REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
P Ob-1008/2019-79
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Valentini Vedrina Parlov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja/protutuženika ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Martina Radovan, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice/protutužiteljice DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Gajski, odvjetnica u Zagrebu, radi bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 02. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 18. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj, ĆV iz [adresa], 1. [adresa], / OIB: [osobni identifikacijski broj]/ stekao u suvlasništvo ½ dijela suvlasničkog dijela nekretnina koje su na ime tužene, DV (nom. DV) LEINERT iz [adresa], / OIB: [osobni identifikacijski broj]/ upisane u Zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu i to nekretnine: - zk.č.br. 1807/2, Voćnjak i oranica, površine 576 čhv, upisana u 5558, k. o. [katastarska općina], Rbr. 2., suvlasnički udio 1293/2071, - zk.č.br. 778/1, Livada Perjavica u Perjavici, površine 1 jutro, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Rbr. 58, suvlasnički udio 891/5184, - zk.č.br. 1807/1, Vinograd Vagoit u Vrapču Gornjem, površine 593 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Rbr. 20, suvlasnički udio 33/64 - zk.č.br. 1804/2, Oranica Pašnjak pod Lozom u Vrapču Gornjem, površine 82 čhv, k.o. k. o. [katastarska općina], Rbr. 17, suvlasnički udio 9/24, - zk.č.br. 10/17, Oranica Stenjevec, površine 787 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Rbr. 14, suvlasnički udio 6/24, pa se nalaže tuženoj, DV iz [adresa], / OIB: [osobni identifikacijski broj]/ da trpi brisanje prava vlasništva u ½ dijela na predmetnim suvlasničkim dijelovima nekretnini sa svoga imena i upis prava suvlasništva u ½ dijela njezina suvlasništva na ime tužitelja, ĆV iz [adresa], 1. [adresa], / OIB: [osobni identifikacijski broj]/.
II. Nalaže se tužitelju/protutuženiku ĆV iz [adresa], 1. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da protutužiteljici DV rođ. Ć, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 70.000,00 EUR (slovima: sedamdeset tisuća eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 10. rujna 2019. godine pa do isplate, u roku od 15 dana od donošenja presude.
III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja/protutuženika koji glasi:
„ Utvrđuje se da je ništetan ugovor o darovanju od 06. ožujka 2018. ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Adžije, poslovni broj OV-2083/2018, sklopljen između ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao odbarenice predmet kojega je bio prijenos prava vlasništva na brodici imena D, NIB: 249430, tada upisane u ulošku broj [broj ZK uloška], glavne knjige očevidnika brodica Lučke ispostave Mali Lošinj, vrsta plovila: gliser, model plovila: brodica s kabinom, oznaka: 1061 ML, duljina trupa: 11,08 m, širina: 3,20 m, broj trupa: IT CARC0024E000, 2 brodska otto motora (benzinska) CUMMINS, od 243 kW, ukupne snage motora 486 kW, mjesto gradnje i godina gradnje: Carnevali 2000“.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužene/protutužiteljice koji glasi:
„2. Utvrđuje se da bračnu stečevinu protutužiteljice DV rođ. Ć, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĆV iz [adresa], 1. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] čini:
- 69 dionica Hrvatskog Telekoma d.d., Radnička cesta 21, Zagreb, OIB: 81793146560;
- 25 dionica Janaf d.d., Miramarska 24, Zagreb, OIB: 89018712265;
- 24 dionice INA, d.d., Avenija Većeslava Holjevca 10, Zagreb, OIB: 27759560625.
3. Nalaže se protutuženiku ĆV iz [adresa], 1. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da protutužiteljici DV rođ. Ć, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime ½ primljene cijene za dionice društva Hrvatski Telekom d.d., Radnička cesta 21, Zagreb, OIB: 81793146560, isplati 771,55 EUR (slovima: sedamstosedamdesetjedan euro i pedesetipet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 12. studenog 2019. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.
4. Nalaže se protutuženiku ĆV iz [adresa], 1. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da protutužiteljici DV rođ. Ć, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime ½ vrijednosti dividende isplaćene za vrijeme trajanja bračne zajednice po osnovi dionica društva Hrvatski Telekom d.d., Radnička cesta 21, Zagreb, OIB: 81793146560 isplati 873,34 EUR (slovima: osmastosedamdesettri eura i tridesetičetiri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to kako slijedi:
- na iznos od 123,59 EUR od dana 20. svibnja 2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 58,80 EUR od dana 10. ožujka 2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 78,53 EUR od dana 20. svibnja 2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 155,91 EUR od dana 18. svibnja 2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 104,22 EUR od dana 24. svibnja 2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 50,69 EUR od dana 9. ožujka 2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 43,51 EUR od dana 22. svibnja 2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 80,62 EUR od dana 9. srpnja 2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 35,36 EUR od dana 27. svibnja 2014. godine pa do isplate,
- na iznos od 32,05 EUR od dana 26. svibnja 2015. godine pa do isplate,
- na iznos od 23,58 EUR od dana 17. svibnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 23,58 EUR od dana 23. svibnja 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 23,58 EUR od dana 22. svibnja 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 39,31 EUR od dana 28. svibnja 2019. godine pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.
5. Nalaže se protutuženiku ĆV iz [adresa], 1. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da protutužiteljici DV rođ. Ć, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime ½ primljene cijene za dionice društva Janaf d.d., Miramarska 24, Zagreb, OIB: 89018712265 isplati 4.399,78 EUR (slovima: četiritisućetristodevedesetdevet eura i sedamdesetiosam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to kako slijedi:
- na iznos od 1.404,21 EUR tekućom od 21. listopada 2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.995,57 EUR tekućom od 9. srpnja 2011. godine pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.
6. Nalaže se protutuženiku ĆV iz [adresa], 1. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da protutužiteljici DV rođ. Ć, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime ½ primljene cijene za dionice društva INA, d.d., Avenija Većeslava Holjevca 10, Zagreb, OIB: 27759560625, isplati 3.535,74 EUR (slovima: tritisućepetstotridesetipet eura i sedamdesetičetiri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 17. travnja 2008. godine pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.
7. Nalaže se protutuženiku ĆV iz [adresa], 1. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da protutužiteljici DV rođ. Ć, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime ½ vrijednosti dividende isplaćene za vrijeme trajanja bračne zajednice po osnovi dionica društva INA, d.d., Avenija Većeslava Holjevca 10, Zagreb, OIB: 27759560625, isplati 19,10 EUR (slovima: devetnaest eura i deset centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 10. srpnja 2007. godine pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.
8. Nalaže se protutuženiku ĆV iz [adresa], 1. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da protutužiteljici DV rođ. Ć, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] preda u posjed vozilo vrste traktor – ABS (QUAD), marke CAN AM, tipa OUTLANDER MAX 1000 XT-P ABS T3b 18; broj šasije:
3JBLPAP6XJJ000695, reg. oznaka [registarska oznaka] (ranije ZG7444 GO), god. proizvodnje 2018., u roku od 15 dana.“
i
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog tužene/protutužiteljice za donošenje privremene mjere koji glasi:
„I. Radi osiguranja novčane tražbina predlagateljice osiguranja DV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prema protivniku osiguranja ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 70.000,00 EUR (slovima: sedamdeset tisuća eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 10. rujna 2019. godine pa do isplate,
određuje se
privremena mjera
- zabranom protivniku osiguranja ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da otuđi ili optereti 3/6 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina u naravi predstavlja kat. čest. [katastarska čestica] kuću i dvorište u [adresa], površine 224 čhv ili 806 m2 na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz zabilježbu ove zabrane u zemljišnim knjigama zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu (čl. 345. st. 1. toč. 3. OZ-a).
II. Zabrana se smatra provedenom dostavom ovog Rješenja protivniku osiguranja ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odnosno zemljišnim knjigama zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu (čl. 345. st. 3. OZ-a).
III. Ova privremena mjera traje do 30-og dana od nastupanja uvjeta za ovrhu radi namirenja tražbine predlagateljice osiguranja (čl. 351. OZ-a).
II. Utvrđuje se da je tužba tužene/protutužiteljice povučena u dijelu kojim glasi: „7. Nalaže se tuženiku VV, iz [adresa], 1. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici DV rođ. Ć, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] preda u posjed AUTOPRIKOLICU ZA QUAD reg. oznake [registarska oznaka], u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
8. Nalaže se tuženiku VV, iz [adresa], 1. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici DV rođ. Ć, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] preda u posjed: umjetničku sliku ĆVH; bicikl Cinzia ženski, sivo-smeđi s košarom; guseni pekač-GSW; električno cijedilo za agrumu; kuhalo za vodu-Delongi crveni; bakrenu samostojeću svjetiljku-Eglo; blender sa staklenom posudom-Electrolux, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
III. Odbija se zahtjev tužitelja/protutuženika iz podneska od 14. listopada 2021. za naknadom troška postupka 3.413,63 EUR.
IV. Nalaže se tužitelju/protutuženiku naknaditi tuženoj/protutužitejici trošak parničnog postupka u iznosu od 16.060,85 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovome sudu 31. listopada 2019. navodi da su stranke sklopile brak 20. svibnja 2006. te da su 04. prosinca 2014. sklopile bračni ugovor ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Adžije pod brojem OV-17317/2014 kojim su uredili svoje imovinsko pravne odnose. U čl. 3. st. 2. bračnog ugovora su ugovorile da, izuzev imovine navedene u st. 1., sva imovina stečena do njegova potpisivanja predstavlja njihovu bračnu stečevinu. Tužena je temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 23. prosinca 2009. stekla nekretnine, i to zkč. br. [katastarska čestica] voćnjak i oranica površine 576 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], r. br. 2., suvlasnički udio 1293/2071, zkč. br. [katastarska čestica] livada Perjavica u Perjavici, površine 1 jutro, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], r.br.
58., suvlasnički udio 891/5184; zkč. br [katastarska čestica] vinograd Vagoid u Vrapču Gornjem površine 593 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], r.br. 20., suvlasnički udio 33/64; zkč. br. [katastarska čestica] oranica pašnjak Pod lozom u Vrapču Gornjem, površine 82 čhv, k. o. [katastarska općina] r.br. 17, suvlasnički udio 9/24 i zkč. br. [katastarska čestica] oranica Stenjevec, površine 787 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], r.br. 14, suvlasnički udio 6/24, sve upisano kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Kako je, prema odredbi čl. 586. u vezi s čl. 199. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tužena stekla predmetne nekretnine upisom u zemljišne knjige 18. svibnja 2010., to je tužitelj, primjenom odredbe čl. 3. st. 2. bračnog ugovora i čl. 248. ObZ-a, stekao pravo suvlasništva predmetnih nekretnina u jednakom dijelu kao i tužena, pa predlaže sudu, po provedenom dokaznom postupku, utvrditi da je tužitelj stekao suvlasništvo u ½ dijela navedenih nekretnina, i naložiti tuženoj da trpi brisanje prava vlasništva u ½ dijela na predmetnim suvlasničkim dijelovima nekretnina sa svog imena i upis prava suvlasništva u ½ dijela na ime tužitelja. Zatražio je i naknadu troška parničnog postupka.
1.1. Uz tužbu je priložio bračni ugovor od 04. prosinca 2014., izvatke iz zemljišne knjige za nekretnine koje čine predmet tužbenog zahtjeva i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 23. prosinca 2009.
1.2. Tužena je u odgovoru na tužbu potvrdila činjenicu da su stranke sklopile brak 2006., da su zaključile bračni ugovor od 04. prosinca 2014. i da je 23. prosinca 2009. sklopljen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju između tužene i njezine majke ŽV. Ukazuje na odredbu čl. 248. ObZ-a glede definicije bračne stečevine, pa navodi kako ne vidi poveznicu temeljem koje tužitelj zaključuje da bi utužene nekretnine stečene ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju između tužene i njezine majke bile stečene radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili bi potjecale iz te imovine. Navodi da su nekretnine prešle u vlasništvo tužene na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 23. prosinca 2009., koji je još uvijek na snazi, no tužitelj nije bio ugovorna strana ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, niti je dokazao da je izvršavao obvezu prema primateljici uzdržavanja, pa smatra da stoga niti ne može steći suvlasništvo na predmetnim nekretninama već da one predstavljaju vlastitu imovinu tužene. Time smatra da ne postoji pravna osnova na temelju koje bi se tuženiku trebalo priznati pravo suvlasništva u ½ dijela predmetnih nekretnina. Predložila je odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te naložiti tužitelju da joj nadoknadi prouzročeni parnični trošak.
1.2.1. Uz odgovor na tužbu je priložila bračni ugovor, tužbu protiv tuženika u predmetu P Ob-1047/2019, tužbu tužitelja u predmetu P Ob-1013/2019. te je na okolnost svojih tvrdnji predložila saslušati stranke i svjedokinju ŽV
1.3. Očitujući se na odgovor na tužbu, tužitelj je u podnesku od 03. veljače 2020. osporio da nekretnine koje je tužena stekla temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 23. prosinca 2009. ne bile bračna stečevina stranaka. Ukazuje kako je tim ugovorom tužena preuzela obvezu isplate iznosa od 10.000,00 kn mjesečno s osnova uzdržavanja, no da u vremenu od sklapanja tog ugovora pa nadalje i s obzirom na činjenicu da je u vrijeme sklapanja ugovora bila na rodiljnom dopustu, ona s obzirom na svoja mjesečna primanja nije bila u mogućnosti isplaćivati taj iznos, pa da je jedini koji je bio u mogućnosti izvršavati obveze iz ugovora o dosmrtnom bio on. Ukazuje da je, bez obzira na to što nije bio stranka ugovora o dosmrtnom, pomagao tuženoj izvršavati obveze prema primateljici uzdržavanja iz novčanih sredstava stečenih radom za vrijeme trajanja braka, pa zaključuje da imovina stečena temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju skladno zakonskim odredbama i sudskoj praksi predstavlja bračnu stečevinu obzirom su stranke bračnim ugovorom jasno ugovorile da sva stečena imovina osim one iz čl. 3. st. 1. predstavlja bračnu stečevinu. Na okolnost svojih tvrdnji je predložio saslušati stranke, za tuženu pribaviti podatke o tome kada je bila na rodiljnom dopustu i koliku je naknadu primala; od Porezne uprave zatražiti PK karticu za tuženu te izvršiti uvid u bračni ugovor i izvod iz matice rođenih za TV.
