REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

10 000 Zagreb

Posl.br. Pn-68/2021-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Borni Pešeku, u pravnoj stvari tužiteljice OS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa pun. Borna Okroš, odvj. u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa pun. Lidija Klepo, odvj. u OD Grgić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 08. srpnja 2025. u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, 18. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.568,16 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 21. svibnja 2020. pa do 31. prosinca 2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2024. godine po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku 15 dana.

II U preostalom dijelu tužbeni zahtjev se odbija.

i

r i j e š i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe od 13. svibnja 2024.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.915,02 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 18. kolovoza 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 06.10.2019. godine oko 19 sati, došlo do prometne nezgode u [adresa], u [adresa], koju nezgodu je prouzrokovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka], marke OPEL, CORSA, kojim je upravljala PS, na način da je svojim vozilom naletila na oštećenu dok je prelazila cestu na pješačkom prijelazu. Gore navedeno vozilo krivca za predmetnu prometnu nezgodu reg. oznake [registarska oznaka] bilo je na dan nezgode obvezno osigurano policom od auto odgovornosti kod Adriatic Osiguranje d.d. Razlogom navedenog štetnog događaja tužiteljica je pretrpila neimovinsku štetu u vidu intenzivnih i dugotrajnih bolova, primarnog i sekundarnog straha, naruženja, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti. Za vrijeme liječenja tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega, a nakon liječenja ostale su posljedice. Na temelju naprijed navedenog, te temeljem priležeće medicinske dokumentacije, cijeneći odredbe iz čl. 19. i 1100. Zakona o obveznim odnosima, tužiteljica potražuje naknadu štete s osnova povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje i to: duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti, pretrpljene bolove, naruženja, pretrpljeni strah, tuđu pomoć i njegu tijekom liječenja, na iznos naknade štete od 37.491,00 kn. Tužiteljica se nakon ozljede nalazila na bolovanju, te sa osnova izgubljene zarade potražuje iznos od ukupno 1.563,10 kn za razdoblje trajanja bolovanja od 10 mjeseca 2019. godine pa do 12 mjeseca 2019. godine. Tužiteljica ističe kako se ista obratila tuženiku u mirnom postupku i to dana 21.05.2020.g., nakon čega je tuženik kao nesporno isplatio tužiteljici iznos od 23.491,00 kn. Po mišljenju tužiteljice isplaćeni iznos je nedostatna naknada pretrpljene neimovinske i imovinske štete, stoga tužiteljica umanjujući tužbeni zahtjev za isplaćeni iznos, nadalje potražuje od tuženika ukupno iznos od 14.000,00 kn. Dodatno, tužiteljica je zbog navedene prometne nezgode imala i materijalne troškove u iznosu od 15.058,62 kn. Radi navedenog, tužiteljica potražuje na ime štete iznos od 30.621,72 kn, stoga predlaže da sud donese presudu kojom će tuženiku naložiti tužitelju na ime naknade štete isplatiti iznos od 30.621,72 kn zajedno sa zateznim zakonskim kamatama, uz naknadu parničnog troška. Kao dokaze svojim navodima predlaže saslušanje tužiteljice, uvid u Izvješće o prometnoj nezgodi, predlaže pribavu spisa i foto elaborata od nadležne PP, prilaže presliku liječničke dokumentacije, zapisnik o vještačenju, zapisnik o očevidu, po potrebi uvid u spis ODO KO-DO- 3089/20, predlaže prometno vještačenje, kombinirano vještačenje, predlaže pribavu liječničke potvrde o ranijim ozljedama, saslušanje svjedoka, medicinsko vještačenje, prilaže obračun razlike plaće za bolovanje, obračunsku ispravu za isplatu plaće- naknade za bolovanje za razdoblje od listopada 2019. do prosinca 2019., prilaže presliku zahtjeva za naknadu štete od 21. svibnja 2020., račun Ljekarna Zubović-Novi Marof broj: 46088-2-2, račun Ljekarna Zubović-Novi Marof broj: 42848-2-1, račun Ljekarna Zubović-Novi Marof broj: 45016-2-2, račun Ljekarna Zubović-Novi Marof broj: 44672-2-2, Ljekarna Zubović- Novi Marof račun br. 45896-2-1, račun Lukoil Croatia d.o.o. broj: 0 189063, račun Lukoil Croatia d.o.o, broj:0 186717, račun: 2063/POSL4/1 zubni rendgen dr. Lauc d.o.o., račun 209-1-1- Ordinacija dentalne medicine, račun 471/P1/1 Poliklinika oaza, račun br.2008/Pa/1 Poliklinika oaza, uplatnica br. 2019/004885.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje kao neprijepornu činjenicu priznaje da se dana 06.10.2019. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen – temeljem članka 22. stavak 1). Zakona o obveznim osiguranjima u prometu1 (dalje u tekstu: ZOOP/05) – ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja i d) uništenja ili oštećenja stvari. Osporava visinu tužbenog zahtjeva na ime neimovinske štete jer iz dostavljene medicinske dokumentacije ne proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljede koje bi imale za posljedicu povredu prava osobnosti takve težine koja bi opravdavala osnov za dosudom novčane naknade u zatraženom iznosu posebice respektirajući činjenicu isplate iznosa na od 23.491,00 kn ime naknade cjelokupne štete, od kojih se iznos od 22.000,00 kn odnosi na naknadu neimovinske štete, iznos od 1.000,00 kn na ime naknade imovinske štete-tuđe pomoći, te iznos od 491,00 kn na ime troškova liječenja. Naime, u predmetnom štetnom događaju kod tužiteljice je došlo do blagog oštećenja zdravlja što je rezultiralo lakom povredom prava osobnosti. Tuženik osporava i visinu zahtjeva tužiteljice s naslova naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći jer joj pomoć druge osobe, imajući u vidu težinu eventualne ozljede i činjenicu trajanja liječenja tužiteljice, nije bila potrebna iznad plaćenog iznosa od 1.000,00 kn koji je tuženik platio tužiteljici po ovom osnovu. Tuženik osporava osnov i visinu zahtjeva tužiteljice s naslova naknade imovinske štete na ime izgubljene zarade, smatrajući isti ničim dokazanim obzirom da tužbi ne prileži niti jedan dokaz na okolnost postojanja i vremenskog trajanja bolovanja, kao i na okolnost visine navodno pretrpljene štete u vidu izgubljene zarade. Tuženik nadalje osporava i imovinsku štetu u vidu materijalnih troškova, preko nesporno plaćenog iznosa od 491,00 kn na ime troškova liječenja. Naime, nesporno je da je tužiteljica osiguranik Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kao i da se sve pretrage i druge medicinske usluge mogu obaviti na teret HZZO-a, a kako je u većem dijelu i provedeno liječenje tužiteljice. Znači, oštećena osoba dužna je smanjiti štetu koristeći se kao osiguranik pravima koja joj kao osiguraniku pripadaju po osnovi zdravstvenog osiguranja. Tuženik ističe da je tužiteljica mogla i trebala obaviti sve pretrage i druge pružene medicinske usluge na teret HZZO-a, a kojem tuženik predujmljuje sredstva iz naplaćene funkcionalne premije, a upravo za troškove liječenja ozljeda koje nastanu u prometnim nesrećama. Obvezivanje tuženika da tužiteljici naknadi i privatne troškove liječenja, tuženik bi bio u poziciji da dva puta snosi iste troškove. Posebice tuženik osporava potraživanje tužiteljice s osnova obavljene sanacije zuba-postavljanjem cirkonskokeramičkih krunica u iznosu od 14.200,00 kn. Naime, kako je već navedeno, tužiteljica je osiguranica HZZO-a pa je zasigurno imala pravo sanacije zuba na teret HZZO-a. Tuženik osporava i zatraženi tijek kamata te priznaje iste, u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva, od presuđenja. Ne bi trebalo biti sporno kako liječenje tužiteljice u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva nije bilo završeno, te je tek naknadno, po traženju tuženika, tužiteljica dostavljala daljnju medicinsku dokumentaciju, stoga je tuženik, po primitku iste, u roku predviđenom ZOOP-om, isplatio iznos od 23.491,00 kn na ime naknade štete tužiteljici. Obzirom nije sporno da je tuženik ispoštovao zakonsku proceduru, traženi tijek kamata je neosnovan. Stoga predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. Kao dokaz svojim navodima predlaže pribavu cjelokupne med. dokumentacije tužiteljice, zdravstvenog kartona tužiteljice, pribavu podataka od Hrvatskog ureda za osiguranje da li je tužiteljica sudjelovala u drugim prometnim nesrećama, radiološko vještačenje, sudsko-medicinsko vještačenje, medicinsko vještačenje, saslušanje tužiteljice, zatražiti od HZZO podatak da li je tužiteljica pokušala ostaviti prava preko HZZO-a za troškove liječenja a poglavito sanaciju zuba, vezano za predmetni štetni događaj, te ukoliko nije da li bi imala pravo na isto i u kojem opsegu kao i da li bi ostvarila pravo na povrat dijela troškova liječenja privatno po stomatologu, medicinsko vještačenje po stomatologu, korespondenciju tužiteljice i tuženika.

