Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Ulica plemića Borelli 9, Zadar
Poslovni broj: P-1899/2021-38
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužitelja KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tužene Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćnicima iz OD Knezović i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 2. srpnja 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tužene, dana 18. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj: 236-85/2005 zaključen između tužitelja i tužene dana 4. svibnja 2005. godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženoj isplatiti-vratiti tužitelju iznos od 52.349,09 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni mjesečni iznos počevši od dospijeća pa do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:
− iznos od 214,35 EUR sa kamatom od 15.07.2005. godine
− iznos od 214,35 EUR sa kamatom od 09.08.2005. godine
− iznos od 220,19 EUR sa kamatom od 12.09.2005. godine
− iznos od 219,28 EUR sa kamatom od 07.10.2005. godine
− iznos od 218,06 EUR sa kamatom od 12.11.2005. godine
− iznos od 219,39 EUR sa kamatom od 19.12.2005. godine
− iznos od 218,73 EUR sa kamatom od 17.01.2006. godine
− iznos od 217,00 EUR sa kamatom od 23.02.2006. godine
− iznos od 211,96 EUR sa kamatom od 07.04.2006. godine
− iznos od 433,61 EUR sa kamatom od 10.05.2006. godine
− iznos od 221,38 EUR sa kamatom od 28.06.2006. godine
− iznos od 214,61 EUR sa kamatom od 17.07.2006. godine
− iznos od 427,63 EUR sa kamatom od 11.09.2006. godine
− iznos od 435,86 EUR sa kamatom od 10.11.2006. godine
− iznos od 444,62 EUR sa kamatom od 26.01.2007. godine
− iznos od 422,32 EUR sa kamatom od 08.03.2007. godine
− iznos od 406,13 EUR sa kamatom od 31.05.2007. godine
− iznos od 435,99 EUR sa kamatom od 03.07.2007. godine
− iznos od 203,07 EUR sa kamatom od 07.08.2007. godine
− iznos od 424,71 EUR sa kamatom od 09.11.2007. godine
− iznos od 637,33 EUR sa kamatom od 07.01.2008. godine
− iznos od 462,14 EUR sa kamatom od 04.04.2008. godine
− iznos od 457,89 EUR sa kamatom od 01.07.2008. godine
− iznos od 216,34 EUR sa kamatom od 28.07.2008. godine
− iznos od 471,83 EUR sa kamatom od 13.08.2008. godine
− iznos od 113,60 EUR sa kamatom od 15.10.2008. godine
− iznos od 347,20 EUR sa kamatom od 20.10.2008. godine
− iznos od 496,38 EUR sa kamatom od 08.12.2008. godine
− iznos od 825,14 EUR sa kamatom od 10.03.2009. godine
− iznos od 256,16 EUR sa kamatom od 23.06.2009. godine
− iznos od 256,95 EUR sa kamatom od 09.07.2009. godine
− iznos od 556,24 EUR sa kamatom od 20.07.2009. godine
− iznos od 116,20 EUR sa kamatom od 14.08.2009. godine
− iznos od 402,55 EUR sa kamatom od 08.09.2009. godine
− iznos od 521,34 EUR sa kamatom od 23.11.2009. godine
− iznos od 530,89 EUR sa kamatom od 08.02.2010. godine
− iznos od 283,76 EUR sa kamatom od 02.03.2010. godine
− iznos od 269,69 EUR sa kamatom od 31.03.2010. godine
− iznos od 545,62 EUR sa kamatom od 31.05.2010. godine
− iznos od 181,39 EUR sa kamatom od 04.06.2010. godine
− iznos od 117,77 EUR sa kamatom od 15.06.2010. godine
− iznos od 181,39 EUR sa kamatom od 05.07.2010. godine
− iznos od 117,77 EUR sa kamatom od 16.07.2010. godine
− iznos od 246,60 EUR sa kamatom od 12.08.2010. godine
− iznos od 117,77 EUR sa kamatom od 16.08.2010. godine
− iznos od 475,01 EUR sa kamatom od 14.10.2010. godine
− iznos od 293,34 EUR sa kamatom od 08.12.2010. godine
− iznos od 610,52 EUR sa kamatom od 31.01.2011. godine
− iznos od 299,95 EUR sa kamatom od 01.03.2011. godine
− iznos od 620,76 EUR sa kamatom od 29.04.2011. godine
− iznos od 310,38 EUR sa kamatom od 05.05.2011. godine
− iznos od 117,77 EUR sa kamatom od 15.06.2011. godine
− iznos od 524,26 EUR sa kamatom od 18.07.2011. godine
− iznos od 348,53 EUR sa kamatom od 27.08.2011. godine
− iznos od 332,51 EUR sa kamatom od 14.09.2011. godine
− iznos od 650,21 EUR sa kamatom od 23.11.2011. godine
− iznos od 977,24 EUR sa kamatom od 06.02.2012. godine
− iznos od 991,12 EUR sa kamatom od 17.05.2012. godine
− iznos od 663,08 EUR sa kamatom od 23.07.2012. godine
− iznos od 724,10 EUR sa kamatom od 18.10.2012. godine
− iznos od 781,76 EUR sa kamatom od 22.10.2012. godine
− iznos od 120,22 EUR sa kamatom od 14.12.2012. godine
− iznos od 853,14 EUR sa kamatom od 28.01.2013. godine
− iznos od 641,05 EUR sa kamatom od 29.03.2013. godine
− iznos od 650,34 EUR sa kamatom od 13.06.2013. godine
− iznos od 318,53 EUR sa kamatom od 11.07.2013. godine
− iznos od 305,26 EUR sa kamatom od 26.07.2013. godine
− iznos od 637,07 EUR sa kamatom od 19.09.2013. godine
− iznos od 122,92 EUR sa kamatom od 14.10.2013. godine
− iznos od 500,36 EUR sa kamatom od 27.11.2013. godine
− iznos od 361,40 EUR sa kamatom od 25.02.2014. godine
− iznos od 537,53 EUR sa kamatom od 27.02.2014. godine
− iznos od 355,04 EUR sa kamatom od 03.03.2014. godine
− iznos od 122,92 EUR sa kamatom od 14.04.2014. godine
− iznos od 517,62 EUR sa kamatom od 27.06.2014. godine
− iznos od 477,80 EUR sa kamatom od 20.08.2014. godine
− iznos od 497,71 EUR sa kamatom od 16.10.2014. godine
− iznos od 504,35 EUR sa kamatom od 16.12.2014. godine
− iznos od 491,07 EUR sa kamatom od 27.02.2015. godine
− iznos od 252,17 EUR sa kamatom od 28.03.2015. godine
− iznos od 530,89 EUR sa kamatom od 30.05.2015. godine
− iznos od 477,80 EUR sa kamatom od 20.07.2015. godine
