REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Čakovcu

Ruđera Boškovića 18

40000 Čakovec

Poslovni broj: P-40/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu po sutkinji Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužitelja CĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 42000 Sračinec zastupanog po punomoćnici Mihaeli Carović Rukavina, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz Varaždina, protiv tuženika IĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Bojanu Bacingeru, odvjetniku iz Čakovca, radi raskida ugovora o izvođenju radova, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Brune Šebijana, odvjetnika u Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz Varaždina, tužitelja osobno i zamjenika punomoćnika tuženika, EĆ, odvjetničkog vježbenika u uredu punomoćnika tuženika, 18. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o izvođenju radova zaključen dana 11. listopada 2024. između tužitelja CĆ, kao naručitelja i tuženika IĆ, kao izvoditelja, kojim se tuženik obvezao tužitelju izraditi i montirati dvorišnu nadstrešnicu s dodatnom prostorijom.

II. Nalaže se tuženiku IĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati tužitelju uplaćeni predujam u iznosu od 6.750,00 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 05. veljače 2025. kao dana podnošenja tužbe do 30. lipnja 2025., po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2025. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku IĆ, [adresa], OIB: 67412774828c da naknadi tužitelju CĆ, [adresa], 420000 Varaždin, OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 863,95 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. kolovoza kao dana presuđenja pa do isplate po stopi od 5,15% godišnje, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 05. veljače 2025. podnio tužbu protiv tuženika radi raskida ugovora o izvođenju radova i povrata uplaćenog predujma.

2. Nesporno je među strankama:

- 11. listopada 2024. stranke su zaključile ugovor o djelu odnosno Ugovor o izvođenju radova (dalje: Ugovor), kojim Ugovorom se tuženik obvezao izvesti radove na adresi [adresa] i to izradu i montažu dvorišne nadstrešnice s dodatnom prostorijom

- ukupna vrijednosti radova prema troškovniku priloženom uz Ugovor iznosi 13.500,00 EUR, a radove se tuženik obvezao završiti do 9. prosinca 2024.

- 11. listopada 2024. tužitelj je tuženiku isplatio avans u iznosu od 6.750,00 EUR-a u gotovini, a što je tuženik potvrdio svojim potpisom na Potvrdi o primitku avansa

- rok za montažu nekoliko je puta dogovorno između stranaka prolongiran jer tuženik nije ispunio svoju Ugovorom preuzetu obvezu u Ugovorom predviđenom roku, te tuženik do danas nije ispunio svoju obvezu iz Ugovora

- rok ispunjenja obveze nije ugovoren kao bitan sastojak Ugovora

- tužitelj je tuženiku poslao dva dopisa prije podnošenja ove tužbe u kojima ga poziva na izvršenje ugovorom preuzete obveze, i to dopis od 03. siječnja 2025. u kojem mu daje rok od 8 dana za izvršenje Ugovorom preuzete obveze i dopis od 24. siječnja 2025. u kojem mu daje rok od 5 dana za izvršenje obveze

- 20. siječnja 2025. tuženik je na dvorište tuženika dostavio (nekakav) materijal za montažu nadstrešnice.

3. Osim onog što je nesporno među strankama, tužitelj u tužbi, te u očitovanju na odgovor tuženika na tužbu navodi:

- tužitelj je nakon dopisa od 3. siječnja 2025. ponovo kontaktirao tuženika na što je tuženik obećao doći na montažu dana 14. siječnja 2025., međutim niti se tada nije pojavio, a niti je svoj nedolazak opravdao

- sada, osim što svoju obvezu tuženik nije ispunio niti skoro dva mjeseca od ugovorenog roka, tužitelju je na dvorištu ostavio materijal koji on ne može adekvatno zaštititi i skladištiti

- 27. siječnja 2025. preko punomoćnika tužitelja, ugovorne strane utvrdile su raskid Ugovora o izvođenju radova i to prvenstveno iz razloga što tužitelj više ne može odgađati izradu nadstrešnice i prostorije koja mu je potrebna, ali i zbog narušenih poslovnih odnosa, budući da tužitelj više nema povjerenja u tuženika