3. U provedenom dokaznom postupku sud je pročitao odštetni zahtjev (list 7-8), medicinsku dokumentaciju (list 9-23), račune (list 24-31), zapisnik o očevidu (list 32- 35), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 36), zapisnik o vještačenju (list 37-40), potvrda poslodavca i obračun plaće (list 72-75), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (list 76-79), izveden je dokaz medicinskog i stomatološkog vještačenja po vještacima prof.dr.sc. Žarku Rašiću prim.dr.med. i mr.sc. Željki Lovrić d.d.m. (list 91-101), pročitao dopunu vještačenja (list 129-143), te je izveo dokaz saslušanja vještaka (list 162-163).

3.1. S obzirom je tuženik i nakon dodatnog očitovanja i saslušanja ostao kod prigovara na nalaz i mišljenje vještaka mr.sc. Željke Lovrić d.d.m., sud je rješenjem od 03. lipnja 2024. odredio novo vještačenje te pozvao tuženika na uplatu predujma.

3.2. Tuženik je podneskom od 06. studenog 2024. predložio sudu da odredi odgovarajući (manji) iznos predujma za vještačenje s obzirom nije predložio novo vještačenje na sve okolnosti prema rješenju od 03. lipnja 2024.

3.3. S obzirom tuženik nije uplatio predujam pa čak niti godinu dana nakon što je određeno vještačenje, to je sud na ročištu od 08. srpnja 2025. rješenjem odustao od izvođenja dokaza, a sukladno točki VI rješenja od 03. lipnja 2025., kojim rješenjem je određeno novo stomatološko vještačenje, a sve iz razloga ekonomićnosti.

3.4. Isto tako, sud nije odredio financijsko vještačenje na okolnost izgubljene zarade s obzirom je sud iz dostavljene dokumentacije (list 72-79) mogao sa sigurnošću zaključiti o visini iznosa izgubljene zarade. Tuženik nakon što je zaprimio predmetnu dokumentaciju više nije prigovarao navedenom.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatom naknade imovinske i neimovinske štete.

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03/, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost tuženika, da je tuženik isplatio tužiteljici na ime štete iznos od 3.117,79 EUR (23.491,00kn), odnosno iznos od 2.919,90 EUR (22.000,00kn) na ime neimovinske štete, iznos od 132,72 EUR (1.000,00kn) na ime tuđe pomoći i njege, iznos od 65,17 EUR (491,00kn) na ime troškova liječenja.

7. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, odnosno da li je tuženik isplatom iznosa od 3.117,79 EUR (23.491,00kn) u potpunosti obeštetio tužiteljicu za nastalu joj štetu u prometnoj nesreći za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

8. Na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko i stomatološko vještačenje po vještacima prof.dr.sc. Žarku Rašiću prim.dr.med. i mr.sc. Željki Lovrić d.d.m. i izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju tužiteljice, račune i ostalu dokumentaciju.

9. Vještak Žarko Rašić u svom nalazu i mišljenju od 27. veljače 2022. navodi da je tužiteljica je stradala u štetnom događaju kada je zadobila prijelom donjeg dijela desne palčane kosti bez pomaka, natučenje glave, gnječno razderanu ranu donje usne i puknuće zuba. Nakon štetnog događaja pregledana je od strane kirurga. Učini se odgovarajuća RTG obrada kojom se ustanovi navedeni prijelom. Postavljena imobilizacija. Zaprimljena na bolničko liječenje zbog opservacije. Provedeni kontrolni pregledi ortopeda. Učini se pregled fizijatra te provodi propisanu fizikalnu terapiju. U skladu sa Zapisnikom suda od 24. 11. 2021. list Spisa 80 i zadacima suda očitujem se, a nakon uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužiteljice, kako je zatraženo: tužiteljica je u navedenom štetnom događaju zadobila prijelom donjeg dijela desne palčane kosti bez pomaka, natučenje glave, gnječno razderanu ranu donje usne i puknuće zuba. Liječenje je završeno nakon, odnosno stanje se stabiliziralo s kirurškog aspekta nakon provedene fizikalne terapije i kontrolnog pregleda fizijatra 18. 06. 2020.