− iznos od 504,35 EUR sa kamatom od 14.09.2015. godine
− iznos od 245,54 EUR sa kamatom od 30.10.2015. godine
− iznos od 497,71 EUR sa kamatom od 02.12.2015. godine
− iznos od 496,38 EUR sa kamatom od 13.02.2016. godine
− iznos od 252,17 EUR sa kamatom od 29.03.2016. godine
− iznos od 497,71 EUR sa kamatom od 16.05.2016. godine
− iznos od 269,96 EUR sa kamatom od 29.06.2016. godine
− iznos od 272,08 EUR sa kamatom od 23.07.2016. godine
− iznos od 266,77 EUR sa kamatom od 23.08.2016. godine
− iznos od 535,54 EUR sa kamatom od 05.10.2016. godine
− iznos od 268,10 EUR sa kamatom od 23.11.2016. godine
− iznos od 272,08 EUR sa kamatom od 21.12.2016. godine
− iznos od 273,59 EUR sa kamatom od 23.01.2017. godine
− iznos od 272,88 EUR sa kamatom od 24.02.2017. godine
− iznos od 272,08 EUR sa kamatom od 24.03.2017. godine
− iznos od 270,75 EUR sa kamatom od 20.04.2017. godine
− iznos od 275,67 EUR sa kamatom od 19.05.2017. godine
− iznos od 272,08 EUR sa kamatom od 20.06.2017. godine
− iznos od 272,08 EUR sa kamatom od 20.07.2017. godine
− iznos od 238,37 EUR sa kamatom od 19.08.2017. godine
− iznos od 252,31 EUR sa kamatom od 20.09.2017. godine
− iznos od 254,83 EUR sa kamatom od 20.10.2017. godine
− iznos od 251,51 EUR sa kamatom od 20.11.2017. godine
− iznos od 253,50 EUR sa kamatom od 21.12.2017. godine
− iznos od 249,52 EUR sa kamatom od 22.01.2018. godine
− iznos od 248,19 EUR sa kamatom od 19.02.2018. godine
− iznos od 250,85 EUR sa kamatom od 16.03.2018. godine
− iznos od 245,54 EUR sa kamatom od 18.04.2018. godine
− iznos od 240,89 EUR sa kamatom od 10.05.2018. godine
− iznos od 258,94 EUR sa kamatom od 11.06.2018. godine
− iznos od 252,17 EUR sa kamatom od 19.07.2018. godine
− iznos od 252,17 EUR sa kamatom od 27.08.2018. godine
− iznos od 249,52 EUR sa kamatom od 20.09.2018. godine
− iznos od 254,83 EUR sa kamatom od 25.10.2018. godine
− iznos od 252,17 EUR sa kamatom od 19.11.2018. godine
− iznos od 254,83 EUR sa kamatom od 19.12.2018. godine
− iznos od 257,48 EUR sa kamatom od 21.01.2019. godine
− iznos od 461,23 EUR sa kamatom od 11.02.2019. godine
− iznos od 254,83 EUR sa kamatom od 23.03.2019. godine
− iznos od 257,75 EUR sa kamatom od 23.04.2019. godine
− iznos od 252,17 EUR sa kamatom od 20.05.2019. godine
− iznos od 11,02 EUR sa kamatom od 24.05.2019. godine
− iznos od 326,50 EUR sa kamatom od 26.06.2019. godine
− iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 20.07.2019. godine
− iznos od 253,50 EUR sa kamatom od 20.08.2019. godine
− iznos od 588,65 EUR sa kamatom od 01.10.2019. godine
− iznos od 261,86 EUR sa kamatom od 21.11.2019. godine
− iznos od 264,12 EUR sa kamatom od 27.12.2019. godine
− iznos od 265,45 EUR sa kamatom od 27.01.2020. godine
− iznos od 272,08 EUR sa kamatom od 27.02.2020. godine
− iznos od 272,08 EUR sa kamatom od 24.03.2020. godine
− iznos od 59,73 EUR sa kamatom od 27.03.2020. godine
− iznos od 272,08 EUR sa kamatom od 20.04.2020. godine
− iznos od 37,16 EUR sa kamatom od 28.04.2020. godine
− iznos od 274,74 EUR sa kamatom od 21.05.2020. godine
− iznos od 274,74 EUR sa kamatom od 24.06.2020. godine
− iznos od 274,74 EUR sa kamatom od 17.07.2020. godine
− iznos od 284,03 EUR sa kamatom od 28.08.2020. godine
− iznos od 330,48 EUR sa kamatom od 16.09.2020. godine
− iznos od 272,08 EUR sa kamatom od 14.10.2020. godine
− iznos od 273,14 EUR sa kamatom od 13.11.2020. godine
− iznos od 272,08 EUR sa kamatom od 10.12.2020. godine
− iznos od 105,06 EUR sa kamatom od 12.01.2021. godine
− iznos od 272,08 EUR sa kamatom od 15.01.2021. godine
− iznos od 105,06 EUR sa kamatom od 10.02.2021. godine
− iznos od 271,29 EUR sa kamatom od 15.02.2021. godine
− iznos od 58,40 EUR sa kamatom od 05.03.2021. godine
− iznos od 52,85 EUR sa kamatom od 10.03.2021. godine
− iznos od 224,30 EUR sa kamatom od 08.04.2021. godine
− iznos od 266,77 EUR sa kamatom od 13.05.2021. godine
− iznos od 267,44 EUR sa kamatom od 15.06.2021. godine
− iznos od 268,9 0 EUR sa kamatom od 13.07.2021. godine
− iznos od 270,09 EUR sa kamatom od 13.08.2021. godine
− iznos od 266,77 EUR sa kamatom od 15.09.2021. godine
− iznos od 267,44 EUR sa kamatom od 14.10.2021. godine
po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 15. srpnja 2005. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1.kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05 % polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine pa do 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016.godine, po stopi od 7,68% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine pa do 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,30% polugodišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine pa do 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine pa do 30. lipnja 2020. godine, po stopi od 5,89% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine pa do 31. prosinca 2020.godine, po stopi od 5,75% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine pa do 30. lipnja 2021. godine, po stopi od 5,61% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
II. Utvrđuje se da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz Ugovor o kreditu broj: 236-85/2005 koji su stranke zaključile dana 4. svibnja 2005. godine, slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama tečaja CHF u odnosu na kune, a koje promjene su nastupile nakon 4. svibnja 2005. godine pa na dalje.