2. Ovdje tužena je kao tužiteljica protiv ovdje tužitelja kao tuženika 11. studenoga 2019. pred ovim sudom u predmetu P Ob-1047/2019 podnijela tužbu radi isplate, utvrđenja bračne stečevine i predaje u posjed. U tužbi navodi da je pred ovim sudom pokrenula postupak radi razvoda braka i da su stranke kao bračni drugovi ugovorom od 04. prosinca 2014. uredili svoje imovinsko-pravne odnose na postojećoj i budućoj imovini. U čl. 3. ugovora ugovorne strane su ugovorile da je za vrijeme trajanja braka ĆV (tuženik) stekao darovnim ugovorom od 16. travnja 2014. nekretninu u ½ dijela i to kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa], površine 806 m2, odnosno 224 čhv, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, što predstavlja njegovu vlastitu imovinu; kao i da je DV, kao tužiteljica, unijela novčani iznos od 70.000,00 EUR što predstavlja njezinu vlastitu imovinu. Navodi da su u čl. 4. st. 1. ugovorne strane suglasno utvrdile da u slučaju razvoda braka VV kao vlastita imovina ostaje u vlasništvu ½ dijela kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa], dok prema čl. 4. st. 2. ugovora stranke suglasno utvrđuju da se u slučaju razvoda braka ĆV obvezuje isplatiti DV iznos od 70.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB, kao njezinu vlastitu imovinu. Člankom 5. ugovora su se ugovorne stranke dalje suglasile glede budućih nekretnina i pokretnina koje će biti eventualno stečene nakon potpisa ugovora pa do eventualnog razvoda braka na način da svaka od tih nekretnina i pokretnina kao i eventualna korist stečena od njih pripadne u vlasništvo onom bračnom drugu koji ih stekne temeljem odgovarajućeg pravnog posla, odnosno da sve eventualno stečene nekretnine i pokretnine pripadnu onom bračnom drugu koji je naveden kao stjecatelj u odgovarajućem pravnom poslu, računu ili kakvoj drugoj ispravi ili dokazu o stjecanju vlasništva. Navodi da je ona u trenutku prestanka bračne zajednice vlasnica Quada reg. oznake [registarska oznaka] i Auto prikolice za Quad, reg. oznake [registarska oznaka]; vrsta vozila traktor – ABS, marka vozila CAN AM, tip vozila Outlander Max, godina proizvodnje 2018., vlasništvo kojih je pokretnina stekla na temelju ponude broj 8002334 i računa otpremnice 227/1 i 227/2. Navedene su pokretnine, međutim, i nakon prestanka bračne zajednice u posjedu tuženika i on joj odbija predati posjed istih. Za vrijeme trajanja bračne zajednice je kao vlastitu imovinu stečenu darovanjem od trećih stekla i neke pokretnine koje se i također nalaze u posjedu tuženika. Riječ je o umjetničkoj slici ĆVH, biciklu Cinzia ženskom, gusenom pekaču – GSV, električnom cjedilu za agrume, kuhalu za vodu – Delongi crveni, bakrenoj samostojećoj svjetiljci – Eglo i blenderu sa staklenom posudom – Eletrolux. U tužbi dalje navodi da pitanje stjecanja poslovnih udjela, odnosno dionica u društvima nije regulirano bračnim ugovorom, a da su za vrijeme trajanja bračne zajednice bračni drugovi radom stekli 69 dionica Hrvatskog telekoma d.d. u odnosu na koje tuženoj također pripada pola vrijednosti dividende isplaćene za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao i 15 dionica JANAF u odnosu na koje smatra da joj također pripada pravo na ½ vrijednosti dividende isplaćene za vrijeme trajanja bračne zajednice. Bračna zajednica je prestala 09. rujna 2019. kada je tužiteljica radi nasilnog ponašanja tuženika bila prisiljena iseliti iz stana koji je predstavljao njihov obiteljski dom, a nalazio se na adresi [adresa], čime je dovedena u neravnopravni položaj obzirom je tuženik u posjedu svoje vlastite imovine, a tužiteljici odbija ispuniti ugovornu obvezu čl. 4. st. 2. i čl. 5. ugovora. Smatra da je u skladu s bračnim ugovorom, tuženik obvezan tužiteljici isplatiti iznos od 70.000,00 EUR njezine vlastite imovine koju je unijela u bračnu zajednicu i predati joj u posjed sve njezine pokretnine koje predstavljaju vlastitu imovinu, a kako to tuženik odbija učiniti predlaže sudu donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 70.000,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamata tekućim od 10. rujna 2019. do isplate; potom presudu kojom se utvrđuje da je tužiteljica s osnova bračne stečevine imatelj ½ dijela od 69 dionica HT upisanih na ime tuženika i ½ dijela od 15 dionica JANAF upisanih na ime tuženika, presudu kojom se nalaže tuženiku da trpi i izda ispravu kojom će se tužiteljica upisati u registar dionica kao dioničar ½ dijela od 69 dionica HT i ½ dijela od 15 dionica JANAF, potom presudu kojom se tuženiku nalaže da tužiteljici plati ½ vrijednosti dividende isplaćene za vrijeme trajanja bračne zajednice po osnovi navedenih dionica; naložiti tuženiku da tužiteljici preda u posjed vozilo Quad i auto prikolicu za Quad kao i naložiti mu da joj preda u posjed umjetničku sliku i druge pokretnine.
2.1. Uz tužbu je priložila vjenčani list, bračni ugovor od 04. prosinca 2014., tužbu za razvod braka od 25. listopada 2019., ponudu br. 8002334 od 24. listopada 2018., račun- otpremnicu 227/12 od 26. ožujka 2019., presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu Pp J-3052/19 od 18. rujna 2019. i izvadak iz zemljišne knjige za zkč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa], predložila je saslušati stranke, zatražiti od SKDD-a podatke o svim dionicama upisanim na tuženika i od tuženika zatražiti specifikaciju dionica HT-a i JANAF-a po vrsti, rodu i broju te provesti financijsko vještačenje vrijednosti dionica i vrijednosti isplaćenih dividendi tuženiku kao dioničaru.
2.2. U odgovoru na tako podnesenu tužbu u predmetu P Ob-1047/19 od 11. prosinca 2019. tuženik ne osporava činjenicu sklapanja braka i podnesene tužbe za razvod braka, kao i sklapanja bračnog ugovora od 04. prosinca 2014. Ne osporava da je tužiteljica stekla u vlasništvu Quad reg. oznake [registarska oznaka] i auto prikolicu za Quad reg. oznake [registarska oznaka], međutim, tvrdi da je novčana sredstva za kupnju istih pozajmila od tuženika. Ponuda koju tužiteljica prilaže, br. 8002334, izdana 24. je listopada 2018., a on je bankovnim nalogom na račun tužiteljice uplatio iznos potreban za kupnju tog vozila. To stoga jer su se stranke dogovorile da će taj iznos pozajmiti tužiteljici, a ona da će ga vratiti najkasnije u roku od godinu dana. Kako tužena nije postupila prema dogovoru, smatra da je u smislu odredbe čl. 72. Zakona o obveznim odnosima ovlašten te pokretnine zadržati sve dok mu tužiteljica ne vrati dugovani iznos, u kojem smislu navodi i da je pred ovim sudom u predmetu P-12524/19 podnio tužbu radi zaštite svojih prava. U odgovoru na tužbu dalje osporava tužiteljici vlasništvo nad popisanim pokretninama u vidu umjetničke slike, bicikla i sl., navodeći i da su iste otuđene iz nekretnine u vlasništvu tuženika u vremenu od 07. do 09. prosinca 2019., kada je, dok je on bio na putu, došlo do neovlaštenog ulaska u njegov dom te dalje iznosi sumnju da je tužiteljica iskoristila njegovu odsutnost, ušla u kuću i otuđila pokretnine. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na dionice, osporava da bi dionice bile u zajedničkom vlasništvu jer da su ih oboje kupovali na vlastito ime. Iznosi kako stranke nemaju pravna znanja i da su pokretninama smatrale i vrijednosne papire, čime je njihovo stjecanje regulirano bračnim ugovorom. Dalje osporava da prema tužiteljici ne bi ispunio svoje obveze. Ističe da je zbog narušenih bračnih odnosa i na traženje tužiteljice, istu isplatio za iznos od 70.000,00 EUR na način da joj je suglasno i na njezino traženje prenio u vlasništvu brodicu imena MRS , NIB: 249430 upisanu u ul.br. 1061 Gl. Knjige očevidnika brodica Lučke ispostave Mali Lošinj, vrsta plovila-gliser, model-brodica s kabinom, god. gradnje 2000., na način da su stranke 06. ožujka 2018. sklopile darovni ugovor predmet kojega je bila ta brodica, a da u prilog tome govori i činjenica da tužiteljica objavljuje prodaju brodice na portalu Njuškalo za 75.000,00 EUR. Time je, zaključuje, obeštetio tuženu još 2018. za navedenih 70.000,00 EUR te je zaključno predložio odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.
2.2.1. Uz odgovor na tužbu je dostavio ispis naloga od 18. listopada 2019., tužbu podnesenu radi isplate u predmetu P-12524/19, darovni ugovor od 06. ožujka 2018. i ispis oglasa za brod Carnevali 36 Fly te je predložio saslušati stranke i od SKDD-a zatražiti podatak o dionicama koje su bile upisane na ime stranaka od dana sklapanja braka do 15. rujna 2019,, o datumu kada su stečene i na kojoj pravnoj osnovi..
2.3. Očitujući se na navode odgovora na tužbu, tužiteljica u podnesku od 18. prosinca 2019. iznosi stav kako je tvrdnja tuženika da su novci uplaćeni na njezin račun 28. listopada 2018. imali za svrhu osnivanje zajma, irelevantna jer da je predmet ovog postupka ispunjenje ugovorne obveze iz bračnog ugovora. Smatra da je bespredmetno pozivanje na odredbu čl. 72. ZOO-a obzirom da tuženik u toj konkretnoj situaciji nije vjerovnik obveznog odnosa. Potvrđuje da je iz stana uzela guseni pekač, kuhalo za vodu, blender i druge pokretnine koje se navode u točki V. tužbenog zahtjeva, dok u odnosu na vrijednosne papire i tuženikov odgovor u tom dijelu tvrdi da, kraj činjenice da su stranke sklopile bračni ugovor pred javnim bilježnikom i kako je jedno od temeljnih načela Ignorantia iuris nocet, da je očigledno da stranke nisu bračnim ugovorom uredile pitanje vrijednosnih papira te da su navodi tuženika pravno neutemeljeni. Glede darovnog ugovora iznosi da je pitanje istoga i ispunjenje obveza iz bračnog ugovora potpuno odvojene dvije stvari. Navodi da je bračnim ugovorom usuglašena isplata iznosa od 70.000,00 EUR u slučaju razvoda braka, što je ovdje slučaj, dok je drugo pitanje darovanje broda za vrijeme trajanja bračne zajednice u kojem se niti u jednoj odredbi ne spominje da bi svrha predaje brodice u vlasništvo bilo ispunjenje obveze od 70.000,00 EUR u slučaju razvoda braka. Ukazuje i da je ugovor o darovanju sklopljen 06. ožujka 2018., dok je tužba za razvod braka podnesena 22. listopada 2019.
3. Raspravnim rješenjem od 18. prosinca 2019. su spisi premeta P Ob-1008/19 i P Ob-1047/19 spojeni radi zajedničkog raspravljanja.
4. Tužitelj/protutuženik (ranije tuženi u predmetu P Ob-1047/19) je podneskom od 21. veljače 2020. podnio protutužbu kojom, za slučaj da sud utvrdi osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 70.000,00 EUR, traži utvrđenje da Ugovor o darovanju broda od 06. ožujka 2018., ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Adžije pod brojem ovjere OV-2083/18 nije nastao iz razloga u čl. 282. ZOO-a te donošenje presude kojom se utvrđuje da je tužitelj vlasnik brodice D, NIB: 249430, upisane u ul. br. 1061 gl. knjige očevidnika brodica Lučke ispostave Mali Lošinj. Činjeničnu i pravnu osnovu tako podnesenog zahtjeva obrazlaže navodeći da je iz poštovanja prema tuženoj potpisao bračni ugovor, a nakon što je između njih došlo do ozbiljnih nesuglasica joj je prenio pravo vlasništva na brodu kako bi se ona osjećala sigurno i obeštećeno. Također joj je sukladno dogovoru pomagao u oglašavanju prodaje broda na način da ga je objavljivao u oglasnicima za cijenu od 89.000,00 EUR i pomagao joj je u održavanju istoga kako mu se vrijednost ne bi umanjila i kako bi tužena ostvarila upravo iznos koji sada potražuje tužbom. Time je smatrao da je prijenosom prava vlasništva brodice tuženu isplatio za iznos kako je ugovoreno bračnim ugovorom. Navodi da je između stranaka očito postojao nesporazum o pravnoj naravi ugovora i njegovim bitnim sastojcima zbog čega da ugovor o darovanju nije niti nastao, kao i da je životno i logično da je morao imati interes i voditi brigu o prodaji, podmirivati račune te u ime i za račun tužiteljice brinuti o brodu, što posebice stoga jer su odnosi bračnih drugova bili poremećeni, a bračnim su ugovorom definirali imovinsko-pravne odnose.
4.1. U prilog tvrdnji da je tužiteljici pomagao u oglašavanju broda i održavanju istoga je dostavio nalog za plaćanje od 20. rujna 2019. na iznos od 1.193,60 kn s opisom pomorsko dobro 2019. i na iznos od 110,80 kn s opisom Sigurnost plovidbe 2019. te oglas korisnika „hleiner“ s evidentiranom promjenom 20. ožujka 2019. i datumom isteka oglasa 02. rujna 2019. za motornu jahtu Carnevali 36 S Fly na iznos od 89.000,00 EUR. Također je na okolnost sklapanja ugovora o darovanju broda predložio saslušati svjedoka ČV.
4.2. Tužena se usprotivila tako podnesenoj protutužbi navodeći u podnesku od 18. svibnja 2020. da je ista neutemeljena i da se ne temelji na konkretnim dokazima. Na okolnost sklapanja ugovora o darovanju broda je na ročištu od 10. lipnja 2021. predložila saslušati svjedokinju NV.
4.3. Nastavno na navode tužene s ročišta od 05. travnja 2023. da nije vlasnica niti jednog broda te predane isprave u vidu potvrde o brisanju broda iz upisnika brodova, rješenje o brisanju brodice kao i elektronički zapis o vlasništvu plovila, tužitelj u podnesku od 04. prosinca 2023. dostavlja daljnju dokumentaciju vezanu uz brod iz koje, kako navodi, slijedi da je brodica D, NIM: 249430, prije upisana u ulošku broj [broj ZK uloška] Glavne knjige očevidnika brodica Lučke ispostave Mali Lošinj, prodana u siječnju 2021. ispod tržišne vrijednosti i to za cijenu od 18.500,00 EUR, iako je tužena taj brod oglašavala za iznos od 75.000,00 do 89.000,00 EUR. Iznosi da je za vrijeme trajanja ovoga postupka tužena 28. siječnja 2020. sklopila kupoprodajni ugovor za brodicu koji zbog postojećeg spora i zabilježbe koju je tužitelj ranije upisao, nije odmah ovjeren i ispunjen, a da je tužena 28. siječnja 2021. potpisala odvjetniku specijalnu punomoć radi izvršavanja radnji vezanih uz ispis brodice iz upisnika brodova te je istoga dana kod javnog bilježnika ovjeren kupoprodajni ugovor koji je potpisan u siječnju 2020. Specijalni punomoćnik tužene je u ime tužene tražio brisanje brodice iz upisnika unatoč činjenici što vlasništvo nad brodom bilo sporno i unatoč činjenici upisane zabilježne, te je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Odjel za pravne poslove 02. veljače 2021. na zahtjev specijalnog punomoćnika donijelo rješenje o brisanju brodice Klasa: UP/I-342-12/21-01/1084 kojim se dopušta brisanje zabilježbe spora za predmetnu brodicu unatoč upisanoj zabilježbi. Tvrdi da time tužena nije postupala u dobroj vjeri i da je poduzela sve korake koje je smatrala potrebnim da bi se riješila broda s ciljem izbjegavanja da tužitelj moguće ponovno stekne vlasništvo broda. U odnosnom dijelu je podneskom od 04. prosinca 2023. preinačio tužbeni zahtjev na način da umjesto utvrđenja da Ugovor o darovanju broda nije nastao i da je tužitelj vlasnik istoga, sada predlaže da se utvrdi da je Ugovor o darovanju broda ništetan. Činjeničnu i pravnu osnovu toga zahtjeva je i dalje temeljio na tvrdnji da je između stranaka postojao nesklad volja odnosno da je postojao nesporazum glede izjave volje (navodi s ročišta od 03. veljače 2025.)
4.3.1. Premda se tužena protivila preinaci tužbe u odnosnom dijelu, sud je istu raspravnim rješenjem od 09. svibnja 2024. dopustio cijeneći da je ista svrsishodna za konačno rješenje spora kraj činjenice da je brod prodan.