9.1. Vještak navodi da je tužiteljica imala bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 3 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 6 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 42 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Trpila je Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 5 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 14 dana. U navedenom štetnom događaju tužiteljica je zadobila prijelom donjeg dijela desne palčane kosti bez pomaka, natučenje glave, gnječno razderanu ranu donje usne Navedena ozljeda području desnog ručnog zgloba dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 5% koja se očitiju u ograničenoj pokretljivosti desnog ručnog zgloba u terminalnim pokretima, te povremenim bolovima u desnoj ruci kod dužeg rada desnom dominantom rukom. Nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljici je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 7 dana po 3 sata dnevno, 42 dana po 2 sata dnevno, te još 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično, uzimajući u obzir nošenje imobilizaciju te ozljedu desne dominantne ruke. Opisani ožiljka u području donjeg usnice više lijevo predstavlja naruženja lakog stupnja koje je vidljivo kada se gleda tužiteljica. S kirurškog aspekta tužiteljica je mogla obaviti liječenje (preglede, terapiju, dijagnostiku) u ustanovama u okviru HZZO-a.

10. Vještak Željka Lovrić u svom nalazu i mišljenju od 14. siječnja 2022. navodi da je rezultat poli traume je između ostalog gubitak dva trajna zuba i ožiljak donje usnice lijevo. Zbog pucanja dijela kosti gornje čeljusti pri traumi, nije se sugeriralo sanacija dentalnim implantatima, što je daleko poštednije – ne bruse se domaći zubi. Kod ovako mlađih pacijenata, mora se znati da je trajnost mosta pet do sedam godina, kada ga treba zamijeniti, jer zbog fizioloških procesa nemamo idealni dosjed krunice zuba i zubnog mesa. Znači u daljnjem životu, pacijenticu čeka briga oko održavanja s pojačanim naporom protetskog rada, te njegovog mijenjanja. Gledajući slijedećih 30 godina, potrebno je ukalkulirati te finfncijske promjene radova pucanje najslabije karike rada, zuba 11, te potrebnu pojačavanja raspona mosta sa susjednim nosačima. Tijekom sanacije ozljeda u KB Dubravi, pacijentica je bila bez prednjih zuba, a takva je došla i raditi 16. prosinca 2019., U 3mj 2020. je počela protetska sanacija dobivanjem prvo privremenih, kasnije trajnih zuba. Protetska sanacija je korektno napravljena.

10.1. Vještak navodi da je tužiteljica trpila jake fizičke boli od trenutka pada te prvih 7 dana. Bolove srednjeg intenziteta sljedećih 2 mjeseca. Bolove manjeg intenziteta sporadično, tijekom promjene vremena moguće fantomske boli slomljene kosti, liječenog zuba 11, bol na mjestu šivanja i ožiljka donje usne. Tužiteljica je pretrpjela sekundarni strah spoznajući da je pala od udarca vozila na pod, osjetila krv u usnoj šupljini, te jezikom detektirala da nema prednje zube. Navodi u kliničkom pregledu da joj je to bio veći šok od samog udarca, obzirom da je voljela svoje prirodne zube i svi su joj govorili da ima jako lijepe zube. Intenzitet straha, jaki do 1mjeseca, srednji do sanacije privremenim protetskim radovima, slab po postavi finalnih radova, sa svijesti da to nikad neće biti kao njeni. Uslijed zadobivenih ozljeda je smanjena životna aktivnost u velikoj mjeri. Nitko ne može vratiti prirodne zube, i brušenjem nosača da se premosti taj defekt je trajno načeta zaštitna caklina sa nosača. BIlo je potrebno naviknuti se na nove protetske radove, potrebno ih je periodično servisirati, mijenjati, drugačije prati, koristiti veći izbor dezinfekcijskih sredstava, koji ne idu preko HZZO. Osjećaj frustracije i nelagode hodanja na posao bez prednjih zuba je kod mlade osobe bio izvor razloga smanjenja životnih aktivnosti. Zubi su važna komponenta u fonetskoj, estetskoj i žvačnoj funkciji, Neimanje prednjih zuba uz postojeće bolove tijekom dugotrajnih sanacija je bitno smanjilo životnu aktivnost. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć od trenutka nesreće i postave gipsa na desnu roku, sve do odrađenih fizikalnih terapija, ukupno 4 mjeseca. Kod tužiteljice je zaostalo manje naruženje donje usnice lijevo u obliku ožiljka, koji se naznačuje kod izgovora nekih glasova. Trajno naruženje srednjeg stupnja je gubitak kosti gornje čeljusti lijevo gdje su bili usađeni zubi 21, 22. Kod govora, smijanja vidljiv je defekt, a po završenom jelu mora se ukloniti hrana koja tu zaostaje. Smanjenje životne aktivnosti tužiteljice s obzirom na njene godine je 15%. Sve stomatološke usluge su odrađene preko HZZO, KB Dubrava i primarnog stomatologa – liječenje zuba. Slikanje zuba u Zubnom rendgenu dr. Lauc 05.11.2019. je bilo potrebno da se donese brza dijagnostika u KB Dubrava i donese daljnji plan sanacije. Gubilo bi se vrijeme da se išlo u Zelinu po uputnicu primarnom doktoru, pa onda u ugovorni rendgen laboratorij, pa sa slikom natrag u KB Dubrava. Svi priloženi računi su lijekovi i terapijska sredstva koje su sugerirali i propisali liječnici oralne kirurgije, maksilofacijalne kirurgije i primarni stomatolog. Tužiteljica je u štetnom događaju zadobila poli traume stomatognatog sustava u obliku gubitka zuba 21, 22, trajnog defekta gornje čeljusti lijevo pozicije zuba 21, 22. naruženje donje usne lijeve strane. U odnosu na račun od 04. srpnja 2020. na iznos od 14.200,00 kn navodi da je bila neophodna sanacija i jednog zuba koji nedostaje u zubnom nizu, kako bi se zadovoljili statički, žvačni, fonetski i estetski kriteriji. Mladi ljudi imaju fokus sanacije na estetici i fonaciji. Rad je bilo neophodno napraviti, jer bi došlo do pucanja i pomaka preostalih zuba u prazan prostor koji je nastao gubitkom zuba 21, 22. Rješenje koje je napravljeno je najbolje za tu situaciju, obzirom da zbog gubitka kosti nije došlo u obzir sanaciju napraviti s dentalnim implantatima. HZZO ne pokriva trošak sanacije fiksnim radovima osobama od 18-65 godina. Sanacija koju HZZO nudi je mobilan rad-proteza, s vidljivim kvačicama. Takav rad bi bio nekomforan u smislu nemirnog ležaja proteze koje bi gibanjem dodatno oštetila susjedne nosače, loša fonacija, loša estetika, nikakvo odgrizavanje hrane. Ovakav rad tužiteljica nije mogla napraviti preko HZZO.

