REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU
Andrije Hebranga 9, Metković
Poslovni broj: P-92/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
RJEŠENJE
Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Anti Šprlji, u pravnoj stvari tužitelja: IH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Sandri Wagner, odvjetnici u Metkoviću, A. Hebranga 6, protiv tuženika: pod 1. Trgovina Jukić d.o.o. iz Vrgorca, Hrvatskih velikana 36, OIB: 91872013391, zastupan po pun. Nikoli Pervanu, odvjetniku u Vrgorcu, pod 2. Studenac d.o.o. iz Omiša, Četvrt ribnjak 17, OIB: 02023029348, koejg kao punomoćnik zastupa odvjetnik Ivica Didak, Fallerovo šetalište 22, Zagreb, nakon zaključene glavne rasprave dana 03. srpnja 2025.g., radi predaje, dana 18. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
1. Prihvaća se dio tužbenog zahtjeva i to onaj dio koji glasi: „Nalaže se tuženiku TRGOVINA JUKIĆ d.o.o. iz Vrgorca, Hrvatskih velikana 36, OIB: 91872013391, da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vještvu vještaka Zlatana Polića označen tamnoplavom iscrtkanom linijom i brojevima 26, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35, 36, 37, 38,26, i u vještvu vještaka Polića označen tamnoplavom iscrtkanom linijom i brojevima 13, 14,15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23,24,25,39,40, 3,4,5,69,10,11,12,13, koje vještvo čini sastavni dio presude, u roku od 15 dana i slobodnu stvari preda u posjed tužitelju.
2. Odbija se dio tužbenog zahtjeva i to onaj dio koji glasi: „Nalaže se tuženiku TRGOVINA JUKIĆ d.o.o. iz Vrgorca, Hrvatskih velikana 36, OIB: 91872013391, da sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukloni dio natkrivenog limenog krovišta 1 koji se nalazi iznad navedene čest.zem., u vještvu vještaka Zlatana Polića označen tamnoplavom iscrtkanom linijom i brojevima 26, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35, 36, 37, 38, 26 te dio natkrivenog limenog krovišta 2 u vještvu vještaka Polića označen tamnoplavom iscrtkanom linijom i brojevima 13, 14, 15,16, 17,18, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 39, 40, 3, 4, 5, 6,9,10,11,12,13, koje vještvo čini sastavni dio presude, u roku od 15 dana“.
3. Nalaže se tuženiku TRGOVINA JUKIĆ d.o.o. Hrvatskih velikana 36, Vrgorac, OIB: 91872013391, platiti tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 500,00 EUR riješio je
1. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnj stvari povučena u odnosu na tuženika pod 2. Studenac d.o.o. iz Omiša, Četvrt ribnjak 17, OIB: 02023029348.
2. Odbija se prijedlog za donošenjem privremene mjere koja glasi:
"Radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja protiv tuženika pod 1) i 2), a zbog sprječavanja nasilja (čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) na kojoj se nalazi nelegalna nadogradnja, određuje se privremena mjera
I. Kojom se ovlašćuje tužitelj da sam ili preko treće osobe poduzme radnje u pravcu uklanjanja privremenih nadogradnji (bespravnih) koje ga sprječavaju u prolasku do njegovih nekretnina -poslovnih zgrada (čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 20.000,00 EUR.