- do raskida je došlo na način da je 24. siječnja 2025. kada je poslana druga opomena tuženiku, punomoćnik tužitelja kontaktirao tuženika radi potvrde primitka e-maila, na što mu je ovaj sam rekao da predlaže raskid Ugovora, jer da zbog sada već narušenih odnosa, daljnja suradnja s njegove strane nije moguća, međutim kako je uslijedio vikend, punomoćnik tužitelja je tuženikov odgovor o raskidu ugovora tužitelju prenio 27. siječnja 2025., te je s istim danom utvrđen raskid Ugovora, što bi stranke i pismeno utvrdile

- tuženik se suglasio s raskidom Ugovora te se obvezao u nekoliko dana vratiti predujmljeni iznos od 6.750,00 EUR-a, a stupove odvesti, no nije se javio, a niti je vratio tužitelju predujam.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu od 14. ožujka 2025., osim onog što je nesporeno među strankama navodi:

- da tužitelj u dopisu od 03. siječnja 2025. prvenstveno traži povrat kapare ukoliko tuženik ne ispuni činidbu u roku od 8 dana, odnosno ukoliko se ne javi tužitelju, dok u tužbenom zahtjevu traži vraćanje predujma, budući da su odredbe ZOO-a koje uređuju kaparu u trenutku slanja „opomene“ više odgovarale tužitelju i bolje vršile pritisak na tuženika, nego odredbe o vraćanju primljenog predujma, odnosno dogovaranju razumnog dodatnog roka za ispunjenje

- valja se upitati je li dodatni rok od 8 dana za ispunjenje dovoljan ili nerazuman, obzirom o kakvoj činidbi se radi ili je tužitelju svrha bila zloupotrijebiti pravo kako bi jednostrano pokušao raskinuti ugovor, a bez da naknadi tuženiku eventualne troškove ili štetu

- budući da tužitelj u tužbi navodi da su stranke dogovorile montažu za 14. siječnja 2025., kontradiktorna je i netočna tvrdnja tužitelja kako se tuženik oglušio na „opomenu“, već se tuženik javio s namjerom izvršenja, no to tužitelju očito nije odgovaralo

- jasno je kako se tuženik javio unutar roka te potvrdio daljnje izvršavanje obveza iz ugovora, no u nekom razumnom roku, a ne u roku od nekoliko dana za vrijeme blagdana

- uvidjevši kako je tuženik zapravo bio spreman na ispunjenje činidbe u potpunosti te eventualno mirno rješavanje spora oko zakašnjelog ispunjenja obaveze, tužitelj dana 24. siječnja 2025. godine požuruje punomoćnika, svega 4 dana od kada je tuženik započeo s montiranjem, sa slanjem dopisa tuženiku kako je obvezan ispuniti ugovorenu obvezu u roku od 5 dana od primitka poziva, u suprotnom se predmetni ugovor smatra raskinutim

- osporava da bi on sam „utvrdio“ raskid Ugovora iz razloga što je već započeo s obavljanjem radova te imao namjeru izvršenja činidbe, no tužitelj ga je na sve načine sprječavao u ispunjenju istog zatrpavanjem različitim nejasnim opomenama kojima ga navodno poziva na izvršenje

- kontradiktorna je tvrdnja tužitelja da ga najprije poziva na ispunjenje obveze u roku od 5 dana kad je već započeo s ispunjenjem, da bi zatim nakon dva dana (preko vikenda) raskinuo Ugovor putem punomoćnika i to preko telefonskog poziva

- iz samog maila jasno proizlazi kako tužitelj pokušava prisiliti tuženika, i to sad putem punomoćnika, na jednostrani raskid bez da mu omogući ispunjenje ugovorene činidbe

- tuženik je 20. siječnja 2025. sukladno prethodnom dogovoru dostavio materijal i započeo s montažom nadstrešnice, a što ukazuje na jasnu namjeru ispunjenja obveze.

5. Temeljem navedenog, sporno je među strankama da li je tuženiku ostavljen premjeren naknadni rok za ispunjenje obveze nakon što mu je protekao Ugovorom određeni rok za ispunjenje obveze, a nakon što mu je tužitelj odredio novi rok za ispunjenje obveze, pa da bi potom po proteku primjerenog naknadnog roka u kojem tuženik nije ispunio svoju obvezu, se smatralo da je Ugovor raskinut. Također je sporno i to je li došlo do sporazumnog raskida ugovora među strankama.

6. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja, dok je odbio dokazni prijedlog tuženika da se sasluša tuženika, koji iako uredno pozvan na ročište za saslušanje 23. srpnja 2025., na isto nije pristupio niti je opravdao svoj izostanak (čl. 265. st. 2. Zakona o parničnom postupku, "Službeni list SFRJ" br. 4/1977., 36/1977., 36/1980., 6/1980., 69/1982., 43/1982., 58/1984., 74/1987., 57/1989., 20/1990., 27/1990., 35/1991., "Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje u tekstu: ZPP), te je osim toga proveo dokaze uvidom u isprave koje su stranke priložile u spis. Sud je odbio dokazne prijedloge tuženika da se sasluša CĆD, da se provede očevid na licu mjesta, te da se provede vještačenje vrijednosti dostavljenog materijala, kao odugovlačeće dokazne prijedloge, jer osim što tuženik nije decidirano naveo na koje okolnosti predlaže navedene prijedloge, iz činjeničnih navoda odgovora na tužbu proizlazi da su isti predloženi radi utvrđenja činjenica koje nisu odlučne za razrješenje odnosa među strankama, a koji je predmet ovog spora. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Člankom 590. ZOO-a propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Člankom 597. st. 1. i 2. ZOO-a propisano je da je izvođač dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke, te ga je dužan izvršiti za određeno vrijeme, a ako ono nije određeno, onda za vrijeme koje je razumno potrebno za takve poslove. Članak 361. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO) glasi: (1) Kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu. (2) Ali vjerovnik može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora. (3) Kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor. (4) Ova pravila važe kako u slučaju kad su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku, tako i onda kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po naravi posla. Članak 362. ZOO-a glasi: (1) Kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje. (2) Ali ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje. (3) Ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora. Članak 368. ZOO-a glasi: (1) Raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. (2) Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala. (5) Strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.

8. Prvenstveno u ovom postupku treba razjasniti tijek zbivanja između dva dopisa upućena tuženiku od strane tužitelja, odnosno dvije opomene i to one od 3. siječnja 2025. i one od 24. siječnja 2025., i to iz aspekta ponašanja tuženika u ispunjenju njegove Ugovorom preuzete obveze i pravnog tumačenja primjerenog naknadnog roka, sve vodeći računa da je tuženiku rok za izvršenje Ugovora istekao već 9. prosinca 2024., međutim da rok ispunjenja nije bio bitan sastojak Ugovora, te da je stoga tužitelj koji je želio da nastupi posljedica koju zakon predviđa nakon davanja primjerenog naknadnog roka koji se daje kada se želi da rok postane bitan sastojak ugovora, dužan dokazati da je tuženiku doista i dan naknadni primjeren rok za ispunjenje njegove obveze (čl. 7. st. 1. i 219. st. 1. ZPP-a), budući da tuženik to osporava.

9. Pri tome sud ne smatra relevantnim za nastupanje opisane zakonske posljedice, a koja je da je ugovor raskinut po proteku naknadnog primjerenog roka, prvu opomenu koju je tuženiku uputio tužitelj, budući da u njoj tuženik nije upozoren na tu posljedicu, a što je nužno potrebno ako se želi rok za ispunjenje obveze iz nebitnog sastojka ugovora pretvoriti u bitni sastojak ugovora. Međutim, samo ponašanje tuženika u roku od te prve opomene pa nadalje je sud cijenio prilikom ocjene radi li se o primjerenom naknadnom roku koji je tužitelj dao tuženiku opomenom od 24. siječnja 2025.

10. Sam tužitelj u svom je iskazu naveo da se nakon prve opomene od 3. siječnja 2025. tuženik više nije direktno njemu javio, ali ga je njegova odvjetnica obavijestila da bi tuženik mogao započeti sa izvršenjem svoje obaveze. Kako tužitelj po punomoćniku navodi da je 14. siječnja 2025. tuženik trebao doći na montažu, sud utvrđuje da je postojao dogovor stranaka i nakon 3. siječnja 2025. prema kojem je tuženiku pozvan ispuniti Ugovornu obvezu i nakon proteka roka od 8 dana koji mu je dan u opomeni od 3. siječnja 2025., a koji rok je istekao 11. siječnja 2025. Nadalje, tužitelj po punomoćnici navodi da tuženik nije došao 14. siječnja 2025., niti je opravdao svoje nedolazak, a sam je tužitelj u svom iskazu naveo da je nakon 20 dana od prve opomene, odnosno 20. siječnja 2025. tuženik dostavio materijal, ali to nije bio sav materijal potreban za izradu i montažu dvorišne nadstrešnice sa dodatnom prostorijom, jer se radi o objektu površine 100m2. Također navodi da bi cjelokupna montaža trajala 2-3 dana po njegovog procjeni, da je tuženik dopremio sav materijal. Tužitelj osim toga navodi da taj dovoz materijala nije bio očekivan jer su i prethodno tuženiku bile upućene opomene na koje nije reagirao. 24. siječnja 2025. je opet uslijedila opomena tuženiku da dovrši radove. Punomoćnica ĐĆ prenijela mu je da ju je 27. siječnja 2025. kontaktirao tuženik te ponudio ili da se ugovor raskine ili da se izvrši ali u roku od naredna tri mjeseca, te je on pristao na raskid o čemu je punomoćnica istog dana obavijestila tuženika na što je on pristao. Tužitelj je još naveo da se nakon toga tuženik više nije javio, materijal stoji na njegovom dvorištu, a zna da se tuženik čuje sa njegovom punomoćnicom radi pokušaja rješenja spora.

11. Iz fotografija (list 22 spisa) koje je sam tuženik dostavio u prilog svojih navoda da je tuženik započeo sa ispunjenjem svojih obveza, sud okom laika utvrđuje da se radi o nedostatnoj količini materijala potrebnog za izradu i montažu dvorišne nadstrešnice s dodatnom prostorijom, budući da se iz slika razabire samo to da su na dvorištu tužitelja prekrivene određene grede, koje zauzimaju veoma malu površinu dvorišta, dok se nikakav drugi materijal ne razabire.

12. Kako je svaka stranka u postupku dužna dokazati činjenice koje iznosi (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a), a posebice cijeneći i neopravdan nedolazak tuženika na ročište za saslušanje (čl. 269. st. 2. ZPP-a), sud utvrđuje slijedeće činjenice:

- tuženik je dopisima od 3. siječnja 2025. i 24. siječnja 2025. bio pozvan na ispunjenje svoje obveze, i to tako da mu je prvim dopisom/opomenom dan rok od 8 dana za ispunjenje ili je traženo da vrati tužitelju kaparu, a drugim dopisom/opomenom je upozoren na posljedicu do koje će doći ukoliko ne ispuni svoju Ugovoru obvezu u roku od 5 dana po primitku navedene opomene

- u cijelom razdoblju od 3. siječnja 2025. do 29. siječnja 2025. (uračunat rok od 5 dana po posljednjoj opomeni) tuženik je samo dostavio stanovitu količinu materijala na dvorište tuženika 20. siječnja 2025., i to izvan roka danog mu prvom opomenom, nenajavljeno, bez ikakvog kontakta s tužiteljem o roku i dinamici izvođenja daljnjih radova, koja količina materijala je po viđenju suda nedostatna za izvršenje predmeta Ugovora od strane tuženika

- ni u naknadnom roku do druge opomene odnosno do 24. siječnja 2025. dana, niti u daljnjem roku od 5 dana koji je tuženiku dan drugom opomenom od 24. siječnja 2025., tuženik nije poduzeo niti jednu radnju u namjeri ispunjenja Ugovora, dakle nije započeo sa izradom i montažom nadstrešnice s dodatnom prostorijom.

13. Prema tome, tuženik nije dokazao svoje tvrdnje, a to je da je započeo sa samom izradom i montažom i da se uopće u periodu između dviju opomena javio tužitelju sa prijedlogom daljnjeg izvršavanja obveza iz ugovora u nekom razumnom roku. Pri tako utvrđenom činjeničnom stanju, sud utvrđuje da su se ovdje ispunili preduvjeti za primjenu čl. 363. ZOO-a, prema kojem vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku, budući da već samo iz tuženikova držanja od prve opomene pa do druge opomene, proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti niti u naknadnom roku.

14. Stoga, budući da je tužitelj već do dana slanja druge opomene bio ovlašten raskinuti Ugovor bez ostavljanja tuženiku naknadnog roka za ispunjenje, dodatno dani rok od 5 dana ide samo tuženiku u prilog, te je svakako primjeren naknadni rok, budući da je tužitelj u vrijeme slanja druge opomene Ugovor mogao raskinuti i bez davanja ikakvog daljnjeg roka.

15. Osim navedenog, sud utvrđuje, također temeljem čl. 7. st. 1., 219. st. 1. i 269. st. 2. ZPP-a, da je do raskida došlo i sporazumom stranaka, jer navode punomoćnice tužitelja, potvrđuje sam tužitelj u svom iskazu, budući da u bitnome istovjetno iskazuje kao i njegova punomoćnica, da je punomoćnica 27. siječnja 2025., a nakon što se čula sa tužiteljem i obavijestila ga o prijedlogu tuženika da se ugovor raskine, javila tuženiku da tužitelj pristaje na raskid te je i tuženik pristao na raskid.

16. Budući da je sud utvrdio da je došlo do raskida Ugovora, nastupile su i pravne posljedice raskida ugovora propisane čl. 368. ZOO-a, pa je tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je s osnove Ugovora primio. O zateznoj je kamati sud odlučio temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, s time da tužitelju pripada kamata od dana kada ju je tražio (od dana podnošenja tužbe), što je osnovano, jer bi tužitelj, sukladno zakonu, imao pravo na kamatu već i od ranijeg dana (dan primitka avansa od strane tuženika). O povratu je odlučeno kao pod toč. II. Izreke.

17. Sud je s obzirom na uspjeh tužitelja odlučio o trošku temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Sud je odlučujući o trošku primijenio i odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a prema kojoj će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Odluka o naknadi troškova temelji se na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023.; dalje u tekstu: Tarifa), prema kojoj sukladno vrijednosti predmeta spora odvjetniku pripada inicijalna nagrada od 100 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife, ali koja ovisi o vrsti radnje koju poduzima (Tbr. 8.1., Tbr. 9.1.), a prema Tbr. 54. Tarife vrijednost jednog boda je 2,00 eura, Također sukladno Tbr. 46. Tarife, na sve obavljene radnje odvjetnik obračunava pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima. Odluka o trošku je osim toga utemeljena na čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/2018, 51/2023; dalje u tekstu: ZSP), te na Tar. br. 2. st. 1. u vezi s Tar. br. 1. st. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23; dalje u tekstu: Uredba). Tako je tužitelj osnovano zahtijevao naknadu za sastav tužbe od 04. veljače 2025., sastav podneska od 07. travnja 2025., te za zastupanje na ročištu održanom 23. srpnja 2025., za svaku od navedenih radnji u iznosu od 200,00 eura, uz pripadajući PDV u iznosu od 150,00 eura, te iznos sudske pristojbe na presudu u iznosu od 113,95 eura. Ukupno zatraženi i priznati trošak tužitelja iznosi stoga 863,95 eura, a dužan mu ga je naknaditi tuženik, o čemu je odlučeno kao pod toč. III. Izreke ove presude.

U Čakovcu 18. kolovoza 2025.

Sutkinja

Ivana Starčević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave presude, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu sukladno Zakonu o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22). Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima.

Dostaviti:

-tužitelju po punomoćnici

-tuženiku po punomoćniku