11. Tužitelj nije prigovorio na nalaz i mišljenje oba vještaka, već je tražio dopunu nalaz i mišljenja vještaka Željke Lovrić s obzirom ista u svojem nalazu i mišljenju nije navela vremensko trajanje bolova manjeg intenziteta, te srednjeg i slabog straha. Isto tako nije dovoljno precizno odredila trajanje tuđe pomoći i njege, već je navela da je ista bila potrebna 4 mjeseca, te nije navela da li su naruženja koja je tužiteljica zadobila uvijek vidljiva ili samo povremeno.

12. Tuženik je prigovorio na oba nalaza i mišljenja. U odnosu na vještaka Željke Lovrić navodi da je ista napravila nalaz i mišljenje na temelju dokumentacije i RTG snimki koje nisu priložene spisu, a što je neprihvatljivo. Naime nije jasno zašto vještak zaključak donosi izvan dokumentacije priložene tužbi te otkud vještakinji ta dokumentacija, posebice obzirom se tužiteljica ranije tijekom postupka izričito očitovala kako je njeno liječenje završeno te da sva medicinska dokumentacija prileži spisu. Odnosno od kuda vještaku dokumentacija koja nije u spisu? Nadalje, netočan je navod vještaka da je tužiteljica zadobila lomove zuba 13 i 12, s obzirom isti nisu ozlijeđeni u predmetnoj nezgodi. Posebice nije jasan nalaz vještaka stomatologa zato što je u nalazu ispred ocjene smanjenja životne aktivnosti „5%“ rukom dopisan broj „1“ pa nije jasno da li je vještak ocijenio smanjenje životne aktivnosti sa 5% ili 15%. Nije sporno da je tužiteljica u predmetnoj nezgodi zadobila gubitak DVA zuba i lom čeljusnog nastavka gornje čeljusti u području tih zuba. Pogrešan je stav vještakinje gdje TRAJNI postotak obrazlaže PRIVREMENIM tegobama koje su postojale tijekom perioda liječenja. To su PRIVREMENE, a ne TRAJNE poteškoće. Vještak pogrešno u postotak uključuje „navikavanje na nove protetske radove“, „nelagodu zbog odlaska na posao bez prednjih zubiju“, „neimanje prednjih zubiju tijekom sanacije“. Prethodno navedeno predstavlja privremene tegobe, a ne trajno stanje. Postotkom se ocjenjuju TRAJNE posljedice i TRAJNO smanjenje životnih aktivnosti. Objektivno je, da NAKON završenog liječenja, tužiteljica NEMA VELIKO smanjenje životnih aktivnosti jer sve što ima su povremeni bolovi na mjestu ozljede čeljusti i subjektivne tegobe. U svakom slučaju, previsok je postotak koji navodi vještakinja. Tužiteljici su odstranjena DVA ZUBA. To je protetski sanirano. Gubitak jednog zuba koji se nije mogao nadomjestiti ocjenjuje se 1%., stoga gubitak dva zuba (da nisu protetski sanirana) bio bi 2%, a ne 15%, dok se kod proteza koje se mogu vaditi, taj postotak se smanjuje za ½ i iznosi 0,5% po zubu, a kod fiksnih proteza, taj postotak se smanjuje za ¾ i iznosi 0,25% po zubu, a to je prisutno kod tužiteljice. Manji defekt kosti alveolarnog nastavka u području tih zubi već je sastavni dio postotka za gubitak zuba. Činjenica da nakon jela mora upotrijebiti čačkalicu i da je gingiva povučenija u području tih zubi – ne daje pravo za tako značajno povećanje postotka, kako to radi vještakinja (ako je ona dopisala tu jedinicu). Prema ortopanu (RTG zubala) koji citira vještakinja, a nalazi koji nikada tuženiku nisu dostavljeni, „prisutni su svi zubi osim zuba 38“, taj zub nema veze s nezgodom. Postotak koji navodi vještak (ako je ona dopisala jedinicu) proturječan je statusu na pregledu vještakinje, kao i opsegu tegoba. Tužiteljica nema bolove kod otvaranja i zatvaranja usta. Tužiteljica uredno otvara usta. Tužiteljica ima sve zube. Ona dva koja su izvađena sanirana su protetski. Tužiteljica TRAJNO ima samo subjektivne poteškoće kao posljedicu ove ozljede. Sukladno svemu navedenom, kao i stavu današnje stručne znanosti, posljedice ovakve ozljede čeljusti/zubala, ocjenjuju se maksimalno 5%, a ne 15%. Osim toga, nije logično da bi nakon uloženih troškova liječenja, postotak bio isti ili veći, kao da nikakvi radovi nisu bili učinjeni. Ako je postotak isti ili veći od kao da je trajno bez zuba, onda troškovi liječenja nemaju smisao. U odnosu na troškove liječenja, tuženik ističe sljedeće. Nije prihvatljiv dio gdje vještakinja stomatolog priznaje trošak RTG dr. O **.**.2019. godine. Spisu nije priložen nijedan nalaz iz te ustanove, a svu drugu RTG obradu je radila u KB Dubrava na teret HZZO-a, pa nije jasno zašto i to nije mogla obaviti na teret HZZO-a. Osim toga, taj račun RTG dr. O je naplaćen NAKON izdavanja nalaza u KB Dubrava isti dan pa nije prihvatljiv zaključak vještakinje da je hitno bio potreban radi odluke o liječenju u KB Dubrava. (nalaz KB Dubrava izdavanje 05.11.2019. 10:20, račun dr.Lauc izdavanje 05.11.2019. 11:06). Tuženik ne spori trošak participacije za KB Dubrava. Četkicu za zube i baby štapiće osoba ima i bez prometne nezgode. Trošak tekućine za ispiranje usta, gaze i fiziološke je opravdan. Trošak balzama za usne nije opravdan jer nije lijek i nije imao učinka kad je zaostala naruženost. U odnosu na račun protetike tuženik smatra kako nije prihvatljiv dio izrade krunica za protetike za 6 zuba. U nezgodi je došlo do gubitka dva zuba, a kao nosači protetskog rada uzimaju se dva susjedna zuba i ne postoji osnov za izradu protetike za zube 12 i 13 koji nisu u vezi s predmetnom nezgodom. U dokumentaciji nigdje nema nikakvog objektivnog dokaza da je došlo do „pucanja i pomaka preostalih zuba u prazan prostor“, kao što to navodi vještak stomatolog. Stoga tuženik smatra kako je opravdan trošak krunice za 4 zuba, a ne 6. Također, tuženik ističe kako nije prihvatljiv stupanj naruženosti koji navodi vještakinja stomatolog, a isti je u suprotnosti s nalazom i mišljenjem vještaka kirurga koji je isto naruženje cijenio kao laki stupanj. Ujedno, bolovi i strah ocijenjeni po kirurgu i stomatologu postojali su u iste dane i potpuno se vremenski preklapaju, pa je potrebno da vještaci i u ovom pogledu objedine svoju ocjenu. Ne može tužiteljica imati dvostruku naknadu bolova i straha za jedan dan u kojem je imala bol i strah i zbog zuba i zbog ruke. Previsoki su bolovi i strah ocijenjeni po vještaku stomatologu. Nije prihvatljiv zaključak vještaka stomatologa da je tužiteljica imala 24-satne jake bolove 7 dana, niti 24-satne srednje bolove 60 dana, kao ni 24-satni jaki strah 30 dana i 24-satni srednji strah do sanacije privremenim protetskim radovima. Nije sporno da je tužiteljica imala povremene bolove i strah tijekom liječenja, ali bolove i strah valja promatrati kumulativno (sumarno). Bolovi i strah nisu trajali 24 sata dnevno, već samo povremeno tijekom dana. Bolove i strah valja promatrati uzimajući u obzir utjecaj analgetika (lijekovi koji uklanjaju bol), činjenicu da osoba mora ponekad i spavati, a tada nema svjesni osjet boli i straha, zatim činjenicu da obrada rane traje nekoliko minuta, a jedan stomatološki tretman ili tretman fizikalne terapije traje 15min do sat vremena, a ne 24 sata itd. Jake bolove i strah, prema mišljenju tuženika, tužiteljica je trpjela na dan ozljede, srednje bolove i strah trpjela je par dana nakon jakih i u dane stomatoloških intervencija, a nakon toga je mogla imati povremene slabe bolove. Tužiteljica nije uzimala jake i srednje jake analgetike, već Ibuprofen koji spada u slabe analgetike. U periodu u kojem vještakinja ocjenjuje trajanje bolova i straha – bolovi i strah zasigurno nisu bili prisutni 24 sata na dan, pa se predlaže pozvati vještaka da se očituje „koliko na dan su trajali bolovi i strah?“ te da nakon toga oba vještaka zajedno donesu transparentnu kumulativnu ocjenu bolova i straha i kao i svih drugih ocijenjenih vidova štete. Osim toga, povremeni bolovi su sastavni dio postotka trajnog smanjenja životne aktivnosti. Jednako tako, nije prihvatljiva ocjena tuđe pomoći po stomatologu. U potpunosti je neprihvatljiv zaključak tuđe pomoći kroz 4 mjeseca.

