Poslovni broj: Povrv-66/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice - specijalist CGZ, u pravnoj stvari tužitelja HRT, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, kojeg zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica iz Zagreba, Medulićeva 31, protiv ovršenika CG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mark Baničević, odvjetnik u Splitu, Vukovarska 28/I, radi naplate novčane tražbine, donoseći presudu u pisanom postupku, dana 18. kolovoza 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan, poslovni broj: Ovrv-2010/2025, UPP/OS-Ovrv-251/2025, od 13. svibnja 2025. godine kojim je tuženiku CG naloženo isplatiti tužitelju HRT iznos od 106,20 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 10,62 EUR od 21.03.2024.,

- na iznos od 10,62 EUR od 21.04.2024.,

- na iznos od 10,62 EUR od 21.05.2024.,

- na iznos od 10,62 EUR od 21.06.2024.,

- na iznos od 10,62 EUR od 01.08.2024.,

- na iznos od 10,62 EUR od 01.09.2024.,

- na iznos od 10,62 EUR od 01.10.2024.,

- na iznos od 10,62 EUR od 01.11.2024.,

- na iznos od 10,62 EUR od 01.12.2024.,

- na iznos od 10,62 EUR od 01.01.2025.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR01, s pozivom na broj 5502822033-202503-7, u roku od osam dana te za odmjerene troškove ovršnog postupka u iznosu od 87,50 EUR uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR01, s pozivom na broj 5502822033-202503-7, u roku od osam dana te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj HRT (dalje: tužitelj), prije ovrhovoditelj, protiv tuženika CG (dalje: tuženik), prije ovršenik, podnio je dana 18. ožujka 2025. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji je dodijeljen u rad javnom bilježniku Luci Bronzan iz Dubrovnika, a koja je 13. svibnja 2025. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-2010/2025, UPP/OS-Ovrv- 251/2025, kojim je tuženiku naloženo u roku od osam dana namiriti tražbinu tužitelja iz prijedloga za ovrhu u iznosu od 106,20 EUR uvećanom za zakonske zatezne kamate, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 87,50 EUR.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik podnosi pravodobni prigovor u kojem navodi kako ga smatra potpuno neosnovanim. Ističe kako su podatci u poslovnim knjigama tužitelja netočni, obzirom da je tuženik dana 21. siječnja 2019. godine izvršio odjavu prijamnika, čime je prestala njegova obveza, o čemu dostavlja dopis – odjavu upućenu tužitelju od strane tuženika preporučenom pošiljkom. Također, ističe da u odredbama Zakona o HRT-u nije inkorporirana obveza ovjere kod javnog bilježnika, kao ni da se zahtjev za odjavu prijamnika podnosi isključivo na službenom obrascu HRT-a, a takvo stajalište je zauzeo i Visoki upravni sud RH u svojoj presudi, posl.br.: Usoz-321/13-5, od 30. lipnja 2015., koja odluka je i objavljena u Narodnim novinama i kojom je u navedenom dijelu ukinuta Odluka o načinu odjave prijamnika. Kao prilog svojeg prigovora dostavlja spomenutu presudu visokog upravnog suda RH i drugostupanjske odluke u predmetima Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj: Povrv-64/20 i Povrv-77/21, a koji su se vodili između ovdje tužitelja i tuženika. Zaključno, predlaže sudu usvojiti prigovor, obzirom da je rješenje o ovrsi neosnovano, te rješenje o ovrsi staviti izvan snage i ukinuti sve provedene radnje.

3. Slijedom predmetnog prigovora ovaj sud je rješenjem poslovni broj Povrv- 66/2025 od 9. lipnja 2025. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-2010/2025 od 13. svibnja 2025. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje te je odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. U navedenom rješenju poslovni broj Povrv-66/2025 od 9. lipnja 2025. sud je, sukladno odredbi čl. 461.a st. 2., 3. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) upozorio tužitelja da je u ovom sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave ovog rješenja i prigovora tuženika, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica te je upozorio tuženika da je u ovom sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka označenog podneska tužitelja sudu dostaviti podnesak u kojem će iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

4. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to: izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 4. ožujka 2025. (list 13 spisa), prigovor ovršenika, sada tuženika, presudu visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj:

Usoz-321/13-5 od 30. lipnja 2015., vlastoručno potpisan dopis – odjavu prijamnika sa potvrdom o primitku, presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 20 Gž- 2757/2022-3 od 24. siječnja 2023. i presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 79 Gž-4486/2022-2 od 28. ožujka 2023.

