Poslovni broj: Us I-76/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Marijani Vidaković zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Milan Jurčević odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, koju zastupa generalna opunomoćenica EŽ, u predmetu ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 18. srpnja 2025., a objavljene 18. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, KLASA:UP/I-211-03/24-07/3605, URBROJ: 511-12-32-24-1 od 11. prosinca 2024., kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe, odnosno za odgodu izvršenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko- dalmatinske, Policijske postaje Solin, KLASA:UP/I-211-03/24-07/3605, URBROJ: 511- 12-32-24-1 od 11. prosinca 2024. do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora, kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, PP Solin, u točci I. izreke riješeno je da se ukida i oduzima vozačka dozvola serijskog broja: [broj vozačke dozvole], izdana FŽ dana 14. lipnja 2024. u Policijskoj postaji Solin za B, F, G, AM kategorije, s rokom važenja do lipnja 14. lipnja 2034.

Točkom 2. izreke, riješeno je da je vozačku dozvolu FŽ dužan predati Policijskoj postaji Solin, najkasnije u roku od 8 dana, od dana dostave ovog rješenja.

Točkom 3. izreke, riješeno je da FŽ prije podnošenja zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole mora položiti vozački ispit, a može ga polagati istekom roka od dvije godine od dana izvršnosti ovog rješenja, nakon provedenog postupka osposobljavanja kandidata za vozače.

2. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu 11. siječnja 2025. naslovljenu kao "Zamolbu" kojom je zatražio od Suda da mu se pokuša uskladiti rok od dvije godine po pravomoćnoj presudi od 04.07.2024., a ne od dana izvršnosti tužbom osporavanog rješenja, koje mu je dostavljeno i time postalo izvršno dana 20. prosinca 2024. godine, da bi potom uređenom tužbom od 28. veljače 2025. osporavao zakonitost rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredbi upravnog postupka. Tužitelj u tužni navodi da mu nije dana nikakva mogućnost da se izjasni o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje ove upravne stvari odnosno važnim za donošenje odluke o ukidanju i oduzimanju vozačke dozvole, da nije bilo moguće pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje isključivo i samo na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, radi čega da je povrijeđena odredba čl. 8. i čl. 30. ZUP-a. Navodi da je u dosadašnjim postupcima oduzimanja vozačke dozvole ustaljena praksa samog tuženika (MUP-a) bila da se uvijek pozove stranku sukladno čl. 30. ZUP-a i istoj omogući izjašnjavanje prije oduzimanja vozačke dozvole, o čemu da bi se uredno sastavljao Zapisnik kao javna isprava. Međutim, da se u ovom konkretnom predmetu tužitelja stavilo u nejednaki položaj na način da ga se nije pozvalo na nikakvo prethodno izjašnjavanje, a kojim postupanjem da je prekršen čl. 14. Ustava RH. Na navedenu okolnost tužitelj je predložio da se pribavi i izvrši uvid u spis Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu: Pp- 3998/2021, te u spisu priložene dostavnice. Nadalje navodi da se nezakonitim postupanjem upravnog tijela (tuženika), tužitelju čini velika imovinska šteta jer da je tužitelju posjedovanje vozačke dozvole nužno za obavljanje poslova svog radnog mjesta. Stoga, da izvršavanjem osporavanog rješenja po tužitelja nastupaju nesagledive ekonomske posljedice i sada već sigurni ostanak bez sredstava za život, a što da za njegove obiteljske prilike može imati mnogobrojne negativne posljedice. Da bi izvršenjem osporavanog rješenja nastupila nenadoknadiva šteta za tužitelja posebice u pogledu prestanka rada i gubitka posla koji su izgledni, a da će tužitelj u slučaju uspjeha u sporu imati zahtjev za naknadom štete koje će Republika Hrvatska uz pripadajuće kamate i troškove trebati platiti iz Državnog proračuna. Stoga da se izvršenjem osporavanog rješenja tuženika, tužitelju i njegovoj obitelji nanosi nepopravljiva šteta koju nakon izgledno poništavajuće odluke Suda, više neće biti moguće popraviti. Stoga, a kako da u konkretnom predmetu odgoda izvršenja nije protivna javnim interesima, predlaže Sudu da donese odluku kojom odgađa izvršenje osporavanog rješenja do pravomoćnog okončanja upravnog spora. Konačno tužitelj predlaže da Sud presudom poništi osporavano rješenje te naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora.

3. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 29. travnja 2025. navelo da se osporavano rješenje temelji na odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22, dalje Zakona), što da je vidljivo i iz obrazloženja osporavanog rješenja. Također je navelo da je uvidom u službene evidencije Središnjeg informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, utvrđeno da je tužitelj na pravomoćne Presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu, broj: Pp-3998/2021-26 od 15.05.2024. godine, koja je postala pravomoćna 04.07.2024. prikupio 16 negativnih prekršajnih bodova koja presuda je tužitelju dostavljena 20. prosinca 2024. Citiranom presudom tužitelj je proglašen krivim za prekršaje:

- iz članka 282. stavka 4., kažnjiv po članku 282. stavku 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20) - 6 NPB na temelju odredbe članka 282. stavka 12. istog Zakona,

- iz članka 32. stavka 1., kažnjiv po članku 32. stavku 4. istog Zakona - 3 NPB na temelju odredbe članka 32. stavka 6. istog Zakona,

- iz članka 59. stavka 1. točke 1., kažnjiv po članku 59. stavku 5. istog Zakona - 3 NPB na temelju odredbe članka 59. stavka 9. istog Zakona,

- iz članka 70. stavka 1., kažnjiv po članku 70. stavku 3. istog Zakona - 2 NPB na temelju odredbe članka 70. stavka 6. istog Zakona,

- iz članka 72. stavka 1., kažnjiv po članku 72. stavku 2. istog Zakona - 2 NPB na temelju odredbe članka 72. stavka 4. istog Zakona.

3.1. U odnosu na navod tužitelja kojim traži da mu se pokuša uskladiti rok od dvije godine po pravomoćnoj presudi od 04. srpnja 2024. godine, odnosno da mu dvogodišnji rok u kojem ne može polagati vozački ispit teče od pravomoćnosti prekršajne odluke na temelju koje su mu kao pravna posljedica upisani negativni prekršajni bodovi (dalje NPB) - od 04.07.2024. godine, a ne od dana izvršnosti tužbom osporavanog rješenja, koje mu je dostavljeno i time postalo izvršno dana 20. prosinca 2024. godine, tuženo tijelo je navelo da se ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole po članku 286. ZSPC, kao i izreka da prije podnošenja zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole mora položiti vozački ispit, a može ga polagati istekom roka od dvije godine od dana izvršnosti osporavanog rješenja, nakon provedenog postupka osposobljavanja kandidata za vozače, ne izriče prekršajnom odlukom niti može teći od pravomoćnosti te prekršajne osude, nego se izriče rješenjem donesenim u upravnom postupku i stroga je zakonska odredba članka 286. stavka 10. ZSPC da dvogodišnji rok teče od dana izvršnosti (osporavanog) rješenja.

3.2. U odnosu na navod tužitelja da mu je presudom određena zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom B kategorije i da nije vozio B kategoriju od pravomoćnosti presude, tuženo tijelo je navelo da se, za razliku od zaštitnih mjera zabrane upravljanja vozilima određene kategorije koje se izriču prekršajnom odlukom, rješenjima iz članka 286. ZSPC donesenim na temelju NPB upisanih kao pravna posljedica pravomoćnih osuda za teže prekršaje u prometu, u cijelosti ukida vozačka dozvola, dakle da se ukidanje odnosi na sve kategorije vozila.