12.1. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka kirurga smatra da postotak smanjenja životne aktivnosti je dan temeljem statusa prilikom kliničkog pregleda, iako status koji navodi vještak nije podudaran statusu opisanom u priloženoj dokumentaciji. Prema priloženoj dokumentaciji tužiteljica je provela samo jedan ciklus fizikalne terapije, i nakon tog jenodg ciklusa, postignuta je potpuno uredna pokretljivost ručnog zgloba ( nalaz od 18.06.2020.). Objektivno je da tužiteljica u zadnjih 1 godinu i 10 mjeseci nema nikakvih daljnjih tegoba s ručnim zglobom. Zadnji pregled kirurga bio je 15.11.2019., fizijatra bio je 18.06.2020. Svakako tuženik ističe kako ocjena smanjenja životne aktivnosti ne smije predstavljati zbroj pojedinačnih postotaka.

13. Radi iznesenih prigovora zakazano je ročište za dan 05. rujna 2022. a radi usmenog saslušanja vještaka. Na ročištu su vještaci suglasno izjavili da će se pisano očitovati glede prigovora vezano za stomatološki dio Nalaza i mišljenja te nakon toga dati usuglašeno mišljenje sa kirurškog i stomatološkog aspekta, a vezano za trajanje i intenzitet bolova, straha, smanjenja životne aktivnosti i potrebe za tuđom pomoći, a čemu se stranke nisu protivile.

