Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1- Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: P-2145/2019-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužiteljice: UĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Kristina Cerin Načinović, odvjetnica u Rovinju, protiv tuženika: Zagrebačka banka d.d. Zagreb, OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija j.t.d. Zagreb, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 01. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Kristine Cerin Načinović i punomoćnika tuženika UĆD, temeljem čl.335. i čl.338.st.3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 – dalje: ZPP), dana 18. kolovoza 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetni dijelovi odredaba članaka 2. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 283/2004 zaključenog 02.09.2004. između tužiteljice UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao korisnika kredita sa jedne strane i tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 kao kreditora sa druge strane, potvrđen 17. rujna 2004. od strane javnog bilježnika Željka Krajine u Umagu pod brojem: OU-1369/04, a kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru o kreditu promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika.

II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 da tužiteljici UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 1.592,53 (tisućupetstodevedesetdva eura i pedesettri centa) eura zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zakonske zatezne kamate, od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na pojedine iznose kako slijedi, sve u roku od 15 (petnaest) dana:

4,59 EUR od 1.4.2008.

4,59 EUR od 1.5.2008.

4,59 EUR od 1.6.2008.

4,60 EUR od 1.7.2008.

4,59 EUR od 1.8.2008.

4,60 EUR od 1.9.2008.

4,59 EUR od 1.10.2008.

4,59 EUR od 1.11.2008.

4,59 EUR od 1.12.2008.

4,59 EUR od 1.1.2009.

4,6 EUR od 1.2.2009.

4,59 EUR od 1.3.2009.

4,60 EUR od 1.4.2009.

4,60 EUR od 1.5.2009.

4,60 EUR od 1.6.2009.

4,60 EUR od 1.7.2009.

38,29 EUR od 1.8.2009.

38,28 EUR od 1.9.2009.

38,28 EUR od 1.10.2009.

38,27 EUR od 1.11.2009.

38,27 EUR od 1.12.2009.

38,26 EUR od 1.1.2010.

38,26 EUR od 1.2.2010.

38,26 EUR od 1.3.2010.

38,24 EUR od 1.4.2010.

38,24 EUR od 1.5.2010.

29,93 EUR od 1.6.2010.

29,93 EUR od 1.7.2010.

29,92 EUR od 1.8.2010.

29,91 EUR od 1.9.2010.

29,90 EUR od 1.10.2010.

29,89 EUR od 1.11.2010.

29,89 EUR od 1.12.2010.

29,88 EUR od 1.1.2011.

29,87 EUR od 1.2.2011.

29,86 EUR od 1.3.2011.

29,85 EUR od 1.4.2011.

29,84 EUR od 1.5.2011.

29,83 EUR od 1.6.2011.

29,82 EUR od 1.7.2011.

20,08 EUR od 1.8.2011.

20,07 EUR od 1.9.2011.

20,07 EUR od 1.10.2011.

20,06 EUR od 1.11.2011.

20,05 EUR od 1.12.2011.

20,03 EUR od 1.1.2012.

20,03 EUR od 1.2.2012.

12,67 EUR od 1.9.2013.

41,18 EUR od 1.10.2013.

41,16 EUR od 1.11.2013.

41,15 EUR od 1.12.2013.

41,14 EUR od 1.1.2014.

34,45 EUR od 1.2.2014.

34,44 EUR od 1.3.2014.

34,42 EUR od 1.4.2014.

34,41 EUR od 1.5.2014.

34,38 EUR od 1.6.2014.

34,36 EUR od 1.7.2014.

17,56 EUR od 1.8.2014.

17,54 EUR od 1.9.2014.

17,53 EUR od 1.10.2014.

17,52 EUR od 1.11.2014.

17,51 EUR od 1.12.2014.

17,49 EUR od 1.1.2015.

10,65 EUR od 1.2.2015.

10,65 EUR od 1.3.2015.

10,64 EUR od 1.4.2015.

10,62 EUR od 1.5.2015.

10,61 EUR od 1.6.2015.

10,60 EUR od 1.7.2015.

4,18 EUR od 1.8.2015.

4,17 EUR od 1.9.2015.

4,16 EUR od 1.10.2015.

4,16 EUR od 1.11.2015.

4,16 EUR od 1.12.2015.

4,15 EUR od 1.1.2016.

III Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 da tužiteljici UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi parnični trošak u iznosu od 3.033,72 (tritisućetridesettri eura i sedamdesetdva centa) eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja ove presude, 18. kolovoza 2025. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u ovoj pravnoj stvari podnijela stupnjevitu tužbu kojom traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi iz Ugovora o namjenskom kreditu broj: 283/2004 zaključenog 02.09.2004. godine i to članka 2. i članka 7. kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru o kreditu promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, te je istaknula i manifestacijski zahtjev radi dobivanja podataka od tuženika o isplatama i naplatama, temeljem kojih će postaviti određeni tužbeni zahtjev za isplatu.