5. Podneskom od 14. prosinca 2020. tužena je kao predlagateljica podnijela prijedlog za osiguranje novčane tražbine određivanjem privremene mjere. Podneseni prijedlog temelji na činjenici da protiv protivnika osiguranja temeljem bračnog ugovora od 04. prosinca 2014. ima tražbinu od 70.000,00 EUR, u odnosu na koju i kraj činjenice da su odnosi stranaka teško narušeni, ima bojazan da će protivnik osiguranja pokušati spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti ili opteretiti ili na drugi način njome raspolagati. Navedeno stoga što je iz zemljišnoknjižnog stanja za nekretninu čiji je tužitelj suvlasnik u 3/6 dijela i u kojoj su stranke zajedno stanovale s djecom do prestanka bračne zajednice, kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa], razvidno da je protivnik osiguranja 13. ožujka 2020. (tužba u predmetu je podnesena 11. studenoga 2019.) opteretio svoj suvlasnički dio na način da je za korist UV sklopio Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine od 190.000,00 kn uz ugovorenu kamatnu stopu i ostale uvjete u skladu sa sporazumom. Smatra da je opterećivanje nekretnine jasan pokazatelj toga da će protivnik osiguranja učiniti sve što može da spriječi predlagateljicu u ostvarenju njezinih ugovorenih i zakonskih prava, pri čemu protivnik osiguranja nema druge imovine iz koje bi predlagateljica mogla namiriti svoje potraživanje u slučaju uspjeha u ovome sporu. Predložila je stoga radi osiguranja novčane tražbine od 70.000,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. rujna 2019. do isplate odrediti privremenu mjeru zabranom protivniku osiguranja da otuđi ili optereti 3/6 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju u naravi predstavlja kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa], uz zabilježbu zabrane u zemljišnim knjigama.
5.1. Uz prijedlog je dostavila rješenje o razvodu braka i zk. izvod za nekretninu koja je predmet osiguranja.
5.2. Protivnik osiguranja se na ročištu od 10. lipnja 2021. usprotivio prijedlogu za donošenje privremene mjere navodeći da je nisu ispunjene pretpostavke za njezino određivanje. Navodi da je točno da je to jedina nekretnina koju ima u vlasništvu, no i da je na adresi na kojoj je prijavljeno prebivalište njega i djece te koja mu služi za stanovanje, pa je izuzeta od ovrhe prema čl. 75. Ovršnog zakona. Na okolnost svojih navoda je dostavio uvjerenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 25. veljače 2021. kojim se potvrđuje da nije upisan u katastarskom operatu na području za koje evidenciju vodi isti ured.
6. Nastavno na navode iz podneska tužitelja/protutuženika od 11. prosinca 2019. da su pokretnine u vidu slika i dr. otuđene iz njegove nekretnine u vremenu od 07. do 09. prosinca 2019., tužena/protutužiteljica je precizirajući tužbeni zahtjev sukladno raspravnom rješenju suda od 10. lipnja 2021., podneskom od 07. listopada 2021. povukla dio tužbenog zahtjeva kojim je od tuženika tražila predaju u posjed umjetničke slike ĆVH, bicikla Cinzia ženski-sivo-smeđi s košarom, gusenog pekača- GSW, električnog cijedila za agrume, kuhala za vodu Delongi srveni, bakrene samostojeće svjetiljke -Eglo, blendera sa staklenom posudom-Electrolux. Također je istim podneskom povukla tužbu u dijelu kojim traži predaju u posjed Auto-prikolicu za vozilo Quad, pri čemu je u odnosnom dijelu u iskazu s ročišta od 09. studenoga 2022. i navela da joj je tužitelj dao prikolicu „kasnije i u mojem je posjedu“. Tužitelj/protutuženik se suglasio s povlačenjem tužbe u tom dijelu, čime je primjenom odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) u vezi s čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne Novine 103/15, 98/19, 47/20 i 156/23) odlučeno kao u točki III. izreke rješenja.
7. Temeljem dopisa suda od 10. lipnja 2021. kojim je, prema prijedlogu tužene/protutužitejice, od Središnjeg klirinškog depozitarnog društva tražen podatak o svim vrijednosnim papirima upisanim na ime tužitelja, isto je društvo podneskom od 21. lipnja 2021. (list 154 spisa) obavijestilo sud da u sustavu SKDD-a postoji račun nematerijaliziranih vrijednosnih papira na ime ĆV, no da na njemu nema zabilježenih vrijednosnih papira. Slijedno tome, tužitelj/protutuženik je na ročištu od 19. rujna 2022. (list 183 spisa) naveo kako je spreman dostaviti sudu promet po računu vezan uz isplatu dividendi i prodaju dionica te je raspravnim rješenjem suda s istog ročišta tužitelju/protutuženiku naloženo u roku od 8 dana dostaviti navedene podatke, međutim, istom rješenju do zaključenja glavne rasprave nije udovoljio. Podneskom od 31. ožujka 2023. sudu je dostavio zamolbu od 20. veljače 2023. upućenu SKDD-u kojim je zatražio podatke o dionicama upisanim na ime tužene navodeći da je isto zatraženo jer je tužena za vrijeme trajanja braka stjecala dionice u jednakoj mjeri obzirom su stranke za vrijeme trajanja braka u pogledu dionica postigle dogovor oko podjele te je u daljnjem tijeku postupka dostavio samo podatke koji se odnose na stjecanje dionica od strane tužene/protutužiteljice.
8. Podneskom od 25. siječnja 2023. tužena/protutužiteljica je preinačila dio tužbenog zahtjeva vezan uz utvrđenje glede dionica i isplatu dividende.
8.1. Istim je podneskom dostavila obavijest o stanju i promjenama na računu kojeg je vlasnik tužitelj/protutužitelj ĆV za razdoblje od 20. svibnja 2006. do 23. listopada 2020. i pregled isplaćenih novčanih sredstava posredstvom SKDD-a za isto razdoblje te navodi kako je istoga dana kada je podnijela tužbu radi utvrđenja bračne stečevine, 11. studenoga 2019., tužitelj/protutuženik prodao 69 dionica HT-a po cijeni od 168,50 kn po dionici, čime je ostvario dobit od 11.626,50 kn, pa da bi dio tužene/protutužiteljice iznosio 5.813,25 kn/771,55 EUR. Navodi i da je prema dostavljenoj obavijesti temeljem tih dionica i za vrijeme trajanja bračne zajednice (od 19. svibnja 2008. do 27. svibnja 2019.) stekao dividendu u iznosu 13.160,29 kn/1.746,67 EUR, slijedno čemu bi dio tužiteljice u dividendi po osnovi tih dionica iznosio 6.580,15 kn/873,34 EUR. Nadalje, da je prema sadržaju obavijesti tužitelj/protutuženik u različitim razdobljima tijekom trajanja bračne zajednice stekao 25 dionica JANAFA koje je ujedno i prodao. Tako je 25. travnja 2008. i 16. listopada 2008. stekao 25 tih dionica, potom ih je 20. listopada 2008. prodao i to 3 dionice po cijeni od 2.120,02 kn, 5 dionica po cijeni od 2.120,00 kn i 2 dionice po cijeni od 2.100,00 kn, čime je zaradio ukupno 21.160,06 kn, pa bi time dio tužene iznosio 10.580,03 kn/1.404,21 EUR. Potom da je 08. srpnja 2011. prodao i ostatak od 11 dionica JANAF-a i to 3 dionice po cijeni od 3.040,00 kn, 3 dionice po cijeni od 3.002,03 kn, 5 dionica po cijeni od 3.002,00 kn, 1 dionicu po cijeni od 3.001,10 kn i 3 dionice po cijeni od 3.001,01 kn, čime je ukupno zaradio 45.140,22 kn, pa bi dio tužene/protutužiteljice iznosio 22.570,00 kn/2.995,57 EUR. Dalje navodi i kako je prema obavijesti tužitelj/protutuženik bio registriran kao imatelj 24 dionice INA-e stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice i to 22 dionice stečene 1. prosinca 2006. i 2 dionice stečene 03. prosinca 2007., koje je pak 16. travnja 2008. prodao po cijeni od 2.200,00 kn po dionici, čime je stekao 53.280,00 kn/7.071,47 EUR, pa dio tužene/protutužiteljice iznosi 3.535,74 EUR. Tužitelj/protutuženik je 09. srpnja 2007. temeljem tih dionica stekao dividendu u iznosu od 287,83 kn/38,20 EUR, čime dio tužene/protutužiteljice iznosi 19,10 EUR. Navodi da stoga preinačuje prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, što da bez svoje krivnje nije mogla učiniti do zaključenja prethodnog postupka kraj činjenice da tužitelj protivno rješenju suda nije dostavio tražene podatke o dionicama i isplaćenim dividendama, na način umjesto zahtjeva da se upiše kao imatelj dionica zahtjeva polovicu iznosa kojeg je tužitelj/protutuženik primio na ime cijene za prodaju predmetnih dionica. Predložila je stoga sudu donijeti presudu kojom se, uz zahtjev za isplatu iznosa od 70.000,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. rujna 2019. do isplate, utvrđuje da bračnu stečevinu tužene/protutužiteljice i tužitelja/protutuženika čini 69 dionica HT-a, 25 dionica JANAF-a i 24 dionice INA-e; potom odluku kojim se nalaže tužitelju/protutuženiku da tuženoj/protutužiteljici na ime ½ dijela primljene cijene za dionice HT-a isplati iznos od 771,55 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. studenoga 2019. do isplate; odluku kojom se nalaže tužitelju/protutuženiku da tuženoj/protutužiteljici na ime ½ vrijednosti isplaćene dividende za vrijeme trajanja bračne zajednice po osnovi dionica HT-a isplati iznos od 873,34 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 123,59 EUR od 20. svibnja 2008. do isplate, na iznos od 58,80 EUR od 10. ožujka 2009. do isplate, na iznos od 78,53 EUR od 20. svibnja 2009. do isplate, na iznos od 155,91 EUR od 18. svibnja 2010. do isplate, na iznos od 104,22 EUR od 24. svibnja 2011. do isplate, na iznos od 50,69 EUR od 09. ožujka 2012. do isplate, na iznos od 43,51 EUR od 22. svibnja 2012. do isplate, na iznos od 80,62 EUR od 09. srpnja 2012. do isplate, na iznos od 35,36 EUR od 27. svibnja 2014. do isplate, na iznos od 32,05 EUR od 26. svibnja 2015. do isplate, na iznos od 23,58 EUR od 17. svibnja 2016. do isplate, na iznos od 23,58 EUR od 23. svibnja 2017. do isplate, na iznos od 23,58 EUR od 22. svibnja 2018. do isplate i na iznos od 39.31 EUR od 28. svibnja 2019. do isplate; potom odluku kojom se nalaže tužitelju/protutuženiku da tuženoj/protutužiteljici na ime ½ primljene cijene dionica JANAF-a isplati 4.399,78 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.404,21 EUR od 21. listopada 2008. i na iznos od 2.995,57 EUR od 09. srpnja 2011. do isplate; odluku kojom se nalaže tužitelju/protutuženiku da tuženoj/protutužiteljici na ime ½ primljene cijene dionica INA-e isplati 3.535,74 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. travnja 2008. do isplate; te odluku kojom se nalaže tužitelju/protutuženiku da tuženoj/protutužiteljici na ime ½ vrijednosti dividende isplaćene za vrijeme trajanja braka po osnovi dionica društva INA-a isplati 19,10 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. srpnja 2007. do isplate. U preostalom dijelu tužena/protutužiteljica je ostala kod zahtjeva za povratom QUAD-a te kod zahtjeva za donošenje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine od 70.000,00 EUR.
8.1. Tužitelj/protutuženik se podneskom od 15. veljače 2023. protivio preinaci tužbenog zahtjeva i istaknuo je prigovor zastare potraživanja. Tvrdi da je tužena/protutužiteljica dokaznu dokumentaciju na kojoj temelji preinačeni tužbeni zahtjev dostavila nakon zaključenja prethodnog postupka, a da ih je mogla pribaviti prije. Podredno navedenom iznosi da je dividenda čiju isplatu tužena/protutužiteljica potražuje isplaćena za vrijeme trajanja bračne zajednice i da je utrošena za potrebe cijele obitelji stranaka te da su stranke dividendu suglasno utrošile u troškove koje su kao obitelj imali. Uz to, u periodu kada je tužitelj stekao vlasništvo tih dionica, na ime tužene su kupljeni paketi istih dionica, čime su stranke uredile svoje odnose u pogledu stjecanja dionica. Nadalje, podneskom od 04. prosinca 2023. je na spis predmeta dostavio Obavijest o stanju i promjenama na računu DV za razdoblje od 20. svibnja 2006. do 23. listopada 2020. te ponovno navodi kako iz iste proizlazi da su parnične stranke u isto vrijeme kupovale iste pakete dionica u istom broju. Tako da su 01. prosinca 2006. oboje kupili 69 dionica HT-a i 24 dionice INA-e; da su 21. lipnja 2011. također zajedno kupovali dionice i da je razlika jedino u paketima koje su kupovali, pa da je tako tužena kupila 97 dionica Belje d.o.o. i 21 dionicu Lavčević d.d., a da je tužitelj toga dana 21. lipnja 2011. kupio 15 dionica Janaf d.d., čime tvrdi da su se već u vrijeme kupovine dionica stranke dogovorom podijelile pa da je time svatko za sebe stekao dionice i dividendu. Preložio je odbiti tužbeni zahtjev kojim tužena traži pravo na ½ dijela dionica i dividende.
8.2. Tužena je u odnosnom dijelu na ročištu od 15. veljače 2024. navela da se protivi navodima vezanim uz tumačenje tužitelja glede stjecanja dionica, da drugog očitovanja na isto nema i da nema drugih dokaznih prijedloga.
9. Nastavno na tako iznesene navode stranaka i disponiranje tužbenim zahtjevima, tužitelj prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu iz podneska od 04. prosinca 2023. predlaže utvrditi da su nekretnine: zkč. br. [katastarska čestica], voćnjak i oranica površine 576 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Rbr. 2., suvlasnički udio 1293/2071, zkč. br. [katastarska čestica], Livada Perjavica u Perjavici površine 1 jutro, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Rbr. 58, suvlasnički udio 891/5184, zkč. br. [katastarska čestica], Vinograd Vagoit u Vrapču Gornjem površine 593 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Rbr. 20., suvlasnički udio 33/64, zkč. br. [katastarska čestica], Oranica pašnjak Pod lozom u Vrapču Gornjem površine 82 čhv, k. o. [katastarska općina], Rbr. 17, suvlasnički udio 9/24, i zkč. br. [katastarska čestica] Oranica Stenjevec površine 787 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Rbr. 14, suvlasnički udio 6/24, suvlasništvo tužitelja i tužene svakog u ½ dijela (točka I.) i ukoliko sud prihvaća kao osnovan zahtjev tužiteljice na isplatu iznosa od 70.000,00 EUR, predlaže utvrditi da je Ugovor o darovanju od 06. ožujka 2018. ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Adžije broj OV-2083/18 ništetan.
