REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8

Poslovni broj: Pp-2246/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog KZ, radi prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kojeg brani Odvjetničko društvo Župan, Babić & Antunović, iz Zagreba, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Pakrac Klasa: 211-07/25-5/21588, Urbroj: 511-22-07-25-1 od 14.8.2025., nakon provedenog žurnog postupka te proglašenja presude dana 15.8.2025., na temelju članka 183. u vezi članka 221. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 18. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o j e

OKRIVLJENI KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin K i V, r. Đ, rođen **.**.1966. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]., umirovljenik, 1.200,00 eura, razveden, 2 maloljetne djece, državljanin Republike Hrvatske, srednja stručna sprema, odlikovan Medalja Bljesak i Spomenicom Domovinskog rata, pismen, prekršajno neosuđivan,

k r i v  j e

I što je dana 12. kolovoza 2025., u 19:30 sati, u obiteljskoj kući u [adresa]., nasilnički se ponašao u obitelji na način što je putem mobilnog telefona više puta slao poruke i nazivao kćerku maloljetnu VZ, rođenu 2011. i sina maloljetnog ĐZ, rođenog 2013., te im govorio da moraju doći kod njega po presudi suda od 16. kolovoza 2025. do 30. kolovoza 2025., i da će doći policija ukoliko ne dođu, te je govorio ako ne dođu da će ići u Dom, nakon čega je VZ zaplakala, te da im po dvorištu hoda četnik, i kako će ih u školi ismijavati i govoriti da su četnici, što je kod oštećenih izazvalo strah, povredu dostojanstva i uznemirenost,

dakle, izricanjem prijetnje u razgovoru s maloljetnom djecom nasilnički se ponašao u obitelji,

pa je time počinio prekršaj iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu se prekršaj temeljem istog propisa, a uz primjenu članka 35. stavka 2. i 37. stavak 3. točke 4. Prekršajnog zakona

i z r i č e

KAZNA ZATVORA OD 8 (osam) DANA.

Na temelju članka 44. Prekršajnog zakona nad okrivljenikom se primjenjuje

U V J E T N A O S U D A

tako da se izvršenje izrečene kazne zatvora odgađa na vrijeme od 6 (šest) mjeseci pod uvjetom da okrivljenik u navedenom roku provjeravanja ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

II Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona u izrečenu kaznu zatvora uračunava se i vrijeme koje je okrivljenik proveo povodom uhićenja u policiji u trajanju od 2 dana.

III Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak postupka u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Pakrtac podnijela je protiv okrivljenika Optužni prijedlog Klasa: 211-07/25-5/21588, Urbroj: 511-22-07-25-1 od 14.8.2025., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik se očitovao o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnio kako se ne smatra krivim za prekršaj stavljen mu na teret.