14. U očitovanju i objedinjenom nalazu i mišljenju od 29. rujna 2022. vještak Željka Lovrić u odnosu na prigovore tužiteljice navodi da su bolovi manjeg intenziteta su mogući doživotno, jer slomljena kost i zub 11 bez živca mogu reagirati na promjene vremena, prehladu, klima uređaj koji puše prema glavi, kod ronjenja, kod polijetanja I slijetanja aviona, dakle tamo gdje se događaju brze promjene tlaka. To je iskazano kroz smanjenje životnih aktivnosti. Strah srednjeg intenziteta trajao je kumulativno 20 dana, dok je strah slabijeg intenziteta trajao kumulativno 45 dana. Obzirom na dominantnu desnu ruku u gipsu i rane u usnoj šupljini i usnama, sugerirana prehrana su kašasta i tekuća hrana. Slaže se sa mišljenjem kirurga da je postojala potreba za nestručnom pomoći u trajanju od ukupno 42 dana po 2 sata dnevno, te još 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove. Naružnjenje donje usnice lijevo i gubitak čeljusne kosti gore lijevo gdje su bili zubi 21,22 predstavlja lako naružnjenje. U odnosu na prigovore tuženika navodi da kod smanjenja životne aktivnosti obzir treba uzeti dob , spol i zanimanje, te kako je izjavila, nitko ne može vratiti prirodne zube. Priklanja se postotku smanjene životne aktivnosti od 5% i redefiniciji naruženosti od lakog stupnja. Pri kliničkom pregledu kao obavezni dio pregleda je poslati pacijenta napraviti rtg dijagnostiku. Od tužiteljice je prije dolaska na pregled ,zamoljeno da donese svu svoju dostupnu dokumentaciju, vezano uz štetni događaj, te su Rtg slike koje su rađene u KB Dubravi 11.10. 2019 i 05.11.2019 a koje nisu priložene su verificirane od strane spec.oralnog kirurga i maksilofacijalnog kirurga, str 9 spisa i vjerodostojno opisuju trenutnu situaciju u ustima, i zubni karton dr P, od 11.01.2013 do 24.07.2019 te drugi dio kartona od 10.09. 2019 do 04.07.2020. U odnosu na novu dokumentaciju navodi da je nemoguće raditi vještačenje bez nove rtg dijagnostike, te je tužiteljica bila upućena napraviti ortopan. Nadalje navodi da se potkrala greška te da zubi 12 i 13 nisu bili u ozljedi. Na navode da su zubi 11 i 23. imali samo ”jednostavnu frakturu zuba” pa na njima ne može imati ikakve posljedice.” izjavljuje da je rezultat trauma doveo do potrebe u konačnici za vađenjem živca iz zuba 11. U odnosu na postotak smanjenja životne aktivnosti navodi da ista iznosi 5%. U odnosu na trajno stanje navodi da je trajno stanje da nema više svojih zuba, da ima defekt kosti gore lijevo. Ima u ustima artificijelni materijal podložan koroziji, uz obavezno mijenjanje svakih 5 do 7 godina. Rekonstrukcija mostovima nije ni fiziološki ni funkcijski istovjetna prirodnim zubima. Glede zuba 38 navodi da isti nema veze s nezgodom, međutim dužnost vještaka je opisati i notirati postojeće zube. U odnosu na trajne poteškoće navodi da je trajna poteškoća defekt kosti, naruženje lakog stupnja lijeve strane usnice, promjena u fonaciji, estetici, mastikaciji hrane. U odnosu na trošak RTG dr. O od 05. studenog 2019. navodi da na 100 str spisa vještačenja je notirano da hodanje u Zelinu po uputnicu za rtg i tek tada slikanje u ugovornom rendgen laboratoriju je korektno napravljeno u što kraćem vremenu, privatno, dok nalaz u KB Dubravi od 05.11.2019 u 10:20min na 17 str spisa u terapiji notira da je tužiteljica naručena na alveotomiju zuba 22. Pojam “alveotomije” znači da se planira i očekuje teško vađenje, te je razumljiva potreba napraviti brzu i kvalitetnu rtg dijagnostiku. Za četkicu za zube Curaprox navodi da je posebno mekano dizajnirana četkica i nije uobičajeni izbor. Kupuju je pacijenti temeljem sugestije ili parodotologa, oralnog kirurga, spec.oralnih bolesti, kada treba posebno nježno tretirati zuba, dok trošak balzama-aplikacija na tkivu ima učinak omekšavanja pri procesu zaraštavanja rana, kako se ne bi stvorilo jako ožiljkasto tkivo. To što je zaostalo naruženost govori o jačini trauma. U odnosu na račun za protetiku navodi da je stomatološka protetika znanost koja počiva na statici. Pri odluci koje nosače uključiti u vezivanje za most, traži se optimalni poligonalni raspored, koji će osigurati što dulju trajnost rada. Avitalan zub 11 se ne smatra dovoljno dugotrajno kvalitetnim nosačem, zbog pojačane sklonosti pucanju, baš zato što nema živca. Zub broj 2 je najslabiji zub u čeljusti, sa najvećim postotkom pucanja, jer je gracilna, loše podnositi žvačne sile. Odabir da se u nosače mostića uključi zub 13 je sa stanovišta struke opravdan. Notira da je rad bilo potrebno napraviti, jer zubi koji nemaju antagnosite izraštaju i pomiču se, pa je kasnija sanacija i teža i neuspješnija, a skuplja. Trošak krunice za 6 zuba je opravdan jer sidriti rad na 4 zuba je ugrožavanje statike mosta, uzimajući u obzir da je zub 11 avitalan, te kod tangencijalnih sila odgrizavanja postoji preopterećenje. U vezi bolova navodi da je područje nosa, frontalnih zuba, čeljusti, usnica jako vaskularizirano, prenašanje boli je intenzivnije nego na bočnim dijelovima usne šupljine ili ostalih dijelova tijela, a da bolovi i strah nisu trajali 24 sata dnevno, već samo povremeno tijekom dana, izjavljuje da je bol subjektivni doživljaj i da ne možemo suditi kad će se kod nekoga i koliko često pojaviti. Politrauma na glavi gdje su drugačiji receptori bola od npr receptora bola noge ili ruke. Na izjavu da “osoba mora ponekad i spavati, a tada nema svjesni osjet boli i straha “ izjavljujem da se bol pojavi i uz analgetike i da nas probudi. Postoji limit koliko analgetika se smije popiti, I ne reagiraju svi jednako.

14.1. U objedinjenom nalazu i mišljenju vještaci su naveli su bolovi jakog intenziteta, trajnog karaktera bili sumarno 3 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 6 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 42 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti kako s kirurškog tako i stomatološkog aspekta jer bolovi manjeg intenziteta su mogući doživotno, obzirom da slomljena kost i zub 11 bez živca mogu reagirati na promjene vremena, prehladu, klima uređaj koji puše prema glavi, kod ronjenja,kod polijetanja i slijetanja aviona , dakle tamo gdje se događaju brze promjene tlaka. Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 23 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 56 dana. navedenom štetnom događaju tužiteljica je zadobila prijelom donjeg dijela desne palčane kosti bez pomaka, natučenje glave, gnječno razderanu ranu donje usne Navedena ozljeda području desnog ručnog zgloba dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 5% koja se očitiju u ograničenoj pokretljivosti desnog ručnog zgloba u terminalnim pokretima, te povremenim bolovima u desnoj ruci kod dužeg rada desnom dominantom rukom. S stomatološkog aspekta treba uzeti u obzir dob , spol i zanimanje., te kako sam izjavila, nitko ne može vratiti prirodne zube. Priklanjam se postotku smanjene životne aktivnosti od 5%. Prema tome ukupno realno smanjenje životnih aktivnosti s kirurško-stomatološkog aspekta iznosi 8%. Nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljici je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 7 dana po 3 sata dnevno, 42 dana po 2 sata dnevno, te još 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično, uzimajući u obzir nošenje imobilizaciju te ozljedu desne dominantne ruke. Opisani ožiljak u području donjeg usnice više lijevo predstavlja naruženja lakog stupnja koje je vidljivo kada se gleda tužiteljica.

15. Na ročištu od 14. svibnja 2024. izveden je dokaz saslušanja vještaka Žarka Rašića i Željke Lovrić. Vještak Željka Lovrić na upit kada je završeno liječenje i kada se zdravstveno stanje tužitelja ustalilo i kada je završena sanacija, odgovaram da se može uzeti datum postave mosta u usta koji bez obzira što je time napravljena rekonstrukcija izgubljenih zuba u traumi i ne predstavlja trajno rješenje kao što sam navela u mišljenju za period od 5 godina most će trebati promijeniti novim te u stomatologiji ne možemo reći da je ovo liječenje gotovo. Sigurno bi liječenje bilo kvalitetnijeg uspjeha da su se mogla postaviti 2 dentalna implantata te se time ne bi morali brusili vlastiti zubi i time ih na neki način oštetiti. Na posebno pitanje navodi da je most tužitelja napravljen 4.7.2020. Sa stomatološkog aspekta u vezi sa smanjenjem životnih aktivnosti svakako treba uzeti u obzir dob, spol i zanimanje te kako je u vještačenju rečeno ništa više ne može vratiti prirodne zube, pa je sa stomatološkog aspekta, postotak smanjenja životne aktivnosti 5 %,a gledajući objedinjeno sa kirurškog i stomatološkog aspekta ukupno smanjenje životnih aktivnosti iznosi 8 %. Na pitanje kako zanimanje utječe na smanjenje životnih aktivnosti, odgovara da su zubi neophodni u estetskom, fonetskom i mastikatornom smislu te ukoliko osoba nema napravljenu uspješnu i korektnu sanaciju, to se odražava na smetnje govora i naravno estetike u smislu samopoštovanja. Nije svejedno da li se bavimo poslom u kojem moramo pričati i gdje takvi ispadi dolaze do izražaja. Vještak nema saznanja kojim se poslom bavi tužiteljica.