Tužiteljica u tužbi od bitnog navodi da je s tuženikom, kao bankom, sklopila predmetni ugovor o kreditu na iznos od 44.000,00 u kunskoj protuvrijednosti radi kupovine stana, slijedom čega se radi o potrošačkom ugovoru, te da je isti ugovor sastavio tuženik kao unaprijed formuliran standardni ugovor, a da se prethodno nije pregovaralo o odredbama tog ugovora.

Tužiteljica dalje navodi da je u predmetnom ugovoru ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva jednostranim odlukama tuženika, te kako je tuženik tijekom trajanja otplate kredita svojim jednostranim odlukama više puta povisivao kamatu, slijedom čega je tužiteljici u razdoblju nakon sklapanja predmetnog ugovora zaračunavao anuitete u znatno većim mjesečnim iznosima u odnosu na mjesečne anuitete koje bi tužiteljica bila dužna plaćati prema iznosu kredita i uz izvorno ugovorenu kamatu od 6% godišnje.

Tužiteljica se poziva na Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, od 04.07.2013. i Presuda i Rješenje Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 7129/13-4, od 13.06.2014., donesene u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kojima je pravomoćno utvrđena ništetnost ugovorne odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke tj. tuženika.

Tužiteljica smatra da je tuženik dužan vratiti ono što je stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi uz zakonske zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa, te predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva. Tužiteljica navodi kako ne može postaviti točno određeni tužbeni zahtjev za isplatom, te je stoga istaknula manifestacijski zahtjev za predajom dokumentacije po predmetnom kreditnom odnosu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu, kojeg je pravovremeno podnio, osporava manifestacijski zahtjev te istaknute tužbene zahtjeve kao neosnovane, uključujući pravnu osnovu, buduću visinu i izračun te činjenice i razloge kojima je tužiteljica obrazložila svoju tužbu u ovom sporu.

Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na iznose dospjele prije 14. lipnja 2014. godine, te ističe kako se u ovom sporu radi o EUR kreditu, pa se na navodnu tražbinu tužiteljice ne primjenjuje pravno shvaćanje izloženo u presudi VTSRH Pž- 7129/13 na koju se tužiteljica poziva, niti je tužba u tom sporu prekinula tijek zastarnog roka od 5 godina od dana svake pojedine uplate.

Tuženik nadalje osporava potrošačka svojstva ugovoru o kreditu koji je predmet spora te osporava tužiteljici svojstvo potrošača u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača, te ističe kako je na tužiteljici teret dokaza o suprotnome, jer se potrošačka svojstva, a ni svrha ne presumiraju.

Dalje se poziva na Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama od 11. prosinca 2012. koji su u primjeni od 1. siječnja 2013., te koji opći uvjeti, zajedno sa svim izmjenama i dopunama, čine sastavni dio predmetnog ugovora o kreditu, slijedom čega od 1.1.2013. godine redovna kamata je i u konkretnom ugovornom odnosu definirana uz primjenu objektivnih parametara, sukladno čl. 5. i 14. 1) Zakona

o

izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/2015), odnosno kamatna stopa je vezana uz definirani fiksni i varijabilni element (6M NRS 1 za EUR), a o čemu je tužiteljica obaviještena obaviješću od 8.1.2013.

Dalje navodi kako su u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, na snazi su bili Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d. od 6. srpnja 1999. godine, a koji su se primjenjivali od 1. listopada 1999. u kojima se u čl. 5.1. kako će se Odluka o kamatnim stopama, odnosno kamatna stopa, mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, te je takva odredba bila u skladu sa tada važećim Zakonom o zaštiti potrošača iz 2003. godine.

Zaključni prijedlog tuženika je da sud odbije tužbene zahtjeve u cijelosti, kao i da naloži tužiteljici da tuženiku naknadi trošak postupka.

3. Tužiteljica je na održanom pripremnom ročištu dana 17. ožujka 2023. (stranica 241- 242) povukla istaknuti manifestacijski zahtjev budući da joj je tuženik dostavio potrebnu dokumentaciju, te je sud raspravnim rješenjem od istog dana naložio tužiteljici da postavi određeni tužbeni zahtjev, što je ista i učinila u podnesku od 27.03.2023. godine (stanica 247-251) na način da potražuje isplatu novčanog iznosa od 1.741,67 eura, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom, po osnovi preplate po ništetnim ugovornim odredbama o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci banke tj. tuženika.

4. Tuženik se u podnesku od 25.09.2023. (stranica 257-264) protivio preinaci, a u slučaju da sud istu dopusti istaknuo je prigovor zastare na sve preinačene iznose, te ističe kako se tuženik u odnosu na tijek zateznih kamata ne može smatrati nepoštenim stjecateljem od 2008. godine, pa u slučaju i da treba vratiti navodno stečeno bez osnove tužiteljici, tuženik smatra kako vraćanje sa zateznim kamatama ne bi smjelo uslijediti prije nego od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu, pri čemu se poziva na stav sjednice Građanskog odjela VS RH održane 5. ožujka 2004. godine koji glasi: "Ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva.".

5. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i odluke koje su donesene u sporu koji se vodio po kolektivnoj tužbi udruge "Potrošač" protiv 8 banaka, između ostalih i tuženika, a radi zaštite kolektivnim interesa potrošača i to u Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, Presudu i Rješenje Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13-4, od 13. lipnja 2014., a koje su sve javno objavljene, te iste zbog obimnosti i dostupnosti nije potrebno dostavljati u spis.

6. U postupku su izvedeni dokazi uvidom i čitanjem Ugovora o namjenskom kreditu broj: 283/2004, od 02.09.2004. (stranica 8-17), Općih uvjeta promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama od 01.07.2013. (stranica 34-39), Obavijest o promjeni kamatne stope (stranica 40), Opći uvjeti poslovanja (stranica 41-45), Općih uvjeta promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama od 01.01.2011. (stranica 46-47), Zapisnik sa sjednice Građanskog odjela VSRH od 05.03.2004. (stranica 107), pregled promjena kamatnih stopa (stranica 237-238), izvadak iz zemljišne knjige (stanica 322-324), izvod iz Geoportala od 04.10.2024. (stranica 325), kupoprodajni ugovor (stranica 302-305) i odluka VSRH broj: 2781/2011, od 16.03.2015., Vještački nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Nade Nenadić, od 2. travnja 2025. (stranica 346 - 356).

7. U dokaznom postupku saslušana je tužiteljica UĆ kao parnična stranka, te je saslušana svjedokinja službenica banke IĆ.

8. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, te je sud temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da je postavljeni tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je deklaratorni zahtjevi tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti članka 2. i članka 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 283/2004, od 02.09.2004., kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, i drugim internim aktima tuženika, te kondemnatorni zahtjev tužiteljice na isplatu novčanog iznosa od 1.741,67 eura s osnove ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa.

10. Između parničnih stranaka sud nalazi spornima sljedeće okolnosti:

- pravna i činjenična osnova tužbenog zahtjeva odnosno da li su ništetne odredbe članka 2. i članka 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 283/2004, od 02.09.2004., o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika;

- status tužiteljice kao potrošača, te s time u vezi da li se tužiteljica može u ovoj pravnoj stvari pozvati na pravomoćna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni br. P-1401/2012 od 04.07.2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13.06.2014.;

- da li se predmetnom ugovoru o kreditu pojedinačno pregovaralo;

- tuženik je istaknuo kao sporno i visinu i izračun tužbenog zahtjeva;

- sporna je i savjesnosti tuženika u pogledu tijeka zateznih kamata;

- sporno je da li je nastupila zastara tužiteljičinog potraživanja.

11. Sud je prvenstveno utvrđivao da li se tužiteljica može smatrati potrošačem, a sklopljeni Ugovor o namjenskom kreditu broj: 283/2004, od 02.09.2004. godine, potrošačkim ugovorom, obzirom na okolnost da se tužiteljica u tužbi poziva na presude donesene u kolektivnom sporu koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl.br.: P-1401/2012, kojom je pravomoćno utvrđena ništetnost ugovorne odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, gdje su nacionalni sudovi navedene odredbe ocijenili nepoštenima i ništetnima.

12. Čitanjem Ugovora o namjenskom kreditu broj: 283/2004, od 02.09.2004. godine (stranica 8-17), sud utvrđuje kako je u čl.1. ugovora ugovoren iznos kredita od 44.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, u čl.2. ugovora ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja u trenutku ugovaranja iznosi 6% godišnje te da se ugovorena kamatna stopa tijekom trajanja kredita može mijenjati u skladu s promjenama Odluke o uvjetima pod kojima se odobravaju stambeni krediti zaposlenicima klijenata-pravnih osoba Istraturist Umag d.d. i Istra Golf Umag d.o.o., u članku 6. ugovora ugovorena je namjena kredita radi kupnje stana, te je u članku 7. ugovora ugovorena otplata kredita tj. anuitetna otplata u kunskoj protuvrijednosti uz valutnu klauzulu u euru po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, kao i pristanak korisnika kredita da u slučaju izmjene redovne kamate stope kreditor snizi ili povisi iznose anuiteta.

13. Iz iskaza tužiteljice UĆ utvrđeno je kako je namjena predmetnog kredita bila kupnja stana u [adresa] kod [adresa], koji stan je bio njezina prva nekretnina, te da joj je predmetna nekretnina služila za stanovanje i u njoj nije obavljala nikakvu gospodarsku aktivnost u smislu iznajmljivanja ili nešto drugo.

14. Čitanjem i uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (stanica 322-324), izvod iz Geoportala od 04.10.2024. (stranica 325), te kupoprodajni ugovor (stranica 302- 305) utvrđeno je kako je tužiteljica uistinu kupila stan u stambenoj zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u [adresa] kod [adresa], te se uknjižila kao vlasnica predmetnog stana.