9.1. Tužena pak prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu iz podneska od 25. siječnja 2023. predlaže sudu naložiti tužitelju da joj isplati iznos od 70.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. rujna 2019. do isplate (točka I.); potom utvrditi da bračnu stečevinu tužene i tužitelja čini 69 dionica Hrvatskog Telekoma d.d., 24 dionice INA, d.d. i 25 dionica JANAF-a (točka II.), te dalje naložiti tužitelju da joj isplati 771,55 EUR na ime ½ primljene cijene za dionice društva Hrvatski Telekom d.d., zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. studenog 2019. godine do isplate (točka III.); naložiti tužitelju da joj isplati 873,34 EUR na ime ½ vrijednosti dividende isplaćene za vrijeme trajanja bračne zajednice po osnovi dionica društva Hrvatski Telekom d.d., sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate (točka IV.); naložiti tužitelju da tuženoj isplati 4.399,78 EUR na ime primljene cijene za dionice društva Janaf d.d., zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.404,21 EUR od 21. listopada 2008. do isplate i na iznos od 2.995,57 EUR od 9. srpnja 2011. do isplate (točka V.); naložiti tužitelju da joj isplati 3.535,74 na ime ½ primljene cijene za dionice društva INA, d.d. zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. travnja 2008. do isplate (točka VI.); naložiti tužitelju da tuženoj isplati 19,10 na ime ½ vrijednosti dividende isplaćene za vrijeme trajanja bračne zajednice po osnovi dionica društva INA, d.d., zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. srpnja 2007. do isplate (točka VII.); naložiti tužitelju da tuženoj preda u posjed vozilo vrste traktor – ABS (QUAD), marke CAN AM, tipa OUTLANDER MAX 1000 XT-P ABS T3b 18; broj šasije: [broj šasije], reg. oznaka [registarska oznaka] (ranije ZG7444 GO), god. proizvodnje 2018. (točka VIII.); kao i naložiti tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. Preložila je i odrediti privremenu mjeru radi osiguranja novčane tražbine od 70.000,00 EUR zabranom protivniku osiguranja da otuđi ili optereti 3/6 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina u naravi predstavlja kat. čest. [katastarska čestica] kuću i dvorište u [adresa], površine 224 čhv ili 806 m2 na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz zabilježbu zabrane u zemljišnim knjigama zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu.
10. Podneskom od 31. ožujka 2023. tužitelj/protutuženik je dostavio na spis predmeta zapisnike s ročišta održanog pred ovim sudom u predmetu P Ob1013/19 od 01. ožujka 2023. i u predmetu P-12524/19 od 04. ožujka 2022., kao i izvadak iz upisnika brodova navodeći da je tužena/protutužiteljica u ovome postupku neistinito iznosila o činjenicama. Sud nije vršio uvid u zapisnike s ročišta u navedenim predmetima jer između stranaka tijekom postupka nije postignuta suglasnost da se isti koriste i u ovom postupku.
11. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u sadržaj isprava priloženih spisu predmeta: bračni ugovor od 04. prosinca 2014. (list 5-8 spisa), izvatke iz zk za zkč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica] upisana u zk.u. 184? k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 9-20 spisa); ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 23. prosinca 2009. (list 22-24 spisa); tužbu u predmetu P Ob-1013/19 (list 249-271 spisa); ponudu br. 8002334 od 24. listopada 2018. i račun-otpremnicu 227/1/2 od 26. ožujka 2019. (list 70-72 spisa); presudu Prekršajnog suda u Zagrebu Pp J-3052/19 od 18. rujna 2019. (list 73 spisa); izvadak iz zk za zkč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 74 spisa); ispis naloga za plaćanje od 18. listopada 2019. (list 82 spisa); darovni ugovor od 06. ožujka 2018. (list 85-86 spisa); ispis oglasa od 29. listopada 2019. (list 87-90 spisa); e-mail od 12. veljače 2020. (list 122 spisa); ispis naloga za plaćanje (list 126-127 spisa); oglas (list 128 spisa); presudu u razvodu braka P Ob-988/19 od 23. listopada 2019. (list 142-144 spisa): uvjerenje katastra od 25. veljače 2021. (list 151 spisa); dopis SKDD od 21. lipnja 2021. (list 154 spisa); presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-12524/19 od 01. travnja 2022. i presudu Županijskog suda u Zagrebu Gž-36316/11. od 17. rujna 2024. (list 184 -193 spisa); pregled isplaćenih novčanih sredstava SKDD-a na ime tužitelja/protutuženika od 11. studenoga 2022. (list 231 spisa); obavijest o stanju i promjenama na računu za period od 20. svibnja 2006.-23. listopada 2020. (list 232-234 spisa); izvadak iz upisnika brodova (list 287 spisa); potvrdu o brisanju iz upisnika brodova (list 301 spisa); rješenje o brisanju brodice (list 303 spisa); elektronički zapis o vlasništvu plovila (list 305 spisa); obavijest o stanju i promjenama na računu za tuženu/protutužiteljicu i pregled isplaćenih novčanih sredstava za period od 20. svibnja 2006.-23. listopada 2020. (list 315-318 spisa); isprave vezane uz brisanje broda iz upisnika brodova (list 319-333 spisa); presudu Županijskog suda u Splitu Gž Ob-295/23 od 05. lipnja 2024. (list 350-360 spisa); na ročištu od 19. rujna 2022. (list 179-183) i 09. studenoga 2022. (list 206-209 spisa) te na ročištu od 03. veljače 2025. (list 374-377 spisa) saslušane stranke i na ročištu od 05. travnja 2023. (list 294-300 spisa) svjedoci ČV, RV i ŽV. Sud nije izveo dokaz pribavom PK kartice za tuženu/protutužiteljicu i pribavom podataka o vremenu korištenja rodiljnog dopusta i visine primanja iste jer je cijenjeno da isti nisu potrebni za utvrđenje činjeničnog stanja.
12. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući sve dokaze zajedno i svaki dokaz posebno, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio tužbeni zahtjev tužitelja/protutuženika osnovanim dijelu kojim se odnosi na utvrđenje da su nekretnine bračna stečevina stranaka u ½ dijela, a neosnovanim u dijelu kojim se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju. Tužbeni zahtjev tužene/protutužiteljice je utvrđen osnovanim u dijelu za isplatu iznosa od 70.000,00 EUR, a neosnovanim u dijelu kojim se odnosi na: utvrđenje da su dionice bračna stečevina, isplatu temeljem ostvarene dividende i prodanih dionica; predaju u posjed vozila Quad. Također je cijenjen neosnovanim prijedlog za donošenje privremene mjere.
13. Predmet spora je zahtjev tužitelja/protutuženika za utvrđenje da su nekretnine i to: zkč. br. [katastarska čestica], voćnjak i oranica površine 576 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio 1293/2071, zkč. br. [katastarska čestica], Livada Perjavica u Perjavici površine 1 jutro, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio 891/5184, zkč. br. [katastarska čestica], Vinograd Vagoit u Vrapču Gornjem površine 593 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio 33/64, zkč. br. [katastarska čestica], Oranica pašnjak Pod lozom u Vrapču Gornjem površine 82 čhv, k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio 9/24 i zkč. br. [katastarska čestica] Oranica Stenjevec površine 787 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio 6/24, suvlasništvo stranaka svake u ½ dijela (točka I.), kao i, u slučaju udovoljena točki I. tužbenog zahtjeva tužene/protutužiteljice zahtjev za utvrđenje ništetnim Ugovora o darovanju od 06. ožujka 2018. ovjerenog kod javnog bilježnika Ivana Adžije broj OV- 2083/18.
13.1. Nadalje, predmet spora je i zahtjev tužene/protutužiteljice da joj tužitelj/protutuženik isplati iznos od 70.000,00 EUR s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. rujna 2019. do isplate; zahtjev za utvrđenje da bračnu stečevinu stranaka čini 69 dionica HT-a, 25 dionica Janaf-a i 24 dionice INA-e; zahtjev za isplatu iznosa od 771,55 EUR s osnova ½ dijela cijene za dionice HT-a; zahtjev za isplatu iznosa od 873,34 EUR s osnova vrijednosti ½ dijela isplaćene dividende za dionice HT-a; zahtjev za isplatu iznosa od 4.399,78 EUR s osnova ½ dijela cijene za dionice Janaf-a; zahtjev za isplatu iznosa od 3.525,74 EUR s osnova ½ cijene za dionice INA-e; zahtjev za isplatu iznosa od 19,10 EUR s osnova ½ dijela vrijednosti isplaćene dividende za dionice INA-e; kao i zahtjev za predaju u posjed vozila-traktora-ABS (QUAD), marke CAN AM, tipa OUTLANDER MAX, reg. oznake [registarska oznaka] (ranije ZG7444GO), god. proizvodnje 2018. U odnosu na potonji dio zahtjeva tužitelj/protutuženik je istaknuo prigovor prava zadržanja iz čl. 72. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), dok je u odnosu na dio zahtjeva tužene vezan uz utvrđenje bračne stečevine na dionicama i zahtjev za isplatu s osnova vrijednosti cijene prodanih dionica i isplaćene dividende, tužitelj/protutuženik istaknuo prigovor zastare. Predmet zahtjeva tužene/protutužiteljice je i prijedlog za osiguranje novčane tražbine od 70.000,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. rujna 2019. do isplate, zasnivanjem založnog prava na ½ dijela nekretnine tužitelja/protutuženika zkč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
13.2. Između stranaka nije prijeporno da su bile u braku koji je sklopljen 20. svibnja 2006., a razveden ovosudnom presudom posl. broj P Ob-988/19 od 23. listopada 2020., koja je istoga dana postala pravomoćna kako to slijedi iz sadržaja same presude. Faktična bračna zajednica je prema iskazu tužene s ročišta od 09. studenoga 2022. i dovodeći isti u svezu s priloženom presudom Prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp J-3052/19 od 18. rujna 2019. prestala 09. rujna 2019. Nadalje, nije prijeporno da je tužena/protutužiteljica sa svojom majkom ŽV **.**.2009. sklopila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju temeljem kojega je stekla u vlasništvo enumerativno navedene nekretnine koje čine točku I. tužbenog zahtjeva tužitelja/protutuženika, a činjenica vlasništva tužene/protutužiteljice na navedenim nekretninama dodatno proizlazi iz priloženih izvoda iz zk koji prileže listu 9 do 20 spisa. Također, između stranaka nije sporno da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 09. rujna 2019. i nadalje na snazi u odnosu na utužene nekretnine koje čine predmet tužbenog zahtjeva.
13.3. Uvidom u ovosudni spis predmeta P Ob-1013/19 (kao i eSpis za navedeni predmet) u pravnoj stvari ovdje tužitelja/protutuženika protiv tužene/protutužiteljice, ŽV i HV, i u pravnoj stvari tužiteljice ŽV protiv ovdje tužitelja/protutuženika radi bračne stečevine, utvrđeno je da Ugovor o dosmrnom uzdržavanju od 09. rujna 2019. raskinut samo u odnosu na nekretninu zkč. br. [katastarska čestica] Kuća br. 11. i dvorište [adresa] površine 101čhv, 360 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja nekretnina je predmet tužbenog zahtjeva u tom predmetu, odnosno da ugovor nije raskinut u odnosu na nekretnine obuhvaćene predmetnim tužbenim zahtjevom. Iz spisa predmeta P Ob-1013/19 slijedi da je predmet tužbenog zahtjeva utvrđenje da je tužitelj ĆV stekao ½ dijela nekretnine zkč. br. [katastarska čestica] Kuća br. 11. i dvorište [adresa] površine 101čhv, 360 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , potom utvrđenje da je ništetan Sporazum o dosmrtnom uzdržavanju od 09. rujna 2019. kojim je I.-tužena DV raspolagala s ½ dijela navedene nekretnine a koji čini bračnu stečevinu odnosno vlasništvo tužitelja, kao i utvrđenje da je ništetan Ugovor o zajmu i osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini od 25. travnja 2019. kojim je II. tužena ŽV raspolagala s ½ dijela nekretnine zkč. br. [katastarska čestica] Kuća br. 11. i dvorište [adresa] površine 101čhv, 360 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, predmet protutužbenog zahtjeva u tom predmetu je i zahtjev II. - tužene ŽV prema tužitelju VV za isplatu iznosa od ukupno 79.633,69 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od po 1.327,23 EUR od dospijeća do isplate, a koji se zahtjev odnosi na isplatu iznosa uzdržavanja temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 09. rujna 2019. (list 249-273 spisa). Tužitelj/protutuženik na podneskom od 29. listopada 2024. na ovaj spis predmeta dostavio rješenje Županijskog suda u Splitu Gž Ob-295/23 od 05. lipnja 2024. kojim je ukinuta presuda ovoga suda P Ob-1013/19 od 27. listopada 2023. (kojom je odbijen tužbeni i protutužbeni zahtjev u cijelosti) i predmet je vraćen na ponovno raspravljanje i odlučivanje uz uputu upotpunjavanja činjeničnog stanja te ponovne valjane ocjene izvedenih dokaza. U obrazloženju odluke suda drugog stupnja se navodi (točka 17.) kako za ništetnost Sporazuma o raskidu Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju nije odlučan trenutak je li predmetna nekretnina predstavljala bračnu stečevinu 2014. odnosno u trenutku sklapanja bračnog ugovora od 04. prosinca 2014., već je odlučno je li dana 12. ožujka 2013., kada je ugovor o dosmrtnom raskinut u odnosu na zkč. br. [katastarska čestica] Kuća br. 11 i dvorište u [adresa], temeljem zakona-bračne stečevine tužitelj bio vlasnik nekretnine i je li ovlastio punomoćnika tuženika 2. i 3. da u njegovo ime raspolaže tom nekretninom; potom da je iz dokaza u spisu slijedi da je Sporazum o raskidu Ugovora o dosmrtnom potpisao punomoćnik 1. tužene kojeg sud, unatoč prijedlogu tužitelja nije saslušao; da iz rezultata postupka slijedi kako su ugovaratelji predmetnim Sporazumum uredili međusobne odnose samo glede nekretnine iz st. 1. Sporazuma, a da su sve ostale odredbe Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, zajedno s obvezom isplate iznosa na ime uzdržavanja, ostale na snazi te su neizmijenjene, pa da je stoga bilo potrebno utvrditi volju ugovornih strana odnosno 1. i 2. tužene prilikom sklapanja Sporazuma.
13.4. U ovome postupku nadalje nije prijeporno da su stranke prava i obveze glede postojeće i buduće imovine uredile Bračnim ugovorom od 04. prosinca 2014. Prijeporno je da li je tužitelj/protutuženik temeljem bračne stečevine stekao ½ dijela nekretnina kojih je tužena/protutužiteljica stekla na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju; potom ima li tužena/protutužiteljica na temelju odredbe čl. 3. st. 2. Bračnog ugovora pravo na isplatu iznosa od 70.000,00 EUR ili je za navedeni iznos obeštećena sklapanjem Darovnog ugovora od 06. ožujka 2018., te posljedično tome pitanje ništetnosti spomenutog ugovora. Prijeporno je i tumačenje odredbi Bračnog ugovora u odnosu na pitanje čine li dionice tužitelja/protutuženika koje je isti na svoje ime stjecao za vrijeme trajanja bračne zajednice bračnu stečevinu stranaka u ½ dijela te s tim u svezi ima li tužena/protutužiteljica pravo na isplatu iznosa od ½ dijela cijene prodanih dionica i ostvarenih dividendi. U odnosu na vozilo/traktor Quad, god. proizvodnje 2018. čiji je povrat dio tužbenog zahtjeva tužene/protutužiteljice, nije sporno da je tužena/protutužiteljica vlasnica toga vozila, međutim, s obzirom na istaknuti prigovor zadržanja, sporno je može li ona osnovano postaviti tužitelju/protutuženiku zahtjev za povrat u posjed toga vozila.