3. Ispitani KZ navodi da od njegove strane nije bilo ispoljavanja psihičkog nasilja u obitelji u odnosu na maloljetnu djecu VZ i ĐZ u dobi od 14 i 12 godina. Naime, prije manje od godinu dana pravomoćno je razveo brak sa suprugom koja je majka maloljetnih oštećenika KZR te je zbog dobi djece prema pravomoćnoj odluci suda utvrđeno da djeca moraju pripasti majici na čuvanje i odgoj, koja je odluka bila za njega prihvatljiva. Od tog trenutka kada je prestala životna zajednica između njega i bivše supruge odmah je plaćao uzdržavanje za djecu, tim da je istom odlukom suda odlučeno da ima pravo na druženje i kontakte s djecom svaki drugi tjedan u mjesecu nekoliko sati, a za vrijeme godišnjeg odmora u tim ljetnim mjesecima po 15 dana. U tim susretima je olakšana situacija što živi vrlo blizu kuće gdje žive maloljetna djeca s majkom. Ima iznimnu privrženost djeci i voli ih i čini sve za njih i njihov napredak u životu, ali mu je ponekad otežano ostvariti ono što želi za djecu zbog nedovoljno česte i adekvatne komunikacije sa njihovom majkom odnosno bivšom suprugom. Trenutka je situacija takva da ne komunicira uopće sa njihovom majkom na bilo koji način, jer to ona izbjegava, a dodatno nema za to dopuštenje, jer ga je ona prijavila za navodno nametljivo ponašanje te mu je sud zabranio komunikaciju s njom mjerom opreza. Razlog za prijavu vezano za takvo kazneno djelo se odnosio na to što je u dobroj vjeri i namjeri supruzi svojevoljno u dvorište kuće dovezao njene osobne stvari koje su nakon razvoda braka i njenog iseljenja iz kuće ostale u kući gdje on živi. S druge strane, u jednom navratu je njihovog psa zbog visokih vrućina nahranio i dao mu vode obzirom da je bio zatvoren u boksu. Treći razlog zbog kojeg ga je supruga prijavila za opisano ponašanje se odnosio na to da je policiji prijavio relativno učestalo sumnjivo ponašanje nepoznatih ljudi koji su se u kasnim noćnim satima pojavljivali u dvorištu gdje žive njegova djeca, a što je on sporadično uočavao, jer je njegova kuća iznimno blizu kuće gdje žive djeca. Ne znajući tko su te osobe imao je razloga osjećati strah za djecu pa čak i za sebe, zbog čega je takve događaje prijavio policiji, ali nije utvrđeno o čemu se radilo i tko su bile te osobe. Zbog naprijed navedenog smatra da je supruga namjerno izvršila ovakvu prijavu kako bi opstruirala mogućnost njegove komunikacije s djecom, iako je on uvijek na primjeren način i redovito obavljao susrete s njima i druženja i nije bilo problema i nezadovoljstva djece. Upravo prije nekoliko dana s djecom je čak, uz dopuštenje majke i prema spomenutoj odluci suda, boravio nekoliko dana na moru i djeca su bila sretna i zadovoljna. Vezano za ovaj događaj ističe da je na dan 15. kolovoza vjerski dan Velike Gospe koji se slavi u njegovoj obitelji na poseban način, pa je želio provesti izvjesno vrijeme družeći se s maloljetnom djecom u širem obiteljskom krugu, jer trenutno zbog opisanog sudskog postupka boravi u kući kod svoje majke koja je nekoliko kilometara udaljena od kuće gdje žive djeca. Osim njega, želju da vide njegovu djecu su izrazili i drugi članovi obitelji. To je bio poriv da najprije putem SMS poruke telefonom upozna kćer sa svojom željom kao i ostalih članova obitelji te joj je to prenio i molio da mu odgovori da li će sa bratom KZ doći na obiteljsko druženje. Kako nije dobivao nekoliko sati odgovor na svoju poruku, nazvao je telefonom kćer i opisao joj upravo kakvo bi trebalo biti njihovo druženje navedenog dana te da osim njega i nju i brata KZ žele vidjeti drugi članovi obitelji. Stoga ju je pristojno upitao da li namjerava s bratom doći na ovo obiteljsko druženje. Ona mu je prvotno istaknula da ne bi željela doći, pa ju je ponovno pojašnjavajući razloge to druženje zamolio da dođe, jer u protivnom gube međusobne kontakte i mogućnost da se emotivno zbliže, što je ključna svrha susreta obzirom da ne žive zajedno. U tom govoru napomenuo je kćeri kako za slučaj da ona i brat ne dođu na to druženje, kako će biti potrebno da on na to reagira kod nadležnih tijela odnosno suda ili policije da bi se ipak realizirale odnosno ostvarile mogućnosti za njihovo normalno druženje i susrete. Odmah potom na isti način je komunicirao sa sinom te ga pristojno zatražio da se pojavio sa sestrom na druženju i on nije to odbio već se kratko izjasnio rječju "dobro". Prema tome, nema govora da bi nekim ultimatumom i prijetnjama maloljetnoj djeci rekao kako se moraju naći iako to oni nisu izričito željeli, a posebno da bi se prijetnje odnosile na to da će zbog njihovog odbijanja pozivati policiju ili da će ih uputiti u Dom za preodgoj, jer to nije njegova želja niti mogućnost kada djeca žive s majkom. Time je njegov roditeljski poriv bio samo u tom smislu da je želio što češće i na adekvatan način družiti se s djecom kako bi se više emotivno zbližili i da ga smatraju ravnopravnim roditeljem kao i majku s kojom žive, pa nije bila namjera djecu psihički zlostavljati izricanjem prijetnji ili ikakvog ultimatuma i ne smatra da je kod njih zbog ovakvog njegovog razgovora s njima došlo do nastupanja psihičke štetne posljedice. Još ističe da od razvoda braka i razdvajanja djece od njega kada su pripala majci na čuvanje i odgoj održavali su redovni i normalni susreti i druženja gdje nije bilo problema i nesuglasica s djecom time da im je u svakoj prilici pokušavao udovoljiti u njihovim zahtjevima i po mogućnosti kupovao što su željeli. Također ističe da u svakom od proteklih susreta s djecom nije mogao zaključiti da su djeca bila nezadovoljna ili da u biti nisu željela doći na druženje s njim, posebno što su voljeli živjeti u navedenoj kući. Na kraju ističe da je prvotnu poruku kćeri i sinu poslao na način da je želio da se s njim druže u obiteljskom okruženju, povodom čega je sadržaj poruke počeo glasiti: "trebali i doći povodom praznika na druženje u obiteljsku kuću kod bake". Time nije izrazio ultimatum i vršio pritisak na djecu da to moraju učiniti ako to ne žele.