III. Dužna je tužena isplatiti-vratiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjene u tečaju CHF iznos od 10.118,47 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:
− iznos od 0,90 EUR sa kamatom od 31.08.2005. godine
− iznos od 1,40 EUR sa kamatom od 30.09.2005. godine
− iznos od 1,42 EUR sa kamatom od 31.10.2005. godine
− iznos od 1,87 EUR sa kamatom od 30.11.2005. godine
− iznos od 0,42 EUR sa kamatom od 31.12.2005. godine
− iznos od 5,87 EUR sa kamatom od 31.10.2008. godine
− iznos od 9,38 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine
− iznos od 11,92 EUR sa kamatom od 31.01.2009. godine
− iznos od 13,07 EUR sa kamatom od 28.02.2009. godine
− iznos od 9,91 EUR sa kamatom od 31.03.2009. godine
− iznos od 10,51 EUR sa kamatom od 30.04.2009. godine
− iznos od 5,68 EUR sa kamatom od 31.05.2009. godine
− iznos od 2,12 EUR sa kamatom od 30.06.2009. godine
− iznos od 3,07 EUR sa kamatom od 31.07.2009. godine
− iznos od 4,94 EUR sa kamatom od 31.08.2009. godine
− iznos od 4,78 EUR sa kamatom od 30.09.2009. godine
− iznos od 2,88 EUR sa kamatom od 31.10.2009. godine
− iznos od 6,44 EUR sa kamatom od 30.11.2009. godine
− iznos od 9,30 EUR sa kamatom od 31.12.2009. godine
− iznos od 13,35 EUR sa kamatom od 31.01.2010. godine
− iznos od 12,42 EUR sa kamatom od 28.02.2010. godine
− iznos od 17,93 EUR sa kamatom od 31.03.2010. godine
− iznos od 16,89 EUR sa kamatom od 30.04.2010. godine
− iznos od 18,92 EUR sa kamatom od 31.05.2010. godine
− iznos od 36,55 EUR sa kamatom od 30.06.2010. godine
− iznos od 32,93 EUR sa kamatom od 31.07.2010. godine
− iznos od 44,01 EUR sa kamatom od 31.08.2010. godine
− iznos od 40,18 EUR sa kamatom od 30.09.2010. godine
− iznos od 34,02 EUR sa kamatom od 31.10.2010. godine
− iznos od 47,02 EUR sa kamatom od 30.11.2010. godine
− iznos od 62,14 EUR sa kamatom od 31.12.2010. godine
− iznos od 50,69 EUR sa kamatom od 31.01.2011. godine
− iznos od 55,09 EUR sa kamatom od 28.02.2011. godine
− iznos od 49,98 EUR sa kamatom od 31.03.2011. godine
− iznos od 50,91 EUR sa kamatom od 30.04.2011. godine
− iznos od 72,55 EUR sa kamatom od 31.05.2011. godine
− iznos od 74,66 EUR sa kamatom od 30.06.2011. godine
− iznos od 92,73 EUR sa kamatom od 31.07.2011. godine
− iznos od 83,45 EUR sa kamatom od 31.08.2011. godine
− iznos od 73,28 EUR sa kamatom od 30.09.2011. godine
− iznos od 70,91 EUR sa kamatom od 31.10.2011. godine
− iznos od 70,14 EUR sa kamatom od 30.11.2011. godine
− iznos od 74,90 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine
− iznos od 79,06 EUR sa kamatom od 31.01.2012. godine
− iznos od 79,61 EUR sa kamatom od 29.02.2012. godine
− iznos od 76,74 EUR sa kamatom od 31.03.2012. godine
− iznos od 78,68 EUR sa kamatom od 30.04.2012. godine
− iznos od 80,01 EUR sa kamatom od 31.05.2012. godine
− iznos od 77,77 EUR sa kamatom od 30.06.2012. godine
− iznos od 78,36 EUR sa kamatom od 31.07.2012. godine
− iznos od 76,69 EUR sa kamatom od 31.08.2012. godine
− iznos od 73,12 EUR sa kamatom od 30.09.2012. godine
− iznos od 76,98 EUR sa kamatom od 31.10.2012. godine
− iznos od 78,83 EUR sa kamatom od 30.11.2012. godine
− iznos od 77,48 EUR sa kamatom od 31.12.2012. godine
− iznos od 70,21 EUR sa kamatom od 31.01.2013. godine
− iznos od 76,38 EUR sa kamatom od 28.02.2013. godine
− iznos od 76,92 EUR sa kamatom od 31.03.2013. godine
− iznos od 74,50 EUR sa kamatom od 30.04.2013. godine
− iznos od 66,97 EUR sa kamatom od 31.05.2013. godine
− iznos od 66,78 EUR sa kamatom od 30.06.2013. godine
− iznos od 68,63 EUR sa kamatom od 31.07.2013. godine
− iznos od 71,59 EUR sa kamatom od 31.08.2013. godine
− iznos od 75,70 EUR sa kamatom od 30.09.2013. godine
− iznos od 73,58 EUR sa kamatom od 31.10.2013. godine
− iznos od 75,08 EUR sa kamatom od 30.11.2013. godine
− iznos od 76,79 EUR sa kamatom od 31.12.2013. godine
− iznos od 59,18 EUR sa kamatom od 31.01.2014. godine
− iznos od 60,88 EUR sa kamatom od 28.02.2014. godine
− iznos od 60,32 EUR sa kamatom od 31.03.2014. godine
− iznos od 58,44 EUR sa kamatom od 30.04.2014. godine
− iznos od 57,84 EUR sa kamatom od 31.05.2014. godine
− iznos od 58,11 EUR sa kamatom od 30.06.2014. godine
− iznos od 60,24 EUR sa kamatom od 31.07.2014. godine
− iznos od 62,04 EUR sa kamatom od 31.08.2014. godine
− iznos od 61,67 EUR sa kamatom od 30.09.2014. godine
− iznos od 63,22 EUR sa kamatom od 31.10.2014. godine
− iznos od 64,28 EUR sa kamatom od 30.11.2014. godine
− iznos od 63,66 EUR sa kamatom od 31.12.2014. godine
− iznos od 63,83 EUR sa kamatom od 31.01.2015. godine
− iznos od 63,83 EUR sa kamatom od 28.02.2015. godine
− iznos od 63,83 EUR sa kamatom od 31.03.2015. godine
− iznos od 63,83 EUR sa kamatom od 30.04.2015. godine
− iznos od 63,83 EUR sa kamatom od 31.05.2015. godine
− iznos od 63,83 EUR sa kamatom od 30.06.2015. godine
− iznos od 63,83 EUR sa kamatom od 31.07.2015. godine