5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a sud je utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 106,20 EUR po izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 4. ožujka 2025. kao nepodmireno dugovanje prema tužitelju.

7. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Budući da se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu tražbinu koja ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 461.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP). Odredbom čl. 461a. st. 3. ZPP-a propisano je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba (čl. 461.a st. 4. ZPP-a). Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz čl. 335. st. 6. do 12. ZPP-a. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 461.a st. 5. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (čl. 461.a st. 6. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz čl. 461.a st. 6. ZPP-a iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (čl. 461.a st. 7. ZPP-a). Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u podnescima iz čl. 461.a st. 6. i 7. ZPP-a (čl. 461.a st. 9. ZPP-a). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno odredbi čl. 461.a st. 6. ZPP-a sud neće uzeti u obzir (čl. 461.a st. 10. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti sud će na pripremnom ročištu zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu, osim ako zbog okolnosti slučaja iz čl. 461.a st. 6. ZPP-a to nije moguće (čl. 461.a st. 11. ZPP). Na sve navedeno su parnične stranke upozorene u rješenju suda od 9. lipnja 2025. (list 40-41 spisa), koje je punomoćnica tužitelja zaprimila 16. lipnja 2025. zajedno s tuženikovim prigovorom, što je sud utvrdio uvidom u e-spis i potvrde o otpravku.

9. U konkretnom slučaju se radi o postupku u sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave zbog čega je, u skladu s odredbom čl. 461.a st. 6. ZPP-a, tužitelj bio dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te predložiti održavanje usmene rasprave. Na navedeno je tužitelj upozoren u rješenju suda od 9. lipnja 2025., kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, koje je tužitelj uredno primio po svom punomoćniku 16. lipnja 2025. zajedno s prigovorom ovršenika (tuženika) protiv rješenja o ovrsi. Unatoč tome, tužitelj je propustio postupiti u skladu s citiranom odredbom čl. 461.a st. 6. ZPP-a i u propisanom roku od 15 dana od primitka rješenja od 9. lipnja 2025. iznijeti sve činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te predložiti održavanje usmene rasprave.

10. Naime, tužitelj je 16. lipnja 2025. uredno primio navedeno rješenje od 9. lipnja 2025., zbog čega je rok od 15 dana iz čl. 461.a st. 6. ZPP-a u kojem je tužitelj bio dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te predložiti održavanje usmene rasprave, istekao 1. srpnja 2025. Međutim, tužitelj nije u propisanom roku iznio činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev i dostavio dokaze u prilog tvrdnji o osnovanosti tužbenog zahtjeva, niti je predložio održavanje usmene rasprave.

11. Budući da je tuženik još u prigovoru u cijelosti osporio tužbeni zahtjev, tužitelj je, u skladu s odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. St. 1. ZPP-a, bio dužan u ovom sporu male vrijednosti pravovremeno iznijeti činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev i pravovremeno predložiti dokaze radi utvrđivanja tih činjenica. Drugim riječima, tužitelj je bio dužan činjenično obrazložiti tužbeni zahtjev, te dokazati svoje navode iz prijedloga za ovrhu. Potrebno je spomenuti kako izvod iz poslovnih knjiga tužitelja ne predstavlja javnu ispravu prema odredbi čl. 230. ZPP-a, a obzirom da u svom prigovoru tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, upravo je tužitelj bio dužan predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, a bio je i upozoren na sve posljedice koje po njega nosi postupak u sporu male vrijednosti.

12. S obzirom na to da je u skladu s odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a teret dokaza u konkretnom slučaju na tužitelju, a ne na tuženiku, dok tužitelj nije pravovremeno predložio dokaze u prilog tvrdnji o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud u ovom sporu male vrijednosti nije odredio ročište jer to nije potrebno radi provođenja dokaznog postupka jer, kao što je to prethodno obrazloženo, tužitelj nije pravovremeno iznio činjenice niti predložio dokaze, niti je barem jedna od stranaka pravovremeno podnijela takav obrazloženi prijedlog, to je u ovom sporu male vrijednosti sud donio presudu u pisanom postupku na temelju citiranih odredaba čl. 461.a ZPP-a.