4. Obzirom da je okrivljenik porekao prekršaj, sud je u dokaznom postupku ispitao oštećenu maloljetnu VZ, kao kćerku okrivljenika te svjedoka VZR, kao bivšu suprugu okrivljenika, nakon čega je izvršen uvid u zapisnik o ispitivanju KZR u svojstvu svjedoka.

5. Ispitana VZ iskazuje da je predmetnog dana imala komunikaciju s ocem odnosno okrivljenikom u popodnevnim satima gdje je najprije od oca zaprimila SMS poruku u kojoj se izjašnjavao da bi želio da ona i brat KZ kao njegova djeca dođu na obiteljsko druženje na dan Velike Gospe kao praznika i to u obiteljsku kuću gdje on trenutno boravi kod njihove bake. Nije znala što da mu odgovori na tu poruku, jer faktično nije željela ići na to druženje, pa je propustila odgovoriti na poruku. Kroz neko vrijeme otac ju je nazvao mobilnim telefonom te joj ponovno iskazao da bi on zajedno sa ostalim članovima obitelji želio da ona i brat KZ dođu na druženje za ovaj vjerski praznik. Ona mu je tada prvotno odgovorila da ne bi željela ići na to druženje, a kada je on ponovno na tome inzistirao, pri čemu nije izrazio ultimatum da to moraju učiniti, tada mu je odgovorila rječju "dobro" ali i dalje nije imala volju za to druženje. Kod toga pojašnjava razlog zbog kojeg nije imala želju družiti se s ocem na tom obiteljskom skupu, a radilo se o tome da je nekoliko dana ranije otac SMS porukom njoj napisao da ako ne žele i ne trebaju oni njega, da on ne treba njih, a poslije je uslijedila još jedna slična poruka prema sadržaju nalik na to da se on od njih želi udaljiti i prekinuti komunikaciju s njima. Nju je to rastužilo i povrijedilo i to je bio ključni razlog zbog kojeg ove zgode nije željela biti s njim na druženju. Međutim, otac joj je tokom ovog telefonskog razgovora istaknuo da ukoliko ona i brat ne dođu na to obiteljsko druženje, kako će on doći po njih s policijom i da bi u tom slučaju mogli završiti u Domu. Upravo takva njegova izjava nju je uznemirila, pa čak i ustrašila, jer nije očekivala da bi se otac mogao tako odnositi prema njoj. Inače, svako međusobno druženje prije toga između njih je bilo lijepo i korektno i nije bilo problema. Poznato joj je da je otac ubrzo nakon dovršetka razgovora sa njom komunicirao sa bratom KZ koji se njoj osobno izjasnio da niti on ne bi želio ići na to druženje, iako je ocu tokom razgovora rekao da će to učiniti. Tada joj je brat dodatno napomenuo da mu je otac u razgovoru rekao kako po njihovom dvorištu hoda neki četnik i da će ga zbog toga u školi ismijavati. Smatra i pretpostavlja da je tim riječima otac mislio na novog životnog partnera majke. Trenutno osjeća izvjestan strah od oca, jer je za vrijeme ove komunikacije telefonom čak podizao ton na nju, što nije nikada ranije činio, pa iako je normalno i prihvatljivo da se ostvaruju susreti s ocem radi emotivnog zbližavanja, trenutno nema osjećaj i potrebu da bi se trebali družiti. Još ističe da nikada prije ove zgode nije htjela niti tražila da se izbjegnu susreti s ocem, jer joj je to odgovaralo i nije imala razlog odbiti susrete s ocem. U tim svim susretima osjećala je bliskost s ocem i emotivnu povezanost s njim i sve je uvijek bilo dobro i prihvatljivo. Dalje ističe da je bila povrijeđena na opisani način takvom reakcijom oca i stoga ga izvjesno vrijeme ne bi željela viđati i biti u njegovoj blizini, ali svakako u jednom trenutku želi nastaviti susrete i druženja s njim radi emotivnog zbližavanja. Navodi da joj se otac nije ispričao za opisano neadekvatno komuniciranje, jer to nije činio niti ranije u sličnim situacijama, iako bi njegova isprika njoj puno emotivno značila.

