REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-651/2020-80

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik David Turkalj, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika LOGIČAN IZBOR d.o.o., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ana Marija Žužul Horvat, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Bušurelo, Žužul i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida ugovora o radu, isplate naknade plaće i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. lipnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice Katje Butković, odvjetnice i punomoćnika tuženika Borana Bušurelo, odvjetnika, 18. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14.1.2020. tuženika LOGIČAN IZBOR d.o.o., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojom odlukom je tuženik raskinuo radni odnos s tužiteljicom JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sklopljen Ugovorom o radu od 20.11.2018.

II. Radni odnos između tužiteljice JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika LOGIČAN IZBOR d.o.o., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prestaje s danom 17.4.2022.

III. Nalaže se tuženiku LOGIČAN IZBOR d.o.o., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime bruto razlike plaće od 20.11.2018. do 15.2.2020. isplati ukupan iznos od 5.049,31 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

- na iznos od 259,14 eura od 16.12.2018. pa do isplate na ime plaće za mjesec studeni 2018.,

- na iznos od 354,40 eura od 16.1.2019 pa do isplate na ime plaće za mjesec prosinac 2018.,

- na iznos od 354,40 eura od 16.2.2019. pa do isplate na ime plaće za mjesec siječanj 2019.,

- na iznos od 354,40 eura od 16.3.2019. pa do isplate na ime plaće za mjesec veljače 2019.,

- na iznos od 354,40 eura od 16.4.2019. pa do isplate na ime plaće za mjesec ožujak 2019.,

- na iznos od 338,84 eura od 16.5.2019. pa do isplate na ime plaće za mjesec travanj 2019.,

- na iznos od 490,67 eura od 15.6.2019. pa do isplate na ime plaće za mjesec svibanj 2019.,

- na iznos od 173,59 eura od 16.7.2019. pa do isplate na ime plaće za mjesec lipanj 2019.,

- na iznos od 87,02 eura od 16.8.2019. pa do isplate na ime plaće za mjesec srpanj 2019.,

- na iznos od 437,44 eura od 14.9.2019. pa do isplate na ime plaće za mjesec kolovoz 2019.,

- na iznos od 424,71 eura od 16.10.2019. pa do isplate na ime plaće za mjesec rujan 2019.,

- na iznos od 432,81 eura od 16.11.2019. pa do isplate na ime plaće za mjesec listopad 2019.,

- na iznos od 391,15 eura od 14.12.2019. pa do isplate na ime plaće za mjesec studeni 2019.,

- na iznos od 553,95 eura od 16.1.2020. pa do isplate na ime plaće za mjesec prosinac 2019.,

- na iznos od 42,39 eura od 15.2.2020. pa do isplate na ime plaće za mjesec siječanj 2020.,

prema stopi koja se određuje do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku LOGIČAN IZBOR d.o.o., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće za vremensko razdoblje od 15.3.2020. do 15.5.2022. isplati ukupan iznos od 28.932,60 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

- na iznos od 1.089,74 eura od 15.3.2020. pa do isplate na ime plaće za mjesec veljače 2020.,

- na iznos od 1.089,74 eura od 15.4.2020. pa do isplate na ime plaće za mjesec ožujak 2020.,

- na iznos od 1.089,74 eura od 15.5.2020. pa do isplate na ime plaće za mjesec travanj 2020.,

- na iznos od 1.089,74 eura od 15.6.2020. pa do isplate na ime plaće za mjesec svibanj 2020.,

- na iznos od 1.089,74 eura od 15.7.2020. pa do isplate na ime plaće za mjesec lipanj 2020.,

- na iznos od 1.089,74 eura od 15.8.2020. pa do isplate na ime plaće za mjesec srpanj 2020.,

- na iznos od 1.089,74 eura od 15.9.2020. pa do isplate na ime plaće za mjesec kolovoz 2020.,

- na iznos od 1.089,74 eura od 15.10.2020. pa do isplate na ime plaće za mjesec rujan 2020.,

- na iznos od 1.089,74 eura od 15.11.2020. pa do isplate na ime plaće za mjesec listopad 2020.,

- na iznos od 1.089,74 eura od 15.12.2020. pa do isplate na ime plaće za mjesec studeni 2020.,

- na iznos od 1.089,74 eura od 15.1.2021. pa do isplate na ime plaće za mjesec prosinac 2020.,

- na iznos od 1.089,74 eura od 15.2.2021. pa do isplate na ime plaće za mjesec siječanj 2021.,

- na iznos od 1.089,74 eura od 15.3.2021. pa do isplate na ime plaće za mjesec veljaču 2021.,

- na iznos od 1.089,74 eura od 15.4.2021. pa do isplate na ime plaće za mjesec ožujka 2021.,

- na iznos od 1.089,74 eura od 15. 5. 2021. pa do isplate na ime plaće za mjesec travanj 2021.

- na iznos od 1.089,74 eura od 15.6.2021. pa do isplate na ime plaće za mjesec svibanj 2021.,

- na iznos od 1.089,74 eura od 15.7.2021. pa do isplate na ime plaće za mjesec lipanj 2021.,

- na iznos od 1.089,74 eura od 15. 8. 2021. pa do isplate na ime plaće za mjesec srpanj 2021.

- na iznos od 1.089,74 eura od 15.9.2021. pa do isplate na ime plaće za mjesec kolovoz 2021.,

- na iznos od 1.089,74 eura od 15.10.2021. pa do isplate na ime plaće za mjesec rujan 2021.,

- na iznos od 1.089,74 eura od 15. 11. 2021. pa do isplate na ime plaće za mjesec listopad 2021.

- na iznos od 1.089,74 eura od 15.12.2021. pa do isplate na ime plaće za mjesec studeni 2021.,

- na iznos od 1.089,74 eura od 15.1.2022. pa do isplate na ime plaće za mjesec prosinac 2021.,

- na iznos od 1.089,74 eura od 15.2.2022. pa do isplate na ime plaće za mjesec siječanj 2022.,

- na iznos od 1.089,74 eura od 15.3.2022. pa do isplate na ime plaće za mjesec veljaču 2022.,

- na iznos od 1.089,74 eura od 15.4.2022. pa do isplate na ime plaće za mjesec ožujka 2022.,

