Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž -1238/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački Holding d.o.o. – podružnica Zagrebparking, Ulica Grada Vukovara 41, Zagreb, OIB: 85584865987, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župić i partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika GŠ, [adresa], G, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Belušić, odvjetnik u Labinu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Puli- Pola pod poslovnim brojem Povrv-131/2024 od 06. prosinca 2024., 18. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola pod poslovnim brojem Povrv-131/2024 od 06. prosinca 2024. u točkama I i II izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odlučeno je da se održava na snazi platni nalog koji je sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Fabiane Kliman iz Rovinja pod poslovnim brojem: Ovrv-16/2024 od 9. veljače 2024. te naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 66,36 eur sa zakonskim zateznim kamatama počev od 1.rujna 2023. pa do isplate sve u roku od 15 (petnaest dana) dana.
2. U točki II izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 (petnaest dana) dana isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 162,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude 6. prosinca 2024. pa do isplate.
3. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava jer smatra da odluka suda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da sud prvog stupnja nije na nedvojbeni način utvrdio da je vozilo tuženika bilo nepropisno parkirano ispred ulaza u garažu te da nije proveo dokaze koje je predložio tuženik da bi se točno utvrdilo na kojem je mjestu bilo parkirano njegovo vozilo.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati naknadu za premještanje nepropisno parkiranog vozila a među strankama je sporno je li vozilo tuženika bilo nepropisno parkirano i da li je bilo potrebno izvršiti radnju premještanja vozila.
7. Provedenim dokaznim postupkom sud prvog stupnja je utvrdio da je vozilo tuženika bilo parkirano ispred dvije garaže koje se nalaze uz cestu od kojih ih dijeli rubnik, da iz katastarskog plana proizlazi da je vozilo tuženika bilo parkirano u pretežnom dijelu na nekretnini u vlasništvu Grada Zagreba i to na katastarskoj čestici [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] pa da stoga nije odlučno je li tuženik imao dopuštenje suvlasnika za zaustavljanje vozila ispred garaža.
8. Stoga sud prvog stupnja primjenjuje odredbu čl.82.st.1. točka 11. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022 dalje ZSPC) u kojoj je propisano da vozač ne smije zaustaviti ili parkirati vozilo ispred kolnog ulaza u zgradu, sklonište, dvorište ili garažu pa budući da je tuženik zaustavio vozilo ispred kolnog ulaza u garažu da je postupio protivno navedenoj odredbi ZSPC-a.
9. Nadalje sud prvog stupnja primjenjuje odredbu čl.6.st.1. Pravilnika o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila te uvjetima za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila („Narodne novine“ br.134/2008 dalje Pravilnik) u kojoj je propisano da kada ovlaštena osoba tijela jedinica lokalne samouprave ili pravne osobe osnovane za obavljanje poslova nadzora i premještanje nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila utvrdi prekršaj, izdat će naredbu o premještanju vozila te izreći propisanu novčanu kaznu, a da je čl. 9. Pravilnika propisano da takve troškove premještaja snosi vlasnik odnosno korisnik vozila.
10. Sud prvog stupnja je odbio prijedlog tuženika da se saslušaju predloženi svjedoci i da se sasluša tuženik u svojstvu stranke na okolnosti da je imao dopuštenje suvlasnika za parkiranje vozila ispred njihovih garaža. Ovo iz razloga što je vozilo bilo parkirano pretežnim dijelom na čestici koja je u vlasništvu Grada Zagreba a ispred ulaza u garažu, pa da na taj način ne bi bili ovlašteni parkirati vozilo niti vlasnici predmetnih garaža i da stoga njihovo dopuštenje tuženiku da parkira ili zaustavlja vozilo ispred garaža nema značaj za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
11. Odluku o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja je utemeljio na odredbi čl.154.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) u vezi sa čl.164. ZPP-a, a visina troškova određena je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 130/14, 118/14, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa) , te tužitelju priznaje trošak jednokratne naknade u visini od 50 bodova prema Tbr.7.9 odnosno 100 eura, uzimajući u obzir i troškove PDV-a od 25,00 eura. U trošak dosuđeni su tužitelju troškovi pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura te javnobilježnički trošak u iznosu od 25,00 eura. pa je stoga tužitelju dosuđen ukupni trošak u iznosu od 163,27 eura.
12. Prvenstveno se napominje da sukladno čl. 467. st.1. ZPP-a presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog postojanja bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2. ovog zakona osim zbog povrede iz čl.354. st.2. točke 3. ovog zakona dok je u stavku 2. istog članka propisano da se u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju odredba čl.370. ovog zakona dakle presuda se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja.
13. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. točke 11. ZPP-a jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer da su u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama jer da sud neosnovanim odbijanjem provođenja predloženih dokaza nije utvrdio odlučne činjenice.
14. Ovo iz razloga što sud prvog stupnja nije počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. točka 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva niti je proturječna sama sebi a niti razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika koji se nalaze u spisu.
15. Budući da se presuda u sporovima male vrijednosti ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tuženik u žalbi ne može isticati da bi se saslušanjem predloženih svjedoka utvrdilo drugačije činjenično stanje u pogledu utvrđenja činjenice da li je sporno vozilo bilo parkirano na javnoj cesti ili na zemljištu u privatnom vlasništvu.
16. Naime iz stanja u spisu proizlazi da je na ročištu održanom 27. studenog 2024. tuženik istakao da ostaje kod izjavljenog prigovora od 29. srpnja 2024. i svih dokaznih prijedloga osim dokaza provođenjem očevidom i identifikacijom prijepora pa je stoga sud prvog stupnja u okviru predloženih dokaza pravilno primijenio odredbe čl.82. st.1. točka 1. ZSPC-a i čl.6.st.1. i čl.9. Pravilnika kada je utvrdio da je vozilo tuženika bilo nepropisno parkirano ispred kolnog ulaza u garažu i da je vozilo u pretežitom dijelu bilo parkirano na katastarskoj čestici u vlasništvu Grada Zagreba koje predstavlja javnu cestu.
17. Stoga ispitujući po službenoj dužnosti u okviru odredbe čl.365. st.2. ZPP-a da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. st. 2,4,8,9,13 i 14 ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe čl.82.st.1. točka 11. ZSPC-a i čl. 6. st. 1. i čl.9. Pravilnika te je i odluka o troškovima parničnog postupka donesena pravilnom primjenom odredbe čl.154.st.1. ZPP-a u vezi sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema Tbr.7.točka 9. Tarife s time da je u parnični trošak uračunat i javnobilježnički trošak kao i plaćanje sudske pristojbe na presudu.
18. Slijedom obrazloženog žalbu tuženiku kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u točkama I i II izreke potvrditi pa je stoga primjenom odredbe čl. 368.st.1.ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.
U Rijeci 18. kolovoza 2025.
Sutkinja
Filka Pejković
