Poslovni broj: Us I-390/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Marijane Vidaković kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Pavić odvjetnik u Splitu, Svačićeva 4, protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Zadar, Ulica Božidara Petranovića 8, OIB: 56204655363, radi održavanja komunalnog reda, nakon održane usmene i javne rasprave, zaključene 18. srpnja 2025., a objavljene 18. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA:UP/II-363-01/25-01/30, URBROJ: 2198-07-03/3-25-2 od 7. veljače 2025., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženog tijela Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA:UP/II-363-01/25- 01/30, URBROJ: 2198-07-03/3-25-2 od 7. veljače 2025., odbijena je žalba IN iz [adresa], ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja komunalnog redara, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša Grada Zadra, Klasa: UP/I- 363-04/25-01/21, Urbroj: 2198/01-9/4-25-3 od 22. siječnja 2025.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem KLASA:UP/II-363-01/25-01/30, URBROJ: 2198-07-03/3-25-2 od 7. veljače 2025., u točci 1. izreke nalaže se stranci ĆN, da ukloni preklopnu rampu u vlasništvu stranke postavljenu bez odobrenja na dijelu javne površine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da navedenu površinu dovede u prvobitno stanje.

Točkom 2. izreke riješeno je da je radnju uklanjanja preklopne rampe s javne površine počinitelj dužan izvršiti u roku tri (3) dana po dostavi ovog rješenja, a u protivnom će se izvršenje ovog rješenja provesti od strane ovog Upravnog odjela putem trećih osoba, a na trošak izvršitelja.

Točkom 3. izreke riješeno je ukoliko stranka ne postupi po ovom rješenju da će se izdati obvezni prekršajni nalog.

Točkom 4. izreke riješeno je da će troškove izvršenja snositi stranka, o čemu će se donijeti poseban zaključak.

Točkom 5. izreke riješeno je da žalba izjavljena na ovo rješenje ne odgađa izvršenje rješenja.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom navodeći da se osporavanim rješenjem krše tužiteljeva temeljena ljudska prava i to pravo vlasništva koje da mu je zagarantirano Ustavom Republike Hrvatske te Konvencijom. Ističe kako tuženik kao predstavnik javne vlasti na predmetnoj nekretnini ne polaže nikakva prava, niti da ima ikakve ovlasti jer da je ista u vlasništvu tužitelja te kao dokaz na navedenu tvrdnju dostavlja verificirani vlasnički list u odnosu na nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], ujedno navodeći da je uvidom u zk izvadak razvidno da navedena nekretnina nije „javni put“, a kako da se to paušalno navodi u prvostupanjskom, a poslije i drugostupanjskom rješenju već da se radi o kući s dvorištem površine 4741 m2, te da Grad Zadar nije jedan od suvlasnika. Stoga da je tuženik potpuno netočno i pogrešno utvrdio činjenično stanje jer da je privatno zemljište utvrdio kao javni put, te da je pri tom u cijelosti zanemario i načelo povjerenja u zemljišne knjige, a koje miješanje javne vlasti u privatno vlasništvo tužitelja da predstavlja direktno kršenje ustavom zagarantiranih prava tužitelju te očito prekomjerno miješanje javne vlasti u privatno vlasništvo. Nadalje navodi, da su jedine i aktivno legitimirane osobe koje bi mogle tražiti eventualno uklanjanje navedene rampe upisani suvlasnici i to u građanskoj parnici, dok da Grad Zadar u ovom postupku očigledno zloupotrebljava svoje javne ovlasti. Ističe kako se sporna rampa ne nalazi na javnoj površini, da navedena nekretnina nije javni put, a što da se može utvrditi uvidom u vlasnički list pa da stoga odobrenje Grada Zadra za postavljanje navedene rampe nije ni bilo potrebno te da Grad Zadar nema ovlasti za uklanjanje iste. Na navedene okolnosti predlaže saslušati u svojstvu svjedoka uređujućeg komunalnog redara GN. Nadalje navodi da je spisu priložen Zapisnik o izvršenom nadzoru komunalnog redara sastavljen dana 13. siječnja 2025. u [adresa], u kojem se navodi kako je očevid izvršen na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], dok da je u prvostupanjskom i drugostupanjskom rješenju navedeno da je rampa postavljena na k. č. [katastarska čestica]. Također navodi da su svi žalbeni navodi tužitelja samo paušalno osporeni drugostupanjskim rješenjem tuženika bez valjanog obrazloženja, a što da osporavano rješenje čini arbitrarnim te da proizvodi pravnu nesigurnost, jer da tuženik svoj stav da privatno vlasništvo suvlasnika zgrade predstavlja javnu površinu obrazlaže primjenom članka 2. Odluke o komunalnom redu Grada [adresa], a koji zaključak drugostupanjskog tijela ne samo da je suprotan načelu povjerenja u zemljišne knjige, nego da direktno ograničava pravo vlasništva tužitelja, te da je u potpunosti pogrešan. Tužitelj navodi da iz samog stanja na terenu proizlazi kako je tuženik u potpunosti pogrešno utvrdio činjenično stanje s obzirom na činjenicu da je preklopna rampa postavljena na mjestu koje tužitelj svakodnevno koristi (kao i ostali suvlasnici stambene zgrade) od 1960-ih godina kao parkirno mjesto ispred zgrade te da činom postavljanja rampe nije onemogućen prolaz niti automobilima, niti osobama na prostoru između zgrada. Da je predmetna površina privatna površina namijenjena parkiranju vozila u privatnom vlasništvu, a ne javna površina namijenjena svima pod jednakim uvjetima. Slijedom navedenog da je tuženik pogrešno primijenio navedene odredbe Odluke o komunalnom redu Grada [adresa] s obzirom da se navedeni članci odnose na javne površine, a predmetna nekretnina da je privatno vlasništvo. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da Sud donese presudu kojom će poništiti osporavano rješenje tuženog tijela te obvezati tuženika da tužitelju naknadi trošak upravnog spora.

4. Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu u cijelosti je ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja.

5. Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 18. srpnja 2025. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao, opunomoćenik tužitelja u cijelosti je ustrajao u navodima tužbe te je odustao od prijedloga za izvođenjem dokaza saslušanja komunalnog redara GN.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela, koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, te svih isprava koje su istome priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

7. Opunomoćenik tužitelja je popisao i zatražio naknadu troškova upravnog spora.

8. Tužba tužitelja nije osnovana.

9. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA:UP/II-363-01/25-01/30, URBROJ: 2198-07-03/3-25-2 od 7. veljače 2025.

10. Među strankama je sporno je li u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja pravilno utvrđeno činjenično stanje od kojeg ovisi pravilna primjena materijalnog prava.

11. Spisu tuženog tijela priložen je Zapisnik o izvršenom nadzoru komunalnog redara Klasa: 363-04/25-01/21, Urbroj:2198/01-9/4-25-1 od 13. siječnja 2025. prema kojem je komunalni redar utvrdio da je na k. č. [katastarska čestica] K.O., pravilno k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], postavljena preklopna rampa namijenjena zabrani parkiranja i prolaza vozila, te da je IN vlasnik jedne od više protupravno postavljenih preklopnih rampi na lokaciji Branimirova obala kod kućnog broja 26 namijenjenih zabrani parkiranja vozila, a kako to proizlazi iz fotografija priloženih Zapisniku.

12. Kod takvog utvrđenja, prvostupanjskim rješenjem tužitelju je naloženo uklanjanje preklopne rame postavljene bez odobrenja i vraćanje u prvobitno stanje. Takav je zaključak prihvaćen i osporavanim drugostupanjskim rješenjem tuženika, prema čijoj je ocjeni, prvostupanjsko rješenje doneseno u pravilnoj primjeni Odluke o komunalnom redu (Glasnik Grada Zadra, br. 08/19, 02/20, 09/20, 12/22, 8/23; u daljnjem tekstu: Odluka).

13. Prema članku 2. točci 1. Odluke javnom površinom smatra se javna prometna površina: ulice, ceste, trgovi, pločnici, javni prolazi, javne stube, prečaci, šetališta, uređene plaže, biciklističke i pješačke staze, pothodnici, podvožnjaci, nadvožnjaci, mostovi, tuneli. Po prirodi stvari to su površine namijenjene odnosno dostupne neodređenom broju korisnika.

14. Prema članku 73. stavak 2. Odluke na javnim površinama bez odobrenja odnosno suprotno odobrenju nadležnog tijela gradske uprave nije dozvoljeno postavljanje bilo kakvih predmeta, objekata, uređaja i naprava.

15. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, a imajući na umu odredbu članka 73. Odluke kojom je propisano da se svi protupravno postavljeni predmeti na javnim površinama moraju ukloniti, a prema stavku 2. nije dozvoljeno postavljanje bilo kakvih predmeta, objekata, uređaja i naprava na javnim površinama bez odobrenja, odnosno suprotno odobrenju nadležnog tijela gradske uprave te prema stavku 3. rješenje o uklanjanju predmeta donosi komunalno redarstvo, to je tužitelju naloženo uklanjanje navedene rampe.