- na iznos od 599,36 eura od 15.5.2022. pa do isplate na ime plaće za mjesec travanj 2022.,

prema stopi koja se određuje do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku LOGIČAN IZBOR d.o.o., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora isplati iznos od 3.269,22 eura sa zateznim kamatama tekućim od 18.8.2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku LOGIČAN IZBOR d.o.o., Zagreb, T [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove od 13.552,49 eura sa zateznim kamatama tekućim od 18.8.2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tužiteljice za naknadom troška u preostalom iznosu preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila zaposlena kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 20.11.2018. za obavljanje poslova na radnom mjestu prodavača. Tužiteljici je tuženik 14.01.2020. Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu otkazao ugovor o radu od 20.11.2018. zbog osobito teške povrede obveze iz radnoga odnosa, a koju Odluku o izvanrednom otkazu je tužiteljica zaprimila 17.01.2020. Tužiteljica je protiv odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14.01.2020. podnijela zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik zaprimio 29.01.2020. i na koji nije odgovorio. U obrazloženju odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženik navodi kako je 09.01.2020. kao poslodavac tužiteljice zaprimio pisani prigovor, odnosno prigovor putem elektroničke pošte, kojim se kupac u poslovnici u kojoj je tužiteljica zaposlena žalio na njezino ponašanje te da je ista bila izrazito neprofesionalna, neugodna i bezobrazna. Nadalje navodi kako je navedeni prigovor kupca posljednji u nizu opetovanih prigovora trećih osoba, odnosno kupaca, na način obavljanja poslova od strane tužiteljice kao prodavačice u dućanu tuženika. Tuženik nadalje navodi kako tužiteljica za vrijeme svog radnog vremena konstantno tipka na mobitelu za vrijeme posluživanja kupca, da ne obavlja svoje dnevne zadatke, konstantno kasni na posao te odlazi s istog zbog bolesti, a da naknadno ne dostavi dokaz o privremenoj nesposobnosti za rad. Tužiteljica odgovorno tvrdi kako su svi navodi iz izvanrednog otkaza neutemeljeni i lažni te da je ona sve svoje radne zadatke obavljala odgovorno i savjesno te kako ju tuženik do dostave odluke o izvanrednom otkazu nikada nije ni usmenim ni pisanim putem upozorio na nesavjesno obavljanje radnih zadataka, odnosno nikada je nije upozorio na povrede obveze iz radnoga odnosa. Također u odnosu na navode iz odluke o izvanrednom otkazu tužiteljica tvrdi da su isti konstruirani od strane tuženika u svrhu opravdanja odluke o otkazu ugovora o radu, kojem je stvarni razlog to što se tužiteljica usprotivila očito nezakonitom postupanju tuženika kao njezina poslodavca u odnosu na isplatu plaće i koja je samo tražila svoja prava na plaću za vrijeme dok je bolesna.

Da su navodi tuženika kojima se opravdava odluka o izvanrednom otkazu ugovor o radu potpuno neistiniti, tužiteljica navodi okolnosti koje su prethodile dostavi takve odluke:

- prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovor o radu direktor tuženika ĆT je tužiteljici poslao poruku e-mailom 07.01.2020. te putem Vibera 11.01.2020. kojom je tužiteljicu obavještava/traži da navodno preplaćeni" iznos od 1.300,00 kuna (koji je tužiteljici samo formalno uplaćen na njezin osobni račun na ime plaće i drugih dodataka na plaću, a u naravi predstavlja samo plaću) podigne i vrati poslodavcu na način da navedeni iznos ostavi u ladici kao što je to tužiteljica na zahtjev svog poslodavca činila i ranije sukladno uputama iz naprijed navedenih mailova, što je ona odbila s obzirom da je smatrala da na ovaj iznos ima pravo u cijelosti jer je radila. A period koji je radila manje bilo je zbog bolesti, a ne zato što nije htjela ili mogla raditi iz nekih neopravdanih razloga što je tuženik znao;

- dana 11.01.2020. na radnom mjestu tužiteljicu je dočekao direktor tuženika ĆT i član društva tuženika CT s ponovnim zahtjevom da im tužiteljica isplati navedeni iznos od 1.300,00 kn,

- kada je tužiteljica odbila postupiti sukladno zahtjevu direktora tuženika ĆT i člana društva tuženika CT upozorivši iste kako takvo postupanje smatra nezakonitim isti su je obavijestili kako joj daju otkaz te ju poslali s posla. Tužiteljica je navedenog dana 11.01.2020. na svoje radno mjesto došla unatoč prehladi, a zbog opisanog incidenta doživjela je šok zbog čega se osjećala toliko loše da se uputila kod majke u [adresa] kako bi se preko vikenda oporavila. Tužiteljici se bolest pogoršala te se u ponedjeljak 13.01.2020. javila svojoj doktorici KT iz [adresa] koja joj je otvorila bolovanje. S obzirom na postupak tuženika od subote tužiteljica mu se javila kako bi ga obavijestila o činjenici bolesti i da vjerojatno neće moći odraditi otkazni rok te da očekuje da joj pošalje pisani otkaz ugovor o radu koji joj je usmeno izjavio dva dana ranije. Tuženik se na poziv tužiteljice očitovao na način da joj je poslao na potpis sporazumni otkaz ugovora o radu i to u tekstu kao da taj otkaz traži tužiteljica, na što mu je odgovorila da ne može o tome razgovarati zbog pogoršanja cjelokupnog zdravstvenog stanja o čemu mu je i dostavila doznake o otvaranju bolovanja. Koliko je cjelokupno zdravstveno stanje tužiteljice bilo loše svjedoči i činjenica da je 16.01.2020. tužiteljica bila kod psihijatra te joj je prepisana terapija.

Također ističe da tuženik nije omogućio tužiteljici da iznese svoju obranu u svezi navodnih povreda ugovora o radu zbog kojih je dobila izvanredni otkaz sukladno odredbi čl. 119. st. 2. Zakona o radu, odnosno nije dokazao da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od njega d to učini, a pogotovo kada se uzme u obzir da su stranke obavljale tako opsežnu mail korespondenciju.