6. Ispitana VZR iskazuje da je ona bivša supruga te su brak razveli krajem protekle godine i imaju dvoje maloljetne djece VZ i ĐZ. Nakon donošenja sudske odluke o razvodu braka djeca su pripala njoj na čuvanje i odgoj, nakon čega okrivljenik plaća uzdržavanje za djecu, a prema istoj sudskoj odluci određeni su druženja djece s njim. Za sve vrijeme povremenih susreta bilo je sve u redu i djeca nisu bila nezadovoljna, iako nisu uvijek s posebnom željom i voljom odlazila na susrete s ocem. Kod toga ističe da je uvijek u pravilu inzistirala kod djece da se trebaju družiti s ocem i postići s njim emocionalnu povezanost, jer je to prihvatljivo. Međutim, što se tiče spornog događaja ima posredna saznanja koja je primila od djece, ali je svakako tom prilikom u razgovoru s njima osjetila i sa sigurnošću zaključila da su djeca bila uznemirena, posebno što se tiče kćeri VZ, koja se prilično rastužila i rasplakala i time bila uznemirena. Naime, kćer joj je pokazala najprije SMS poruku koju je primila od oca unazad nekoliko dana vezano za susrete i druženje s njom i bratom od strane oca gdje je otac inzistirao da oboje moraju doći kod njega na vjerski praznik Velike Gospe. Na tu poruku kćer VZ mu nije odgovorila nakon čega je uslijedio telefonski razgovor između njih dvoje kojem nije bila prisutna, ali joj je kćer po završetku razgovora jasno istaknula da je otac rekao kako moraju toga dana doći na cjelodnevno druženje s njim u kuću gdje on boravi kod svoje majke, uz izražen ultimatum da će u protivnom ako ne dođu sami k njemu, kako će on doći po njih s policijom te da će zbog izbjegavanja druženja s njim završiti u Domu. Kada joj je to kćer iznosila bila je uplakana spominjući da ona nije željela ići kod oca tom prilikom iz razloga što joj je nekoliko dana prije toga uputio također SMS poruku telefonom gdje se praktički razilazi i oprašta s njom, jer su poruke glasile "ako vi mene ne trebate ne trebam niti ja vas, sve najbolje u životu i sretno". Time je primila saznanje od kćeri da je ona nesretna i nezadovoljna takvom komunikacijom s ocem i to je bio motiv na njenoj strani da odbije ovo druženje. Odmah potom sin KZ je rekao da je i s njim otac izmijenio identičnu poruku inzistirajući da se pojavi sa sestrom na tom druženju, nakon čega je uslijedio telefonski razgovor te joj je sin prepričao barem dio tog razgovora rekavši da ga je otac uputio kako se po njihovom dvorištu šeta četnik i da će mu se smijati u školi i nazivati i njega četnikom. Vezano za to poznato joj je da je bivši suprug očito apelirao na osobu koja je povremeno dolazi kod nje u obiteljsku kuću i to u svojstvu prijatelja odnosno poznanika te joj svojevoljno u nekim kućanskim poslovima pomaže. Što se tiče reakcije sina KZ na primljenu poruku i poziv od oca, ističe da on nije pokazivao emocije na eksplicitan način, osim što se njoj izričito izjasnio da ne želi toga dana ići na druženje s ocem. Još ističe da je u povremenim i višestrukim druženjima djece s ocem zaključila kako djeca ne žele uvijek biti s ocem u društvu iz razloga što ta druženja nisu adekvatna njihovoj dobi i željela jer su uglavnom s ocem u kući, pa za njih takvo druženje nije bilo dovoljno sadržajno. Dalje ističe da je bila prisutna izražavanju emocija kćeri VZ odmah nakon što je zaprimila spomenutu SMS poruku od oca, jer se upravo tada rasplakala i bila je vidno uznemirena, a nakon što je završila telefonski razgovor s njim, tada nije plakala, ali je i dalje bila uznemirena te ju je ona držala za ruku kako bi je smirila i ona se samo izjasnila riječima: "zašto ja ne mogu imati normalnog tatu". Također ističe da je kćer iznimno iskrena, posebno u iskazivanju svojih emocija koje se kod nje jasno vide i ističu, pa tako i u vezi toga kada se izjasnila da nije bila sretna i zadovoljna boravkom na moru s ocem kada su nekoliko dana zajedno provodili vrijeme i vjeruje da je to kćer iskreno iskazala.