− iznos od 63,83 EUR sa kamatom od 31.08.2015. godine
− iznos od 63,83 EUR sa kamatom od 30.09.2015. godine
− iznos od 63,83 EUR sa kamatom od 31.10.2015. godine
− iznos od 63,83 EUR sa kamatom od 30.11.2015. godine
− iznos od 63,83 EUR sa kamatom od 31.12.2015. godine
− iznos od 83,81 EUR sa kamatom od 31.01.2016. godine
− iznos od 86,91 EUR sa kamatom od 29.02.2016. godine
− iznos od 83,87 EUR sa kamatom od 31.03.2016. godine
− iznos od 80,97 EUR sa kamatom od 30.04.2016. godine
− iznos od 79,04 EUR sa kamatom od 31.05.2016. godine
− iznos od 84,73 EUR sa kamatom od 30.06.2016. godine
− iznos od 83,47 EUR sa kamatom od 31.07.2016. godine
− iznos od 81,08 EUR sa kamatom od 31.08.2016. godine
− iznos od 81,08 EUR sa kamatom od 30.09.2016. godine
− iznos od 83,94 EUR sa kamatom od 31.10.2016. godine
− iznos od 87,47 EUR sa kamatom od 30.11.2016. godine
− iznos od 88,85 EUR sa kamatom od 31.12.2016. godine
− iznos od 87,74 EUR sa kamatom od 31.01.2017. godine
− iznos od 86,33 EUR sa kamatom od 28.02.2017. godine
− iznos od 85,77 EUR sa kamatom od 31.03.2017. godine
− iznos od 83,36 EUR sa kamatom od 30.04.2017. godine
− iznos od 79,84 EUR sa kamatom od 31.05.2017. godine
− iznos od 78,78 EUR sa kamatom od 30.06.2017. godine
− iznos od 68,88 EUR sa kamatom od 31.07.2017. godine
− iznos od 67,61 EUR sa kamatom od 31.08.2017. godine
− iznos od 69,85 EUR sa kamatom od 30.09.2017. godine
− iznos od 66,87 EUR sa kamatom od 31.10.2017. godine
− iznos od 66,88 EUR sa kamatom od 30.11.2017. godine
− iznos od 65,45 EUR sa kamatom od 31.12.2017. godine
− iznos od 64,23 EUR sa kamatom od 31.01.2018. godine
− iznos od 66,02 EUR sa kamatom od 28.02.2018. godine
− iznos od 61,30 EUR sa kamatom od 31.03.2018. godine
− iznos od 56,40 EUR sa kamatom od 30.04.2018. godine
− iznos od 65,28 EUR sa kamatom od 31.05.2018. godine
− iznos od 63,50 EUR sa kamatom od 30.06.2018. godine
− iznos od 63,23 EUR sa kamatom od 31.07.2018. godine
− iznos od 69,85 EUR sa kamatom od 31.08.2018. godine
− iznos od 70,73 EUR sa kamatom od 30.09.2018. godine
− iznos od 68,99 EUR sa kamatom od 31.10.2018. godine
− iznos od 70,39 EUR sa kamatom od 30.11.2018. godine
− iznos od 71,51 EUR sa kamatom od 31.12.2018. godine
− iznos od 68,81 EUR sa kamatom od 31.01.2019. godine
− iznos od 69,54 EUR sa kamatom od 28.02.2019. godine
− iznos od 73,55 EUR sa kamatom od 31.03.2019. godine
− iznos od 68,92 EUR sa kamatom od 30.04.2019. godine
− iznos od 71,87 EUR sa kamatom od 31.05.2019. godine
− iznos od 74,30 EUR sa kamatom od 30.06.2019. godine
− iznos od 74,96 EUR sa kamatom od 31.07.2019. godine
− iznos od 78,78 EUR sa kamatom od 31.08.2019. godine
− iznos od 80,80 EUR sa kamatom od 30.09.2019. godine
− iznos od 77,99 EUR sa kamatom od 31.10.2019. godine
− iznos od 78,26 EUR sa kamatom od 30.11.2019. godine
− iznos od 81,22 EUR sa kamatom od 31.12.2019. godine
− iznos od 85,56 EUR sa kamatom od 31.01.2020. godine
− iznos od 87,94 EUR sa kamatom od 29.02.2020. godine
− iznos od 95,04 EUR sa kamatom od 31.03.2020. godine
− iznos od 93,20 EUR sa kamatom od 30.04.2020. godine
− iznos od 90,85 EUR sa kamatom od 31.05.2020. godine
− iznos od 91,14 EUR sa kamatom od 30.06.2020. godine
− iznos od 86,52 EUR sa kamatom od 31.07.2020. godine
− iznos od 87,18 EUR sa kamatom od 31.08.2020. godine
− iznos od 87,23 EUR sa kamatom od 30.09.2020. godine
− iznos od 90,58 EUR sa kamatom od 31.10.2020. godine
− iznos od 86,87 EUR sa kamatom od 30.11.2020. godine
− iznos od 85,47 EUR sa kamatom od 31.12.2020. godine
− iznos od 87,88 EUR sa kamatom od 31.01.2021. godine
− iznos od 84,00 EUR sa kamatom od 28.02.2021. godine
− iznos od 81,42 EUR sa kamatom od 31.03.2021. godine
− iznos od 81,91 EUR sa kamatom od 30.04.2021. godine
− iznos od 81,88 EUR sa kamatom od 31.05.2021. godine
− iznos od 81,1 EUR sa kamatom od 30.06.2021. godine
− iznos od 86,26 EUR sa kamatom od 31.07.2021. godine
− iznos od 84,91 EUR sa kamatom od 31.08.2021. godine
− iznos od 84,3 EUR sa kamatom od 30.09.2021. godine
− iznos od 90,34 EUR sa kamatom od 31.10.2021. godine
po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 31. kolovoza 2005. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1.kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05 % polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine pa do 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016.godine, po stopi od 7,68% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine pa do 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,30% polugodišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine pa do 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine pa do 30. lipnja 2020. godine, po stopi od 5,89% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine pa do 31. prosinca 2020.godine, po stopi od 5,75% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine pa do 30. lipnja 2021. godine, po stopi od 5,61% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