Tužiteljica navodi da iako je ugovorom o radu od 20.11.2018. ugovorena mjesečna bruto plaća u iznosu od 4.750,00 kuna, da je ona s tuženikom usmeno ugovorila da će joj plaća biti veća i to na početku neto 31,00 kn/sat (na početku rada 2017. preko student servisa je tužiteljica imala 25,00 kn/sat), a od mjeseca srpnja 2019. je dogovorila da će se plaća obračunavati 36,00 kn/sat. Razliku između plaće navedene u ugovoru o radu i stvarne plaće koja je isplaćivana tužiteljici za njen rad sukladno dogovoru stranaka, tuženik je pravdao na ime troškova prijevoza s obzirom na to da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište u [adresa], iako tužiteljica živi u [adresa] kod tete PT i nije putovala na posao iz [adresa]. Kako je troškove prijevoza tuženik isplaćivao također na račun tužiteljice, on je kod izvršenih uplata na račun tužiteljice radio mjesečne obračune te tražio da mu tužiteljica vrati preplaćeni primljeni iznos, odnosno on joj nadoplaćivao u gotovini iznos razlike, ukoliko bi tužiteljica sukladno dogovoru zaradila više od ukupno primljenog iznosa na račun. U odnosu na navedeno tužiteljica smatra da joj na ime mjesečne plaće za rad kod tuženika pripada iznos od 5.550,00 kn neto, odnosno bruto 7.702,98 kuna, a koji iznos plaća odgovara prosjeku primljenih plaća u tri mjeseca (rujan, studeni, listopad) u kojima je normalno radila bez bolovanja, a koji iznos joj je u mjesecu prosincu tuženik odbio priznati pa je to stvarni uzrok otkazivanja ugovora o radu kako je to prethodno opisano. Naime, tuženik nije tužiteljici želio priznati za mjesec prosinac ugovorene mjesečne plaće (uzevši u obzir iznose koje je tuženik isplatio za mjesec studeni, listopad i rujan) s obzirom da je ista tijekom mjeseca prosinca bila bolesna i nije mogla raditi puno radno vrijeme niti biti sve dane na poslu s kojom situacijom je tuženik bio upoznat. S obzirom na opisane okolnosti tužiteljica smatra kako je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nezakonita, ali da je istovremeno jasno kako vraćanje tužiteljice na radno mjesto kod tuženika nije moguće, odnosno nastavak radnoga odnosa tužiteljici nije prihvatljiv te stoga predlaže sudu da kao dan raskida ugovora o radu bude dan donošenja prvostupanjske odluke suda kojim se pobijana odluka o otkazu utvrđuje nedopuštenom. Sukladno odredbi čl. 125. st. 1. Zakona o radu tužiteljica ujedno potražuje naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u minimalnom iznosu od tri ugovorene mjesečne plaće s obzirom na trajanje njenog radnog odnosa kod tuženika od godine i dva mjeseca, što iznosi 16.650,00 kn. Slijedom svega navedenog, tužiteljica nakon provedenog financijskog vještačenja tužbenim zahtjevom preciziranom u podnesku od 26.5.2025. predlaže utvrditi otkaz nedopušten, raskinuti ugovor o radu s danom 17.4.2022. te obvezati tuženika isplatiti tužiteljici na ime bruto razlike plaće za razdoblje od 20.11.2018. do 15.2.2020. od 5.049,31 eura, za razdoblje od 15.3.2020. do 15.5.2022. isplati ukupan iznos od 28.932,60 eura, te na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora iznos od tri mjesečne plaće od 3.269,22 eura, sve sa pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava sve iznesene navode tužiteljice, dopuštenost tužbe te osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor prekluzije navodeći da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava izvan zakonskog roka od 15 dana. Danom predaje zahtjeva za zaštitu prava poslodavcu odnosno tuženiku, pritom se smatra dan predaje zahtjeva pošti (što u konkretnom slučaju 27.01.2020., kako je to naznačeno u potvrdi o primitku zahtjeva dostavljenoj uz tužbu), zbog čega je sukladno odredbama čl. 112. Zakona o parničnom postupku rok od 15 dana u kojemu je tuženik mogao odlučivati o podnesenom zahtjevu počeo teći dana 27.01.2020. Ovaj pravni stav izražen je i u odluci Vrhovnog suda RH, broj Revr-1324/14-2 od 28.04.2015. u kojoj se jasno navodi kako "dan predaje zahtjeva za zaštitu prava poslodavcu smatra se dan predaje zahtjeva na poštu" (tako i u Revr- 202/05. S obzirom da je u konkretnom slučaju nesporno da je zahtjev za zaštitu prava predan na poštu dana 27.01.2020., to je i predmetna tužba podnesena izvan propisanog zakonskog roka iz čl. 133. Zakona o radu te je kao takva nedopuštena. Tuženik predlaže sudu da tužbu odbaci kao nedopuštenu bez ulaženja u raspravu. Podredno, tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Suprotno netočnim i malicioznim navodima tužiteljice, isključivi razlog donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice jest upravo onaj koji je naveden u obrazloženju navedene odluke, a to je činjenica: - da je dana 09.01.2020. tuženik zaprimio pisani prigovor (e-mail) kojim se jedan od kupaca u poslovnici u kojoj je tužiteljica radila žali na njezino ponašanje te navodi kako je tužiteljica u odnosu prema kupcima izrazito neprofesionalna, neugodna i bezobrazna, - da je pisani prigovor od 09.01.2020. bio samo posljednji u nizu opetovanih prigovora trećih osoba na način obavljanja poslova i radnih zadataka od strane tužiteljice, - da je na način ponašanja i obavljanja poslova od strane tužiteljice tuženik i ranije zaprimao pisane i usmene prigovore kupaca i ostalih radnika kojima se isti žale na neprofesionalno i bezobrazno ponašanje tužiteljice, njezino konstantno tipkanje na mobitel za vrijeme posluživanja kupaca i neobavljanje dnevnih zadataka u poslovnici, njezino konstantno kašnjenje na posao te odlaske s posla zbog bolesti bez naknadnog dostavljanja bilo kakvih dokaza o razlozima navodne privremene nesposobnosti za rad. Tuženik je o povredama obveza iz radnog odnosa i ranije u nekoliko navrata pisanim (e-mail) i usmenim putem (na radnim sastancima) obavještavao tužiteljicu te ju upozoravao da svoje ponašanje uskladi sa savjesnim, stručnim i profesionalnim načinom ponašanja i obavljanja poslova svog radnog mjesta, budući će u protivnom biti prisiljen donijeti odluku o otkazu ugovora o radu. Tuženik je i nakon zadnjeg pisanog prigovora na bezobrazluk i ponašanje tužiteljice (09.01.2020.) tužiteljicu pozvao te joj omogućio da iznese svoju obranu sukladno čl. 119. Zakona o radu. Tužiteljica je u svojoj usmenoj obrani od 11.01.2020. u bitnome navela da i ona svašta doživljava od strane kupaca i da se ne želi truditi jer ne vidi smisao. Da je tužiteljici bilo omogućeno iznošenje obrane u smislu čl. 119. Zakona o radu, potvrđuje uostalom i sama tužiteljica pod točkom III. tužbe kada navodi da je prije donošenja odluke o otkazu bila obavijestila tuženika da neće moći odraditi otkazni rok te da očekuje da joj pošalje pisani otkaz ugovora o radu koji joj je usmeno najavio dva dana ranije. Jednako je navedeno i u mailu koji je tužiteljica uputila tuženiku 13.01.2020., a koji je dostavljen uz tužbu. Dakle, iz maila tužiteljice od 13.01.2020. jasno proizlazi kako je tuženik vezano uz zaprimljeni prigovor od 09.01.2020. bio pozvao tužiteljicu da se očituje, da su tužiteljica i tuženik održali sastanak na tu temu i da je tužiteljici na kraju bilo priopćeno kako će dobiti otkaz, zbog čega je tužiteljica i prije nego što je zaprimila odluku o otkazu u svojim porukama tuženiku tražila da ju se obavijesti koji joj je zadnji dan rada i kada može očekivati primitak odluke. Suprotno netočnim i malicioznim navodima tužiteljice, tuženik u cijelosti osporava da bi došlo do bilo kakvog pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice, da bi bilo kakvo pogoršanje zdravstvenog stanja tužiteljice bilo u uzročno posljedičnoj vezi s postupanjem tuženika u bilo kojem pogledu. Dostavljeni nalaz specijalista psihijatra nije ni od kakvog značaja za ovaj postupak budući je iz nalaza razvidno kako je isti sačinjen isključivo prema jednostranim navodima tužiteljice (koja je doktoru opisala svoje "simptome"), a bez da su provedene bilo kakve pretrage kojima bi se na bilo koji način klinički verificirao takav nalaz. Tuženik se u cijelosti protivi prijedlogu tužiteljice da se u slučaju utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu kao dan prestanka radnog odnosa utvrdi dan donošenja prvostupanjske odluke suda. Ovo stoga što za isto nema opravdanja u prethodnom trajanju radnog odnosa tužiteljice kod tuženika a osim toga iz postavljenog tužbenog zahtjeva razvidno je kako tužiteljica nema nikakvu želju, volju ili namjeru vraćati se na rad kod tuženika, zbog čega kao dan prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika može biti isključivo dan donošenja odluke o otkazu. Zaključno, tuženik predlaže sudu da podnesenu tužbu odbaci kao nedopuštenu, odnosno podredno, da u cijelosti odbije postavljeni tužbeni zahtjev. Navodi da se protivi objektivnoj preinaci tužbe iz podneska od 23.5.2025. te ističe prigovor zastare.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, proveo je dokaz saslušanjem svjedoka MT, tužiteljice, zz tuženika ĆT, proveo je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. te je saslušao vještaka. Odbijen je kao suvišan prijedlog tuženika da se sasluša kao svjedok jedan od osnivača društva tuženika VT jer je u ime tuženika saslušan zz LT te je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao bivše radnice od tuženika kao bivšeg poslodavca za utvrđenjem nedopuštenom Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14.1.2020., zahtjev za sudski raskid ugovora o radu s danom 14.7.2022., zahtjev za isplatom razlike plaće i naknade plaće, te za naknadom štete.