15. Iz predmetnog ugovora o kreditu, kao i iz iskaza saslušane tužiteljice i drugih materijalnih dokaza proizlazi nedvojbeni zaključak da je namjena kredita bila kupnja stana za stanovanje, a ne neka poslovna aktivnost, poduzetnička djelatnost, niti zanimanje tužitelja, sve u smislu čl.3.toč.1. Zakona o zaštiti potrošača, koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora (Narodne novine 96/2003 i 46/2007 – dalje: ZZP/03) kojim je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

16. Stoga sud smatra kako je tužiteljica dokazala da je s tuženikom zaključila predmetni ugovor o kreditu kao potrošač, a kredit koji joj je odobren ima se smatrati potrošačkim kreditom, te tuženikov prigovor da tužiteljica nije dokazala da je potrošač sud odbija kao neosnovan.

17. Nadalje, čitanjem Ugovora o namjenskom kreditu broj: 283/2004, od 02.09.2004. godine (stranica 8-17) utvrđeno je da je vjerovnik bila Zagrebačka banka Zagreb d.d. odnosno da se radi o banci koja je u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pri Trgovačkom sudu u Zagrebu broj P-1401/12 bila prvotuženik i za kojeg je pravomoćno utvrđeno, između ostalog i da je:

- u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarao niti ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza 2007. postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 - dalje u tekstu: ZZP 03) i to člancima 81., 82., 90., a od 07. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09; dalje u tekstu: ZZP 07) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

18. Iz Ugovora o namjenskom kreditu broj: 283/2004, od 02.09.2004. godine (stranica 8-17) utvrđeno je da je isti ugovor zaključen upravo unutar razdoblja koje je obuhvaćeno kolektivnim sporom u odnosu na ovdje tuženika, koji je u kolektivnom sporu bio prvotuženik.

19. Nadalje, iz Ugovora o namjenskom kreditu broj: 283/2004, od 02.09.2004. godine (stranica 8-17) utvrđeno je kako u njegovim odredbama nisu sadržani nikakvi parametri, niti kriteriji o načinu utvrđivanja promjene visine ugovorene kamatne stope, osim da se može mijenjati u skladu s promjenama Odluke o uvjetima pod kojima se odobravaju stambeni krediti zaposlenicima klijenata-pravnih osoba Istraturist Umag d.d. i Istra Golf Umaq d.o.o., a koju odluku donosi jedino tuženik.

20. Sud je vizualnim pregledom Ugovora o namjenskom kreditu broj: 283/2004, od 02.09.2004. godine (stranica 8-17), utvrdio da se radi o tipu standardnog unaprijed sastavljenog ugovora od strane tuženika, kao kreditora, na što upućuje tekst naveden na lijevom vrhu prve stranice ugovora o kreditu u kojemu se navodi naziv tvrtke tuženika i njegov organizacijski dio, te broj predmetnog ugovora, što upućuje na zaključak da tuženik takve ugovore sastavlja kao tipske i iste vodi u svojoj evidenciji, između ostalog, i po brojevima.

21. Iz iskaza svjedokinje IĆ, službenice banke koja je obradila i kreditni zahtjev tužiteljice, utvrđeno je ugovore o kreditu sastavljala banka, a ona je kao službenica klijentima nudila sve opcije kredita tj. i kredite vezane uz valutnu klauzulu eura, švicarskih franaka, pa i kunske, međutim ista se zbog proteka vremena ne sjeća o kojim parametrima od kojih zavisi promjena kamatne stope je informirala klijente, ali tvrdi da je da je postupala po uputama banke.

22. Iz iskaza tužiteljice UĆ utvrđeno je kako ista prilikom ugovaranja kredita nije od strane službenika banke bila informirana temeljem kojih kriterija i uvjeta će tuženik mijenjati kamatnu stopu, te kako je u razdoblju otplate kredita došlo do izmijene kamatne stope na više, a koji iznos joj se automatizmom trajnim nalogom skidao s plaće, te kako se prije zaključenja ugovora nije moglo pregovarati s bankom o uvjetima kredita jer se radilo o tipiziranim ugovorima i tipiziranoj ponudi, te se jedino mogao ugovoriti duži ili kraći rok otplate kredita.

23. Nadalje, prema slobodnoj ocjeni ovog prvostupanjskog suda Obavijest o promjeni kamatne stope (stranica 40) kolu je tuženik uputio tužiteljici nema značaj niti predstavlja pojedinačno pregovaranje u smislu odredaba čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012 i 56/2013 – dalje ZZP/03). koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu.

24. Isto tako niti u odredbama Općih uvjeti poslovanja od 01.10.1999. godine (stranica 41-45), koji su bili na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, nisu sadržani nikakvi parametri na temelju kojih se visina kamatne stope mijenja i utvrđuje.

25. Prve parametre koji se odnose na promjenu visine kamatne stope tuženik je ugradio u svojim internim aktima i to u Općim uvjetima promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama od 01.01.2011. (stranica 46-47), međutim iz sadržaja toč. 4 navedenih općih uvjeta utvrđeno je da isti parametri ne sadrže niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, pa stoga takvi opći uvjeti odredba ne samo da nije razumljivi prosječnom potrošaču, nego nisu razumljivi nikome

26. Tuženik je tek u Općim uvjetima promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama od 01.07.2013. (stranica 34-39) ugradio parametre sukladno Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/2015), međutim to ne utječe na zaključak ovog suda da se o ugovoru odnosno o njegovim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, budući da je notorno da se o općim uvjetima (bez obzira kako se zvali) niti ne može pojedinačno pregovarati, nego iste donosi tuženik i primjenjuje kao sastavni dio ugovora.