7. U postupku nije bilo sporno da je okrivljenik kritične zgode bio u komunikaciji sa svojom maloljetnom djecom i to ponajprije putem SMS poruke te nakon toga i u telefonskom razgovoru.

8. Međutim, valjalo je kao sporno utvrđivati da li je tom prilikom okrivljenik izražavao nasilničko ponašanje prema maloljetnoj djeci na način da bi izricao prijetnje u razgovoru s njima, što bi kod oštećenih izazvalo strah, povredu dostojanstva i uznemirenost.

9. Na temelju svih provedenih dokaza, sud je na siguran način utvrdio da se okrivljenik u ovoj situaciji ponašao na način koji nije dopustiv za užu socijalnu sredinu odnosno obitelj, pa je njegovo postupanje imalo sve bitne elemente nasilja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

10. Okrivljenik se prvotno izjasnio da se ne smatra odgovornim za naznačenu protupravnu radnju, kod čega u obrani navodi kako svakako nije izražavao bilo kakvo verbalno odnosno psihičko nasilje prema svojoj maloljetnoj djeci koju iznimno voli te se s njima u svakoj prilici želi družiti i razvijati blizak emocionalni odnos, zbog čega smatra vrlo važnim da redovito ostvaruje susrete s djecom i udovolji njihovim željama u tim susretima kako bi s njima postao što više blizak kao roditelj obzirom da žive s majkom. Upravo iz tih razloga želio je predmetni dan kada je blagdan velike Gospe provesti sa maloljetnom djecom i to u krugu šire obitelji gdje bi se družili sa svojom bakom, tetkama i drugom rodbinom koja ih je željela vidjeti. Stoga je prvotno uputio SMS poruku kćeri VZ da bi se toga dana trebali vidjeti i družiti u obiteljskoj kući, a kada nije dobio uzvrat poruke tada ju je nazvao telefonom i zatražio od nje da s bratom dođe u obiteljsku kuću kod njegove majke gdje boravi da provedu zajedno navedeni blagdan. Doista mu je kćer najprije odgovorila da ne želi doći, nakon čega joj je pojasnio razlog zašto bi to bilo korisno i ispravno, ističući kako u protivnom gube međusobne kontakte i mogućnost da se zbliže u emotivnom smislu. Pri tome je dodao kako u izostanku takvih susreta mora naći način da nastavi imati druženja s njom i bratom tako što će reagirati ili kod suda ili kod policije da bi se osiguralo ostvarivanje tih susreta. Potom je nazvao sina KZ ističući mu potrebu zajedničkog druženja navedenog dana, što je sin jednostavno prihvatio. Stoga on nije djeci iskazivao ultimatume i prijetnje kako se moraju nužno s njim susresti ili će u protivnom pozvati policiju da ih uputi u Dom za preodgoj.

11. Međutim, istaknute navode obrane okrivljenika ipak nije u potpunosti potvrdila i potkrijepila sama oštećena VZ kao kćer okrivljenika. Radi se o djetetu u dobi od 14 godina time da je u komunikaciji s djetetom jasno utvrđeno kako je ona iznimno zrela za svoju dob u mentalnom smislu te je krajnje razložno i prilično emotivno senzibilno iskazivala o ukupnim obiteljskim odnosima, a posebno njenom odnosu sa okrivljenikom kao ocem. Stoga je sud njezine tvrdnje posebno cijenio vezano za eksplicitno ponašanje okrivljenika i reakciju koju je okrivljenik izazvao kod nje u emotivnom smislu. Tako proizlazi da je okrivljenik njoj doista prvotno uputio SMS pouku telefonom izjašnjavajući se kako želi da ona i njen brat KZ na dan Velike Gospe dođu na zajedničko obiteljsko druženje u kuću gdje on boravi kod njihove bake. Obzirom da nije željela ići na to druženje prvotno mu nije dogovorila na poruku, da bi uslijedio poziv oca telefonom i tada joj je dodatno iskazao da želi zajedničko druženje s njom i bratom KZ. Ona mu je tada usmeno odgovorila da ne želi ići na to druženje, ali je on bio uporan u svom zahtjevu, pa mu je iz pristojnosti odgovorila rječju "dobro", iako nije i dalje imala stvarnu volju za to. Pri tome sama oštećena pojašnjava kako je izbjegavala predmetno druženje iz razloga što je kraće vrijeme prije ovog događaja već bila emotivno povrijeđena od strane oca stoga što joj je on u jednoj komunikaciji ponovno porukom putem telefona napisao da ako njegova djeca ne trebaju njega, da onda ni on njih ne treba i želio je prekinuti komunikaciju s njima, što je predstavljalo namjeru da se međusobno udalje, a nju je to povrijedilo i rastužilo. Preostale tvrdnje oštećene ukazuju na to da je ona i u ovoj situaciji bila povrijeđena odnosno uznemirena iz razloga što joj je otac ipak napomenuo ad u slučaju ako na i njen brat ne dođu na to obiteljsko druženje, tada že doći po njih on sam s policijom, pa bi mogli tada završiti u Domu. Na kraju oštećena tvrdi da je identičan poziv sa opisanom zahtjevom uslijedio njenom bratu KZ koji joj je nakon razgovora čak napomenuo da po njihovom dvorištu hodi neki četnik gdje će ga zbog toga u školi ismijavati. Posebno je indikativna tvrdnja oštećene kod koje se vidjela usplahirenost prilikom davanja iskaza, ali je usprkos tome bila sigurna u ono što govori uvjerljivo pojašnjavajući svoje osjećaje prema ocu. Stoga je napomenula da čak osjeća izvjestan strah u ovom trenutku od oca koji je podizao ton u navedenom telefonskom razgovoru što inače nije nikada ranije činio, zbog čega trenutno nema osjećaj i potrebu da se s njim susreće i druži i ostvari posebnu bliskost. Do ove zgode svi njihovu susreti su bili korektni i prihvatljivi te je došlo do određene emotivne zbliženosti, ali je u ovoj situaciji bila povrijeđena takvom reakcijom oca i stoga ga izvjesno vrijeme ne bi željela viđati i biti u njegovoj blizini, iako u nekom trenutku bude ponovno željela susrete i druženja s njim.