6. U ovom stadiju postupka među strankama nije sporno:

- da su tužiteljica i tuženik 20.11.2018. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto prodavač u dućanu,

- da je tuženik 14.1.2020. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu koju je tužiteljica zaprimila 17.1.2020. te je protiv iste podnijela Zahtjev za zaštitu prava preporučenom poštom s povratnicom 27.1.2020. kojeg je tuženik zaprimio 29.1.2020. te na isti nije odgovorio,

- da je tužiteljica preporučenom poštom 28.2.2020. podnijela tužbu.

7. Sporno je postojanje prekluzije i zastare. Sporno je da li su ostvareni razlozi otkaza, da li je tuženik tužiteljicu pisanim putem upozorio na obveze iz radnog odnosa te ju pozvao na iznošenje obrane. Sporno je da li je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14.1.2020. zakonita i dopuštena.

8. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14.1.2020. utvrđeno je da je tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa. Poslodavac u obrazloženju navodi da je 9.1.2020. zaprimio pisani prigovor (e- mail) kojim se jedan od kupaca u poslovnici u kojoj tužiteljica radi žali na njezino ponašanje te navodi kako je tužiteljica u svom odnosu prema kupcima izrazito neprofesionalna, neugodna i bezobrazna. Pisani prigovor od 9.1.2020. je samo posljednji u nizu opetovanih prigovora trećih osoba na način obavljanja poslova i radnih zadataka od strane radnice. Poslodavac je i ranije zaprimao pisane i usmene prigovore kupaca i ostalih radnika kojima se isti žale na neprofesionalno i bezobrazno ponašanje radnice, njezino konstantno tipkanje na mobitel za vrijeme posluživanja kupaca i neobavljanje dnevnih zadataka u poslovnici, njezino konstantno kašnjenje na posao te odlaske s posla zbog bolesti bez naknadnog dostavljanja bilo kakvih dokaza o razlozima navodne privremene nesposobnosti za rad. Navodi se da je o svemu navedenom poslodavac i ranije u nekoliko navrata pisanim i usmenim putem (na radnim sastancima) obavještavao radnicu te ju upozoravao da svoje ponašanje uskladi sa savjesnim, stručnim i profesionalnim načinom ponašanja i obavljanja poslova svog radnog mjesta budući će u protivnom biti prisiljen donijeti odluku o otkazu ugovora o radu. Navodi da je poslodavac i nakon zadnjeg pisanog prigovara na bezobrazluk i ponašanje radnice (9.1.2020.) radnicu pozvao te joj omogućio da iznese svoju obranu sukladno čl. 119. Zakona o radu. Navodi se da je radnica u svojoj usmenoj obrani 11.1.2020. u bitnome navela da i ona svašta doživljava od strane kupaca i se ne želi truditi jer ne vidi smisao. Iz navedenog proizlazi kako su u konkretnom slučaju na strani radnice nesporno utvrđene povrede obveza iz radnog odnosa koje na izrazito negativan način utječu na rad ostalih radnika kod poslodavca i radnu atmosferu općenito te zbog kojih nastavak radnog odnosa radnice kod poslodavca više nije moguć. Navedeno pogotovo imajući u vidu da se u konkretnom slučaju evidentno ne radi o izoliranom slučaju, već o kontinuiranom neprimjerenom načinu ponašanja radnice odnosno o povredama na koje je radnica već u nekoliko navrata bila upozorena od strane nadređenih osoba poslodavca.

9. U konkretnom slučaju radi se o situaciji uređenoj čl. 115. st. 1. podstavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), tj. otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika. Prema citiranom članku poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa. Pri tome je na tuženiku teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz (čl. 135. st. 3. ZR).

10. Prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (čl.119. st. 1. ZR).

11. Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (čl. 119. st. 2. ZR).

12. Nije osnovan prigovor prekluzije istaknut od strane tuženika. Ovo stoga što je napušteno pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH iz revizijske odluke na koju se tuženik poziva te prema aktualnom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH i sudskoj praksi se od datuma zaprimanja zahtjeva za zaštitu prava od strane poslodavca računa rok za podnošenje tužbe. Prema tome, imajući na umu da je tuženik zaprimio zahtjev za zaštitu prava 29.1.2020., te na isti nije odgovorio u daljnjem zakonskom roku od 15 dana, a tužba je podnesena 28.2.2020., proizlazi da je podnesena u daljnjem zakonskom roku od 15 dana, stoga je tužiteljica ostvarila sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa u zakonskom roku a kako to propisuje odredba čl. 133. ZR.

13. Uvidom u Zahtjev za zaštitu prava utvrđeno je da u istome tužiteljica osporava Odluku o otkazu iz istih razloga koje navodi i u tužbi. Posebno ističe da od strane poslodavca nikad nije bila upozoravana ni pisano ni usmeno te da nije bilo nikada nikakvih radnih sastanaka.