IV. Nalaže se tuženoj Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka iznos od 2.514,16 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. kolovoza 2025., kao dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se preko dosuđenog iznosa zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi kako je sa tuženom dana 4. svibnja 2005. zaključio Ugovor o kreditu broj: 236-85/2005, kojim mu je tužena odobrila kreditni iznos od 62.300,00 CHF. Spomenutim ugovorom da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 5,25% (čl. 3. i čl. 6. Ugovora). Tužena da je, s obzirom na odredbe citiranog Ugovora jednom obavijestila tužitelja o promjeni kamatne stope na što je tužitelj usmeno prigovorio, dok je kasnije promijene vršila bez da o tomu obavijesti tužitelja kao ugovornu stranku na bilo koji način, tako da tužitelj nije ni imao mogućnosti za prigovor. Tužitelj je, istina, kroz mjesečne rate osjetio da je došlo do promjene tako da mu je od početno ugovorene rate rata znatno porasla međutim kao i u odnosu na prvi prigovor i daljnji prigovori tužitelja ostali su bez ikakvog rezultata. Sa niti jednom promjenom tužitelj se, dakle, nije usuglasio. Tako, drži da su promjene tužene u pogledu kamatne stope nezakonite što je, uostalom, i utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Naime, iste nisu opravdane sa niti jednog stajališta tim više što u vrijeme povoljnih tržišnih prilika tužena kamatnu stopu nije promijenila na niže odnosno u korist tužitelja. Ni stanje na međunarodnom tržištu ne ide tuženoj u prilog budući su tamo prilike takve da kamatne stope dramatično padaju. Naime, na međunarodnom tržištu kamata na švicarske franke se određuje u skladu sa kretanjima kamate koje banke međusobno određuju jedna prema drugoj prilikom pozajmljivanja (popularno nazvano Lobora na CHF). Od početka 2009. Libor neprestano pada tako da je tada kamatna stopa na CHF bila 0,53% pa je, dakle, jasno da stanje na tom tržištu nije ono što je utjecalo na povećanje sporne kamate. Upravo prateći stanje na tom međunarodnom tržištu tužena da je tužitelju trebala spustiti kamatu. Svakako, sporne promjene kamatne stope i sama ugovorna odredba o tomu nisu zakoniti ni zbog slijedećih razloga: Ugovor je sastavljen u tipskom obliku i oko njegova sadržaja tužitelj nije mogao pregovarati. Nju je tužitelj, kao slabija ekonomska strana, morao prihvatiti i povinuti se sili jačega. Sama ta odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača pa spada u red nepoštenih odredbi iz čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača. Nadalje, sporna odredba ne navodi razloge na temelju kojih se može promijeniti kamatna stopa. Ne navođenjem tih razloga ona stavlja tužitelja u neravnopravan položaj. Njemu prilikom zaključenja ugovora nije objašnjeno koji su to uvjeti koji mijenjaju visinu kamatne stope. Bez tih podataka tužitelj kao potrošač nije mogao provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjeni kamatne stope. Sporna odredba omogućuje tuženoj kao jačoj ekonomskoj strani da jednostrano mijenja ugovorene odredbe što je protivno čl. 97. st. 1. alineja 10 i 11 Zakona o zaštiti potrošača. Tako, drži da su ugovorne odredbe koje su protivne čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, prema čl.102 toga zakona ništetne. Dakle, tužena da je mijenjala kamatnu stopu uvijek u svoju korist i na štetu tužitelja iako je, s obzirom na stanje na tržištu, to mogla činiti i u korist tužitelja. Kako to tužena nije činila to je njezino postupanje suprotno čl. 296. ZOO. Odredba tužene je pored prednjega, suprotna i čl. 82. st. 1. alineja 11 Zakona o zaštiti potrošača koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora pa se takva odredba sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ima smatrati ništavom. Odredba tužene je protivna čl. 110. st. 1. i 2. alineja 8, te čl. 111. st. 1. i 2. alineja 1 Zakona o zaštiti potrošača. U svakom slučaju, nepoštena praksa je prema čl. 108. Zakona o zaštiti potrošača zabranjena. Osim što je, dakle, nepoštena i samim time ništetna odredba u citiranom ugovoru o promijeni kamatne stope što je, u konačnici, utvrđeno od strane Trgovačkog suda u Zagrebu po kolektivnoj tužbi to je, također, utvrđeno i da bi odredba o valutnoj klauzuli bila ništetna. Sve ovo, ponavlja se, utvrđeno je u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu pod poslovnim brojem P-1401/12. Takvo postupanje tužene strane, dakle ugovaranje ništetnih odredbi, suprotno je odredbama Direktive 93/13/EEZ naročito odredbi čl. 3. st. 1. i čl. 5. citirane Direktive. Zbog naprijed navedenog, a kako predmetni ugovor ne može opstati bez ništetnih odredbi, cijeli je ugovor ništetan što je, uostalom, utvrdio i Europski sud za ljudska prava u odluci doneseno u predmetu C-118/17, C-260/18 u identičnoj pravnoj stvari.