12. Što se tiče iskaza svjedokinje KZR kao bivše supruge okrivljenika, valja napomenuti da je riječ o posrednom iskazu, obzirom da iona nije neposredno pratila komunikaciju između okrivljenika i njihove maloljetne djece. Ipak, kćer VZ ju je nakon zaprimanja poruke i obavljanja telefonskog razgovora s ocem obavijestila o onome što se među njima zbilo , a sama je tom prilikom jasno uočila i zaključila da su djeca bila uznemirena i to ponajprije kćer koja se rastužila i rasplakala kada je opisivala komunikaciju s ocem. Time svjedokinju potvrđuje da joj je otac u telefonskom razgovoru postavljao ultimatum kako će on doći s policijom po nju i brata ako Dobrovoljno j ne dođu k njemu na druženje i d a će zbog izbjegavanja druženja završiti u Domu. U toj je situaciji i njoj kćer VZ napomenula da nije htjela druženje s ocem jer joj je kraće vrijeme prije toga iznenadio svojom neprimjerenom porukom: "ako vi mene ne trebate, ne trebam niti ja vas, sve najbolje u životu i sretno". Na kraju ističe kako je i sin KZ imao sličnu komunikaciju s ocem putem telefona, pri čemu on ipak nije na eksplicitan način pokazivao emocije iako niti njegova želja nije bila da se taga dana susreće sa okrivljenikom. Na kraju svjedokinja tvrdi da je uznemirenost kćeri VZ bila posebno iskazan time što je plakala te ju je na pokušala smiriti i utješiti, kada joj kćer sama uputila riječi: "zašto ja ne mogu imati normalnog tatu".

13. Isto tako, neposredno nakon spornog događaja u svojstvu svjedoka ispitana je VZR, kao bivša supruga okrivljenika, a zapisnik o njezinom ispitivanju kao svjedoka valjan je i zakonit dokaz obzirom da su joj pružena potrebna upozorenja, a potom je sadržaj zapisnika uredno osobno potpisala. U tom smislu navedeni zapisnik može predstavljati dokaz u postupku. Tako iz njenog iskaza nalazimo da je okrivljenik kao otac njihove djece VZ i ĐZ predmetni večeri nazvao kćer na mobilni uređaj i rekao da moraju doći kod njega po presudi suda obzirom da on plaća alimentaciju i napomenuo kako im četnik ulazi u kuš te hoda po dvorištu, zbog čega će im se u školi smijati i govoriti da u su i oni četnici. Na kraju ističe da je u tom razgovoru okrivljenik inzistirao da dođu djeca kod njega, jer će u protivnom policija doći po njih, a to je sve iskazao i u razgovoru sa sinom KZ.