15.1. Vještak Žarko Rašić na pitanje kada je dovršeno liječenje tužiteljice odgovara da je završeno 18.6.2020. Na postavljeno pitanje o procjeni smanjenja životnih aktivnosti s kirurškog aspekta navodim da je tužiteljici verificiran prijelom donjeg dijela desne palčane kosti bez pomaka. Liječena je konzervativno imobilizacija. Proveden je jedan ciklus fizikalne terapije i zadnji kontrolni nalaz fizijatra od 18.6.2020. navedeno je kako osjeća povremene bolove desnog ručnog zgloba, a da su kretnje u ručnom zglobu u granicama normale. Tužiteljica je pregledana te je klinički nađen nalaz koji odgovara minimalno o ograničenoj pokretljivosti desnog ručnog zgloba u terminalnim pokretima te i tome sukladno procijenjeno smanjenje životnih aktivnosti. Suglasno sa vještakom stomatologom navodi da je ukupna realno smanjenje životnih aktivnosti tužiteljice sa stomatološkog i kirurškog aspekta od ukupno 8 %.

16. Nakon saslušanja vještaka tuženik je prigovorio stomatološkom dijelu nalaza s obzirom da vještak postupa protivnom pravilima struke kada cijeni dob i zanimanje tužiteljice, a istovremeno ne zna što je tužiteljica po zanimanju te je predložio novo stomatološko vještačenje. Iako je sud odredio novo vještačenje isto nije provedeno a iz razloga navedenog u točki 3.3. obrazloženja.

17. Vještaci su dodatnim pisanim očitovanje, davanjem objedinjenog nalaza i mišljenja, u kojem su se usuglasili oko intenzitet pretrpljenih bolova, pretrpljenog straha, te trajnih posljedica po provedenom liječenju, te usmenim saslušavanjem na jasan i logičan način otklonili prigovore stranaka, a sve kako je to navedeno u točkama 14. – 16. obrazloženja.

18. Nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti je prihvaćen jer je jasan, detaljno obrazložen, logičan, sukladan dokumentaciji tužiteljice, sačinjen na temelju pravila struke, te dodatnog očitovanja i saslušanja vještaka kojima su otklonili prigovore stranaka.

19. Nakon provedenog vještačenja, tužiteljica je podneskom od 13. svibnja 2024. uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje iznosu od 2.455,37 EUR s osnova neimovinske i imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, te na ime materijalnih troškova i izgubljene zarade sveukupno iznos od 2.206,08 EUR.

20. Podnesak tužiteljice kojim uređuje tužbeni zahtjev tuženik je zaprimio na ročištu od 14. svibnja 2024., te se protivio preinaci tužbenog zahtjeva te istaknuo prigovor zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Također prigovara tijeku zateznih kamata.

21. Sud je preinaku dopustio sukladno odredbi čl. 190. st. 2. i st. 3. ZPP-a jer tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka budući da je konačna visina tužbenog zahtjeva utvrđena tek nakon provedenog medicinskog vještačenja, te je odlučeno kao u točki I izreke rješenja.

22. Temeljem odredbe čl. 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018., dalje: ZOO), a u vezi čl. 1100. ZOO-a tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

23. Člankom 1100. st. 2. ZOO-a propisano je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koji nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Sve navedeno su kriteriji koji utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećeni ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

24. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka, utvrđeno je da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Pritom je uzet u obzir utvrđeni intenzitet pretrpljenih bolova, kao i pretrpljenog straha, te trajnih posljedica po provedenom liječenju. Pored toga sud je utvrdio da tužiteljici pripada i pravo na naknadu nenovčane imovinske štete povodom pružene tuđe pomoći i njege u opsegu koji je prema ocjeni vještaka bio potreban, s obzirom na pretrpljeno ozljeđivanje u štetnom događaju, sukladno čl. 1095. st 1. ZOO-a.

25. Dakle, imajući u vidu ozljede koje je tužiteljica pretrpila, intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, kao i duševne bolove koje je trpila, opisani u točki 14.1. obrazloženja, utvrđeno je da joj je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. S obzirom na to da je utvrđeno kako je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO-a da se tužiteljici dosudi pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu. Pritom trajanje i jačina fizičkih bolova i straha, kao i težina povrede prava osobnosti, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade kojom se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Nadalje, s obzirom da je tužiteljica pretrpila i bolove i strah, kao i da ima trajne posljedice, sud je utvrdio da je opravdano dosuditi jedan iznos za svu nastalu štetu. Pritom je sud imao u vidu i inflatorna kretanja što je općepoznata činjenica i zbog čega su troškovi života od srpnja 2019. do kolovoza 2025. jako porasli. Stoga je sud utvrdio da tužiteljici s obzirom na ranije opisane bolove, strah i trajne posljedice pripada iznos od 6.500,00 EUR na ime neimovinske štete.

26. U pogledu nenovčane imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, sukladno provedenom vještačenju utvrđeno je da je tužitelju ista bila potrebna ukupno 120 sati (deset dana po dva sata dnevno i sedam dana po jedan sat dnevno). Prema slobodnoj ocjeni, u skladu s člankom čl. 223. ZPP-a utvrđeno je da cijena sata pružanja pomoći i njege iznosi 4,00 EUR iz čega proizlazi da visina štete za pružanje tuđe njege i pomoći iznosi 480,00 EUR.

27. Isto tako, tužiteljici pripada pravo na naknadu novčane imovinske štete u vidu troškova liječenja i izgubljene zarade sukladno odredbi čl. 1093. st. 2. ZOO-a u iznosu od 2.177,96 EUR a prema priloženim računima i ostaloj dokumentaciji.

27.1. Vještak Žarko Rašić je naveo (list 92 nalaza i mišljenja) da su račun 471/P1/1 Poliklinika oaza u iznosu od 3,59 EUR (27,03kn) i račun br.2008/Pa/1 Poliklinika oaza u iznosu od 33,18 EUR (250,00kn) opravdani i predstavljaju participaciju tj. sudjelovanje osigurane osobe u zdravstvenoj zaštiti ukoliko nema dopunsko osiguranje, ukupno 36,77 EUR.