3.3. U odnosu na tužbeni navod da tužitelj nije saslušan, tuženo tijelo je navelo da je u postupku koji je prethodio donošenju rješenja činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno na temelju službenih podataka dostavljenih od Postaje prometne policije Split (dalja PPRP Split) te da izjašnjavanje tužitelja nije moglo utjecati na ishod postupka te da se tako postupa u skladu s načelom učinkovitosti i ekonomičnosti ZUP-a, a da pritom nije povrijeđeno načelo utvrđivanja materijalne istine, koje je preduvjet za ostvarenje načela zakonitosti ZUP-a kao temeljnog postupovnog propisa javne uprave. Također je navelo da je djelomično točno da je ranije bila praksa da se u upravnim postupcima ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole pozove stranku i da joj se omogući izjašnjavanje u postupku, sukladno odredbi članka 30. stavka 1. ZUP- a, međutim koje postupanje, koje je postojalo u nekim policijskim upravama i policijskim postajama, je prekinuto po nalogu MUP-a RH u sjedištu, a nakon izvršenog upravnog nadzora, jer da je nepotrebno odugovlačilo postupak.

3.4. Tuženo tijelo se usprotivilo prijedlogu tužitelja da se pribavi i izvrši uvid u spis Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu, broj: Pp- 3998/2021, a posebno u spisu priložene dostavnice, budući da se radi o dokumentaciji koja nema utjecaja na zakonitost osporavanog rješenja, s obzirom na činjenicu da je prekršajna odluka na temelju koje su tužitelju evidentirani negativni prekršajni bodovi u trenutku donošenja rješenja nedvojbeno pravomoćna. Također je navelo da ako bi klauzula pravomoćnosti te odluke naknadno bila ukinuta, da bi to moglo predstavljati temelj za obnovu postupka ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, ali da ni u kojem slučaju ne utječe na zakonitost rješenja koje je predmet ovog upravnog spora.

3.5. U odnosu na prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe, tuženik je naveo da bi isto bilo protivno javnom interesu budući da oduzimanje vozačke dozvole zbog prekršaja koji je počinjen, ne bi bilo u javnom interesu da se počiniteljima takvih najtežih prekršaja za koje je već donesena pravomoćna odluka odgodi izvršenje, te se na taj način omogući daljnje korištenje vozačke dozvole, a time i sudjelovanje u prometu sve do donošenja pravomoćne odluke u upravnoj stvari. Također je navelo da je u ovom konkretnom postupku rješenje o oduzimanju i ukidanju vozačke dozvole doneseno na temelju kogentne pravne norme javnoga prava, koja ne predviđa odstupanja, a izvršenje odluke na njoj utemeljene, da je nedvojbeno u javnom interesu radi osiguranja što veće sigurnosti sudionika u prometu na cestama i na određeno vrijeme uklanjanja prekršitelja iz prometa generalne i specijalne prevencije.

3.6. U odnosu na tužbeni navod tužitelja da je osporavano rješenje nezakonito u smislu čl. 98. st. 4. Zakona o općem upravnom postupku, jer da u izreci spornog Rješenja ne postoji posebna točka iz koje bi bilo vidljivo da se ne odgađa izvršenje rješenja, pa da stoga osporavano rješenje nije ni postalo izvršno, tuženo tijelo se pozvalo na odredbu čl. 133. st.2. ZUP-a slijedom čega je u potpunosti osporilo tužbeni navod tužitelja predlažući da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. Na ročištu koje je pred ovim sudom održano 18. srpnja 2025., opunomoćenik tužitelja je ustrajao u navodima tužbe te je ustrajao u izvođenju dokaza pribavljanjem spisa Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu, broj Pp-3998/21 te je predložio da Sud izvede dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u sporu, dok je opunomoćenica tuženika ustrajala u navodima iz odgovora na tužbu te se usprotivila predloženim dokaznim prijedlozima kao suvišnim.

5. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja te izvedenih dokaza, vođen načelom učinkovitosti, Sud je odbio predloženo izvođenje dokaza za pribavom spisa Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu, broj Pp-3998/21 na predložene okolnosti, kao suvišno budući da je Sud izvanraspravno izvršio uvid u predmetni spis kroz aplikaciju e-spisa te je odbio i prijedlog za izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke u sporu na predložene okolnosti, kao suvišne, ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i svih isprava koje su istome priložene, uključujući i pravomoćnu Presudu Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu, broj: Pp-3998/2021-26 od 15.05.2024. godine, koja je postala pravomoćna 04. srpnja 2024. na kojoj je otisnuta klauzula pravomoćnosti, te je zaključio raspravljanje.