14. Nisu osnovani ni prigovor preinake ni prigovor zastare istaknuti po tuženiku. Ovo stoga jer sukladno odredbi čl. 125. st. 3. ZR poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu, na način iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja. Shodno tome, zahtjev za isplatu plaće dospijeva tek pravomoćnošću sudske odluke kojom je otkaz utvrđen nedopuštenim pa ne može biti govora o zastari.

15. Svjedok MT je iskazao da je tužiteljica živjela u njihovom stanu u [adresa] od 2018. do 2019. i svakodnevno odlazila na posao.

16. Tužiteljica je iskazala da joj je poslodavac na ime putnih troškova uplaćivao iznos koji je ona bila dužna dignuti i vratiti poslodavcu, on je to tako od nje tražio. Plaća joj je varirala jer je radila na satnicu, a nisu joj plaćali za npr. bolovanje, odnosno nije imala slobodne dane niti godišnji odmor. Zbog svega navedenoga osjećala se pogođeno i rekla da ne želi vratiti novac koji joj je bio isplaćen kao putni troškovi. Kod tuženika je radila 2 do 3 godine, jedno vrijeme preko studentskog ugovora. U to vrijeme živjela je kod tetke i tetka u Zagrebu. Radni kolege i poslodavac znali su da živi u [adresa]. Poznato joj je da su i drugi zaposlenici vraćali novac poslodavcu jer je radila navedene isplate preko student servisa kod poslodavca. Znala je kupiti kod poslodavca neke proizvode kao što su slušalice i kablovi, o tome bi obavijestila poslodavca putem maila i ostavila novac u ladici. Najskuplji proizvodi bili su zvučnici od otprilike 800,00 kn i UV stakla otprilike vrijednosti 500,00 kn. Nije dobivala račun za proizvod koji je od poslodavca kupila, samo mail. Možda je znala kupiti i svaki mjesec neki proizvod, ali do iznosa od 200,00 kn mjesečno. Nikada od poslodavca nije dobila usmenu ili pisanu opomenu za svoj rad. Znala je jedino zakasniti na posao što ju je poslodavac usmeno opomenuo, ali ništa ozbiljnije od toga. Tužiteljica navodi kako nikada nije vidjela mail - pritužbu koja je predana uz odgovor na tužbu od 09.01.2020 tijekom trajanja svog radnog odnosa, već ga je vidjela prvi put u ovom sudskom postupku. Dana 11.01.2020. nije se osjećala ugodno i smatrala je da nije pravedno da mora vraćati novac koji joj je uplaćen na račun. Dočekali su je oba poslodavca u poslovnici, rekli joj da vrati novac, i ona je dala 180,00 kn za slušalice koje je kupila od poslodavca, a za ostatak je rekla da ne želi vratiti jer novac pripada njoj. Rekli su joj da ode na bankomat i digne novac, a ona je predložila da uplati novac putem Internet bankarstva što poslodavac nije prihvatio. Nakon toga rekli su joj da je dobila otkaz, pa je vratila ključ poslovnice. Toga dana nisu joj rekli da bi prekršila neke druge obveze iz radnog odnosa. Tema razgovora nije bila nikakva pritužba od 09.01., nikada nije vidjela tu pritužbu sve dok joj odvjetnica to nije pokazala tijekom ovog sudskog postupka. Mailom joj je poslan sporazumni otkaz i napisano je da ga potpiše i vrati. Nije željela potpisati sporazumni raskid jer je smatrala da je to nepravedno. Nakon što je otvorila bolovanje kod svoje doktorice dostavljen joj je izvanredni otkaz. Ne sjeća se koliko puta je zakasnila na posao u razdoblju od 6 mjeseci prije prestanka radnog odnosa. Ukoliko bi otišla ranije s posla, to bi učinila samo uz dozvolu poslodavca. Znali su jesti u dućanu, ali ostavila bi hranu ukoliko je bilo potrebno poslužiti kupca. Radila je u dućanu s mobitelima pa je znala i na svoj mobitel dok su kupci bili prisutni odgovarati npr. poslodavcu na njegov mail. Znala je izbivati iz dućana kada bi odlazila na wc koji nisu imali u dućanu. Znala je komunicirati pred kupcima s poslodavcima ukoliko bi joj trebala povratna informacija za popust ili slično. Ukoliko ju je netko pitao za maskice od mobitela uobičajeno bi se digla i pokazala maske rukom jer su bile složene od gore prema dolje. Tako su bile obučene od poslodavca. Navodi da su snimke i slike koje prileže spisu vjerodostojne. Živjela je u Zagrebu što je poslodavac i znao, ali bila je prijavljena u [adresa] gdje joj se nalazio i liječnik opće prakse.

17. Zz tuženika ĆT je iskazao da je početkom 2018. godine tužiteljica preko student servisa došla raditi u njegovu tvrtku. Tužiteljica je znala kasniti i javiti se, a znala je i kasniti pa se ne javiti, o tome su dobili saznanja od druge osobe koja je radila s njom u smjeni. U jednom trenutku JT ih je zamolila da je prime u radni odnos zbog gubitka studentskih prava što su on i drugi suvlasnik tvrtke odlučili i učiniti, pa su sjeli s tužiteljicom i dogovorili uvjete rada. Dogovoreno je da se tužiteljici isplaćuje plaća i dva prijevoza, jedan za Zagreb, drugi do [adresa] i od [adresa] do Zagreba. Računovodstvo je utvrdilo da je tužiteljica prijavljena u [adresa], a i sama tužiteljica dostavila im je potvrdu Čazmatransa o troškovima prijevoza. Navodi da je JT imala grif za prodaju, ali njezin radni učinak se 2019. počeo smanjivati, a sve je kulminiralo kada mu je rekla da joj je svejedno da li radi ili ne radi odnosno da joj je svejedno da li se zalaže u poslu ili ne. U siječnju je stigao i mail koji prileži spisu, a u kojem kupac iznosi nepravilnosti u radu tužiteljice. Kada je predočio ovaj mail JT ona je rekla da ju nije briga. Zbog svega navedenoga rekao joj je da je dobila otkaz. Bili su prisutni njih troje – CT, on i JT. Tužiteljica je tada otvorila bolovanje, te su joj nakon toga poslali sporazumni otkaz, ali ona nije htjela s njima razgovarati, odbijala je svaki kontakt, a kako je nisu mogli dobiti donijeli su odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Bilo mu je poznato da JT jede pred kupcima, odlazi ostavivši dućan, priča na mobitel i slično, upozoravali su je više puta usmeno na navedeno ponašanje, ona je govorila da to više neće činiti, ali je i dalje nastavila s istim ponašanjem. Imao je saznanja o ponašanju tužiteljice preko njezinih kolega, ali tek pregledom video snimki utvrdili su kojeg je razmjera to ponašanje. Fleksibilno radno vrijeme dogovorili su sporazumom s tužiteljicom. Nije im bio cilj vraćanje dijela plaće od strane tužiteljice u slučaju da ne bude na poslu cijelo radno vrijeme, već im je bio cilj da poštuje uvjete vezano uz radno vrijeme. Razlika u plaći koju je tužiteljica bila dužna vraćati proizlazi iz neplaćenih slobodnih dana koje je ona koristila. Tužiteljica je znala kupiti artikle u našoj trgovini jer su zaposlenici imali veći popust. Tužiteljici su predočili pritužbu odnosno mail kupca ZT od 09.01. Rekli su što se dogodilo, a taj dan su navečer pogledali i video zapis. Tužiteljica je odgovorila da nju uopće nije više briga. Mail od 09.01. se odnosi na tužiteljicu jer je ona jedina osoba koja je nosila naočale. Misli da je J bila sa tužiteljicom u smjeni 09.01. Nije upozorio J na ponašanje, već je ona samo kao i drugi zaposlenici upoznata sa sadržajem maila. Navodi da se zaposlenicima isplaćivao bonus u slučaju kada dućan prijeđe određeni rang financijske zarade. Bonus su isplaćivali na račun zaposlenika. Bonus je bio uračunat u ukupnu plaću i nije se posebno specificirao kao bonus. Iz viber poruke od 11.1.2020. dostavljene uz tužbu navodi da se vidi da tužiteljica nije vratila novac, zadržala ga je za sebe i time prekršila prethodni dogovor. Ne zna koliko slobodnih dana je u prosincu 2019. iskoristila tužiteljica. O slobodnim neplaćenim danima evidenciju je vodilo računovodstvo. Misli da je tužiteljica prema ugovoru imala 24 dana godišnjeg odmora i da je godišnji odmor bio plaćen. Bonus se dodjeljivao svim radnicima u trgovini koja je prešla rang-iznos zarade, a odnosio se isključivo na rad trgovine, a ne na rad pojedinačnog zaposlenika.

18. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao istinit jer je iskazivala uvjerljivo i u skladu sa ispravama u spisu dok nije prihvatio iskaz zz tuženika u dijelu gdje navodi da je tužiteljica više puta usmeno upozorena te da joj je dana mogućnost obrane niti u dijelu isplate plaće jer te navode nije uspio potkrijepiti nikakvim drugim dokazima.

19. Imajući u vidu samu narav povreda za koje se tužiteljicu tereti, nisu postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da radnika pisano upozori na obveze iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, a tuženik to ovdje nije učinio.

20. Naime, ovaj sud je stava da, čak da je tuženik i dokazao povrede koje stavlja na teret tužiteljici, iste ne bi opravdavale davanje otkaza tužiteljici, već bi stvorile obvezu za tuženika da prethodno pisano upozori tužiteljicu na te obveze iz radnog odnosa i ukaže joj na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza.

21. Neosnovane su tvrdnje tuženika „da je u nekoliko navrata pisanim i usmenim putem (na radnim sastancima) obavještavao radnicu te ju upozoravao da svoje ponašanje“ jer to nikakvim dokazima nije uspio dokazati. Upravo suprotno, iz sms prepiske u spisu proizlazi da je suradnja između tužiteljice i nadređenih bila prijateljska. Tako primjerice sms poruka od 10.1.2020. (list 474) gdje tužiteljica piše „otišla bi ranije doma, nema ljudi tu..“, ĆT (zz tuženika) odgovara „odi u 12“ ili sms poruka sa Ć od 12.10.2019. kada Ć (osnivač/član društva tuženika) piše: „Odi ranije doma“ ili „Ubijam ti vrijeme flertom i još ti kažem da ideš ranije…“

22. Nadalje, tuženik je, na temelju čl. 119. st. 2. ZR, bio dužan omogućiti tužiteljici kao radniku da iznese svoju obranu prije izvanrednog otkaza, a što je propustio učiniti, niti je u ovom postupku tvrdio da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Tvrdnju da je tužiteljici omogućeno usmeno iznošenje obrane tuženik ničim nije uspio dokazati. Da je poslodavac radnici omogućio obranu, razumljivo je da bi to pisano dokumentirao.

23. Suprotno tvrdnjama tuženika, iz maila tužiteljice od 13.01.2020. (list 18) ne proizlazi da je tužiteljici omogućeno iznošenje obrane, već isti e-mail samo potvrđuje navode tužiteljice da su je 11.01.2020. na poslu dočekali zz tuženika ĆT i član društva VT te da su joj usmeno izrekli otkaz. Kada se navodi iz e- maila tužiteljice od 13.1.2020. dovedu u vezu s e-mailom ĆT od 13.1.2020. (list 18) tj. odgovorom upućenim tužiteljici, a kojim tuženik šalje tužiteljici Sporazum o prestanku ugovora o radu, proizlazi da je tužiteljici doista 11.1.2020. usmeno izrečen otkaz te joj je tuženik nakon dva dana tj. 13.1.2020. poslao Sporazum o prestanku ugovora o radu, a koji ona nije htjela potpisati, da bi joj potom 14.1.2020. izvanredno otkazao ugovor o radu.

24. Uostalom, upravo e-mail ĆT od 6.2.2020. (list 17) gdje piše:

„Predlažemo da te sutra kontaktira naša odvjetnica vezano za tvoju posljednju žalbu. Naime, u zadnjoj rečenici si iskazala želju da se nagodiš na miran način, mi također mislimo da je to svima u interesu i ne želimo nikome loše i da ti u početku tvoje radne karijere stoji izvanredni otkaz i gubitak naknade s burze. To je bila nužda zbog odbijanja suradnje. Ukoliko odlučiš surađivati (ne trebaš s nama ako ne želiš, možeš s našom odvjetnicom) možeš/mo sve riješiti brzo i efikasno.“

dokazuje kako je tuženik samo želio prekinuti radni odnos s tužiteljicom te joj je zato i nudio na potpis Sporazum o prestanku ugovora o radu, pa kada ona to nije potpisala, dao joj je izvanredni otkaz od 14.1.2020. jer je to bila „nužda zbog odbijanja suradnje“.

25. Stoga, suprotno navodima tuženika, ova e-mail prepiska a niti sms prepiska u spisu zasigurno ne dokazuje činjenicu da je tužiteljica pozvana na iznošenje obrane, te da je ista dala obranu, niti da je prethodno bila pisano upozorena na obveze iz radnog odnosa.

26. Treba istaknuti da sudska praksa nedvojbeno potvrđuje da se uskraćivanje prava radniku na iznošenje obrane i nedostatak pisanog upozorenja uz ukazivanje na mogućnost otkaza ugovora o radu dozvoljava i tolerira samo kad je riječ o radnicima koji su se, primjerice, već više puta oglušili na prethodne opomene poslodavca ili koji su uzrokovali verbalni ili fizički obračun s kolegama ili s poslodavcem ili koji su istu povredu ili iste povrede obveza iz radnog odnosa činili tijekom nekog dužeg vremenskog razdoblja ili koji su oštetili poslodavca za značajnije iznose novca itd.