2. Tužena u odgovoru na tužbu osporava osnovu, ali i visinu tužbenog zahtjeva koju tužitelj namjerava naknadno specificirati te pored toga ističe kako je tužba nedopustiva obzirom ne sadrži određen zahtjev u pogledu glavne stvari sukladno Zakonu o parničnom postupku. Podredno, ističe prigovor zastare utuženih tražbina, držeći da iako je tužitelj propustio naznačiti u tužbi pravnu osnovu svoje navodne tražbine odnosno pravni propis temeljem kojeg smatra da bi njegov tužbeni zahtjev valjalo usvojiti, iz tužbe da se da zaključiti kako tužitelj smatra da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne i da iz tog razloga ima pravo na povrat određenih novčanih iznosa. Dakle, tužitelj traži povrat navodno preplaćenih iznosa anuiteta po Ugovoru o kreditu, pa da je sukladno čl. 226. st. 2. u vezi sa stavkom 1. ZOO, u trenutku podnošenja tužbe već nastupila zastara svih navodnih tražbina tužitelja obzirom da je proteklo više od 3 godine od dospjelosti svih anuiteta po Ugovoru o kreditu, koji je sklopljen dana 4.5.2005. godine. Ukoliko, pak, tužitelj smatra da mu pripada pravo zahtijevati od tužene plaćanje utuženih iznosa temeljem instituta stjecanja bez osnove, ističe kako je i u tom slučaju prigovor zastare u potpunosti osnovan. Nadalje, tužena ističe kako Ugovor o kreditu nije u potpunosti ništetan, te kako je neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva utvrđenje potpune ništetnosti Ugovora o kreditu čak i ako su sporne ugovorne odredbe ništetne (što ona strogo osporava). Naime, odredbe o valutnoj klauzuli CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi da nisu objektivno bitni sastojci ugovora o kreditu bez kojih on ne bi mogao opstati, jer bi u suprotnom proizlazio zaključak da je svaki ugovor o kreditu koji ne sadrži te odredbe u potpunosti ništetan. Nadalje, tužena upućuje na nepostojanje prava na vraćanje iznosa plaćenih po Ugovoru o kreditu, jer je otplatom kredita u cijelosti Ugovor o kreditu prestao postojati. Dakle, drži da ne postoji više dužničko- vjerovnički odnos između stranaka, pa obzirom da više ne postoje sporne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, iste da se ne mogu više utvrditi ništetnima niti se na temelju istih može više tražiti bilo kakvo plaćanje od strane tuženika, pa da tužitelj nema pravni interes tražiti od suda utvrđenje ništetnosti tih odredaba koje više ne proizvode nikakve pravne učinke i temeljem kojih ne postoji obveznopravni odnos između stranaka. Također, tužena izričito osporava tvrdnje iz tužbe da bi odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uopće bile ništetne, već drži kako su predmetne odredbe valjane, slijedom čega tužitelj nema i ne može imati nikakve tražbine prema tuženiku po ovoj osnovi. Isto tako, da se tužitelj nema pravo pozivati na utvrđenja iz presuda donesenih u okviru Kolektivnog spora, i to iz više razloga: a) nije postojala mogućnost ostvarenja kolektivne zaštite potrošača prema potrošačkim propisima koji su bili na snazi u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu; b) temeljna pretpostavka za usvajanje tužbenog zahtjeva jest prethodno utvrđenje suda da su sporne odredbe Ugovora o kreditu ništetne, a tužitelju nedostaje pravni interes da sud donese takovo utvrđenje; c) pravomoćnost prvostupanjske presude donesene u Kolektivnom sporu ne odnosi se na Ugovor o kreditu. Tako, drži i tvrdi da valutna klauzula sadržana u Ugovoru o kreditu nije ništetna, i to iz sljedećih razloga: a) ugovaranje valutne klauzule je izričito dozvoljeno temeljem zakona; b) valutnu klauzulu nije dozvoljeno podvrgnuti testu poštenosti iz članka 84. ZZP’03; c) valutna klauzula ne predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu članka 81. ZZP’03. Također ističe da je tužitelj imao pravo izbora između više različitih kreditnih proizvoda tuženika, detaljno je analizirao sve opcije i u konačnici podnio zahtjev za odobrenje kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, te da nije bio ni na koji način prisiljen sklopiti ugovor o kreditu s takovom valutnom klauzulom. Ističe i kako članak 84. ZZP'03 izričito propisuje da „nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive“ (tzv. test poštenosti). Nadalje, drži da je tužitelju bio i morao biti razumljiv smisao i učinci valutne klauzule sadržane u Ugovoru o kreditu. U prvom redu, naglašava činjenicu kako je Ugovor o kreditu sastavljen u obliku solemnizirane privatne isprave, što znači kako je tužitelj od strane samog javnog bilježnika bio upoznat sa svim detaljima ovog pravnog posla i pravnim posljedicama koje iz istog proizlaze, a nadalje, da je zaposlenik tužene prilikom sklapanja Ugovora o kreditu detaljno upoznao tužitelja s ovim kreditnim proizvodom, istom objasnio što zapravo znači valutna klauzula odnosno koji je njezin cilj i svrha, kao i ekonomske posljedice eventualnog porasta vrijednosti CHF na njegove kreditne obveze odnosno rizike koji mogu proizaći iz činjenice ugovaranja kredita u CHF. Tužitelj je pritom detaljno razmotrio sve mogućnosti i u konačnici se sam odlučio na kredit vezan uz valutu CHF. Dakle, sam tužitelj je za sebe ocijenio kako mu je prihvatljiv upravo kreditni proizvod s valutnom klauzulom u CHF. Prema tome, prava volja i namjera tužitelja bila je upravo sklopiti Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Tako, ugovaranjem valutne klauzule u Ugovoru o kreditu tužena da nije postupala protivno načelu savjesnosti i poštenja. Prema tome nije ispunjena niti ova treća pretpostavka za utvrđenje nepoštenosti ugovornih odredaba. Također, tužena ističe da su svi iznosi za koje tužitelj tvrdi da su „preplaćeni“ temeljem ugovornih odredaba Ugovora o kreditu koje sadrže valutnu klauzulu nastali kao posljedica oscilacija u kretanju tečaja HRK u odnosu na CHF odnosno kao posljedica okolnosti na koje sama tužena nema nikakvog utjecaja i koje nije mogla nikako predvidjeti, iz čega proizlazi jasan zaključak da tužena ni u kojem trenutku nije postupala protivno načelu savjesnosti i poštenja. Tužena ističe kako niti u odnosu na odredbu Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope (članak 6.) također nisu ispunjeni uvjeti za provođenje testa poštenosti iz članka 84. ZZP’03 niti uvjeti iz članka 81. ZZP’03 da bi se navedena odredba mogla utvrditi nepoštenom. Uzevši u obzir sve naprijed navedeno, tužena u prvom redu predlaže sudu: odbaciti tužbeni zahtjev u cijelosti obzirom da nisu ispunjeni uvjeti za postavljanje stupnjevite tužbe prema članku 186.b stavku 3. Zakona o parničnom postupku; ili, podredno, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan obzirom da: je nastupila zastara navodnih tražbina tužitelja; tužitelj nema pravo zahtijevati od tuženika vraćanje iznosa plaćenih prema Ugovoru o kreditu obzirom da više ne postoji obveznopravni odnos između stranaka temeljem Ugovoru o kredita koji je prestao ispunjenjem (otplatom kredita u cijelosti); Ugovor o kreditu nije u potpunosti ništetan; valutna klauzula i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu nepoštene odredbe prema ZZP’03, pa stoga niti ništetne.