14. Prema tome, analizom naprijed provedenih dokaza ipak se na jasan i nedvojben način moglo zaključiti da je okrivljenik postupao nasilno u odnosu na svoju maloljetnu djecu psihičkim putem, jer je očito bio ishitren i neodmjeren u izražavanju odnosno komunikaciji sa svojom djecom koja su zbog svoje dobi i nedovoljno bliskog emotivnog odnosa s ocem ipak imali izvjesnu posljedicu u vidu uznemirenosti odnosno straha kao negativnih emocija koje ne smije izražavati drugi član obitelji, posebno prema maloljetnoj djeci. Kod toga valja naglasiti kako se može u tom smislu ipak prihvatiti tvrdnja okrivljenika u obrani o tome da on nije imao stvarnu namjeru uznemiriti ili na drugi način povrijediti emocije svoje djece, ali je bez sumnje njegova izričita komunikacija bila neodmjerena i time neprihvatljiva. Iako okrivljenik negira da bi u bilo kojem trenutku djeci i to kćeri VZ posebno u telefonskom razgovoru iskazao da svakako mora prihvatiti druženje s njim na dan Velike Gospe u obiteljskom okruženju, jer da će u protivnom po nju i brata doći policija te da bi mogli ići i u Dom, o tome je upravo potpuno jasno i izričito iskazivala sama oštećena, čije su tvrdnje bile krajnje iskrene i uvjerljive, jer je prilikom iskazivanja pokazivala duboku emotivnost. Osim toga, oštećena je krajnje zrelo isticala i pojašnjavala razloge zbog kojih je u ovoj prilici željela odbiti druženje s ocem navodeći kako ju je upravo nekoliko dana prije toga emotivno povrijedio upućivanjem poruka putem telefona prema čijem sadržaju bi se oni međusobno još više emotivno udaljili, pa je već zbog toga bila nesretna i tužna. Usprkos svemu tome, dijete je ipak na kraju napomenulo kako samo u ovom trenutku zbog uznemirenost odnosno povrijeđenosti koju je kod nje izazvao otac u spomenutoj komunikaciji, jedno izvjesno vrijeme nema želju i osjećaj potrebe da se s njim susreće i druži, ali svakako smatra potrebnim da oni u izvjesnom trenutku ponovno u međusobnim susretima prodube i pojačaju svoju emotivnu bliskost. Baš zbog takve odmjerenosti u iskazivanju gdje se jasno vidi ambivalentnost u dječjim osjećajima gdje dijete VZ istovremeno odbija oca, ali također smatra potrebnim i nužnim da se nastavi s njim družiti kako bi ostvarili što bliskiji odnos kao otac i kćer, time je sud prihvatio bezrezervnim istinitost njenih tvrdnji vezano za uznemirenost i izvjestan strah koji je osjećala za vrijeme te komunikacije s ocem. Kada se tome doda i tvrdnja svjedokinje KZR o tome da je prilikom prepričavanja ovog događaja kćer VZ počela plakati te se na njoj vidjela rastuženost i uznemirenost, zbog čega ju je kao majka morala smirivati i tješiti, onda je neupitno takvim svojim ophođenjem okrivljenik kod svog djeteta u dobi od 14 godina izazvao izvjesnu posljedicu emotivne naravi. Što se tiče maloljetnog djeteta ĐZ u dobi od 12 godina treba reći da je otac i s njim vodio identičan razgovor gdje je njemu dodatno govorio kako po njihovom dvorištu i kući ulazi neki četnik i šeće se po dvorištu te da će zbog toga njega ismijavati u školi i govoriti da je četnik, a o čemu imaju saznanja i njegova sestra VZ i majka kojima je dijete nesumnjivo prepričalo navedenu komunikaciju s ocem, jer u protivnom oni nisu mogli imati ta saznanja kada nisu pratili njihov međusobni razgovor. Nema nikakve sumnje da je dijete u dobi od 12 godina shvaćalo negativnost riječi "četnik" kada se izgovara u izvjesnom kontekstu, pa kada mu bliska osoba iz obitelji kao što je otac govori da će ga u školi nazivati četnikom i ismijavati ga, tada je jasno i sigurno da je primanje takvih informacija od oca svakako kod njega izazvalo određene negativne emocije odnosno povrijeđenost, posebno kada dijete te dobi ničime nije zavrijedilo i zaslužilo da mu se otac tako obraća. Kod toga je irelevantno što navodno maloljetni oštećeni KZ nije posebno eksplicitno izražavao svoje osjećaje kao što je to bilo na strani njegove sestre VZ koja se rasplakala i izgledala vidno uznemirenom. U svakom slučaju zbog takve komunikacije s ocem bez sumnje i ovo dijete nije bilo ravnodušno, posebno kada nije imalo razloga očekivati da će otac na taj način s njim razgovarati.