7. Opunomoćenik tužitelja je popisao i zatražio naknadu troškova spora.

8. Tužba tužitelja nije osnovana.

9. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, KLASA:UP/I-211-03/24-07/3605, URBROJ: 511-12-32-24-1 od 11. prosinca 2024.

10. Među strankama je sporno je li tuženo tijelo pravilno i zakonito postupilo kada je donijelo osporavano rješenje kojim se FŽ, ovdje tužitelju, ukida i oduzima vozačka dozvola serijskog broja: [broj vozačke dozvole] pozivom na odredbu čl. 286. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

11. Odredbom čl. 48. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: NN 70/2019, dalje ZIDZOSP-a) izmijenjen je članak 286. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (dalje Zakona) pa je tako čl. 286. stavkom 1. Zakona propisano da je pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ovoga Zakona upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da se negativni prekršajni bodovi iz stavka 1. ovoga članka brišu iz evidencije nakon proteka dvije godine od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju na temelju kojeg su upisani.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da će se mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.

Stavkom 4., istog članka, je propisano da će se vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.

Stavkom 6., istog članka, je propisano da će se mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova i vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, a vozačka dozvola je oduzeta ili prijavljena izgubljenom, rješenjem ukinuti vozačka dozvola. Stavkom 8., istog članka, propisano je, nakon što su negativni prekršajni bodovi uzeti u obzir za donošenje rješenja iz stavaka 3. do 7. ovoga članka, brišu se iz evidencije.

Stavkom 9., istog članka, propisano je da osoba iz stavaka 3. do 6. ovoga članka može ponovo polagati vozački ispit istekom roka od dvije godine od dana izvršnosti rješenja iz stavaka 3. do 6. ovoga članka, nakon provedenog postupka osposobljavanja kandidata za vozače.

Stavkom 10., istog članka, propisano je da će se osoba iz stavka 9. ovoga članka koja upravlja motornim vozilom nakon izvršnosti rješenja iz stavaka 3. do 6. ovoga članka, a prije ponovnog stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilom, kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana.

Stavkom 13., istog članka, propisano je da se protiv rješenja iz stavaka 3. do 7. ovoga članka ne može podnijeti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

12. Odredbom članka 51. ZIDZOSP-a je propisano da se mijenja članak 296. Zakona pa je tako člankom 296. stavkom 1. Zakona propisano da se o izrečenim zaštitnim mjerama, negativnim prekršajnim bodovima, mjerama upozorenja, prometnim nesrećama i njihovim posljedicama te o vozačima vozila i vozilima ministarstvo nadležno za unutarnje poslove vodi evidenciju.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da se podaci o prekršajima i njihovim počiniteljima vode na Informacijskom sustavu ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i čuvaju se deset godina.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da se podaci o prometnim nesrećama i drugim događajima u prometu na cestama vode na Informacijskom sustavu ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i čuvaju se 15 godina.

Stavkom 4., istog članka, je propisano da se o podacima o prometnim nesrećama i drugim događajima u prometu na cestama, na zahtjev stranke, izdaje potvrda.

Stavkom 5., istog članka, je propisano da će Ministarstvo nadležno za unutarnje poslove omogućiti na svojim mrežnim stranicama provjeru statusa vozačke dozvole, postojanje izrečene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, postojanje izrečene sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom i stanje negativnih prekršajnih bodova, elektroničkim putem temeljem serijskog broja vozačke dozvole. Stavkom 6., istog članka, je propisano da se podacima iz evidencija iz stavka 1. do 3. ovoga članka mogu koristiti pravosudna tijela, upravna tijela koja vode prekršajni postupak te ministarstvo nadležno za unutarnje poslove, a podacima o vozilima mogu se koristiti stručna organizacija iz članka 273. ovoga Zakona i stanice za tehnički pregled vozila ovlaštene za poslove registracije vozila.