13. Također, sud je uzeo u obzir i to da tužitelj, obzirom da se radi o sporu male vrijednosti, na pripremnom ročištu više ne bi mogao predlagati dokaze, čak i da je sud to ročište zakazao i održao, a dokaz koji je temelj za zaključak o postojanju i visini tražbine među strankama, tužitelj je morao dostaviti u roku od 15 dana, a koji rok mu je počeo teći još 16. lipnja 2025.

14. Slijedom navedenog, sud je ocijenio tuženikov prigovor osnovanim, posebice u dijelu kojim pobija osnov tužbenog zahtjeva, obzirom da tuženik uz prigovor prilaže dokaz o odjavi prijamnika, vlastoručno potpisan i preporučenom pošiljkom upućen tužitelju dana 21. siječnja 2019. U navedenom dopisu, tuženik navodi kako mu je prijamnik u kvaru, nije ga moguće popraviti te poziva tužitelja da prijamnik dođe zapečatiti. Također, kako ne posjeduje ni neki drugi uređaj za koji bi postojala obveza plaćanja pretplate i stoga poziva tužitelja da ga briše s liste pretplatnika, odnosno ovim dopisom odjavljuje predmetni prijamnik i time prestaje njegova obveza plaćanja RTV pristojbe. Iz navedenog dopisa proizlazi jasna namjera tužitelja da odjavi svoj prijamnik.

15. Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine", broj: 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/22 i 20/23 dalje: ZHRT) u odredbi čl. 34. st. 1. propisuje da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. Sukladno odredbi čl. 36. st. 1. ZHRT-a, osoba iz čl. 34. st. 1. toga Zakona ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi. Način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje HRT svojom odlukom. Nije sporno da je zakonodavac prepustio tužitelju da svojom odlukom propiše način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe, jer to izravno proizlazi iz odredbe čl. 36 st. 1 ZHRT-a. Međutim, ta ovlast nije neograničena i tužitelj je ne smije zloupotrijebiti na način da izađe iz zadanog pravnog okvira, te je tuženika, kao neuku stranku, ukoliko je već smatrao da njegov dopis nije dostatan za valjanu odjavu prijemnika trebao pozvati da to uradi kako treba uz uputu o tome što točno treba napraviti da bi odjavio pretplatu, a to nije učinio, barem nije u tom pravcu dostavio dokaze (takav stav zauzet je i u presudi visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Usoz-321/13-5 od 30. lipnja 2015.). Iz dostavljenog dopisa proizlazi namjera tuženika da otkaže prijemnik koji se nalazi u kući na adresi [adresa]. Ne bi trebalo biti sporno da se radi upravo o konkretnom prijamniku za koji su tuženiku ispostavljani računi na adresu [adresa], a tužitelj nije ni dokazao ni tvrdio da tuženik ima više prijamnika, zbog čega bi mu eventualno moglo biti sporno na koji prijamnik i koju pretplatu tuženik u svom dopisu misli.

16. Sud smatra da je tuženik, dopisom upućenim tužitelju preporučeno dana 21.siječnja 2019. otkazao pretplatu i prijamnik, jer iz istog jasno proizlazi njegova namjera ga se odjavi kao korisnika RTV pretplate, odnosno tuženik je jasno izrazio svoju volju da odjavi prijamnik, čime je ispunio zakonsku pretpostavku odjave prijamnika, pa zbog toga tužitelj nema osnove potraživati isplatu RTV pristojbi za utuženo razdoblje koje je uslijedilo nakon što je tuženik zatražio odjavu prijamnika.

17. Slijedom navedenog, ovaj sud je stajališta kako tužitelj nema pravo zahtijevati od tuženika isplatu iznosa od 106,20 EUR, uvećanog za troškove postupka, zbog čega je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a u cijelosti ukinuo citirani platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi, odnosno odlučio je kao u izreci presude.

U Korčuli, 18. kolovoza 2025.

S u d a c :

Marija Skokandić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. st. 2 toč. 3 ZPP- a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Rj/

I. DNA:

1. punom. tužitelja uz rješenje za pristojbu na presudu

2. punom. tuženika

II. Kal. 30. rujna 2025.

U Korčuli, 18. kolovoza 2025.

S u d a c:

Marija Skokandić