3. Sud je izveo dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to u Ugovor o kreditu broj:
236-85/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 4.5.2005. (l.s. 6-23), obavijest o promjeni kamatne stope po partiji kredita broj 53116922 od 27.10.2008. (l.s. 514), početni otplatni plan (l.s. 515- 526), specifikaciju uplata (l.s. 527-530), obavijest o parametrima kamatne stope od 9.1.2014. (l.s. 531-532), otplatni plan (l.s. 533-537), obavijest o promjeni kamatne stope od 5.11.2010. (l.s. 538), otplatni plan (l.s. 539-549), pregled prometa za klijenta od 11.11.2021. (l.s. 550-576), otplatni plan (l.s. 577-585), obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu od 11.11.2021. (l.s. 586), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Petra Bajla, mag.oec. od 17.9.2023. (l.s. 596- 611), očitovanje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Petra Bajla, mag.oec. od 20.5.2025. (l.s. 668-673), te je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke ovog postupka. Tužena je na ročištu za glavnu raspravu održanu pred ovim Sudom dana 11. ožujka 2025. odustala od dokaznog prijedloga za saslušanjem bivšeg djelatnika banke, slijedom čega navedeni dokaz nije proveden.
4. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) ovaj Sud nije našao osnovanim glavni tužbeni zahtjev tužitelja, međutim podredno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja cijenio je u cijelosti osnovanim.
5. Predmet ovog spora zahtjev je tužitelja za povratom iznosa koje je preplatio tuženoj s osnova nezakonitog povećanja po ništetnoj valutnoj klauzuli odnosno tečajnoj razlici, pa tako, glavnim tužbenim zahtjevom tužitelj zahtjeva da se utvrdi da je Ugovor o kreditu broj: 236-85/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini zaključen između njega i pravnog prednika tužene dana 4. svibnja 2005. ništetan, te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega da se naloži tuženoj da mu isplati - vrati iznos od 52.349,09 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na svaki pojedini plaćeni mjesečni iznos počevši od dospijeća pa do isplate. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelj zahtjeva da se utvrdi da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz predmetnog Ugovora o kreditu, slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama tečaja CHF u odnosu na kune, a koje promjene su nastupile nakon 4. svibnja 2005. pa na dalje, pa da se naloži tuženoj isplatiti - vratiti mu na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promjene u tečaju CHF iznos od 10.118,47 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos.
5.1. Navedeno je tužitelj precizirao po provedenom financijskom vještačenju po stalnom sudskom vještaku Petru Bajlu, svojim podneskom od 22. studenog 2023.
6. Tako, nije sporno među strankama ovog postupka da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tužene, Hypo Alpe-Adria Bank d.d., kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu broj: 236-85/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini dana 4. svibnja 2005., kojim ugovorom je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 62.300,00 CHF, u svrhu kupnje stana, uz rok otplate od 30 godina, te redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama kreditora, te koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,25% godišnje.
7. Međutim, u ovom postupku sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva, kao i visina istog, da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja iz presuda po kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača „Potrošač“ obzirom tužena osporava pravo potrošača tužitelja, da li je predmetni Ugovor o kreditu ništetan u cijelosti, jesu li odredbe ugovora o valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne, te su istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, nedostatak pravnog interesa tužitelja za vođenje ovog postupka, prigovor zastare, kao i da li je prijedlog za uračunavanjem „negativnih razlika“ osnovan.
8. Tako, prvenstveno se ističe kako ovaj Sud nalazi neosnovanim istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja i prigovor statusa potrošača istog, obzirom da iz iskaza tužitelja saslušanog kao stranke ovog postupka proizlazi da je isti sa prednikom tužene i to Hypo Alpe Adria Bank 2005. zaključio Ugovor o kreditu, koji je bio stambeni kredit, te koji mu je nakon što je posjetio poslovnicu u [adresa] na Kalelargi za mjesec dana bio odobren. Naime, podignut je u svrhu kupnje stana u Ul. Hrvatskog sabora u [adresa], gdje tužitelj i sada živi, te mu je bio potreban iznos od 40.000,00 EUR, jer je imao već 60.000,00 EUR, a stan je koštao 100.000,00 EUR. Tako, tom prilikom u poslovnici banke da su mu rekli kako nije kreditno sposoban za eurski kredit, obzirom na visinu mjesečne rate, već samo za kredit u CHF, pa mu je odobren kredit u iznosu od 62.300,00 CHF, a isti je zaključen na vrijeme od 30 godina. Ovaj kredit da i danas otplaćuje, odnosno da ima još 10 godina otplate. Prilikom zaključenja Ugovora, a i same pripreme istog, nije pregovarao o nikakvim pojedinačnim odredbama Ugovora. Ugovor je pročitao te je znao da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 5,25%, no nije mogao na nijednu odredbu utjecati, a Ugovor je bio pripremljen po banci. Mjesečna rata da se nije mijenjala u periodu od 2005.-2007., a onda je samo odjednom došlo do povećanja, o čemu da je banka pisano obavijestila, no nove otplatne planove nije primao. Tada da ga nitko nije pitao, kada je došlo do tog povećanja, da li može podmirivati tako velike rate. Naime, od početnog mjesečnog iznosa rate od oko 1.600,00 kn, mjesečna rata da je narasla na otprilike oko 3.000,00 kn. U trenutku kada su mu nudili da izvrši konverziju u euro, da na to nije pristao, te je njegov kredit i dalje u CHF, a glavni razlog tome je što su mu kamatnu stopu za taj novi kredit ponudili u iznosu od 7,20%, dok je znao istovremeno puno ljudi kojima su u istoj banci ponudili 4,20%, te zbog te visoke stope ispalo bi da je on dužan banci, a ne oni njemu. Da je čitav odobreni iznos kredita utrošen na kupnju navedenog stana, te je banka tada upisala založno pravo na njegovoj nekretnini, koje je i danas tu. Da mu nitko nije ni prilikom zaključenja Ugovora usmeno, a ni naknadno pismeno, objasnio na koji način će se kretati tečaj. Da u stanu nikada nije imao prijavljeni obrt niti se bavio poslovnom djelatnošću.