27. Sukladno članku 219. stavku 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, te da sukladno čl.221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

28. Sud stoga, temeljem pravila o teretu dokazivanja, ocjenjuje kako je tuženik, kao kreditor, samostalno sastavio Ugovor o namjenskom kreditu broj: 283/2004, od 02.09.2004. godine (stranica 8-17), te da tužiteljica nije sudjelovala u sastavljanju istog ugovora, slijedom čega sud zaključuje da se stoga radi o tipu standardnog unaprijed sastavljenog ugovora o kreditu od strane tuženika, pa se u odnosu na isti primjenjuje čl.81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/2003, 46/2007 – dalje: ZZP/03) kojim je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st.1.), te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st.2.), a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st.4.), a u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da se o ugovornim odredbama pregovaralo, uključivo i o odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi.

29. Podvodeći Ugovor o namjenskom kreditu broj: 283/2004, od 02.09.2004. godine (stranica 8-17), pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, od 04. srpnja 2013., sud utvrđuje kako se u ovoj pravnoj stvari radi o situaciji koja je obuhvaćena navedenom pravomoćnom presudom.

30. Sud stoga smatra kako se tužiteljica u tužbi može osnovano pozvati na presude donesene u kolektivnom sporu koji se vodio po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kod Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni br. P-1401/2012 od 04.07.2013., a koja je u dijelu koji se odnosi na ništetnost promjenjive kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke, a koja je potvrđena presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13.06.2013.

31. Te su presude donesene na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14), a temeljem odredbe čl.138.a istog zakona propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

32. I po važećem čl.118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/2014., 110/2015.), koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

33. Isto tako i po čl.502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknade štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl.502.a st.1. ZPP-a za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, pri čemu će u takvom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

34. Naprijed navedene odluke donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača u dijelu u kojemu se odnose na ništetnost promjenjive kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke, imaju učinak na sve takve potrošačke ugovore o kreditu neovisno o valuti kredita, budući da tako proizlazi i iz izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni br. P-1401/2012 od 04.07.2013., potvrđene presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13.06.2013., jer se ništetnost u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu jednostranom odlukom tuženika ne veže uz nikakvu valutnu klauzulu, pa stoga sud ne prihvaća kao osnovan prigovor tuženika da se navedene odluke ne primjenjuje na kredite uz valutnu klauzulu u EUR, slijedom čega ovaj prvostupanjski sud smatra kako se imaju primijeniti na konkretni pravni odnos stranaka.

35. Obzirom da odluke donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te obzirom kako je sud utvrdio da je u ovoj pravnoj stvari sadržaj odredbi ugovora o kreditu, a koje se odnose na kamatnu stopa promjenljivu u skladu s jednostranom odlukom tuženika, obuhvaćen ostvarenom kolektivnom zaštitom, sud na tu okolnost nije bio dužan provoditi nikakve dokaze.

36. U prilog takvog zaključak naslovni sud prihvaća i poziva se na pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz presude broj Rev 3142/2018-2, od 19. ožujka 2019., prema kojemu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava (čl.502.a st.1., čl.502.b i čl.502.c ZPP-a), te da nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa odredbama ZPP-a i ZZP-a.

37. Navedenom zaključku prvostupanjskog suda u prilog ide i odluka Ustavnog suda broj U-III-2233/19 , od 10. lipnja 2020., kojom se dodatno potvrdio stav Vrhovnoga suda RH iz presude broj Rev 3142/2018-2, od 19. ožujka 2019. da nije potrebno provoditi dokazni postupak, nego se uvidom u konkretni ugovor s ništetnim ugovornim odredbama utvrđuje odnosi li se taj ugovor na utvrđenja iz kolektivne presude.

38. Stoga sud nije provodio dokazni postupak u pogledu utvrđivanja ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na kamatnu stopu koja je promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a koja je sadržana u članku 2. ugovora, slijedom čega sud smatra da je tužiteljica dokazala činjeničnu osnovu svojeg potraživanja prema tuženiku.

39. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je provedenim financijskim vještačenjem, te iz pročitanog vještačkog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Nade Nenadić, od 2. travnja 2025. (stranica 346 - 356) sud utvrđuje da visina preplate po osnovi kamate kao pozitivne razlike u odnosu na situaciju da se kamatna stopa po predmetnom ugovoru nije mijenjala od početno ugovorene iznosi 1.592,53 eura.

40. Sud stoga utvrđuje da je tužiteljica podmirila svoje obveze po Ugovoru o namjenskom kreditu broj: 283/2004, od 02.09.2004. godine (stranica 8-17), unatoč povećanju kamata, ali da u usporedbi sa uvjetima iz osnovnog ugovora postoji preplata s osnova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu 1.592,53 eura, što znači da je tužiteljica dodatno uplatila i prethodno navedeni iznos, slijedom čega sud zaključuje da se radi o dijelu imovine tužiteljice koja je po ništetnoj pravnoj osnovi prešla u imovinu tuženiku, te je stoga navedeni iznos preplate potrebno vratiti tužiteljici, budući da je zakonska posljedica ništetnosti ugovora po čl.104.st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), koji se primjenjuje na obvezi odnos između stranaka, da je svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora.

41. Tužiteljica nije istaknula nikakve primjedbe na vještački nalaz i mišljenje, te je u podnesku od 05.05.2025.. godine (stranica 367-370) specificirala tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, na način da potražuje isplatu novčanog iznosa od 1.592,53 eura zajedno sa zakonskim kamatama koje na svaki pojedini iznos preplate teku od dana stjecanja.

42. Tuženik je u svojem podnesku od 23.06.2025. (stranica 371-374) naveo da prigovara nalazu i mišljenju vještaka iz razloga jer financijski vještak nije pri izračunu uzeo u obzir period kada je kamata bila niža od početno ugovorene, već samo kada je kamata bila veća od početno ugovorene, te smatra kako na visinu konačne novčane tražbine ne utječe samo eventualno istaknut protutužbeni zahtjev ili prigovor radi prebijanja (dakle instituti procesne naravi), već i materijalnopravni prigovori koji se npr. u ovom predmetu odnose na razdoblje u kojem su anuiteti zbog manjih kamata uplaćivani u manjim iznosima.

43. Primjedbe tuženika na vještački nalaz i mišljenje sud ocjenjuje kao pravna pitanja o kojima treba odlučiti sud, a ne o kojima bi trebao iskazivati vještak, pa je stoga u dokaznom postupku nije saslušavao vještaka, a niti parnične stranke nisu predlagale saslušanje vještaka.

44. Vezano uz tuženikovu primjedbu da je vještak pri izračunu trebao uzeti u obzir period kada je kamata bila niža od početno ugovorene odnosno negativne razlike, sud je stava da se iste ne mogu automatizmom uzeti u obzir, već tuženik, da bi ostvario takvu svoju tražbinu, treba podnijeti protutužbu ili istaknuti prigovor radi prebijanja, jer bi u suprotnom tužitelj bio lišen mogućnosti isticanja prigovora u odnosu na tuženikovu tražbinu, a što u ovoja pravnoj stvari nije slučaj. Osim toga pravna osnova tužiteljičine tražbine je stjecanje bez osnove od strane tuženika, a tuženikova tražbina eventualnih „negativnih razlika“ proizlazi iz ugovora, te predstavlja ugovornu obvezu i tuženik je taj koji bira da li će istu tražbinu ostvarivati ili neće, a ne vještak.

Isto tako, plaćanjem anuiteta po kamati nižoj od početno ugovorene, tužiteljica nije ništa primila niti stekla bez osnove budući da je čitavu uplatu primio tuženik, slijedom čega ne postoji obveza za vraćanjem nečega što tužiteljica nije primila.

45. Sud ocjenjuje da je vještak u okviru zadanog zadatka svoj nalaz i mišljenje obrazložio na jasan i detaljan način, te je na jasan i pregledan način prikazao obračun za cijelo razdoblje otplate kredita, te sud nije pronašao nikakve nelogičnosti, proturječnosti, niti pristranosti u izrađenom nalazu i mišljenju, pa isti u cijelosti ocjenjuje kao vjerodostojno dokazno sredstvo i temeljem istog utvrđuje visinu potraživanja tužiteljice prema tuženiku u ukupnom iznosu od 1.592,53 eura.

46. Tuženik je istaknuo kao sporno i da li se tuženik ima smatrati savjesnim stjecateljem i s time u vezi sporno je od kada počinje tijek zakonskih kamata.

Sud ne prihvaća tuženikovu tvrdnju da se isti ima smatrati savjesnim stjecateljem, obzirom da je tek podnošenjem predmetne tužbe tužiteljica postavila zahtjev prema tuženiku za povrat stečenog bez osnove, a tuženik u trenutku stjecanja nije bio nepošten, pri čemu se tuženik poziva na mišljenje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznijetog na sjednici dana 05. ožujka 2004. godine, prema kojemu ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva.

Pravno shvaćanje s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/04) održane 5. ožujka 2004., broj: Su-IV-222/04 glasi: "Ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva.".

Prema stajalištu ovog prvostupanjskog suda iz formulacije " treba smatrati savjesnim" proizlazi da se radi o oborivoj presumpciji protiv koje je dopušteno dokazivati suprotno odnosno nesavjesnost tuženika.

Budući da se tijekom ovog postupka tužiteljica pozvala na presudu donesenu u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 kojom je pravomoćno utvrđeno da je ovdje tuženik, a tamo prvotuženik, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, koristeći u ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarao niti ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa slijedom takvih pravomoćnih utvrđenja sud zaključuje kako se tuženik u ovom postupku ne može smatrati poštenim stjecateljem glede promjene kamatne stope, pa stoga isti temeljem čl.214. ZOO/91 duguje tužiteljici i zakonske zatezne kamate tekuće od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa pa sve do isplate.

47. Nadalje, odlučujući o istaknutom tuženikovom prigovoru zastare potraživanja tužitelja sud nalazi kako isti prigovor nije osnovan.

Obzirom na datum sklapanja Ugovora o namjenskom kreditu broj: 283/2004, od 02.09.2004. godine (stranica 8-17), na obvezni odnos između parničnih stranaka primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), temeljem čl.1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO/05).

Kod ništetnih pravnih poslova pravo potraživanja danog temeljem takvog ugovora vrši se po pravilima za stjecanje bez osnove, a rok zastare u tom slučaju se primjenjuje prema čl.371. ZOO/91, odnosno primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina.

48. U pogledu računanja zastarnog roka naslovni sud se poziva na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.".

Sud se u cijelosti priklanja pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev 2245/17-2., od 20. ožujka 2018. godine da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

Sud se u cijelosti priklanja i objedinjenome pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF broj: Su-IV- 33/2022-2, od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“.

Stoga ovaj sud utvrđuje da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u ovoj pravnoj stvari došlo do prekida zastare u smislu čl.388. ZOO/91 (odnosno čl.241. ZOO/05), te da je zastara po ovom individualnom restitucijskom zahtjevu tužitelja počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u predmetu P-1401/2012., zastara za svaki individualni restitucijski zahtjev počinje teći ispočetka, a vrijeme prije prekida ne uračunava se u tijek zastare.

Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u predmetu P-1401/2012 podnesena je 04.04.2012., a drugostupanjska presuda kojom je odlučeno u dijelu ništetnosti odredbi o promjenjivim kamatnim stopama jednostranom odlukom banke donesena je dana 13. lipnja 2014. (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br.: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., pravomoćna 13.06.2014.).

Budući da je uvidom u otisnuti štambilj utvrđeno da je tužiteljica tužbu podnijela dana 14.06.2019. godine (preporučenom pošiljkom), što je unutar roka od 5 godina od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, te budući da početak tijeka zastarnog roka u slučaju restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetnosti ugovora nije vezan uz trenutak podnošenje tužbe sudu za utvrđenje ništetnim ugovora, već uz dan pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, sud utvrđuje da zastara tužiteljičinog potraživanja nije nastupila, te je posljedično tome tuženikov prigovor zastare neosnovan.

49. Nakon provedenog dokaznog postupka sud smatra nedvojbeno utvrđenim:

- da su parnične stranke dana 02.09.2004. godine zaključile Ugovor o namjenskom kreditu broj: 283/2004;

- da je istim ugovorom tužiteljici odobren iznos kredita od 44.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, te redovnu kamatnu stopu od 6% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o uvjetima pod kojima se odobravaju stambeni krediti zaposlenicima klijenata-pravnih osoba Istraturist Umag d.d. i Istra Golf Umag d.o.o.;

- da se radi o potrošačkom kreditu čija je namjena kupnja stana za stanovanje, uslijed čega se tužiteljica ima smatrati potrošačem, a odobreni kredit potrošačkim kreditom;

- da se tužiteljica radi dokazivanja ništetnosti ugovornih odredbi kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, pozvala na sadržaj odluka Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni br. P-1401/2012 od 04.07.2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13.06.2014., , donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa u skladu s čl.502.c ZPP-a i čl.138.a ZZP/07;

- da navedene odluke suda donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuju ostale sudove u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, te se stoga nije provodio dokazni postupak u pogledu utvrđivanja ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na kamatnu stopa promjenljivu u skladu s jednostranom odlukom tuženika;

- da je predmetni Ugovor o namjenskom kreditu broj: 283/2004, od 02.09.2004. godine, unaprijed sastavljen od strane tuženika, kao tipski, standardiziran obrazac;

- da tuženik nije dokazao da bi se o ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo;

- da je predmetni Ugovor o namjenskom kreditu broj: 283/2004, od 02.09.2004. godine, djelomično ništetan tj. u dijelu ugovornih odredbi kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po tom Ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika iz čl.2. ugovora i iz članka 7. u dijelu koji glasi: ;… Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o uvjetima pod kojima se odobravaju stambeni krediti zaposlenicima Klijenata – pravnih osoba i Ugovoru o suradnji, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznose anuitete, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora.“;

- da je financijskim vještačenjem izračunato da visina tužbenog zahtjeva tužiteljice prema tuženiku po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iznosi 1.592,53 eura;

- da se tuženik u ovom postupku ne može smatrati poštenim stjecateljem;

- da za novčana potraživanja tužiteljice nije nastupila zastara.

50. Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003, 46/2007 – dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora (na snazi do 06.08.2007.) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st.1.), te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st.2.).

51. Člankom 87. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava (st.1.), te da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (st.2.).

52. Člankom 105. stavkom 1. ZOO/91 koji propisuje da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen,

53. Člankom 210.st.1. i st.3. ZOO/91 koji propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (st.1.), te da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (članka 3.).

54. Člankom 214. ZOO/91 koji propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

55. Obzirom da je tužiteljica dokazala činjeničnu osnovanost svoje tražbine pozivom na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni br. P-1401/2012 od 04.07.2013., presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13- 4 od 13.06.2014., donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa u skladu s čl.502.c ZPP-a i čl.138.a ZZP/07, kojima je pravomoćno utvrđeno da je ovdje tuženik, a u kolektivnom sporu prvotuženik, mijenjao kamatne stope bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe, te obzirom da tuženik, s druge strane, nije dokazao da je prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu pregovarao s tužiteljicom o ugovornim odredbama koje se odnose na promjenjivost kamatne stope sukladno odluci tuženika, niti je dokazao da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod pravna i činjenična utvrđenja iz pravomoćnih sudskih odluka donesenih u postupku koji se vodio povodom povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, sud stoga nalazi kako su temeljem čl.81. i čl.87. ZZP/03, 105. stavkom 1. ZOO/91, u Ugovoru o namjenskom kreditu broj: 283/2004, od 02.09.2004. godine, djelomično ništetna ugovorna odredbe članka 2. kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o uvjetima pod kojima se odobravaju stambeni krediti zaposlenicima klijenata-pravnih osoba Istraturist Umag d.d. i Istra Golf Umag d.o.o., kao i dio odredbe članka 7. ugovora koji glasi: „… Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o uvjetima pod kojima se odobravaju stambeni krediti zaposlenicima Klijenata – pravnih osoba i Ugovoru o suradnji, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznose anuitete, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora.“, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

56. Nadalje, tužiteljica je provedenim financijskim vještačenjem dokazala visinu svojeg potraživanja prema tuženiku u visini od iznosi 1.592,53 eura s osnove ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koji iznos je tuženik naplatio od tužiteljice bez valjane osnove, odnosno po osnovi koja je kasnije otpala, te je sud temeljem 210.st.1. i st.3. ZOO/91 prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev za isplatom novčanog iznosa od 1.592,53 eura, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.

57. Budući da je u postupku utvrđeno kako je tuženik prilikom stjecanja novčanog iznosa od 1.592,53 eura po osnovi preplate po ništetnim ugovornim odredbama koje se odnose na kamatnu stopa promjenljivu u skladu s jednostranom odlukom tuženika bio nesavjestan, sud je temeljem članka 214. ZOO/91 prihvatio kao osnovan i dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži da joj se plati i zatezna kamata koja teče od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa pa do isplate, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.

58. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154 st.1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka u svezi s čl.155.st.1. ZPP-a kojim je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

59. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 37/2023 - dalje: Tarifa) Tbr.52.st.3. propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, u Tbr.54. propisano je da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, u Tbr.7.st.1. propisano je da za naznačenu vrijednost predmeta spora odvjetniku pripada nagrada u visini od 100 bodova, te da po Tbr.46 Tarife na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima od 25%.

60. Obzirom da je tuženik izgubio parnicu isti je dužan tužiteljici nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka kako slijedi:

- za sastav tužbe u visini od 100 bodova što iznosi 200,00 eura po Tbr.7.toč.1. Tarife;

- za zastupanje na 6 ročišta dana 15.09.2020., 17.03.2023., 12.10.2023., 10.10.2024., 07.03.2025. i 01.07.2025. svako u visini od po 100 bodova što iznosi 1.200,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- za sastav 3 obrazložena podneska od 27.03.2023., 04.10.2024. i 05.05.2025. svaki u visini od po 100 bodova, što iznosi 600,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- PDV na obavljene radnje od 25% u ukupnom iznosu od 500,00 eura po Tbr.46. Tarife;

- troškove provedenog financijskog vještačenja u stvarno utrošenom iznosu od 467,36 eura jer sud ocjenjuje da je taj trošak bio potreban za vođenje postupka s obzirom da je navedenim dokaznim sredstvom tužiteljica uspjela dokazati visinu tužbenog zahtjeva, a koja je osporavana od strane tuženika;

- za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 66,36 eura Tar.br.1.st.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019 i 92/2021).

61. Sukladno čl.11.st.1.toč.20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/2018 i 51/2023) propisano je da su od plaćanja pristojbi oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, slijedom čega tužitelj u ovoj pravnoj stvari ne plaća sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu, a koje oslobođenje vrijedi od 20.05.2023. godine kada je na snagu stupio Zakon o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 51/2023).

62. O naknadi putnog troška za svjedoka IĆ odlučit će se naknadno nakon što tužiteljica u spis dostavi dokaz da je isti trošak nadoknadila.

63. Ukupno priznata visina troškova parničnog postupka tužiteljici iznosi 3.033,72 eura, slijedom čega je sud je temeljem čl.154 st.1. i čl.155.st.1. ZPP-a odlučeno kao pod točkom III izreke ove presude.

64. Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naloženo plaćanje troškova postupka sukladno čl.151.st.3. ZPP-a.

65. Visina stope zatezne kamate na trošak parničnog postupka određena je po čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

66. Sud je temeljem čl.328.st.1. ZPP-a odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem je tuženik dužan dobrovoljno izvršiti činidbu.

U Bujama – Buie 18. kolovoza 2025.

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici, putem punomoćnika,

2. Tuženiku, putem punomoćnika.