27. Po stavu ovog suda, u ovom slučaju nije bilo nikako opravdano ni zakonito otkazati ugovor o radu tužiteljici bez pisanog upozorenja kojim se ukazuje na mogućnost otkazivanja ugovora o radu, i bez mogućnosti da radnik iznese obranu kako to propisuje odredba članka 119. ZR, a što je uostalom potvrđeno odlukom Vrhovnog suda RH pod posl. brojem Revr-1448/2011.

28. Slijedom navedenog, imajući u vidu činjenicu da tuženik nije prethodno upozorio tužiteljicu na obveze iz radnog odnosa, te da tuženik nije pozvao tužiteljicu na iznošenje obrane, što je sve tuženik bio dužan učiniti kako to propisuje odredba čl. 119. st. 1. i 2. ZR, Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14.1.2020. je nedopuštena stoga je trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev pod točkom I izreke.

29. S obzirom da je sud utvrdio otkaz nedopuštenim zbog postupovnih povreda iz čl. 119. ZR, nije bilo potrebe za ocjenom da li je tužiteljica počinila povrede za koje se tereti, kao suvišnim.

30. S obzirom da je tužiteljica izrazila želju za prestanak ugovora o radu kod tuženika jer su odnosi među strankama narušeni, a što je njezino pravo sukladno odredbi čl. 125. st. 1. ZR, sud je utvrdio prestanak ugovora o radu između stranaka i to s danom 17.4.2022. imajući na umu činjenicu da se tužiteljica zaposlila kod drugog poslodavca s danom 18.4.2022. (list 595 – potvrda HZMO).

31. Na okolnost utvrđenja visine naknade plaće i razlike plaće provedeno je knjigovodstveno – financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. te iz nalaza i mišljenja vještaka od 20.06.2024. proizlazi da bi tužiteljica u razdoblju prije raskida ugovora tužiteljica kod tuženika ostvarila ugovorenu prosječnu plaću u iznosu od 5.803,33 kn, odnosno bruto 1.089,74 eura. Razlika između očekivane bruto plaće iskazane pod nazivom zarada u e-mailovima i bruto plaće po Ugovoru o radu iznosi 3.460,57 EUR (Tabela 2 stupac 5). Razlika između očekivane neto plaće za siječanj 2020. godine u odnosu na isplaćenu neto plaću iznosi 37,49 EUR (Tabela 4 stupac 5).

32. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka navodeći da ne postoji nikakva "stvarno ugovorena neto plaća tužiteljice" te je bruto plaća ona iz Ugovora o radu od 20.11.2018. te da ista odgovara isplaćenim iznosima iz prometa po računu tužiteljice od 1.8.2018. do 4.2.2020.

33. Tužiteljica je predložila dopunu vještačenja na način da se pored neto iznosa iskažu i bruto iznosi za vrijeme od veljače 2020. do 18.4.2022.

34. U dopuni nalaza i mišljenja vještak je dao izračun neto plaće u bruto za prosinac 2018. od bruto 9.022,46 kn, odnosno razlika od 567,05 eura između bruto očekivane plaće i bruto ugovorene plaće po ugovoru o radu.

35. Tuženik opet ponavlja da je tužiteljici isplaćivana plaća u bruto iznosu od 4.750,00 kn prema sklopljenom ugovoru o radu.

36. Sud je saslušao vještakinju Blašković koja je iskazala da bi prosječna bruto plaća na temelju neto plaće iz Tabele 3. iznosila 8.210,62 kune, odnosno primjenom fiksnog tečaja konverzije 1.089,74 eura. Bruto iznos plaće je izračunavan sukladno zadatku, ne radi se o knjigovodstvenim ispravama već o e-mailima. Vršila je uvid u obračune plaća, u one koje su u spisu. Prema ugovoru o radu bruto plaća tužiteljice bi iznosila 4.750,00 kuna. U nalazu i mišljenju bruto ugovorena plaća uzet je obzir prilikom izračuna na način kako je to bilo zatraženo zadatkom vještačenja i to tako da je izvršena izračun razlike bruto očekivane plaće u odnosu na bruto ugovorenu plaću po ugovoru o radu, a koji izračun je dan u Tabeli 2. Očekivanu bruto plaću je izračunavala u skladu sa e-mailovima točno navedenim u zadatku te nije ulazila u pravno pitanje što bi s pravnog aspekta bila bruto ugovorena plaća. U odnosu na troškove prijevoza navodi kako su isti obrađeni na str. 5 nalaza gdje je utvrđeno da su se isplaćivali troškovi prijevoza na relaciji [adresa] – [adresa]. Nije se upuštala u ocjenu toga da li je tužiteljica prebivala u [adresa] ili u [adresa] budući da to nije u domeni financijskog vještaka već je samo utvrdila da su tužiteljici troškovi prijevoza bili isplaćeni za relaciju [adresa] – [adresa].

37. Tuženik je i dalje prigovarao nalazu vještaka te je sukladno prijedlogu tuženika vještakinja napravila drugu dopunu nalaza i mišljenja od 14.02.2025. na način da iznos za isplatu iz obračunske liste za studeni i prosinac 2018. umanji za gradski prijevoz te na tako utvrđeni neto utvrdi tzv. bruto 1, uzevši u obzir činjenicu da iz ugovora o radu i platnih lista proizlazi kolika je ugovorena bruto plaća tužiteljice kao i da iz isprava i osobnih dokumenata proizlazi da tužiteljica ima prebivalište u [adresa]. Slijedom navedenog, vještak je dao dvije varijante izračuna.

U varijanti A. vještak je prema prijedlogu tužitelja utvrdio bruto plaću tužiteljice za mjesec studeni i prosinac 2018. godine na način da utvrđeni iznos za isplatu umanjen za gradski prijevoz predstavlja neto iznos. Bruto plaća za studeni 2018. iznosi 3.895,79 kn, a za prosinac 2018. 7.420,26 kn. Razlika plaće u eurima je 259,14 eura za studeni 2018. te 354,40 eura za prosinac 2018.

U varijanti B. vještak je, prema prijedlogu tuženika, utvrdio bruto plaću tužiteljice za mjesec studeni i prosinac 2018. godine na način da utvrđeni iznos za isplatu umanjen za gradski i izvangradski prijevoz, odnosno za troškove prijevoza za relaciju [adresa], predstavlja neto iznos. Bruto plaća za studeni 2018. iznosi 1.943,28 kn, a za prosinac 2018. 4.750,00 kn i u toj varijanti nema razlike plaće.

38. Nakon što je vještakinja Blašković saslušana i dala drugu dopunu nalaza i mišljenja stranke nisu više prigovarale te je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje, kako pisani, tako i usmeni te dopune nalaza i mišljenja, kao vjerodostojnu i stručnu pomoć u dokazivanju.