9. Nadalje, ovaj Sud je stava da u konkretnom slučaju ima mjesta primjeni Presude i Rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 dana 4. srpnja 2013. godine, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda pod poslovnim brojem Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, kojom je utvrđeno da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tužena, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora bile ništetne. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine potvrđena je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tužena u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
9.1. Odlukom Vrhovnog suda RH pod poslovnim brojem Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. godine odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 6632/17, u dijelu u koje je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako u odluci istog suda pod poslovnim brojem Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava korisnika kredita, na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
9.2. Citirane presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. nov. 96/03 – dalje ZZP), a temeljem odredbe čl. 138.a. ZZP-a, odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Također, odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a. ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ZPP, da su određeni postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
10. Obzirom na navedeno, poglavito utvrđenje da je i tužena, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koje je zaključila u određenom razdoblju, nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli za koju je vezana glavnica u švicarskim francima, to je ovaj Sud utvrdio da su odredbe čl. 2. i 3. (valutna klauzula) predmetnog Ugovora o kreditu ništetne, sukladno odredbi čl. 322., u vezi s čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. Nov. broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO), te odredbama čl. 81. st. 1. i čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. Nov. broj 96/03 – dalje ZZP/03) i čl. 96. st. 1. ZZP, to sve jer je tužena iskoristila svoj položaj i protivno načelu savjesnosti i poštenja nametnula ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi po kojoj odluka o promjeni ovisi isključivo o volji banke, obzirom da pozitivni propisi koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nisu propisivali obvezu ugovaranja kriterija za primjenu promjenjive kamatne stope, te iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice, koji je neizvjestan, i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača - kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.
11. U odnosu na prigovor zastare, valja reći da je zastarni rok za stjecanje bez osnove pet godina, te da je prigovor neosnovan. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 14. lipnja 2018. kada je pravomoćno odlučeno da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna, odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., pa zastarni rok od 5 godina počinje teći 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 7. listopada 2021., to od 14. lipnja 2018. do tada nije protekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO, sukladno pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela VSRH broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.
12. Obzirom da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je platio nešto što nije bio dužan, na konkretan pravni odnos ima se primijeniti institut stjecanja bez osnove, propisan odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO, prema kojoj kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Također, ističe se da je odredbom čl. 1115. ZOO propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, da se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
13. Kako je tužena osporila i visinu tužbenog zahtjeva, to je radi utvrđivanja okolnosti visine preplaćenih iznosa, a temeljem provedenog financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Petru Bajlo, koji nalaz i mišljenje ovaj Sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, utvrđeno da preplata tužitelja u odnosu na predmetni kredit koja se odnosi na promjenu tečaja CHF od početka otplate kredita iznosi 76.237,63 HRK odnosno 10.118,47 EUR. Tako, a obzirom da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ništetne i iste ne proizvode pravni učinak prema tužitelju, iznos koji je sukladno istima naplaćen od tužitelja, tužena je stekla bez osnove, pa je sukladno navedenim odredbama čl. 1111. i 1115. ZOO, stjecatelj dužan vratiti iznos od 10.118,47 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom III.
13.1. Ističe se da vještačenjem nije uzeta u obračun i tzv. negativna razlika sukladno traženju tužene. Naime, prema stavu ovog Suda, kada tužena ističe prigovor da je prilikom obračuna više primljenog zbog kasnije utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe potrebno uzeti u obzir stvarni iznos koje je tužitelj manje platio, tužena ne postavlja zahtjev za isplatu, već prigovora visini tražbine ističući prigovor da tužitelj nema pravo na isplatu dijela anuiteta kada je plaćao manji iznos po kamatnoj stopi nižoj od početno ugovorene. Tako, obzirom da je temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO kod ništetnih ugovora, a isto tako kod djelomično ništetnih odredbi ugovora, svaka strana ovlaštena na postavljanje restitucijskog zahtjeva, da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strana ugovora, potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženoj da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja. Također je moguće da postavi materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO, slijedom čega ovaj Sud drži da jedino u tom slučaju može odlučivati o potraživanju tužene na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, što u konkretnom slučaju nije, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tužene na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.
14. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, budući da je tužitelj u cijelosti uspio sa eventualnim tužbenim zahtjevom, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23), slijedom čega je istom priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to za trošak sastava tužbe od 7.10.2021. – 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), trošak sastava obrazloženih podneska od 14.4.2022. i 22.11.2023. – svaki po 100 bodova (Tbr. 8.t.1.), trošak sastava ostalih podneska od 11.4.2022., 26.1.2023.,15.1.2024., 12.3.2024., 18.4.2024., 11.11.2024. i 12.11.2024. – svaki po 25 bodova (Tbr. 8.t.4.), te trošak zastupanja na ročištima dana 28.4.2022., 11.3.2025. i 2.7.2025. – svaki po 100 bodova (Tbr. 9.t.1.), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 177,85 EUR, te trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 398,81 EUR, sveukupno iznosi 2.514,16 EUR, dok je preko dosuđenog zahtjev tužitelja za naknadnom parničnog troška, sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, odbijen kao neosnovan, a koji se odnosi na zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu, koje obveze je tužitelj oslobođen kao potrošač, te suviše naznačene iznose vrijednosti poduzetih radnji, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.
Zadar, 18. kolovoza 2025.
S u t k i nj a
Iva Abfal
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.
DNA:
1. Tužitelju po pun.,
2. Tuženoj po pun.