14. Prigovor zastare potraživanja tužene/protutužiteljice iz preinačenog tužbenog zahtjeva od 25. ožujka 2023. sud nije cijenio osnovanim. To stoga što prema odredbi čl. 235. st. 1. t. 1. ZOO-a zastara ne teče između bračnih drugova, a opći zastarni rok od pet godina u smislu odredbe čl. 1162. u vezi s čl. 225. ZOO-a ovdje se računa od pravomoćnosti presude o razvodu braka stranaka, obzirom da pravne posljedice razvoda nastaju pravomoćnošću te presude. Ovosudna presuda P Ob-988/19 od 23. listopada 2020. (list 143 spisa) je prema potvrdi pravomoćnosti sadržanoj na istoj postala pravomoćna i ovršna 23. listopada 2020. Kako je stoga tužena/protutužiteljica preinačila tužbeni zahtjev podneskom od 25. ožujka 2023., a potraživanje tužene/protutužiteljice zastarijeva za pet godina, to utuženo potraživanje s osnova bračne stečevine i isplate cijene za dionice i dividende, nije u zastari.
15. Nastavno na ranije izneseno, ovdje stranke su imovinskopravne odnose u smislu odredbe čl. 255. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj br. 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11. i 25/13.) uredile Bračnim ugovorom koji je potpisan od strane stranaka i čiji su potpisi ovjereni 04. prosinca 2014. kod javnog bilježnika Ivana Adžije pod poslovnim brojem ovjere OV-17317/14. Prema čl. 3. ugovorne stranke sporazumno utvrđuju da je za vrijeme trajanja braka ĆV stekao Darovnim ugovorom od 16. travnja 2014. nekretninu-1/2 dijela kčbr. [katastarska čestica], kuća i dvorište u [adresa], povr. 806 m2, odnosno 224 čhv, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja nekretnina čini njegovu posebnu imovinu, kao i da je DV unijela novčani iznos od 70.000,00 EUR, što predstavlja njezinu vlastitu imovinu, te dalje, suglasno utvrđuju da sva ostala stečena imovina predstavlja njihovu bračnu stečevinu. Nadalje, prema čl. 4. ugovora, ugovorne stranke suglasno utvrđuju da u slučaju razvoda braka VV kao vlastita imovina ostaje u vlasništvu ½ dijela kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa]., povr. 806 m2, odnosno 224 čhv, a da se u slučaju razvoda braka ĆV obvezuje DV isplatiti iznos od 70.000,00 EUR kao vlastitu imovinu. U čl. 5. ugovora, ugovorne strane uređuje međusobne odnose glede buduće imovine koja će eventualno biti stečena nakon potpisa tog ugovora pa do eventualnog razvoda braka, na način da svaka od nekretnina i pokretnina stečena u tom vremenu, kao i korist od njih, pripadne u vlasništvo onom bračnom drugu koji ih stekne temeljem odgovarajućeg pravnog posla (na čije ime budu stečene) odnosno da sve eventualno stečene nekretnine i pokretnine pripadnu onom bračnom drugu koji je naveden kao stjecatelj u odgovarajućem pravnom poslu, računu ili kakvoj drugoj ispravi ili dokazu o stjecanju prava vlasništva. Prema čl. 6. ugovora, ugovorne strane dalje suglasno utvrđuju da eventualna imovina (nekretnine, pokretnine i dr.) koje je bilo koja ugovorna strana stekla odnosno svaka obveza koja je nastala od dana prestanka bračne zajednice, osim obveza definiranih iz čl. 4. ugovora, pripadne u korist i na teret onog bračnog druga koji je tu imovinu stekao odnosno koji je preuzeo ili je odgovoran za nastalu obvezu. Nadalje, prema čl. 8. ugovora, bračni ugovor može biti izmijenjen samo u pisanom obliku putem aneksa i potpisan od obje strane. U čl. 9. su se stranke sporazumjele da taj bračni ugovor predstavlja potpisani konačni dogovor stranaka, nadređen je i automatski poništava bili koji drugi ili raniji ugovor ili dogovor stranaka.
16. Prema sadržaju priloženog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 23. prosinca 2009., sklopljenog između ovdje tužene/protutužiteljice DV kao davateljice uzdržavanja i njezine ŽV kao primateljice uzdržavanja, primateljica uzdržavanja je predala u vlasništvo i posjed davateljici uzdržavanja nekretnine, među ostalim, koje čine predmet tužbenog zahtjeva tužitelja/protutuženika u ovom postupku, koje davateljica uzdržavanja stječe odmah po upisu zabrane otuđenja nekretnine bez pisane dozvole primateljice uzdržavanja u razdoblju od 10 godina od potpisa ugovora; a davateljica uzdržavanja se obvezuje financijski uzdržavati primateljicu uzdržavanja.
17. Tužitelj/protutuženik je u iskazu naveo da je od strane tadašnje supruge DV bio prisiljen potpisati bračni ugovor. Ona je došla kući s napisanim tekstom ugovora i rekla mu je da potpiše ugovor ili se ona razvodi i uzima djecu. Bio je u čuđenju od takvog njenog postupaka jer su njihovi odnosi u braku bili fenomenalni. Od vremena kada mu je tako donijela ugovor do trenutka kada ga potpisao prošlo je oko mjesec dana u kojem se vremenu konzultirao s odvjetnikom koji ga je upozorio da mu ugovor ide na štetu, no on oko ugovora nije mogao pregovarati. Posebno upitan je iskazao kako je prema njegovom mišljenju tužena inzistirala na sklapanju bračnog ugovora jer je bila u strahu da će je ostaviti. Upitan tko je sastavio bračni ugovor naveo je kako misli da ga je sastavio Matein odvjetnik Husarić, a odvjetnik Vukić ga je za njega pregledao te su ga potpisali u Zaprešiću kod javnog bilježnika jer mu je tako bilo pri ruci. U odnosu na tako iznesene navode je punomoćnica tužene navela kako je „ugovor potpisan u Zaprešiću u blizini firme gdje je tužitelj radio i da nema logike da bi tužena išla u Zaprešić potpisati ugovor“. U trenutku potpisivanja bračnog ugovora su stanovali u stanu na [adresa] koji je njemu darovan od oca, pri čemu je naveo i da ne odgovara istini da bi tužena u tom trenutku imala vlastite imovine 70.000,00 eura. Od zajedničke imovine su u tom trenutku imali stan u [adresa] koji su kupili na kredit i koji je on otplaćivao. Taj je stan kupljen do stana koji je bio do stana od njegova oca i površine oko 35 m2 te je preuređen u jedan stan od 70 m2 u kojem su stanovali prije preseljenja u kuću na [adresa]. Stan je prodan i polovica je vraćena njegovom ocu, a druga polovica je iskorištena na uređenje kuće. Iskazao je da je stan u [adresa] sam stekao temeljem ugovora o darovanju od oca, a za stan u [adresa] koji je bio u njegovom vlasništvu. Oni su sklopili ugovor o darovanju no on je ocu dao novčani iznos od polovice cijene stana u [adresa]. Trošak adaptacije stana na [adresa] je on platio, a cijena ukupne adaptacije je bila oko 10.000,00. DV je unijela tepison koji joj je dao prijatelj. Dalje je iskazao da on nije znao da je tužena sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa svojom majkom već je to saznao u vrijeme podnošenja tužbe za razvod braka. Također i da nije znao da bi tužena/protutužiteljica plaćala majci 10.000,00 kn po ugovoru o dosmrtnom. U iskazu s ročišta od 03. veljače 2025. je naveo kako nije nikada uplatio niti jednu ratu s naslova ugovora o dosmrtnom uzdržavanju tužene i njezine majke jer smatra da to nije dužan.
18. Tužena/protutužiteljica je u iskazu s ročišta od 09. studenoga 2022. navela da su tijekom trajanja njihove bračne zajednice dio imovine stekli zajedno, a u odnosu na dio imovine su im pomogli roditelji. Kuća na [adresa] je bila od Hrvojevog oca i bilo je dogovoreno da ga isplate i uđu u posjed te kuće. Njoj je brat darovao iznos od 70.000,00 EUR kojeg je dala Hrvojevom ocu jer su se s njim dogovorili za kupoprodajnu cijenu od 180.000,00 EUR, za koji iznos je ona dala spomenutih 70.000,00 EUR, a ĆV je dao također nešto manji iznos koji je dobio od prodaje stana u [adresa], dok su ostatak Hrvojevom ocu davali u ratama slijedećih nekoliko godina, preciznije sedam godina po 10.000,00 eura. Taj stan je Hrvojev otac dao ĐV ugovorom od 2009. kako bi se izbjegao platiti porez. Kredit za stan na Trešnjevci je podigla negdje 2007. i bila je korisnik kredita. Kredit je iznosio oko 60.000,00 EUR, što bi morala provjeriti. U vrijeme sklapanja bračnog ugovora, što je bilo pet godina kasnije, u braku je već bilo nesuglasica zbog kojih je smatrala da mora zaštiti imovinu i svoje interese. Ugovor je sastavio odvjetnik Vukić koji je inače radio za društvo u kojem je ĆV radio te su oboje bili suglasni oko sadržaja ugovora. Ideja je bila da se regulira pitanje kuće na [adresa] i iznosa od 70.000,00 EUR kojeg je ona unijela kao posebnu imovinu, a da sva ostala imovina koja se nakon tog ugovora bude stjecala na ime, pripadne onome tko ju bude stjecao. Sve do 2014., kada je sklopljen bračni ugovor, odnosi između nje i supruga su bili dobri. Bračni ugovor je složen s ciljem ako dođe do raspada bračne zajednice. Nakon sklapanja bračnog ugovora oni su zajednički snosili troškove kućanstva, ona je primjerice plaćala njegove kreditne kartice, a on bi platio račune, zajedno su uzdržavali djecu, a odredba bračnog ugovora iz čl. V. odnosila se isključivo na imovinu onoga na koga je glasila. Dalje je u iskazu pak navela da imali dogovor da su primanja od plaće vlastita imovina svakoga od njih, a na upit zašto to nije regulirano tako bračnim ugovorom, navela je da je vrijeme sklapanja bračnog ugovora bilo ružno vrijeme i nije mogla misliti na sve.
18.1. U odnosu na ugovor o dosmrtnom iz 2009. je navela da je ĆV za njega znao jer su svi ugovori bili na jednom mjestu. Ona je s majkom sklopila fiktivni ugovor jer je ona u to vrijeme imala nekakvih financijskih problema, čini joj se da je imala nekakvi dug i nije željela da joj sjednu na imovinu. Majka ju je tražila da sklope takav ugovor, a ona oko toga nije previše pitala. Nema neki posebni razlog zašto je nju tražila da s njom sklopi ugovor. Misli da je išla za tim da i njoj nešto ostane, a tada nitko nije razmišljao da će se dogoditi nešto ovakvo Ona majci prema tom ugovoru nije isplaćivala iznos od 10.000,00 kn, niti je to činio ĆV. Njezina je majka vitalna osoba i sam svoj čovjek, a majci bi pomogla da je potrebno i bez tog ugovora. Njezin tadašnji suprug je znao da je ugovor sklopljen samo formalno, jednako kao što su samo formalno sklopili ugovor o darovanju s njegovim ocem iako su mu isplatili iznos za kuću. Ugovor je raskinut 2014. kada je majka riješila financijsku situaciju i to u odnosu na kuću dok je u preostalom dijelu i dalje na snazi te je ona upisana kao vlasnica. godine kada je majka riješila financijsku situaciju. Majci je u odnosu na tu imovnu bila bitna kuća, u kojoj i danas živi.
19. Svjedokinja ŽV je u iskazu s ročišta od 05. travnja 2023. (list 294) navela da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju iz 2009. sklopljen s glavnim razlogom da zaštiti svoju imovinu od potraživanja od Porezne. Ona je naime 2008. otišla u mirovinu i zatvorila je obrt, a 2009. je dobila porezno rješenje za isplatu duga od 3.5 miliona kuna. Protiv porezne je vodila spor koji je na koncu riješen 2019. u njezinu korist, no kako je tada postojala mogućnost da ostane bez imovine, ona je sa sinom i kćeri sklopila ugovore o dosmrtnom uzdržavanju. Sinu je tako dala kuću na Pantovčaku, a kćeri DV kuću u [adresa] i dva gradilišta. U ugovoru je bila klauzula prema kojoj su je djeca dužna uzdržavati plaćanjem iznosa od 10.000,00 kn mjesečno, no to se u stvarnosti nije plaćalo. ĐV je bilo poznato da je sklopljen taj ugovor i bili su mu poznati razlozi sklapanja jer su oni sve do negdje 2014. imali normalne obiteljske odnose. U tijeku spora s poreznom je postojala opasnost da se na nekretnine upiše založno pravo i da bi se pobijao ugovor o dosmrtnom, pa je zbog toga djelomično raskinula ugovor o dosmrtnom s DV za kuću u [adresa], a nakon toga je porezna upisala založno pravo. Njezin sin je kuću na Pantovčaku prodao 2013. godine, a uvjet prodaje je bio da uloži u kuću u [adresa] i da DV da 70.000,00 eura jer je raskidom ugovora o dosmrtnom za kuću u [adresa] ona ostala bez kuće. Ona i ĆV su trebali te novce jer je prijedlog Hrvojevih roditelja bio im prodaju stan, a novac od prodaje stana u kojem su tada živjeli nije bio dostatan. Obzirom je ĆV s ocem sklopio ugovor o darovanju u kojem DV nije bila navedena, iskazala je da je ona inzistirala da se sklopi bračni ugovor u kojem bi se naveo taj iznos od 70.000,00 eura. Ukupna cijena stana Hrvojevih roditelja je bila 180.000,00 eura, koju su platili manjim dijelom od stana u [adresa], iznosom od 70.000,00 eura koji je dobila DV, a ostatak su plaćali na rate. ĐV je bilo bitno da dobije tih 70.000,00 eura. Dalje navodi da je ugovor o dosmrtnom sa Đ djelomično raskinut 2013. te da su 2014. sklopile dodatak tom ugovoru kojim su regulirali pitanje ostalih nekretnina iz ugovora o dosmrtnom na način da one ostaju DV, jer je ionako mislila imovinu na taj način razdijeliti među djecom. Dogovorili su se će joj oni plaćati 10.000,00 kn, jer je bila financijski već tada loše, a na upit tko su oni, odgovorila je da su to DV i ĆV. Na upit da li su joj taj novčani iznos plaćali, navela je da nisu jer da je ĆV rekao da je to Matein problem, a tada su već krenuli problemi u braku. Dalje je navela da nije tražila raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju za preostale nekretnine premda joj nisu plaćali 10.000,00 kn zato što je tada cijela situacija bila loša, DV je po noći bježala od kuće, počeli su problemi u braku i nije ju željela dodatno opterećivati. Također, od kada se DV rastala od ĆV, ona ju nije tražila da joj plaća uzdržavanje po ugovoru. „Ona je izletjela iz kuće bez ičega, kako ju je mogla tražiti da joj u takvoj situaciji išta plaća“.
20. Iz Darovnog ugovora od 06. ožujka 2018., sklopljenog između darovatelja ĆV i DV kao obdarenice te na kojem su potpisi ugovornih strana ovjereni 08. ožujka 2018. po javnom bilježniku Ivanu Adžiji iz Zaprešića pod brojem ovjere OV-2083/18 i 2084/18 slijedi kako je istim ugovorne strane suglasno konstatiraju da je darovatelj vlasnik brodice imena IV NIB: 249430, upisane u ul. broj 1061 Glavne knjige očevidnika brodica Lučke ispostave Mali Lošinj, vrsta plovila Gliser, model: brodica s kabinom, … mjesto i godina gradnje, Carnevali 2000. te da istim darovatelj daruje obdarenici, svojoj supruzi navedenu pokretninu. U čl. 4. ugovora stranke suglasno izjavljuju da su Ugovor sačinile promišljeno i savjesno te da se odriču prava pobijanja istoga iz bilo kojeg razloga.