27.2. Vještak Željka Lovrić je navela da su (list 100 nalaza i mišljenja) račun Ljekarna Zubović-Novi Marof broj: 42848-2-1 u iznosu od 7,09 EUR (53,42kn), račun Ljekarna Zubović-Novi Marof broj: 45016-2-2 u iznosu od 17,00 EUR (128,09kn), račun Ljekarna Zubović-Novi Marof broj: 44672-2-2 u iznosu od 1,80 EUR (13,53kn), račun Ljekarna Zubović- Novi Marof račun br. 45896-2-1 u iznosu od 11,23 EUR (84,60kn), račun: 2063/POSL4/1 zubni rendgen dr. Lauc d.o.o. u iznosu od 13,27 EUR (100,00kn) i račun 209-1-1 Ordinacija dentalne medicine u iznosu od 1.884,66 EUR (14.200,00kn) opravdani, te je nakon prigovora tuženika dodatno navela da su navedeni troškovi opravdani osim troška baby štapića, a kako je to navedeno u točki 14. obrazloženja, ukupno 1.933,73 EUR.

27.3. U odnosu na račun 209-1-1 Ordinacija dentalne medicine u iznosu od 1.884,66 EUR (14.200,00kn) potrebno je ponovno istaknuti da vještak u nalazu i mišljenju navodi da se radi o rješenju koje je najbolje za nastalu situaciju jer je sanacija koju nudi HZZO neadekvatna. U prigovoru je tuženik glede računa samo prigovorio da nije prihvatljiv dio izrade krunice za protetike za 6 zuba, na što se vještak dodatno očitovao navodeći da sidriti 4 zuba je ugrožavanje statike mosta, uzimajući u obzir da je zub 11 avitalan, te kod tangencijalnih sila odgrizavanja postoji preopterećenje. Prema tome, navedenom sanacijom pokušalo se uspostaviti stanje koje je najbliže stanju kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a kako bi se što više umanjila šteta.

27.4. Tužiteljica je stoga dijelom odbijena za trošak računa Ljekarna Zubović- Novi Marof broj: 45016-2-2 u iznosu od 1,32 EUR (baby štapići) jer navedeni trošak nije bio opravdan. Isto tako, odbijena je za trošak računa Lukoil Croatia d.o.o. broj: 0 189063 u iznosu od 13,52 EUR i računa Lukoil Croatia d.o.o, broj:0 186717 u iznosu od 13,28 EUR. Naime, za navedeni trošak goriva tužiteljica nije navela niti dokazala na što se navedeni trošak odnosi.

27.5. Nadalje, čitanjem Potvrde poslodavca od 18. prosinca 2020. (list 72), obračuna plaće za tužiteljicu (list 73-75) i Izvješća o privremenoj nesposobnosti / spriječenosti za rad utvrđeno je da je tužiteljica bila na bolovanju od 07. listopada 2019. do 13. prosinca 2019. te je ostvarila manji primitak u iznosu od 207,46 EUR (1.563,10kn). S obzirom se radi o privremenoj nesposobnosti zbog predmetnog štetnog događaja (vještak navodi u svom nalazu i mišljenju, list 91) tuženik je sukladno odredbi čl. 1093. st. 2. ZOO-a dužan tužiteljici naknaditi izgubljenu zaradu zbog nesposobnosti za rad za navedeni iznos. Iako je tuženik u odgovoru na tužbu osporavao osnovanost i visinu zahtjeva naknade štete na ime izgubljene zarade, nakon dostave navedene dokumentacije, tuženik nije više isticao daljnje prigovore u vezi navedenog.

28. Stoga ukupno tužiteljici zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada naknada u iznosu od 6.500,00 EUR, na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripada naknada u iznosu od 480,00 EUR. Kako je tuženik isplatio tužiteljici iznos od 3.117,79 EUR i to iznos od 2.919,90 EUR na ime neimovinske štete, iznos od 132,72 EUR na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, to tužiteljici pripada iznos od 3.927,38 EUR. Međutim s obzirom tužiteljica podneskom od 13. svibnja 2024. potražuje na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 2.455,37 EUR, to joj je isti iznos i određen, s obzirom sud sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a odlučuje u granicama zahtjeva kojeg je tužiteljica postavila.

28.1. Tužiteljici na ime izgubljene zarade i troškova liječenja pripada iznos od 2.177,96 EUR. Kako je tuženik na ime troškova liječenja isplatio iznos od 65,17 EUR od iznosa od 3.117,79 EUR, to tužiteljici pripada iznos od 2.112,79 EUR.

28.3. Stoga ukupno tužiteljici zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, te na ime izgubljene zarade i troškova liječenja pripada iznos od 4.568,16 EUR, pa je ovom presudom naloženo tuženiku platiti navedeni iznos.

29. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i kamate.

30. Tužiteljici je dosuđena zatezna kamata na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete od 21. svibnja 2020. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, kako to navodi tužiteljica i proizlazi iz Zahtjeva za naknadu štete, a što tuženik nije osporavao. Naime, temeljem čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013. i 152/2014., dalje: ZOOP) u vezi s čl. 183. st. 2. ZOO-a oštećena osoba ima pravo i na isplatu zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate jer se od tog dana smatra da je tuženik bio upoznat sa svim elementima štete, dakle i o njegovom obujmu, dok je u preostalom dijelu zateznih kamatama odbijena.

31. Odluka o kamati se temelji na čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 78/2015., dalje: ZIDZOO) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dan nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

32. Prigovor zastare tuženika na preinačeni dio tužbenog zahtjeva je neosnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 27. svibnja 2024., broj: Su-IV-123/2024- 5, u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

33. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 5. ZPP-a i sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23, dalje u tekstu: OT), vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Naime, s obzirom na visinu tužbenog postavljenog zahtjeva (4.661,45 EUR) i iznos koji je tužiteljici dosuđen (4.568,16 EUR), ista je nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva.

34. S obzirom na vrijednost predmeta spora (4.661,45 EUR) tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 24. studenog 2021., 05. rujna 2022., 14. svibnja 2024. i 08. srpnja 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) po 100 bodova, ukupno 400 bodova, pristup na ročište od 25. rujna 2024. (Tbr. 9.5. Tarife) 25 bodova, trošak sastava podneska od 11. svibnja 2021., 23. ožujka 2022., 13. svibnja 2024. (Tbr. 8.1. Tarife) 100 bodova, ukupno 400 bodova, trošak odštetnog zahtjeva (Tbr. 32.1. Tarife) 100 bodova, sveukupno 1025 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 2.050,00 EUR, a uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 2.562,50 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe presudu u iznosu od 43,54 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 43,54 EUR, trošak predujma za vještačenje u iznosu od 199,08 EUR i trošak predujma za pristup vještaka u iznosu od 66,36 EUR, pa je tužitelju valjalo odrediti trošak u ukupnom iznosu od 2.915,02 EUR zajedno sa zatraženom zateznom kamatom tekućom od donošenja odluke do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 126/2021., 114/2021., 156/2022. i 155/2023.), a sve sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 06/2024.).

35. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 18. kolovoza 2025.

Sudac:

Borna Pešek

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.