15. Dakle, iako sud zaključuje da okrivljenik nije imao prvotno stvorenu i jasnu namjeru psihičkim putem zlostavljati svoju djecu na način da ih određenom prijetnjom primora na međusobno druženje upravo na dan i vrijeme kada je on to odredio i poželio, faktično je ipak došlo do toga, jer je zbog prvotnog odbijanja djece da mu se jave i potom odbijanja da dođu na obiteljski susret, dopustio si je da bude nezadovoljan i vjerojatno gnjevan zbog takve reakcije djece, što je dovelo do izražavanja izvjesnih prijetnji koje su definitivno kod djece te dobi izazvale negativne emocije kada ih se pokušava ustrašiti time da će po njih doći policija ili da će biti upućeni u Dom, što bi značilo da upravo njihovo ponašanje nije adekvatno već asocijalno te da zbog toga moraju biti udaljeni iz obitelji. U tom smislu opisana komunikacija od strane okrivljenika bila je krajnje nezgrapna i neodmjerena, ali ujedno i protupropisna, jer je time izazvao na strani maloljetne djece negativne emocije odnosno izvjesnu psihičku posljedicu koja se kćeri VZ manifestirala ponajprije plakanjem.

16. Zbog naprijed navedenih razloga, okrivljenik je u subjektivnom i objektivnom smislu ispunio elemente bića prekršaja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je stoga oglašen krivim i izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 8 dana, na koju je primijenjen institut uvjetne osude sa rokom provjeravanja od 6 mjeseci.

17. Kod odabira vrste i visine prekršajne sankcije odnosno izricanja kazne zatvora sud se rukovodio činjenicom da je okrivljenik ispoljavao nasilje prema mlađim maloljetnicima koji su zbog svoje dobi svakako doživjeli izvjesne traume te im je nanesena neka negativna emocija, što sve ukazuje na potpunu netaktičnost okrivljenika i pogrešan pristup komunikaciji sa njima. Međutim, kao olakotno se na njegovoj strani cijeni činjenica kako uredno uzdržava upravo navedenu maloljetnu djecu, te do sada nije ulazio u sferu ovakve vrste prekršaja. Ipak kada se uzme u obzir težina same protupravne radnje kao i stupanj krivnje te okolnosti navedene situacije, tada je bilo opravdano izreći mu kaznu zatvora, ali uz institut uvjetne osude, tako da će i sama prijetnja kaznom zatvora utjecati na njegovu svijest da ipak shvati svaku nedopustivost i štetnost nasilja prema članovima obitelji, posebno maloljetnoj djeci i time će se postići njegova resocijalizacija, da bi buduće ponašanje uskladio sa moralnim i zakonskim normama, posebno unutar uže socijalne sredine, na koji način se očekuje postizanje zakonske svrhe kažnjavanja u svakom smislu.

18. U svakom slučaju okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je proveo povodom uhićenja u trajanju od 2 dana.

19. Sud se u odnosu na okrivljenika nije odlučio na izricanje zaštitne mjere zabrane približavanja, te održavanja i uspostavljanja veze sa žrtvama nasilja obzirom da prema provedenim dokazima ne proizlazi da su oštećenici u strahu zbog mogućeg budućeg asocijalnog ponašanja okrivljenika, pri čemu je ujedno sama oštećena VZ odnosno kćer okrivljenika istaknula da i nadalje želi ostvarivati susrete i druženja s ocem, ali sa kraćim vremenskom otklonom zbog ovog događaja, a bez sumnje je krajnje svrsishodno njihovo međusobno učestalo druženje upravo radi emotivnog zbližavanja djece s ocem. Uslijed toga nikako nije potrebna, nužna i svrsishodna predložena zaštitna mjera u odnosu na okrivljenika.

20. Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona dužan platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, jer ostvaruje redovna mjesečna primanja i može platiti naznačeni iznos troškova postupka bez da time ugrožava svoju egzistenciju ili članova obitelji.

U Bjelovaru, 18. kolovoza 2025.

Zapisničar

SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.

Ratko Laban v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenik i podnositelj Optužnog prijedloga imaju pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a ista se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku

2. Podnositelju Optužnog prijedloga

3. Branitelju

• po pravomoćnosti

4. Zakonskom zastupniku oštećenih VZ i ĐZ, majci VZR

5. Hrvatskom Zavodu za socijalni rad, Područni ured Pakrac