20.1. Tužitelj/protutuženik nastavno na prvotno postavljeni protutužbeni zahtjev od 21. veljače 2010. kojim je tražio utvrđenje da darovni ugovor nije nastao te utvrđenje da je tužitelj vlasnik istoga jer da je pri sklapanju tog ugovora postojao nesklad volja (kraj činjenice da tvrdi da je darovnim ugovorom obeštetio tuženu za iznos iz bračnog ugovora), po utvrđenju da je brod prodan 2021., podneskom od 04. prosinca 2023. preinačio tužbeni zahtjev na način da predlaže utvrditi da je darovni ugovor od 06. ožujka 2018. ništetan.
20.2. Tužena/protutužiteljice je osporila tako postavljeni tužbeni zahtjev navodeći da je obveza isplate iznosa od 70.000,00 EUR potpuno odvojena od pitanja ugovora o darovanju. Navela je da je isplata iznosa od 70.000,00 EUR vezana uz razvod braka, da je ugovor o darovanju sklopljen 06. ožujka 2018., dok je tužba za razvod braka podnesena 22. listopada 2019., dakle godinu i pol dana nakon sklapanja tog ugovora. Zaključuje da darovanjem brodice nije postojala svrha isplate dugovanog iznosa u slučaju razvoda braka jer sama obveza na isplatu nije nit postojala do trenutka pokretanja postupka za razvod braka.
21. Tužitelj/protutuženik je upitan o okolnostima kupnje broda iskazao da je u vrijeme kupnje istoga imao visoka primanja. Bio je predsjednik uprave Elektrode Zagreb d.d. i od 2010. do 2019. je primao mjesečne iznose od 26.000,00 kn neto. Njegova je supruga tada radila u nabavi Peveca i imala je plaću od 10.000,00 kn. Oboje su raspravljalo o tome kako će potrošiti novce i donijeli su odluku da bi bilo pametno investirati u brod. Brod je on platio kroz kredit. Do sklapanja darovnog ugovora za brod je došlo stoga što je tužena rekla da ona nema ništa, obzirom je kuća u kojoj su stanovali bila njemu darovana od oca,. Darovni su ugovor sklopili da bi kroz isti nekako kompenzirali iznos od 70.000,00 EUR iz bračnog ugovora. U to je vrijeme još imao povjerenje u svoj brak i njihovi su odnosi bili dobri. Upitan od strane punomoćnice koji je bio motiv sklapanja baš darovnog, a ne nekog drugog ugovora, naveo je da je to bilo usmjereno na to da se ne plati porez. U iskazu s ročišta od 03. veljače 2025. je naveo da je sklapanjem ugovora o darovanju bilo uređeno pitanje investicije tužene, time da je taj brod vrijedio više i on je smatrao da je sklapanjem tog ugovora tužena u tom dijelu namirena i tako su se dogovorili prilikom sklapanja ugovora, pri čemu je naveo da ne bi dva puta nekome poklanjao iznos od 70.000,00 EUR. Iskazao je i da je vezano uz taj brod njihov dogovor bio da tužena izađe iz Peveca, što je i učinila 2018. godine. Otvorila je obrt u kojem je „bio i brod i stoga se kupovao i Quad“. Upitan od strane punomoćnice tužene u iskazu danom prije preinake tužbenog zahtjeva vezanog uz brod, zašto smatra da bi brod trebao njemu pripasti u vlasništvo, naveo je da je taj brod bila kompenzacija za bračni ugovor i iznos od 70.000,00 eura. Upitan od strane suda da pojasni izjavu da je ugovor o darovanju broda bila kompenzacija za bračni ugovor i iznos od 70.000,00 eura za koji je rekao da ga tužena sigurno nije imala kao vlastitu imovinu, odnosno da pojasnim smislenost toga, naveo je da je riječ o velikom povjerenju i osnovanoj ljubavi.
21.1. Tužena je iskazala da je brod o kojemu je ovdje riječ stečen 2015. ili 2016. na način da ga je ĆV kupio na kredit, a kredit su zajednički isplaćivali. Ona je nakon toga otvorila obrt za djelatnost u kojoj je koristila brod i sve daljnje troškove za brod je ona snosila, a u to su vrijeme smatrali da je taj brod zajednički. Tu je djelatnost otvorila i počela brod koristiti možda pola godine nakon što je brod kupljen. Dalje upitana zašto nisu mijenjali bračni ugovor ukoliko su smatrali da je brod zajednički, a s obzirom na čl. IV ugovora odgovorila je da je ona vrlo brzo počela sa tom svojom djelatnošću, a dodatno su se dogovorili da kako je iznos od 70.000,00 EUR koji je dala za kuću, uz iznos koji se otplaćivao svake godine, znatno viši od iznosa koji je dao ĆV, da on meni brod daruje. Upitana koja je bila svrha ugovora o darovanju broda, navela je da je bila svrha da brod bude na njezino ime. Nekako u isto vrijeme kako joj je ĆV darovao brod smo i otplatili Hrvojevom ocu cjelokupni iznos od 180.000,00 eura. Ona je nakon porodiljnog 2009. počela 2010. ponovno 2010. raditi u Mercatoru, a 2014. godine se prebacila u Pevec i cijelo vrijeme je imala plaću od oko 15.000,00 kn. Iznos koji su Hrvojevom ocu otplaćivali za stan odnosno 10.000,00 EUR su davali podjednako. Sve troškove kućanstva u cijelom periodu su snosili zajednički. Brod je iz 2001. i prodan je 2021. za 180.000,00 ili 190.000,00 kn te ne odgovaraju istini navodi tužitelja da bi brod vrijedio 70.000,00 EUR odnosno koliko je on naveo, a upitana da se očituje na cijenu u oglasniku dostavljenom u spis, navela je da je navedeno mogla biti krivotvorina, jednako kao što je krivotvorina njezin potpis na registraciji Quada obzirom je registriran na njezino ime iako je u posjedu tužitelja. U iskazu s ročišta od 03. veljače 2025. je navela da nikakav nesporazum glede izjave volje nije bio prisutan tijekom sklapanja ugovora o darovanju. U to su vrijeme još zajedno plaćali dio kredita za brod, te dio rata za kuću u [adresa] prema internom dogovoru sa tužiteljevim ocem. Sklapanjem ugovora o darovanju su regulirali pitanje kredita koji su plaćali za brod i rata koje su plaćali za kuću tužiteljevom ocu. Dalje upitana navodim da je kredit za brod bio oko 35 tisuća eura, a rate za kuću su bile 10 tisuća eura na 7 godina. 2009. su uselili u kuću i misli da je zadnja rata za kuću dana negdje 2018. -te ili je možda tada ostala još jedna. Kredit za brod je glasio na tužitelja i on ga je otplatio u cijelosti. Ona je dizala novce kada je trebalo dati ratu za kuću i to su davali tužiteljevom ocu. Brod joj je darovan jer na taj način ona ja inače ne bi ništa imala, kuća je bila na tužitelja, brod je bio na njega, jednako tako i auto. Posebno upitana navodim da mi tužitelj nije nikada osporio taj ugovor sve do podnošenja tužbe u ovom postupku.
22. Iz iskaza svjedoka ČV kojeg je tužitelj/protutuženik predložio saslušati na okolnost sklapanja Darovnog ugovora od 06. ožujka 2018. slijedi da mu nisu poznate okolnosti oko sklapanja tog ugora. Iskazao je da mu je oko tog broda poznato jedino to da je kupljen u Italiji. Ne zna tko ga je kupio i u čijem je vlasništvu bio brod, pretpostavlja u vlasništvu stranaka. Na tom brodu nije nikada bio, nikada ga nije vidio uživo već samo na slici.
22.1. Iz iskaza svjedokinje RV koju je tužena/protutužiteljica predložila na okolnost sklapanja Darovnog ugovora slijedi da ima posredna saznanja vezano uz brod i to temeljem onoga što joj je tužena/protutužiteljica rekla. Iskazala je da joj je iz razgovora s DV poznato, time da DV nije s njom dijelila sve privatne stvari, da su oni brod kupili zajedno i da joj je brod poklonjen jer je, kad su otkupili stan od Hrvojevog oca na Cvetnom ona participirala u plaćanju cijene s više novaca od ĆV, odnosno s iznosom od 70.000,00 EUR, koliko joj je poznato. Drugo joj o brodu nije poznato. Tih 70.000,00 EUR su joj dali brat i otac te je ona osjećala moralnu odgovornost da zaštiti taj novac. Iskazala je da je dogovor bio da taj brod glasi na DV obzirom je ona dala 70.000,00 EUR za stan koji glasi na ĆV. Poznato joj je da je Hrvojev otac njemu darovao nekretninu na [adresa] radi izbjegavanja potrezne obveze, do da su u stvarnosti oni tu nekretninu kupili od oca, a kako je tamo često dolazila može reći da se u tu nekretninu stalno ulagalo i DV je sigurno uložila puno svoga novca.
23. Spisu prileži mail tužitelja/protutuženika od 12. veljače 2020. upućen njegovoj punomoćnici u ovome postupku u kojem traži da se blokira brod i quad kao bračna stečevina te da se stornira darovni ugovor koji je potpisao prije svih saznanja o životu supruge. Također prileže nalozi za plaćanje s opisom plaćanja „pomorsko dobro“ i „sigurnost plovidbe“ platitelja ovdje tužitelja/protutuženika od 20. rujna 2019. na iznos od 1.193,60 kn i na iznos od 110,80 kn. Tužitelj/protutuženik je na spis dostavio oglas datuma zadnje promjene 20. ožujka 2019., dakle prije faktičnog prestanka bračne zajednice stranaka, prema kojemu ovdje tužitelj/protutuženik oglašava brod za prodaju po cijeni od 89.000,00 EUR, u odnosu na koji oglas je tužena u iskazu navela da je krivotvoren jednako kako je i njezin potpis na registraciji za Quad.
23.1. Iz računa 01 od 26. siječnja 2021. slijedi da je brod koji je bio predmet darovnog ugovora prodan toga dana za iznos od 18.250,00 EUR te je dalje brisan iz upisnika brodica.
24. Tužitelj/protutuženik je u odnosu na vozilo Quad iskazao da je njihova zajednička odluka bila da se kupi Quad i novac za kupnju istoga je prebacio na račun DV. On je njoj pozajmio taj novac, a pisani ugovor nisu sklopili, pri čemu je iskazao da je njegova greška što pri prijenosu na njezin račun nije naveo da se radi o pozajmici, no jasno je dao do znanja da se novac pozajmljuje. Posao oko iznajmljivanja broda i Quada je trebala voditi DV, ali ga je vodio on sve do razvoda braka. Iskazao je da je Quad kod njega u vrtu, „tu stoji i propada“.
24.1. Tužena/protutužiteljica je iskazala da je ona iz Peveca otišla 2018. i dobila je otpremninu od oko 125.000,00 kn, pri čemu je navela kako misli da je otpremnina bila oko 80.000,00 kn a ostatak su bili bonusi. Kako su u to vrijeme našli rabljeni Quad, sav je novac od otpremnine i bonusa podigla i kupila je Quad koji je bilo negdje oko 118.000,00 kn. Iskazala je da je novac bio kod ĆV jer je on išao vidjeti taj Quad. Od kupnje Quada su na koncu odustali. Ona je u lipnju 2018. dobila taj novac, a u rujnu su kupili Quad. Novac je ostao kod ĆV u posjedu. On je na računu u to vrijeme imao novac potreban za kupnju Quada, a kako toliki novac nije htio imati na računu prebacio ga je njoj, odnosno uplatio njoj na račun vezan uz samostalnu djelatnost, zbog čega je na tom nalogu naznačeno da je riječ u uplati. Ona je sa svog računa uplatila novac prodavatelju. Iskazala je tužitelj tvrdi da joj je novac pozajmio da bi svojem nekakvom mišljenju ga mogao tražiti natrag. Dalje je u iskazu navela da je u osim Quada u tom periodu kupila i prikolicu koja je bila oko 3.500,00 kn i koju nije tražila, a prikolicu joj je dao kasnije i u njezinom je posjedu. Upitana pojasniti zašto bi tužitelj sudjelovao u kupnji Quada ako su nakon sklapanja bračnog ugovora funkcionirali na način da je sve ono što netko kupi njegovo, navela je da on nije sudjelovao u kupnji financijski, već ga je osobno išao pogledati.
25. Uvidom u nalog za plaćanje ispisan 18. listopada 2019. (list 82 spisa) utvrđeno je da je tužitelj/protutuženik na račun tužene/protutužiteljice 25. listopada 2018. uplatio iznos od 120.000,00 kn sa opisom plaćanja „plaćanje“, potom da je 16. travnja 2018. na račun tužene/protutužiteljice uplatio 6.000,00 kn sa svrhom plaćanja „pozajmica“ i 11. travnja 2018. iznos od 6.000,00 kn iste svrhe plaćanja.
25.1. Uvidom u ponudu društva Prikratki d.o.o. br. 80023334 od 24. listopada 2018. (list 70 spisa) utvrđeno je da je izdana na ime DV i da se odnosi na vozilo traktor-abs Can Am Outlander max 1000 xt-p-abs t3b18 ukupne cijene 118.000,00 kn. Nadalje, iz računa - otpremnice 227/1/2 društva Questus d.o.o. proizlazi da je izdana na ime kupca DV s datumom računa 26. ožujka 2019. i da se odnosi na Auto prikolicu cijene 4.003,75 kn.
25.2. U odnosu na navode tužitelja/protutuženika da svoju tražbinu spram tužene u iznosu od 120.000,00 kn ostvaruje u zasebnom postupku, spisu prileži ovosudna presuda P-12524/2019 od 01. travnja 2022. kojom je naloženo ovdje tuženoj/protutužiteljici da isplati tužitelju/protutuženiku iznos od 27.425,00 kn sa kamatama od 26. listopada 2019., dok je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za isplatu iznosa od 92.575,00 kn. Nadalje, prileži presuda Županijskog suda u Zagrebu Gž-36316/2011 od 17. rujna 2024. kojom je ukinuta presuda ovog suda P-12524/2019 od 01. travnja 2022. Iz obrazloženja presude slijedi (točka XIII.) da je u ponovljenom postupku potrebno utvrditi da li utuženi iznos od 120.000,00 kn predstavlja posebnu imovinu tužitelja ili zajedničku imovinu stranaka te da li je taj iznos tužitelj stekao nakon zaključenja bračnog ugovora, odnosno nakon 2014., kao i da je potrebno utvrditi da li je tužitelj isti iznos pozajmio tuženoj i ako jest da li mu ga je ona u cijelosti ili djelomično vratila.
26. Tužitelj/protutuženik je u odnosu na dionice koje su predmet zahtjeva tužene/protutužiteljice iskazao da su dionice vrlo vjerojatno kupljene za vrijeme braka, kupio ih je on, no ne zna kada i prodao ih je nakon razvoda braka za iznos od oko 1.000,00 eura ukupno, jer je bilo riječi o vrlo teškom periodu u kojem je tužena otišla, on je ostao sam sa djecom i nije imao prihoda. Iskazao je sada više ne zna koliko je tih dionica bilo, no zna da su ih kupovali on na svoje ime i tužena na svoje ime te su oboje bili skrbnici računa kod SKKD-a. On je raspolagao samo sa dionicama koje su bile na njegovo ime. Nije imao punomoć za raspolaganje dionicama tužne ili to barem ne pamti. Upitan koliku je dividendu od dionica ostvarivao, naveo je da je imao jedan paket dionica HT-a koliko je bilo i dozvoljeno, a dividenda je bila 200,00 – 300,00 kn, dok ne zna koliko je imao dionica Janafa imao.