16. Iz izloženog proizlazi da je tijekom postupka pravilno utvrđeno da je predmetna preklopna rampa stavljena na površinu koja po svojoj naravi predstavlja javnu površinu, bez odobrenja nadležnog tijela gradske uprave. Činjenica da se navedena površina nalazi ispred zgrade, čiji je tužitelj suvlasnik, ne dovodi do drukčijeg zaključka, jer tijekom upravnog postupka, kao ni ovog spora nije dostavljen odgovarajući dokaz da bi se radilo o površini koja služi redovitoj uporabi zgrade odnosno ustanovljenom pravu suvlasnika zgrade koje bi isključivalo pravo drugih na korištenje iste, niti to proizlazi iz dostavljenog zk izvatka za predmetnu k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], na koji izvadak se tužitelj poziva.

17. Pored toga, u spisu nema dokaza da bi tužitelj nadležnom tijelu gradske uprave (u čijoj je nadležnosti izdavanje takvog odobrenja) postavio zahtjev za postavljanje preklopne rampe. U slučaju da takav zahtjev tužitelj postavi, a nadležno tijelo o zahtjevu ne odluči i ne dostavi rješenje, tužitelj može u smislu članka 101. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, 110/21) izjaviti žalbu.

18. Tužbeni navodi tužitelja da predmetna k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] nije javna površina već privatno vlasništvo te da se ne radi o javnom putu, nisu osnovani, niti su od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, budući da tužitelj nije dostavio dokaz iz kojeg bi proizašlo da su druge osobe isključene od korištenja predmetnog prolaza, a prema odredbi članka 60. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18., dalje: ZKG) javno prometne površine, su između ostalog, i javni prolazi, te se javni prolazi također prema odredbi članka 2. točke 1. Odluke u smislu te odluke smatraju javno prometnom površinom.

19. Pored navedenog, tužitelj neosnovano osporava nadležnost komunalnog redara, budući da je odredbom članka 116. stavka 1. ZKG-a propisano da mjere za održavanje komunalnog reda propisane Odlukom o komunalnom redu komunalni redar naređuje rješenjem osobi koja je povrijedila Odluku odnosno osobi koja je obvezna otkloniti utvrđenu povredu.

20. Nadalje, odredbom članka 77. stavka 1. alinejom 6. Odluke propisano je da je u obavljanju nadzora nad provedbom te Odluke komunalni redar ovlašten rješenjem ili na drugi propisani način narediti fizičkim i pravnim osobama mjere za održavanje komunalnog reda propisane tom Odlukom odnosno druge mjere propisane zakonom, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno. Naprijed navedeno pravno shvaćanje izraženo je u recentnoj upravno sudskoj praksi, pa tako primjerice i u Presudi Visokog upravnog suda RH posl. br. Usž-2894/2024-2 od 14. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda ovog suda posl. br. UsI-173/2024-6 od 14. veljače 2025.

21. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, kako to isti neosnovano smatra već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

22. Nije od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari ni tužbeni navod tužitelja da je u Zapisniku navedeno da je očevid izvršen na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a da je u osporavanom prvostupanjskom te drugostupanjskom rješenju navedeno da je rampa postavljena na k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] jer iz isprava priloženih spisu te činjenica utvrđenih u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja nespornim proizlazi da se radi o očitoj omašci u pisanju. Ni ostali tužbeni navodi koji su usmjereni na povredu prava vlasništva, povredu načela povjerenja u zemljišne knjige te povredu ustavnih prava, nisu od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari već ih ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim i paušalnim.

23. Slijedom naprijed navedenog, pravilno je postupilo tuženo tijelo kada je donijelo osporavano rješenje, a tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost naprijed navedenih nespornih utvrđenja.

24. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

25. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

26. Obzirom da tužitelj nije uspio u sporu, to je valjalo u skladu s naprijed citiranom odredbom čl.147. st. 1. ZUS-a odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora te riješiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 18. kolovoza 2025.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

- tužitelju po opunom.

- tužitelja pozvati na uplatu pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 eura i pristojbe za presudu u iznosu od 66,36 eura, po pravom.

- tuženiku

- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti

- u spis

- kal. pravomoćnosti do 20.10.2025.