39. U odnosu na prigovore tuženika ističe se da iz dokaznog postupka i to iskaza tužiteljice i svjedoka MT te isprava u spisu proizlazi da je stvarno ugovorena neto plaća tužiteljice različita od one u ugovoru o radu. Naime, iz redovite (mjesečne) email korespondencije tužiteljice i odgovornih osoba proizlazi kako je poslodavac interno svaki mjesec tužiteljici obračunavao plaću ovisno o broju odrađenih sati, a da joj je putem računa uplaćivao jedan iznos plaće koji je predviđen ugovorom o radu uvećan za prijevoz a kako bi si umanjio ukupan trošak plaće tužiteljice te da je uplatama na ime prijevoza (koji iznosi ne podliježu oporezivanju) tužiteljici dijelom isplaćivao / nadoknadivao stvarno ugovorenu netu plaću, a sve to kraj činjenice da je tužiteljica stanovala u [adresa] i nije imala troškove prijevoza.

40. Stoga nije prihvaćen iskaz zz tuženika u dijelu gdje navodi da je tužiteljica morala vraćati dio plaće na okolnost iskorištenih slobodnih dana jer takvo postupanje osim što nije zakonito nije ni životno logično. Naime, kada se u obzir uzme korespondencija stranaka jasna je intencija tuženika - da razliku između stvarno ugovorene plaće i plaće predviđene ugovorom o radu isplati na ruke i putem dodataka na ime prijevoza koji ne podliježu oporezivanju.

41. Slijedom toga, sukladno drugoj dopuni nalaza stvarna neto plaća tužiteljice za mjesec studeni 2018. iznosila je 3.166,63 kune (neto plaća iz obračunske liste - 1.554,63 kune + 1.922,00 kune isplaćen na ime fiktivnog prijevoza [adresa] umanjen za gradski prijevoz Zagreb 360,00 kune), odnosno bruto iznos od 3.895,79 kuna. Znači tuženik je tužiteljici na ime bruto iznosa ostao dužan iznos od 1.952,51 kune (stvarno ugovoreni bruto 3.895,79 - 1.943,28 isplaćen bruto prema obračunskoj listi br. 36), odnosno 259,14 eura.

42. Sukladno drugoj dopuni nalaza i obračunskoj listi broj 45 od 31. 12. 2018. stvarna neto plaća tužiteljice za mjesec prosinac 2018, iznosila je 5.362,00 kune (neto plaća iz obračunske liste 3.800,00 kn + 1.922,00 kn isplaćen na ime fiktivnog prijevoza [adresa] umanjen za gradski prijevoz Zagreb 360,00 kune), odnosno bruto iznos od 7.420,26 kn. Znači tuženik je tužiteljici na ime bruto iznosa ostao dužan iznos od 2.670,26 kune (stvarno ugovoreni bruto 7.420,26 - 4.750,00 isplaćen bruto prema obračunskoj listi br. 45), odnosno 354,40 eura.

43. Za siječanj, veljaču i ožujak 2019. neto plaća, a s obzirom na to da nije išao pripadajući mail tuženika o povratu kakvog iznosa kako je to tuženik redovito radio, iznosila je 5.362,00 kn odnosno bruto iznos od 7,420,26 kn. Za navedene mjesece tuženik je na ime bruta tužiteljici isplatio iznos iz ugovora, odnosno iznos od 4.750,00 kuna, umjesto iznosa od 7.420,26 kuna, znači tužiteljici je ostao dužan iznos od 2.670,26 kuna odnosno iznos od 354,40 eura na ime bruta.

44. Za razdoblje od travnja 2019. do siječnja 2020. razlika plaće utvrđena je osnovnim nalazom i mišljenjem vještaka od 20.6.2024. u tabeli 2., odnosno ukupno 3.460,57 eura.

45. Imajući na umu zaključak vještaka da prosječna plaća tužiteljice iznosi 1.089,74 eura, to za razdoblje od otkaza do sudskog raskida, tj. od veljače 2020. do 18.4.2022. tužiteljici pripada mjesečni iznos od 1.089,74 eura.

46. S obzirom da je tužiteljica podneskom od 26.5.2025. u cijelosti uskladila tužbeni zahtjev u dijelu isplate razlike plaće i isplate naknade plaće s utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka, a koja utvrđenja je prihvatio ovaj sud kako je to ranije obrazloženo, trebalo je u cijelosti prihvatiti postavljene tužbene zahtjeve pod točkama III. i IV. izreke i dosuditi tužiteljici s osnove razlike plaće od studenog 2018. do siječnja 2020. ukupan iznos od 5.049,31 eura te s osnove naknade plaće za razdoblje od veljače 2020. do travnja 2022. ukupan iznos od 28.932,60 eura, a sve pozivom na odredbu čl. 95. st. 3. ZR jer radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

47. Prema odredbi čl. 125. st. 1. ZR tužiteljica je ostvarila pravo na naknadu štete zbog sudskog raskida u visini od 3 mjesečne plaće koliko i traži jer je to zakonski minimum, a što ukupno iznosi 3.269,22 eura.

48. Ostali navodi stranaka kao irelevantni za odluku nisu posebno cijenjeni.

49. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, a u vezi s čl. 92. st. 4. ZR u dijelu isplate plaće. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO koja je propisana za ostale odnose. Izuzeta je isplata zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće. Zatezne kamate na naknadu štete zbog sudskog raskida teku od presuđenja.

50. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP, te su troškovi dosuđeni tužiteljici koja je u cijelosti uspjela u postupku, sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

51. Tužiteljici je priznat trošak za:

- sastav tužbe od 1.000,00 eura (Tbr. 7/1),

- zastupanje na ročištu 1.6.2020. od 500,00 eura (Tbr.9/2),

- sastav podneska od 4.6.2020. od 1.000,00 eura (Tbr.8/1),

- sastav podneska od 16.6.2020. od 1.000,00 eura (Tbr.8/1),

- zastupanje na ročištu 5.5.2023. od 1.000,00 eura (Tbr.9/1),

- zastupanje na ročištu 1.6.2023. od 1.000,00 eura (Tbr.9/1),

- zastupanje na ročištu 18.9.2023. od 1.000,00 eura (Tbr.9/1),

- zastupanje na ročištu 28.9.2023. od 1.000,00 eura (Tbr.9/1),

- sastav podneska od 28.10.2024. od 50,00 eura (Tbr.8/4),

- zastupanje na ročištu 16.12.2024. od 1.000,00 eura (Tbr.9/1),

- sastav podneska od 26.5.2025. od 1.000,00 eura (Tbr.8/1),

- zastupanje na ročištu 17.6.2025. od 1.000,00 eura (Tbr.9/1),

što ukupno iznosi 10.550,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) te troškove vještačenja od 364,99 eura, trošak tužiteljice ukupno iznosi 13.552,49 eura.

52. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav ostalih podnesaka jer nisu bili neophodni za vođenje postupka ni za zastupanje na ročištu za objavu presude (nije mu nastao).

53. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

54. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 18. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćnici