Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Biogradu na Moru
Trg kralja Tomislava 2 A
Poslovni broj: P-2177/2024-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužiteljice FG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Budimir Galić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. srpnja 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Budimira Galića, odvjetnika u Zadru te zz tuženice FGH, državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude 18. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice FG koji glasi:
“Ispravlja se pogrešan upis određen Rješenjem Općinskog suda u Zadru sadržanim u Zapisniku posl.br. Z-10211/2015/143 od 14. siječnja 2016. godine, na način da se vlasnicom nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] Smilovača, površine 33238 m2 (oranica 1203 m2, pašnjak 22177 m2 i šuma 9858 m2) upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upiše za cijelo tužiteljica VG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz istovremeno brisanje ranijeg upisa s imena tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587.„
II Nalaže se tužiteljici VG, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 800,00 EUR ( osamsto eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. kolovoza 2025., kao dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 8. listopada 2024. navodi da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, Zemljišno-knjižni odjel, sastavio zapisnik i donio rješenje posl. br. Z-10211/2015/143 od 14. siječnja 2016., kojim je na nekretnini kat. čest. [katastarska čestica] površine 33.238 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pravo vlasništva upisano u korist tužene Republike Hrvatske za cijelo. Prema podacima o identifikaciji nekretnina, navedenim u citiranom sudskom zapisniku, novoformirana kat. čest. [katastarska čestica] po starom katastarskom premjeru da se odnosi na dio kat. čest. [katastarska čestica] i dio kat. čest. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina]. U zakonskom roku tužiteljica da je uložila prigovor na upis vlasništva kojeg je Općinski sud u Zadru, nakon održane rasprave, odbio rješenjem posl. br. Z-29752/2024 (Z- 20907/2019) od 10. rujna 2024. Vlasništvo označene nekretnine tužiteljica da je stekla dijelom nasljeđivanjem iza smrti svog supruga CG pok. TG (kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 1.700 m2), koja je imala ukupnu površinu od 159 925 m[2] , a u preostalom dijelu dosjelošću. Nadalje navodi da je iza smrti tužiteljičinog supruga CG pok. TG vođen ostavinski postupak te je njegovu ostavinu činila i dio kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 1.700 m[2] . Njegova nasljednica da je tužiteljica VG, kako je to utvrđeno pravomoćnim rješenjem posl. br. O-47/96 od 28. veljače 1997. Prije toga tužiteljičin suprug označenu nekretninu u navedenoj površini da je dobio darovanjem od svog oca TG, o čemu da su potpisali ugovor o darovanju ovjeren u Općini Biograd na Moru, Općinski sekretarijat za opću upravu i budžet, broj ovjere: 522/1985 od 14. svibnja 1985. Na preostalom dijelu kat. čest. [katastarska čestica] koja ima ukupnu površinu tužiteljica da je stekla dosjelošću, a u vrijeme dosjedanja da treba uračunati i vrijeme posjedovanja od strane njezinog pok. supruga CG i njegovog pok. oca F te i vrijeme posjedovanja prednika rečenog ŠG, svi iz [adresa]. Prema saznanjima tužiteljice oko 1900. rečeni ZG označenu nekretninu da drži u mirnom posjedu. Nekretnina da je pretežno ograđena suhozidom, dijelom žičanom ogradom, a dijelom tzv. plotom od drače, smreke i sl. niskog raslinja. U manjem dijelu je obradiva u dolini, te ju i dan danas tužiteljica obrađuje na način da sije poljoprivredne kulture (krumpir, bob i sl.).. Na neobradivom dijelu označene nekretnine, tužiteljica i njeni prednici, da je napasala ovce, sjekla drva za ogrjev te za ishranu ovaca u zimskom periodu tzv. brst kada su ovce bile u štali i nisu danima izlazile na pašu. Tužiteljicu, a prije nje ni njene prednike, nitko nikada da nije smetao u mirnom posjedu sporne nekretnine. Neke od susjednih nekretnina također da su u privatnom vlasništvu. Tako da su npr. u katastru na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] stari premjer upisane fizičke osobe po prezimenu UG i V, što da je vidljivo iz popisa katastarskih čestica DGU, Područni ured za katastar Zadar, Ispostava Biograd na Moru, klasa: 935-07/10-01/0002, urbroj: 541-19-3-02/6-10-33 od 15. siječnja 2010. Zaključno predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu od 18. listopada 2024. se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je nejasno na koji bi način tužiteljica bila vlasnica predmetne nekretnine za cijelo, niti je takvo što ista isticala u postupku koji je prethodio ovome. Naime, u prigovoru na upis prava vlasništva Republike Hrvatske, tužiteljica je predložila da se upiše za 6800/33238 dijela odnosno na 6800 m[2] u odnosu na cijelu površinu, dok u ovom postupku potražuje nekretninu za cijelo. Nadalje, a kao što je navedeno i u povjesnici tužbe, predmetna nekretnina u novoj izmjeri, nastala je od dijela nekretnine označene kao čest. kat. broj 559/2 površine 81240 m[2] upisane u z. k. ulošku broj [broj ZK uloška] uknjiženog prava vlasništva u korist Republike Hrvatske, za cijelo, te dijela nekretnine označene kao čest. kat. broj 562/2 površine 159925 m[2] upisane u z. k. ulošku broj [broj ZK uloška] uknjiženog prava vlasništva u korist Republike Hrvatske, za cijelo. Iz navedenog proizlazi kako predmetna nekretnina, pa niti u staroj zemljišnoj knjizi (prije obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]), nikad nije bila upisana kao posjed i vlasništvo tužiteljice niti njezinih pravnih prednika, a kamoli da bi ista stekla pravo vlasništva dosjelošću pa niti putem svojih pravnih prednika. Činjenica da bi netko uzurpirao zemljište bez ikakve pravne osnove, ne daje za pravo istome na stjecanje prava vlasništva dosjelošću, već dovodi u pitanje kakvoću posjeda. Naime, tužiteljica nije dokazala da je njezin prednik stekao vlasništvo predmetne nekretnine dosjelošću, odnosno nije dostavila niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da su se ispuniti uvjeti iz članka 159. st. 3. ZVDSP odnosno da su ona i njezini pravni prednici bili u samostalnom posjedu navedene nekretnine. Nadalje, tužiteljica navodi kako je dio nekretnine u staroj izmjeri označene kao čest. kat. broj 562/2 k. o. [katastarska općina] u površini od 1700 m[2] stekla nasljeđivanjem svog supruga pok. ZG CG, a ovaj darovanjem od svog oca pok. ZG F. Međutim, iz tužbe nije razvidno na koji način je nekretninu stekao TG niti da bi predmetni dio nekretnine bio u njegovom posjedu, budući da tužiteljica nije dostavila isprave na tu okolnost, a navodi da bi otac pok. TG, pok. ČG, djed tužiteljičina supruga, prema njenim saznanjima bio u posjedu od 1900. godine nisu od važnosti jer nije za očekivati da bi tužiteljica imala ikakva saznanja o načinu stjecanja prava vlasništva niti posjeda prednika svog supruga. U odnosu na nekretninu koja je u staroj izmjeri označena kao čest. kat. broj 559/2 k. o. [katastarska općina], a od dijela koje nekretnine je nastala predmetna nekretnina, ističe se kako iz isprava priloženih tužbi nije vidljiv način stjecanja prava vlasništva od strane tužiteljice i njenih prednika. Naime, tužiteljica u tužbi navodi kako su u katastru upisane fizičke osobe prezimena UG i C, a sve prema Popisu katastarskih čestica DGU, od 15. siječnja 2010. godine i to u površini od 1200 m[2] , dok je u prigovoru radi ispravka zk. upisa koji je prethodio ovom postupku navela kako je dio predmetne nekretnine označene kao čest. kat. broj 559/2 k. o. [katastarska općina] u površini od 1200 m[2] njezin pok. suprug kupio od UG pok. T, tome u prilog dostavljajući presliku Rješenja Ureda za katastar od 28. listopada 1985. godine. Međutim, iz predmetnog Rješenja nije vidljivo da bi prednik tužiteljice dio gore navedene nekretnine stekao kupoprodajom budući da u Rješenju stoji kako je izvršena dioba čestica na temelju stvarnog stanja, dok se kupoprodaja ne spominje, niti je tužiteljica dostavila ugovor, a samo Rješenje nije dokaz izvršene kupoprodaje. Stoga ostaje nejasno kako su UG i C upisani 2010. godine u katastarskom operatu na predmetnoj čestici u istoj površini koju je pok. suprug tužiteljice kupio od njihovog prednika. Uostalom, da je izvršena kupoprodaja, predmetna nekretnina bi bila dio ostavinske mase pok. supruga tužiteljice, no ista nije obuhvaćena Rješenjem o nasljeđivanju. Naposljetku, iz Programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982.-1991. godine proizlazi da je dio nekretnine označene kao čest. kat. broj 559/2 Smilovača u površini od 83.875 m2 i dio nekretnine označene kao čest. kat. broj 562/2 Zabojne u površini od 147825 m[2] nalazio unutar šumsko gospodarske osnove na dan stupanja na snagu Zakona o šumama 16. listopada 1990. godine. Nadalje tuženica dostavlja zapisnik sastavljen prilikom preoblikovanja zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru posl.br. Z-10211/2015/2044 od 5. prosinca 2018. za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere u površini od 6247 m2 iz kojega je razvidno da je navedena nekretnina formirana od dijela kat. čest. [katastarska čestica] u naravi pašnjak površine 81240 m[2] kao i predmetna nekretnina, a na kojoj se kao vlasnica upisala tužiteljica VG pozivajući se na isti pravni osnov. Slijedom navedenog, a kako tužiteljica nije dokazala osnovanost zahtjeva, predlaže se odbiti tužbu kao neosnovanu u cijelosti te zadržati upis prava vlasništva u korist Republike Hrvatske.
3. U dokazne svrhe sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem: rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru posl. br. O-47/96 od 28. veljače 1997. (list spisa 4-5), ugovor o darovanju zaključen između TG i CG dana 13. svibnja 1985., a ovjeren od strane Općinskog sekretarijata za opću upravu i budžet broj ovjere 522/1985 (list spisa 6-7), popis katastarskih čestica za posjedovni list broj 122 k. o. [katastarska općina] (list spisa 8), Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982. do 1991. (list spisa 15-16), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj 10211/2015/2044 od 5. prosinca 2018. (lis spisa 17-19), dopis Hrvatskih šuma d.o.o. od 6. studenog 2024. s potvrdom o uključenosti kat. čest. u šumskogospodarski plan (list spisa 28-31), dopis Šumarije Biograd od 29. listopada 2024. s Programom gospodarenja za G.J. Turanj s planom upravljanja područjem ekološke mreže za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2031. (list spisa 32-37), nalaz i mišljenje Stalnog sudskog vještaka s priloženim fotografijama Zvonimira Baričevića, dipl. ing. geod. (list spisa 51-58, 68), te je izveden dokaz uviđajem na licu mjesta, saslušani su svjedoci: MG (list spisa 70-71), HG (list spisa 71), ĐG (list spisa 71-72), NG (list spisa 72) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužiteljice (list spisa 72-73). Izvršen je uvid u pribavljen predmet posl. br. Z-10211/2015/143.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da se vlasnicom predmetne nekretnine za cijelo upiše tužiteljica, uz istovremeno brisanje ranijeg upisa s imena tuženice.
6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana vlasnicom predmetne nekretnine u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina].
7. Sporno je treba li ispraviti upis na predmetnoj nekretnini koji je proveden u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava.
8. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru posl. br. O- 47/96 (list spisa 4-5) razvidno je da je iza smrti CG, sina TG, rođenog 1952., a umrlog 1991. kao nasljednica proglašena nasljednica supruga VG za cijelo. Nadalje uvidom u citirano rješenje o nasljeđivanju proizlazi da je ostavinsku imovinu pokojnog ostavitelja činila i dio nekretnine kat. čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 1.700 m[2] i to kao izvanknjižno vlasništvo pok. ostavitelja.
9. Uvidom u ugovor o darovanju zaključen između TG pok. ŠG i CG dana 13. svibnja 1985., a ovjeren od strane Općinskog sekretarijata za opću upravu i budžet broj ovjere 522/1985 (list spisa 6-7) razvidno je da darovatelj TG sinu CG daruje nekretninu i to dio č.z. 562/2 ukupne površine 1700m[2] koja se nalazi u k. o. [katastarska općina].
10. Uvidom u Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982.- 1991. (odnosno na dan 16. listopada 1990. kad je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama) proizlazi da je dio nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere u površini od 83 875 m[2] obuhvaćena citiranim Programom kao i dio nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 147 825 m2.
11. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], posl. br. Z-10211/2015/2044 od 5. prosinca 2018. (list spisa 17-19) proizlazi da je kat. čest. [katastarska čestica] nastala od dijela: kat. čest. [katastarska čestica] površine 2 427 m[2] , kat. čest. [katastarska čestica] površine 44 m[2] , kat. čest. [katastarska čestica] površine 100 m , sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] s uknjiženim pravom vlasništva u korist FG ud. Roka za cijelo, dijelu kat. čest. [katastarska čestica] površine 81 240 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] s uknjiženim pravom vlasništva u korist Republike Hrvatske za cijelo, dijelu kat. čest. [katastarska čestica] površine 11 283 m[2] , dijelu kat. čest. [katastarska čestica] površine 3 209 m[2] i dijelu kat. čest. [katastarska čestica] površine 194 m , sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjižene kao općenarodna imovina organ upravljanja MNO Raštane. Navedenim zapisnikom proizlazi da je VG upisana kao vlasnica kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo.
12. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetnu nekretninu identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Opažanjem tijekom uviđaja je utvrđeno da nekretnina u naravi predstavlja oranice, pašnjake i prirodno neplodno zemljište koja je omeđena sa svih strana suhozidima i plotovima. Uviđajem na licu mjesta utvrđeno je da južni dio nekretnine u naravi predstavlja gustu makiju koji je zarastao i većinom se sastoji od smreke i graba do kojeg dijela se nije moglo pristupiti.
12.1. Iz sačinjene skice sudskog očevida od strane vještaka Zvonimira Baričevića, dipl. ing. geod. razvidno je da je predmet spora obojan žutom bojom, a nosi oznaku kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ujedno vještak je dopunio skicu sudskog očevida na temelju prijedloga tužiteljice na način da je na skici sudskog očevida označio položaj zatečenog suhozida, ostataka suhozida, izoranog dijela predmetne čestice, a ujedno je i označio dio parcele do koje se nije moglo pristupiti jer se radi o zaraslom dijelu nekretnine.
12.2. U odnosu na dopunjenu skicu sudskog očevida izrađene po stalnom sudskom vještaku geodetske struke stranke nisu imale primjedbi.
13. Tijekom postupka saslušani su svjedoci: MG (list spisa 70-71), HG, ( list spisa 71), ĐG ( list spisa 71-72) i NG ( list spisa 72) koji su doista iskazivali u pogledu načina i vremena posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužiteljice i njezinih prednika (pok. supruga CG i njegovog oca pok. TG). Sto se tiče način posjedovanja predmetne nekretnina od strane pok. CG, svjedoci MG, svjedok HG i svjedok NG su naveli da je pok. CG parcelu dijelom koristio za ispašu ovaca, a dijelom za obrađivanje, dok svjedok ĐG je izričito naveo da pok. CG nije imao ovce, već da ju je koristio za obrađivanje. Nadalje, iskazivali su da se na parceli nalazi i šuma, pa je tako svjedok MG iskazivao da je na istočnom dijelu parcele bilo šume, preteženo stabla hrasta, planike, a na zapadnom smreke. Da se nalazi šuma iskazivali su i svjedoci HG i to stabla hrasta, planike i zelenike, svjedok NG je iskazivao da se na parceli nalaze stabla smreke, crnike, planike i zelenike, dok je svjedok ĐG iskazivao da se na parceli nalazi makija i nekoliko stabala hrasta, dok su suglasno naveli da nisu čuli da bi lugari zalazili na ovu parcelu, kao što nisu čuli da bi u odnosu na ovu parcelu bilo ikakvih sporova. Što se tiče same površine parcele, svjedoci su je opisivali kao parcelu veće površine, dok je svjedok MG naveo da se po njegovoj procjeni radilo o površini od barem jednog hektra, dok je svjedok NG naveo da se radi o površini o dva do tri hektra.
14. Tužiteljica VG je u stranačkom iskazu (list spisa 72) navela da je predmetnu parcelu naslijedila od pokojnoga supruga CG koji je poginuo **.**.1991.. Ističe da je ona ujedno i rođena u [adresa] tako da od kada zna za sebe, da joj je poznato da je ova parcela bila zemlja pokojnog TG, njezinog pokojnog svekra. Ističe da je pune 52 godine u obitelji TG i zna da je ona oduvijek ranije pripadala TG, a poslije njega je naslijedio zemlju njezin pokojni suprug CG. S tim da je 1985. godine TG darovao ovu zemlju pokojnom suprugu CG. Poslije njegove smrti zemlja je pripala njoj. Jedan dio parcele gdje se nalazi šuma se koristila za ispašu ovaca i za sječu drva za ogrjev, a pokojna svekrva Š je također sjekla tanke grančice za blago. Drugi dio parcele je obradiva površina i danas njezin sin zna očistiti ovu parcelu tako da se i danas vidi da je obradiva zemlja. Parcela je jednim dijelom ograđena suhozidom, a dijelom smrekom jer je bilo lakše postaviti granje nego graditi zid. Na parceli se nalazi nekoliko starih stabala hrasta, ali koliko zna nikada nisu bili ometani od strane šumarije. Nakon što joj je umro suprug 1991. njezin sin obrađuje ovu parcelu. Koliko joj je poznato nitko ih nikada nije ometao.
15. Iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tužiteljica povrijeđena u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] odnosno ne proizlazi da je u tom postupku tuženica neosnovano upisana vlasnicom na predmetnoj nekretnini.
16. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.
16.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.
16.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.
17. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.
18. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.
19. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."
20. Odredbom članka 18. ZVDSP propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), stavkom 2. je propisano da je posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. Stavkom 3. je propisano da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.
21. U skladu s odredbama članka 7. stavak 1. i članka 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP-a), svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a prema odredbi članka 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
22. U konkretnom slučaju, nesporno je da je tužiteljica kao osnovu za stjecanje prava vlasništva putem svojih pravnih prednika navela nasljeđivanje i dosjelost. Prvenstveno vezano za nasljeđivanje, za istaknuti je da je rješenjem o nasljeđivanju iza pok. CG, dio nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ( od dijela koje je nastala između ostalog ovdje sporna nekretnina) unesena kao izvanknjižno vlasništvo ostavitelja u površini od 1.700 m[2,] iz čega bi proizlazilo da je ostavitelj eventualno bio samo posjednik u navedenoj površini, pa rješenje o nasljeđivanju iz pok. ostavitelja CG na koji se poziva tužiteljica nije valjana pravna osnova za stjecanje prava vlasništva, već bi eventualno ukazivalo na poštenje posjeda tužiteljice u naznačenoj površini od 1.700 m2. Nadalje, što se tiče dosjelosti, sukladno naprijed citiranim odredbama, tužiteljica je morala predočiti dokaz da su njezini prednici, kao pošteni posjednici, osobno i putem svojih pravnih prednika bili u posjedu sporne nekretnine zakonom propisano vrijeme. Za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva po osnovi dosjelosti, odlučna je činjenica kvalitete posjeda.
23 Poštenje (savjesnost) posjeda je subjektivni element stjecanja vlasništva dosjelošću, ono zavisi od posjednikovog faktičkog znanja ili mogućnosti saznanja za okolnosti iz kojih se može pouzdano zaključiti da je stvar koju posjeduje njegova ili da nije njegova. Bez obzira koliko dugo je samostalan i nesmetan posjed tužitelja (i njegovog pravnog prednika) trajao, kraj izostanka poštenja takva posjeda, isti ne može biti zakonita osnova - ona koju zahtjeva odredba čl. 159. i čl. 160. ZVDSP-a, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
24. Naime, tijekom postupka nije bilo sporno da je predmetna nekretnina nastala od dijela kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] stare izmjere. Što se tiče kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, kao što je prednje navedeno, ova parcela je navedena kao izvanknjižno vlasništvo tužiteljičinog prednika pok. CG, međutim u površini od 1.700 m[2] . Nadalje, u pogledu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, za navesti je da uvidom u zapisnik o preoblikovanju zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u odnosu kat. čest. [katastarska čestica] ( list spisa 17-19) proizlazi da je i navedena nekretnina dijelom nastala i od kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, u odnosu na koju je tužiteljica u tom postupku navela da je ta čestica obuhvaćena rješenjem SRH Općine Biograd na Moru, Općinske uprave za katastar i geodetske poslove broj: UP/I-07- 740/1985 od 28. listopada 1985. budući da je ista već činila jedinstvenu cjelinu s ostalim nekretninama s kojima je sagrađena obiteljska kuća. U tom postupku je tužiteljica ishodila pravo vlasništva na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za koju je navela da predstavlja njezinu obiteljsku kuću, s pomoćnim objektima i maslinikom.
24.1. Stoga, iskaz tužiteljice je u proturječan s navodima koje je iznijela u prednje navedenom postupku obnove zemljišne knjige, što iskaz tužiteljice u cijelosti čini neuvjerljivim. Posebno stoga, što tužiteljica nije priložila niti jedan materijalni dokaz koji bio ukazivao da bi itko od njezinih pravnih prednika bio u posjedu predmetne nekretnine za daljnju površinu preko 1.700 m[2] koja površina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je rješenjem o nasljeđivanju činila ostavinsku imovinu kao izvanknjižno vlasništvo njezinog pok. supruga CG, od ukupno 33.238 m[2] koliko iznosi površina cijele predmetne nekretnine. Navedeno tužiteljica nije dokazala tijekom postupka, a što je odlučna činjenica budući da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u posjed nekretnine, a završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost prema važećem materijalnom propisu.
25. Stoga u postupku nije nedvojbeno utvrđeno da su tužiteljičini prednici bili u posjedu predmetne nekretnine u površini od 33.238 m[2] , iako je prilikom uviđaja doista zatečen manji izorani dio zemljišta koji je na prijedlog tužiteljice posebno označen na dopunjenoj skici sudskog očevida. Međutim, tijekom postupka ( uviđajem na licu mjesta i skicom sudskog očevida) je utvrđeno da je predmetno zemljište južnim dijelom zapušteno i neprohodno što je razvidno i iz preklopa digitalnog katastarskog plana na DOF 2015, a označeno na dopunjenoj skici sudskog očevida vještaka mjernika ( list spisa 68), a koji dio nije ograđen suhozidom niti ostatcima istog, a navedeno sud nije našao utvrđenim niti iskazima saslušanih svjedoka budući da su neki od saslušanih svjedoka različito iskazivali u pogledu sporne površine ( svjedok MG navodi da je riječ o većoj parceli od barem jedan hektar, dok svjedok NG navodi da bi se radilo o parceli od dva do tri hektra, dok svjedok HG iskazuje neodređeno da je to „jedna velika površina“).
26. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud drži neosnovanim tužbeni zahtjev kojim tužiteljica zahtijeva ispravak pogrešnog upisa određenog u korist ovdje tuženice te upis prava vlasništva na svoje ime, pa je odlučeno kao u pod točkom I. izreke ove presude.
27. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa), tužiteljica je u obvezi tuženici naknaditi troškove postupka jer je tuženica u cijelosti uspjela u sporu.
28. Tuženici je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), za pristup ročišta od 20. siječnja 2025. i 8. srpnja 2025. od po 100 bodova ( Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife) te za sastav podneska od 15. studenog 2024. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), dakle ukupno 400 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) ukupno iznosi 800,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja ove presude (18. kolovoza 2025.) pa do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi određenoj u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 155/23.).
29. Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
Biograd na Moru, 18. kolovoza 2025.
Sutkinja
Senia Bušljeta
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).
Dostavna naredba:
- tužiteljici po punomoćniku Budimiru Galiću, odvjetniku u Biogradu na Moru
- tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko – upravni odjel.