Stavkom 7., istog članka, je propisano da se statističkim evidencijama o prometnim nesrećama te o vozačima i vozilima mogu osim tijela iz stavka 6. ovoga članka, koristiti i zdravstvene i druge institucije, organizacije i tijela koja se bave pitanjima sigurnosti prometa te pravne i fizičke osobe koje obavljaju javni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe te provode javne ovlasti na temelju ovoga Zakona.

13. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

14. Nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim osporava pravilno utvrđeno činjenično stanje te pogrešnu primjenu materijalnog prava pored nesporne činjenice da je uvidom u Operativnu evidenciju prekršaja Ministarstva unutarnjih poslova kao nesporno utvrđeno da je tužitelj na temelju pravomoćne Presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu, broj: Pp-3998/2021-26 od 15. svibnja 2024. godine, koja je postala pravomoćna 04. srpnja 2024. prikupio 16 negativnih prekršajnih bodova, a koja presuda je tužitelju dostavljena 20. prosinca 2024., dakle postala izvršna, temeljem koje su tužitelju upisani negativni prekršajni bodovi u Operativnu evidenciju prekršaja, kao pravna posljedica osuda tužitelja - vozača motornog vozila.

15. Tužbeni navodi tužitelja da je povrijeđena odredba čl. 8. i čl. 30. ZUP-a, da tužitelj nije saslušan, da rješenje nije obrazloženo u skladu s odredbom čl. 98. ZUP-a te da nije postalo izvršno, nisu osnovani već su isključivo usmjereni na odugovlačenje predmetnog spora.

16. Ovo stoga što iz isprava priloženih spisu tuženog tijela, koji je ovom sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, proizlazi sasvim suprotno, budući da je upravni postupak proveden po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 49. stavka 1. točke 1. ZUP-a kojim je propisano da službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa. Upravo je u ovom postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti, pravo stanje stvari utvrđeno na temelju službenih podataka obzirom da Ministarstvo nadležno za unutarnje poslove vodi evidenciju o negativnim prekršajnim bodovima, a kako je to i propisano člankom 296. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kako je to pravilno navelo i opširno obrazložilo tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu, koje navode ovaj Sud neće nepotrebno ponavljati već se tužitelj na iste upućuje. Stoga je tuženo tijelo pravilno postupilo kada je donijelo predmetno rješenje kojim se tužitelju ukida i oduzima vozačka dozvola pozivom na odredbu čl. 286. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koje rješenje se u cijelosti ocjenjuje zakonitim.

17. Valja istaći da se u konkretnom slučaju radi o kogentnoj zakonskoj odredbi čl. 286. stavku 1. Zakona, kojom je izričito propisano da je pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ovoga Zakona upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju, dok je stavkom 4., istog članka, propisano da će se vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.

18. Slijedom navedenog, tužbeni navodi se u cijelosti ocjenjuju neosnovanim. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

19. U odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, valja istaći kako je odredbom članka 26. stavka 1. ZUS-a propisano da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano, dok je odredbom stavka 2. istog članka propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. Imajući u vidu da tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, a po ocjeni ovog suda odgoda izvršenja predmetnog rješenja bi bila protivnom javnom interesu, ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen. Pravilno tuženo tijelo navodi da mogućnost odgode izvršenja rješenja kod ovakove vrste protupravnog ponašanja, u konkretnom slučaju nije zakonom dopuštena, niti bi odgoda bila u duhu i smislu samog Zakona, odnosno ista bi bila suprotna intenciji i svrsi koju je zakonodavac predmetnom odredbom želio postići, te je protivna specijalnoj i generalnoj prevenciji. Slijedom navedenog, podneseni zahtjev je valjalo odbiti kao neosnovan te riješiti kao pod točkom I. izreke rješenja.

20. Odredbom čl. 147. st. 1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

21. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu, to je valjalo na temelju odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odbiti zahtjev opunomoćenika tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan te riješiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 18. kolovoza 2025.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

1. tužitelju po opunom.

2. tužitelja pozvati na uplatu pristojbe i to za pristojbu tužbe i za pristojbu presude, po pravomoćnosti

3. tuženiku

4. tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti

5. u spis

6. kal. pravomoćnosti do 06.10.2025.