nakon prestanka glavnice, neplaćena zatezna kamata osamostaljuje se i obračunava kao glavna tražbina, slijedom čega sud nalazi osnovanim zahtjev tužitelja na platež iznosa iznosa od 8,18 eura, a koji iznos predstavlja obračunatu kamatu na utuženi račun za period od prvog slijedećeg dana od dospijeća istog do dana njegovog plaćanja, odnosno od 01.02.2022.g. do dana 25.07.2024.g.

19. Naime, primjenom citiranih zakonskih odredbi, sud nalazi da je na dispoziciji tužitelja da li će zahtjev na platež kamate postaviti u obliku uglavničenog iznosa ili će takav zahtjev postaviti odredivo na način da će potraživati kamatu počev od određenog dana tekuće na određeni iznos. Imajući u vidu da je sud osnovanost visine obračunate i uglavničene kamate utvrdio uvidom u obračun kamata (list 37 spisa) iz kojeg je razvidno kako je obračunata kamata za potraživanje tužitelja s osnova utuženih računa od dana dospijeća istog do dana 25.07.2024.g. iznosila 8,18 eura, a kako tuženik do zaključenja glavne rasprave nije podastro sudu niti jedan dokaz u smislu čl. 219 ZPP-a iz kojeg bi proizlazilo da je podmirio tužitelju utuženu kamatu, valjalo je obvezati tuženika na platež akcesornog potraživanja u iznosu od 8,18 eura te je stoga odlučeno kao u točci II izreke presude.

20. Kako tuženik svoju novčanu obvezu nije ispunio po dospijeću, na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a, duguje tužitelju pored glavnice i zateznu kamatu. Stopa zateznih kamata za razdoblje određuje se sukladno čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 78/15, dalje ZIDZOO), počev od slijedećeg dana od dana dospijeća utuženog računa dospjelog 30.06.2022.g., kao u točki II izreke ove presude.

21. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu članka 154 st. 1 ZPP-a, a odnosi se na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 151/05). Trošak ovršnog postupka s naslova nastalih troškova odnosi se na predujam javnobilježničke nagrade za prijedlog i rješenje o ovrsi u iznosu od 10,00 EUR uvećan za 25% PDV-a, ostatak naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 EUR uvećan za 25% PDV-a, slijedom čega nalazi osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu ovršnog troška u iznosu od 25,00 EUR. Međutim, kako je podnošenjem prigovora ovršni postupak prešao u parnični postupak, a koji postupci predstavljaju jedinstveni postupak, to sud nalazi kako tužitelj ne ostvaruje zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja, te je stoga o ovršnom i parničnom trošku postupka odlučeno sveobuhvatnom odlukom. Naime, kako je presudom odlučeno o osnovanosti platnog naloga, te kako se platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka (bez razlučivanja troškova ovršnog - od troškova parničnog postupka; tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u zaključku Su- IV-204/17 od 02. lipnja 2017., Županijski sud u Splitu Gž-976/17, Županijski sud u Varaždinu Gž-1370/17, Gž-1505/17, Županijski sud u Dubrovniku Gž-566/16 i dr).

22. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu te imajući u vidu da je tužitelj snizio tužbeni zahtjev, odnosno precizirao isti po tuženikovoj uplati nakon podnošenja ovršnog prijedloga. Trošak postupka odnosi se na trošak pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), slijedom čega uz dodijeljen ovršni trošak od 25,00 eura, sveukupan trošak postupka iznosi 38,27 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO- a. Imajući u vidu da je navedeni trošak bio nužan za vođenje ovosudnog postupka, odlučeno je kao u točki II izreke presude u odnosu na trošak postupka.

23. Obzirom da tužitelj ostvaruje pravo na platež zatezne kamate na ovršni trošak počev od presuđenja, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR za period od 22.07.2024.g. do 18.08.2025.g. i odlučiti kao u točci III izreke presude.

24. Budući da je tuženik izgubio spor u smislu čl. 154 st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška u cijelosti i odlučiti kao u točci III izreke presude.

U Zagrebu 18. kolovoza 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP-a).

Dna:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na platež pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR

2. tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, 18. kolovoza 2025. godine