26.1. Tužena/protutužiteljica je iskazala da su dionice i vrijednosni papiri stečeni 2009. i to iznosom od 10.000,00 EUR koji je njoj dao stric iz Njemačke kao investiciju, a potom je iskazala da je taj iznos bio više kao poklon koji je stric dao njoj. Dio vrijednosnih papira je stečen na ĆV, dio na ime Hrvojeve majke, a dio na nju, iako ĆV s time nije imao nikakve veze. Prihodi i dobit od spomenutih vrijednosnih papira išli su onome na koga su glasili, time da je dio koji je bio isplaćivan Hrvojevoj majci, ona dala ĐV i on je taj novac trošio, kao i da misli da su tim novcem kupljene dionice HT-a, Janafa, Belja i Lavčević. Upitana zašto dionice nisu bile predmet bračnog ugovora ako su stečene 2009., navela je da je to iz istog razloga zašto se nije sjetila u bračni ugovor staviti slike i druge stvari, a upitana zašto dionice koje su kupljene novcem od strica nisu bile kupljene na ime njezinih roditelja, navela je da to stoga što je bilo za njega i njegovo. U dijelu iskaza je pak iskazala da u vrijeme sklapanja bračnog ugovora nisu imali drugu imovinu koju bi potrebno regulirali bračnim ugovorom. ĐV je bilo bitno da mu se prizna suvlasništvo nekretnine na [adresa], a ona je željela da joj se prizna iznos koji je dala za kupnju te nekretnine. Na poseban upit je navela da ne zna zašto je u čl. III. ugovora unesena odredba u kojoj sva ostala imovina predstavlja bračnu stečevinu, jer druge imovine nije bilo.
27. Uvidom u pregled isplaćenih novčanih sredstava na računu vrijednosnih papira imatelja ĆV od 20. svibnja 2006. do 23. listopada 2020. utvrđeno je da su istome isplaćene dividende HT d.d. u iznosima i na datume kako slijedi 19. svibnja 2008. iznos od 1.862,28 kn, 09. ožujka 2009. iznos od 885,96 kn, 19. svibnja 2009. iznos od 1.183,35 kn, 17. svibnja 2010. iznos od 2.349,45 kn, 23. svibnja 2011. iznos od 1.570,44 kn, 08. ožujka 2012. iznos od 763,83 kn, 21. svibnja 2012. iznos od 655,67 kn, 08. srpnja 2013. iznos od 1.214,80 kn, 26. svibnja 2014. iznos od 533,07 kn, 25. svibnja 2015. iznos od 483,00 kn, 16. svibnja 2016. iznos od 355,38 kn, 22. svibnja 2017. iznos od 355,38 kn, 21. svibnja 2018. iznos od 355,38 kn i 27. svibnja 2019. iznos od 592,30 kn, kao i da mu je 09. srpnja 2007. isplaćena dividenda INA d.d. u iznosu od 287,83 kn. Prema obavijesti o stanju i promjeni na računu tužitelja/protutuženika za isto razdoblje proizlazi da je isti 04. listopada 2007. stekao 63 dionice HT d.d. i 06. listopada 2008. 6 dionica HT d.d., iste dionice su prodane 11. studenog 2019.; nadalje je 01. prosinca 2006. stekao 22 dionice INA d.d. i 03. prosinca 2007. 2 dionice INA d.d., za koje je predbilježena prodaja 14. travnja 2008. te izvršena 16. travnja 2008. u iznosu od 2.220,00 kn; potom je 25. travnja 2008. i 16. listopada 2008. stečeno 25 dionica Janaf od kojih je 20. listopada 2008. prodano 10 dionica i to tri dionice po cijeni od 2.120,02 kn, pet dionica po cijeni od 2.120,00 kn i dvije dionice po cijeni od 2.100,00 kn dok je 08. srpnja 2011. prodan preostali dio od 15 dionica i to 3 dionice po cijeni od 3.040,00 kn, 3 dionice po cijeni od 3.002,03 kn, 5 dionica po cijeni od 3.002,00 kn, 1 dionica po cijeni od 3.001,10 kn i 3 dionice po cijeni od 3.001,01 kn.
27.1. Tužitelj/protutuženik je tijekom postupka naveo da nije uspio pribaviti promet po svom računu vezano uz isplatu dividendi i prodaju dionica, dok je u odnosu na potonje navedene podatke SKDD-a dostavljene od strane tužene/protutužiteljice, naveo da je riječ o dionicama koje su kupljene prije sklapanja bračnog ugovora. Iznio je stav da je riječ o imovini koja je kupljena i potrošena za zajedničke potrebe stranaka.
27.2. Tužitelj/protutuženik je podneskom od 04. prosinca 2023. dostavio na spis predmeta dokumentaciju pribavljenu od SKDD-a i to obavijest o stanju i promjenama na računu DV od 20. svibnja 2006. do 23. listopada 2020. Iz obavijesti proizlazi da je na računu DV zabilježeno da je tijekom studenog 2007. stekla 97 dionica Belja koje su prodane 21. lipnja 2011.; potom da je 04. listopada 2007. stečeno 63 dionica HT d.d. koje su prodane 05. siječnja 2009.; da je 01. prosinca 2006. i 03. prosinca 2007. stečeno ukupno 24 dionice INA d.d. koje su prodane 16. travnja 2008. kao i da je 19. studenog 2007. stečena 21 dionica Lavčević d.d. koje su prodane 21. lipnja 2011. Prema pregledu isplaćenih novčanih sredstava tuženoj je 09. srpnja 2007. isplaćena dividenda INA d.d. u iznosu od 297,83 kn, 19. svibnja 2008. dividenda HT d.d. u iznosu od 1.862,28 kn i 27. studenog 2017. dividenda Lavčević d.d. u iznosu od 126,18 kn.
28. Pri prosuđivanju rezultata dokaznog postupka sud polazi od iskaza tužitelja/protutuženika s ročišta od 19. rujna 2022. gdje, za razliku od stranačkih tvrdnji, iznosi da bi bračni ugovor od 04. prosinca 2014. bio pobojan jer da je na sklapanje istoga bio prisiljen od strane tužene/protutužiteljice. Tako iznosi da mu je tužena došla s napisanim tekstom ugovora i rekla mu da potpiše ugovor ili da će ona uzeti djecu i tražiti razvod braka te kako smatra da je ona inzistirala na sklapanju tog ugovora jer se bojala da je on ne ostavi. Osim što iz takvog njegova iskaza slijedi da je on odmah u trenutku predočenju mu bračnog ugovora, a najkasnije po njegovu potpisivanju, znao za razlog pobojnosti, pa da bi stoga u smislu odredbe čl. 335. ObZ-a bio prekludiran u iznošenju tog prigovora, sud takvom njegovom iskazu nije poklonio vjeru već je glede razloga i pobude za sklapanje bračnog ugovora prihvatio iskaz tužene/protutužiteljice kao neposredno uvjerljiviji te je cijenio da je bračni ugovor sklopljen upravo sa svrhom reguliranja pitanja stjecanja nekretnine u [adresa] i ranijeg reguliranja pitanja nekretnina (vlastite i od oca tužitelja) u [adresa] te slijedno tome reguliranja iznosa od 70.000,00 EUR koji je tužena/protutužiteljica unijela kao posebnu imovinu pri stjecanju spomenute nekretnine, obzirom je ista (suvlasnički dio nekretnine u [adresa]) u konačnici prešla u vlasništvo tužitelja/protutuženika na temelju darovnog ugovora s ocem. Time se i logičnim ukazuje u cijelosti odredba čl. 3. bračnog ugovora. U ovom dijelu sud nije prihvatio iskaz tužitelja/protutuženika da tužena/protutužiteljica nije imala iznos od 70.000,00 EUR koji je u bračnom ugovoru naveden. Osim stoga što u kasnijem dijelu iskaza i stranačkih navoda iznosi tvrdnju da je Darovnim ugovorom od 2018., kojim je tuženoj/protutužiteljici prenio u vlasništvo brod, tuženu/protutužiteljicu obeštetio za iznos od 70.000,00 EUR iz bračnog ugovora, dodatno i stoga što ovaj sud kao životan i logičan prihvaća iskaz tužene glede toga da je taj iznos, koji im je tada bio potreban da bi isplatiti tužiteljeva/protutuženikova oca, dobila od brata, a prihvaćanjem iskaza svjedokinje ŽV da je prijenosom nekretnina na Pantovčaku na sina i u [adresa] na kćer i ovdje tuženu željela imovinu razdijeliti među djecom, pa kada je sin prodao kuću na Pantovčaku i kraj činjenice da je raskinula ugovor o dosmrtnom za kuću u [adresa], uvjet prodaje je bilo ulaganje u kuću u [adresa] i da ovdje tuženoj/protutužiteljici da 70.000,00 EUR, utvrđena je pobuda darovanja tuženoj/protutužiteljici toga iznosa. Kraj činjenice da je brak stranaka razveden 23. listopada 2020., a čl. 4. bračnog ugovora su se stranke sporazumijele da u slučaju razvoda braka je tužitelj/protutuženik obvezan tuženoj/protutužiteljici isplatiti iznos od 70.000,00 EUR, to tužena/protutužiteljica osnovano tužbom potražuje taj iznos. Iz iskaza tužene/protutužiteljice i dovođenjem njezina iskaza u svezu s priloženom presudom Prekršajnog suda u Zagrebu slijedi da je faktična bračna zajednica stranaka prestala 09. rujna 2019., slijedno čemu tužena/protutužiteljica osnovano potražuje i zakonske zatezne kamate na taj iznos tekuće od 10. rujna 2019. do isplate, slijedno čemu je odlučeno kao u točki II. izreke.
28.1. U odnosu na pitanje ništetnosti Darovnog ugovora, o kojem je zahtjevu tužitelj/protutuženik predložio odlučiti ukoliko sud utvrdi osnovanim zahtjev tužene/protutužiteljice za isplatu iznosa od 70.000,00 EUR, ovaj sud cijeni da tužitelj/protutuženik nije dokazao da bi pri sklapanju darovnog ugovora postojao nesporazum u smislu odredbe čl. 282. ZOO-a, a posljedično tome je utvrđeno da darovni ugovor od 06. ožujka 2018. nije ništetan (čl. 322. ObZ-a). Tužitelj/protutuženik naime u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu u ovome dijelu tvrdi da je iz poštovanja prema tuženoj potpisao bračni ugovor, a kada je između njih došlo do ozbiljnih nesuglasica da joj je prenio vlasništvo broda kako bi se ona osjećala sigurno i obeštećeno. Iznosi kako je time smatrao da ju je isplatio za iznos iz bračnog ugovora i da je očito između stranaka postojao nesporazum o pravnoj naravi ugovora. Tužena/protutužiteljica u odgovoru na tako postavljeni zahtjev i u osporavanju istoga potpuno logično ukazuje da je pitanje isplate iznosa od 70.000,00 EUR bilo uvjetovano razvodom braka, a brak stranaka je zaveden tek godinu i pol dana po sklapanju Darovnog ugovora. Dodatno tome, iz računa u spisu slijedi da je brod prodan 2021. za iznos od oko 18.000,00 EUR, što znatno manje od 70.000,00 EUR, pa nije logično da bi tužena/protutužiteljca s jedne strane štitila unesenih 70.000,00 EUR i potom, a pod pretpostavkom obešećenja za taj iznos, brod prodala za iznos od 18.000,00 EUR. Nadalje, sud primjećuje da je tužitelj/protutuženik tek u mailu upućenom odvjetnici zatražio poništenje tog ugovora iznoseći kao razlog, ne nesklad volja pri sklapanju Darovnog ugovora, već saznanja do kojih je došao o životu ovdje tužene/protutužiteljice. Nadalje, iz iskaza stranaka je utvrđeno da su zajednički donijele odluku o kupnji broda, pri čemu tužitelj/protutuženik u tom dijelu ukazuje kako su tada imali viška novaca i razmišljali su kako bi ga mogli uložiti. Također oboje iskazuju da je tužena/protutužiteljica planirala dati otkaz u Pevecu i otvoriti obrt koji bi se bavio iznajmljivanjem broda, što je u konačnici tako i uslijedilo. Iz iskaza slijedi i da su obje poduzimale radnje glede najma broda, a iz iskaza tužitelja/protutuuženika i da su odnosi stranaka u vrijeme sklapanja Darovnog ugovora bili dobri (list 81 spisa) i da je u to vrijeme imao povjerenja u svoj brak, čime sud nije prihvatio njegov iskaz u dijelu narušenosti odnosa od kraja 2017. do početka 2018. Iz prekršajne presude i iskaza stranaka, ali i saslušanih svjedokinja slijedi da je u braku stranaka bilo nasilja u obitelji te da je u konačnici to rezultiralo i faktičnim prestankom bračne zajednice u rujnu 2019., no ne iznose niti ikakvim isprava iskazuju o nasilju i narušenosti odnosa početkom 2018. godine. Tužena iskazuje da su u vrijeme sklapanja darovnog ugovora za brod još plaćali dio kredita za isti te dio rata za kuću u [adresa], jer da su tužiteljevu/protutuženikovu ocu davali po 10.000,00 EUR kroz 7 godina prema internom dogovoru s njegovim ocem. Iskazuje i da je, kraj činjenice da je i ona dizala novce za tužiteljeva/protutuženikova oca, time za kuću u [adresa] dala puno više od tužitelja. Brod joj je darovan jer u protivnom ona ne bi imala ništa obzirom je kuća bila na tužitelju/protutuženiku, brod i auto su također glasili na tužitelja/protutuženika, koji navodi tužene/protutužiteljice od strane tužitelja/protutuženika nisu osporeni. Time su se iskazuje dogovorili da joj tužitelj daruje brod. Da je svrha darovanja bila upravo u prijenosu vlasništva na način kako to tužena iznosi dodatno proizlazi iz činjenica da bračni ugovor, čija je izmjena predviđena aneksom, nije nikada mijenjan u smislu ijedne sastavnice imovine iz čl. 5. toga ugovora ili u dijelu odredbe čl. 4. koji se odnosi na pitanje iznosa od 70.000,00 EUR. Ovdje se navodi i kako je tužitelj/protutuženik na okolnost svojih navoda glede razloga sklapanja Darovnog ugovora predložio saslušanje svjedoka ČV, koji svjedok, međutim, o predmetu spora nije imao saznanja, dok ovaj sud nije prihvatio iskaz svjedokinje RV u dijelu da je je dogovor bio da brod glasi na DV jer je ona dala 70.000,00 EUR za stan koji glasi na ĆV, obzirom je navedeno protivno iskazu tužene, a i sama svjedokinja je iskazala da tužena nije s njom dijelila sve privatne stvari. Slijedno navedenom, ovaj je sud utvrdio da između stranaka pri sklapanju Darovnog ugovora nije postojao nesklad volja na način da bi darovanjem bio kompenziran iznos od 70.000,00 EUR iz bračnog ugovora i da su se stranke tako dogovorile. Dodatno tome, da je doista postojao nesklad volja, tada tužitelj/tuženik ne bi tražio od punomoćnice „storniranje“ darovnog ugovora tek 2020., navodeći da ga je potpisao prije svih saznanja o životu supruge. Time je primjenom odredbe čl. 322. u vezi s čl. 282. ZOO-a (arg. po suprotnosti iz odredbi navedenih članaka) odlučeno kao u točki III. izreke.
28.2. U odnosu na tužbeni zahtjev tužene/protutužiteljice za povrat vozila/traktora Quad tužitelj/protutuženik je istaknuo prigovor zadržanja iz čl. 72. ZOO-a prema kojoj vjerovnik dospjele tražbine u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati je dok mu tražbina ne bude ispunjena. Između stranaka nije prijeporno da je spomenuto vozilo u vlasništvu tužene/protutužiteljice i da je stečeno kupnjom prema ponudi od 24. listopada 2018. (list 70 spisa). Tužena/protutužiteljica u iskazu potvrđuje da joj je novac za Quad na račun prebacio tužitelj/protutuženik, što je i u skladu s nalogom za plaćanje od 25. listopada 2018. koji je u spis dostavio tužitelj/protutuženika (list 82 spisa), no iskazuje da je ona tužitelju/protutuženiku prethodno na račun uplatila taj novac jer su i ranije pronašli Quad od kojeg su odustali, pa da je novac ostao na njegovom računu, kao i da je taj novac imala od otpremnine i bonusa. Tužitelj/protutuženik pak tvrdi da joj je novac pozajmio i da mu ga je tužena/protutužiteljica trebala vratiti u roku od godinu dana što je propustila učiniti. Na okolnost navoda da joj je novac pozajmio dostavlja i naloge od ranijih uplata na račun tužene/protutužiteljice iznosa od po 6.000.00 kn na kojima je naznačeno da je riječ o pozajmici te iskazuje da je pri ovom prijenosu pogriješio što je kao svrhu uplate nije naveo pozajmicu. Sud nije prihvatio iskaz tužene/protutužiteljice da je iznos od 120.000,00 kn koji joj je tužitelj/protutuženik prenio 25. listopada 2018. novac koji je dobila od otpremnine i bonusa jer u tom dijelu nije iskazivala neposredno uvjerljivo, a dodatno i stoga što nikakvim pisanim ispravama ne dokazuje činjenicu otpremnine niti dostavlja promet po računu iz kojeg bi bilo vidljivo da je novac uplaćen na račun od poslodavca prenijela na račun tužitelja/protutuženika. Iz iskaza tužitelja/protutuženika ne slijedi podrijetlo novčanog iznosa od 120.000.00 kn, međutim, čak i kad bi se uzelo da je navedeni novčani iznos bračna stečevina stranaka, tužitelj/protutuženik bi svejedno imao prema tuženoj/protutužiteljici tražbinu od najmanje 60.000,00 kn. Kraj činjenice da odredba čl. 72. ne isključuje da bi tražbina vjerovnika mogla biti manja, već govori o tražbini, to je sud cijenio tužiteljev/protutuženikov prigovor zadržanja osnovanim, posljedica čega je odbijanje tužbenog zahtjeva tužene/protutužiteljice za povrat vozila/traktora Quad te je odlučeno kao u točki IV. 8. izreke.
28.3. Uvidom u dostavljene obavijesti SKDD-a po računima ovdje stranaka utvrđeno je da su obje stranke stjecale dionice na svoje ime u približno jednakim vremenskim razdobljima koja su prethodila sklapanju bračnog ugovora. Iz iskaza obiju stranaka je također utvrđeno da je svatko stjecao dionice na svoje ime, kao i da pitanje dionica nije uređeno bračnim ugovorom. Iz navedenog i prihvaćajući iskaz tužene da u trenutku sklapanja bračnog ugovora iz 2014. stranke nisu imale druge imovine koja bi bila bračna stečevina, sud zaključuje da su pitanje dionica stranke regulirale upravo na način da svakoj u vlasništvo pripadaju one dionice kojih je ta stranka imatelj, kao i koristi od istih, u prilog čemu govori i iskaz tužene/protutužiteljice, koji ovaj sud prihvaća kao sukladan pisanim ispravama u spisu u vidu obavijesti SKDD-a, da su prihodi i dobit od vrijednosnih papira išli na onoga na koga su glasili izuzev prihoda koje je dobivala Hrvojeva majka jer je taj dio davala njemu. Dodatno tome, tužena/protutužiteljica iskazuje i da je dionice koje je ona kupila, doduše 2009., premda iz obavijesti slijedi da ih je stjecala od 2006., kupila novcem koji joj je darovao ujak. U tom smislu sud dalje nije prihvatio iskaz tužene da je dionice zaboravila unijeti u bračni ugovor, sve kraj ranije prihvaćenog iskaza da u to vrijeme niti nisu imale druge imovine koja bi bila bračna stečevina. Time je sud cijenio da tužena/protutužiteljica nije dokazala da bi dionice INA-e, HT-a i JANAF-a činile bračnu stečevinu stranaka, a niti da bi posljedično tome dobit od istih i dividende činile bračnu stečevinu, slijedno čemu je primjenom odredbe čl. 248. ObZ-a (arg. po suprotnosti iz odredbe navedenog članka) odlučeno kao u točki IV.2. -7. izreke).
28.4. Nastavno na tužbeni zahtjev tužitelja/protutuženika glede stjecanja ½ dijela nekretnina koje je tužena/protutužiteljica stekla na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (zk.č.br. 1807/2, Voćnjak i oranica, površine 576 čhv, upisana u 5558, k. o. [katastarska općina], Rbr. 2., suvlasnički udio 1293/2071, - zk.č.br. 778/1, Livada Perjavica u Perjavici, površine 1 jutro, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Rbr. 58, suvlasnički udio 891/5184, - zk.č.br. 1807/1, Vinograd Vagoit u Vrapču Gornjem, površine 593 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Rbr. 20, suvlasnički udio 33/64 - zk.č.br. 1804/2, Oranica Pašnjak pod Lozom u Vrapču Gornjem, površine 82 čhv, k.o. k. o. [katastarska općina], Rbr. 17, suvlasnički udio 9/24, - zk.č.br. 10/17, Oranica Stenjevec, površine 787 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Rbr. 14, suvlasnički udio 6/24,), tužena/protutužiteljica prvotno u odgovoru na tužbu tvrdi da tužitelj/protutuženik nije mogao steći pravo vlasništva istih jer da nije bio ugovorna stranka ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i da ga nije izvršavao. Tužitelj/protutuženik, očitujući se na takve navode dalje tvrdi da tužena/protutužiteljica u to vrijeme nije imala dostatno svojih novčanih sredstava, da je on jedini mogao plaćati iznos od 10.000,00 kn i da bez obzira što nije bio stranka ugovora o dosmrtnom, da je tuženoj/tužiteljici pomagao izvršavati tu obvezu. Usprkos takvim stranačkim navodima, iz iskaza obje stranke, kao i iskaza svjedokinje ŽV je utvrđeno da se ugovor o dosmrtnom uzdržavanja u tom dijelu nije izvršavao i da joj kćer, ovdje tužena/protutužiteljica nije nikada platila niti jedan iznos od 10.000,00 kn. I tužena/protutužiteljica i svjedokinja ŽV idu svojim iskazima u smjeru da bi ugovor o dosmrtnom uzdržavanju bio prividan pravni posao jer da je sklopljen radi poreznog duga, međutim, sud njihovim iskazima u tom dijelu nije povjeravao jer nisu potkrijepljeni niti poreznim rješenjima na koje je upirala niti drugim ispravama u tom smislu koje bi ukazivale o postojanju obrta koji je zatvoren 2008. i poreznog duga od 3,5 milijuna kuna. Iz iskaza tužene/protutužiteljice i svjedokinje ŽV slijedi da ugovor o dosmrtnom uzdržavanju iz 2009. nije nikada raskinut za nekretnine koje čine predmetu tužbenog zahtjeva tužitelja/protutuženika te je i nadalje na snazi u prilog čemu govori i činjenica da svjedokinja ŽV u predmetu P Ob-1013/19 od ovdje tužitelja/protutuženika traži isplatu iznosa od po 10.000,00 kn s osnova ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od dospijeća od isplate. Slijedom iznesenih utvrđenja i kraj činjenice da je tužena/protutužiteljica stekla ovdje utužene nekretnine temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 23. prosinca 2009., kao naplatnog pravnog posla i kraj činjenice da taj ugovor u odnosu na ovdje utužene nekretnine nije raskinut, to su utužene nekretnine temeljem zakona postale bračna stečevina tužitelja/protutuženika(tako i ŽS Split u odluci Gž Ob-295/23 od 05. lipnja 2024.). Slijedno tome je odlučeno kao u točki I. izreke.
28.5. Prijedlog za donošenje privremene mjere zabranom otuđenja ili opterećenja 3/6 dijela nekretnine zkč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa], površine 224 čhv-a ili 806 m2, upisna u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tužena/protutužiteljica kao protivnica osiguranja obrazlaže novčanom tražbinom od 70.000,00 EUR koju ima na temelju čl. 3. i 4. bračnog ugovora i činjenicom da je tužitelj/protutuženik na toj nekretnini zasnovao založno pravo radi osiguranja novčane tražbine od 190.000,00 kn za korist ČV. Protivnik osiguranja se protivio donošenju predložene privremene mjere navodeći da je riječ o jedinoj nekretnini koju ima i koja mu služi za stanovanje kao dokaz čega je dostavio izvod iz uvjerenje katastra da nije upisan u katastarskom operatu na području za koje evidenciju vodi Gradski ured za katastar i geodetske poslove. Protivnik osiguranja je u iskazu s ročišta od 03. veljače 2025. naveo da je založno pravo na nekretnini i dalje upisano jer da ČV nije vratio cijeli pozajmljeni iznos, dok je svjedok ČV iskazao na ročištu od 05. travnja 2023. da prema ĐV nema nikakvih potraživanja; da je za njegovu tražbinu bio upisan zalog na kuću na [adresa], no kada mu je novac vratio da je kod bilježnika sastavljena isprava i da je zabilježba izbrisana, a to je da je bilo prije tri godine.
28.5.1. Primjenom odredbe čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona sud je utvrdio da predlagateljica jest dokazala svoju tražbinu od 70.000,00 EUR obzirom ista kao takva proizlazi iz bračnog ugovora i dodatno je utvrđena obveza tužitelja/protutuženika na isplatu iste u ovom postupku, no i da ista nije dokazala opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, niti je dokazala vjerojatnim da je mjera potrebna radi sprečavanja nasilja ili nastanka nenadoknadive štete koja prijeti. Naime, prema sadržaju presude o razvodu braka na adresi te nekretnine je prijavljeno prebivalište protivnika osiguranja i zajedničke djece stranaka te prema uvjerenju katastra protivnik osiguranja nema druge nekretnine za stanovanje. Također, iz iskaza protivnika osiguranja je utvrđeno da je bio prisiljen uzeti zajam od prijatelja jer je bio bez novaca, a sada je zaposlen i ostvaruje primanja od 16.000,00 kn (iskaz s ročišta od 19. rujna 2022.), dok je svjedok ČV iskazao da prema protivniku osiguranja više nema tražbinu radi koje je upisano založno pravo, koji iskaz sud cijeni neposredno uvjerljivijim u odnosu na iskaz protivnika osiguranja. Kako stoga nisu ispunjene obje kumulativne pretpostavke iz odredbe čl. 346. ObZ-a odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja.
29. Tužitelj/protutuženik je u ovome postupku utužio zahtjev za utvrđenjem da su nekretnine iz točke I. bračna stečevina stranaka u ½ dijela svake te je kao vrijednost spora naznačio iznos od 13.405,00 EUR. Tijekom postupka je postavio zahtjev na utvrđenje da je Darovni ugovor od 06. ožujka 2018. ništetan, u odnosu na koji nije naznačio posebno vrijednost predmeta spora, slijedno čemu je sud u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja/protutuženika kao vrijednost predmeta spora u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP- a uzeo iznos od 13.405,00 EUR. Tužena/protutužiteljica je u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev naznačila vrijednost predmeta spora od 85.352,18 EUR.
29.1. Nakon što je tužena/protutužiteljica podneskom od 07. listopada 2021. povukla dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na pokretnine (slika, bicikl, kuhalo za vodu, svjetiljka) i prikolicu za Quad, tužitelj/protutuženik je podneskom od 14. listopada 2021. zatražio naknadu troška u iznosu od 3.413,63 EUR (25,720,00 kn). Tako postavljeni zahtjev tužitelja/protutuženika sud nije cijenio osnovanim u smislu odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a obzirom je iz iskaza stranaka utvrđeno da je tužba u tom dijelu povučena nakon što je tužitelj/protutuženik vratio tuženoj/protutužiteljici stvari, čime je odlučeno kao u točki III. izreke rješenja.
29.2. Odluka o trošku postupka donesena je primjenom odredbi čl.154. st. 2. ZPP- a i prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23), te prema priloženim troškovnicima. Tužitelj/protutuženik je naknadu troška postupka u cijelosti zatražio prema vrijednosti predmeta spora tužene/protutužiteljice u iznosu od 643 boda.
29.3. Tužitelj/protutuženik je imao opravdani trošak sastava tužbe od 31. 10.2019. u iznosu od 250,00 boda (Tbr. 7. t. 1. OT prema vrijednosti predmeta spora od 13.405,00 EUR), odgovora na tužbu od 11.11.2019. u iznosu od 643 boda (Tbr. 8. t.1. OT), protutužbe od 21.02.2020. u iznosu od 250,00 boda (Tbr. 7. t. 1. OT); ročištu od 03. srpnja 2020. u iznosu od 50,00 bodova (Tbr. 9. t. 5. OT), ročištima od 10.06.2021, 19.09.2022., 09.11.2022., 05.04.2023., 15.02.2024., 09.05.2024., 06.11.2024., 03.02.2025. i 02.07.2025. u iznosu od po 643 boda (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak sastava podnesaka od 14.10.2021., 04.12.2023. u iznosu od 643 boda (Tbr. 8. t. 1. OT), što čini ukupno 8.266 bodova odnosno 16.532 EUR, uvećano za trošak sudske pristojbe na tužbu od 180,53 EUR, odnosno 16.712,52 EUR. Nije mu priznat trošak ročita od 01.04.2020. jer iz stanja spisa proizlazi da to ročište nije održano, dok mu trošak sastava podnesaka od 03.02.2020., 15.02.2023., 31.03.2023. i 29.10.2024. nije priznat jer sud cijeni da isti nisu bili potrebni za svrsishodno vođenje postupka.
29.4. Tužena/protutužiteljica je imala opravdani trošak sastava odgovora na tužbu od 19.12.2019. u iznosu od 250 bodova (Tbr. 8. t. 1. OT), pristupa ročištu od 03.07.2020. u iznosu od 50 bodova jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr. 9. t. 5. OT), sastava tužbe od 11.11.2019. u iznosu od 643 boda (Tbr. 7. t. 1. OT), podneska od 30.1.2020., 14.12.2020, 07.10.2021. i 24.01.2023. u iznosu od 643 boda (Tbr. 8.t.1. OT), zastupanja na ročištima od 10.06.2021., 19.09.2022., 09.11.2022., 02.02.2023., 05.04.2023., 15.02.2024., 09.05.2024., 06.11.2024. i 02.07.2025. u iznosu od po 643 boda, što ukupno čini 9.302 boda, odnosno 23.255,00 EUR zajedno s pripadajućim pdv- om. Nije joj priznat trošak pristupa ročištima od 06.06.2022. i 03.02.2024. jer prema stanju spisa ta ročišta nisu održana te nije priznat trošak sastava podneska od 13.02.2020. i 18.05.2020. jer nisu bili potrebni za svrsishodno vođenje postupka.
29.5. Tužena/protutužiteljica je u postupku uspjela s 82 % što čini iznos od 19.069,10 EUR, dok je tužitelj uspio s 18% što čini iznos od 3.008,25 EUR, čime je u točki IV. izreke rješenja naloženo tužitelju/protutuženiku naknaditi tuženoj/protutužiteljici iznos od 16.060,85 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja sudske odluke do isplate prema stopi sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a.
30. Slijedom svega naprijed navedenog sud je donio odluku u izreci ove presude i rješenja.
U Zagrebu, 18. kolovoza 2025. godine
Sutkinja
Valentina Vedrina Parlov
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u 6 primjeraka. O žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA/
1. pun. tužitelja/protutuženika
2. pun. tužene/protutužiteljice