II. Ova će privremena mjera trajati do pravomoćnog okončanja postupka u ovom predmetu."
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], u naravi dvorište površine 2239 m2, upisane u ZU 2700 k. o. [katastarska općina]. To svoje pravo vlasništva tužitelj je stekao naplatnim pravnim poslom, tj. temeljem rješenja o dosudi stečajnom postupku koji se vodio kod Trgovačkog suda u Splitu pod br. St-1329/16 od 17.prosinca 2019.g. Nakon ove kupoprodaje tužitelj je angažirao geodetu da mu na terenu označi granice njegove nekretnine, te je utvrdio kako se na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi protuzakonita i nelegalna nadogradnja na prolazu do nekretnina označenih kao čest. zgr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje su u vlasništvu tužitelja. Tužitelj je sa tuženikom pod 1/ 30.rujna 2020.g. sklopio ugovor o zakupu zemljišta, predmet kojeg ugovora je dio zemljišta označenog kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - ograđen dio poslovnog prostora (jedinstveni zatvoreni prostor trgovačko-uslužne namjene) u kojem prostoru se obavlja trgovačka djelatnost i koji je zakupnik dao u podzakup TD Studenac d.o.o. u površini 26 m2, koji prostor je predstavljao prolaz do nekretnina označenih kao 699 i 700 čest.zgr. u naravi gospodarske zgrade. Osim ovoga, na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predmet zakupa je i nadograđeno skladište u stražnjem dijelu poslovnog prostora površine cca 25 m2, a koje je jedinstveni zatvoreni prostor u kojem se obavlja trgovačko-uslužna djelatnost, sada u podzakupu Studenac d.o.o. Ugovor o zakupu je istekao 31.ožujka 2024.g.,a prije toga je tužitelj poslao obavijest tuženicima pod 1/ i 2/ temeljem koje ih je na vrijeme obavijestio kako nema nikakve namjere produžavati ugovor o zakupu i zahtijeva uklanjanje kompletne nadogradnje koja se nalazi na dijelu spomenute nekretnine te predaju u posjed. Za istaći je i to da se u sklopu jedinstvenog prostora (koji je napravio tuženik pod 1/) nalazi i prostor koji je ZK vlasništvo Građevno d.d. Vrgorac, a navodno izvanknjižno vlasništvo Grada Vrgorca, koji prostor se identificira kao čest. zgr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji je Grad Vrgorac dao u zakup tuženiku pod 1/ temeljem ugovora sklopljenog 27.ožujka 2019.g., koji je također istekao, i prema saznanjima tužitelja nije produljen. Tuženik pod 1) je sa tuženikom pod 2) sklopio ugovor o podzakupu dijela tužiteljeve nekretnine (čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i čest. zgr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu Građevno d.d. Vrgorac. Oba tuženika pokušavaju na nezakonit način zadržati postojeće stanje korištenja dijela tužiteljeve nekretnine, te odbijaju izvršiti predaju, dapače, tuženik pod 2/ tu obavlja trgovačku djelatnost. Tužitelj ima saznanja kako je i Grad Vrgorac sukladno ugovoru o zakupu (koji je istekao) tražio od prvotuženika vraćanje poslovnog prostora u stanje kakvo je bilo prije renoviranja. Tužitelj je rekonstruirao i uredio svoje objekte (k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) koji se nalaze iza spornog dijela (k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), koji su namijenjeni za obavljanje trgovačke djelatnosti, ali zbog nezakonite nadogradnje nema prolaz od autobusnog kolodvora. Tuženici pod 1 i 2 su dakle, bez ikakvog pravnog osnova u posjedu djela tužiteljeve nekretnine, jer je tuženiku pod 1 istekao ugovor u zakupu djela tužiteljeve nekretnine, pa nema dopuštenje vlasnika za korištenje te nekretnine. Tužitelj konzumirajući svoja vlasnička prava, a budući da tuženici odbijaju predati dio nekretnine tužitelju u posjed, predlaže sudu temeljem čl.161 st.1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima da donese presudu. Tužitelj je i posegao za pravnom zaštitom kod suda uloživši vlasničku tužbu radi predaje u posjed dijela svoje nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali kako se radi o relativno novom predmetu u istom postupku koji nije hitne naravi neće tako brzo biti zakazana sudska radnja. No, tuženici debelo koriste tu situaciju, jer nakon isteka ugovora o zakupu ne žele predati tužitelju dio njegove nekretnine, dapače tuženik pod 2/ nastavlja normalno raditi obavljajući svoju trgovačku djelatnost – maloprodaja, dok tuženik pod 1/ ubire lijepu zaradu od iznajmljivanja dijela tužiteljeve nekretnine, kao da se ništa nije dogodilo. Na ovaj način tužitelja, kao zakonitog vlasnika onemogućavaju da gospodari svojim vlasništvom, a prvenstveno mu onemogućavaju i korištenje poslovnih zgrada (čest. zgr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), koje se nalaze iza spornog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je u naravi prolaz do ove zadnje dvije tužiteljeve nekretnine. Osim ovoga, tuženici ovakvim postupanjem izražavaju čisto nasilje nad tužiteljem i njegovom imovinom, jer se ponašaju kao da na tužiteljevoj nekretnini imaju nekakva prava, tj. svojataju stvarna prava posjedovanja dijela tužiteljeve nekretnine, koja im ne pripada na temelju niti jedne zakonske odredbe Prema čl.346 st.1 Ovršnog zakona radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim ako učini vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Odredbom čl.347 st.2 Ovršnog zakona propisano je da se radi osiguranja nenovčanih tražbina može odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnog reda, sud može privremeno urediti sporni odnos među strankama. U konkretnom slučaju tužitelj predlaže određivanje privremene mjere iz razloga jer tuženik svojim ponašanjem izražava nasilje, i nanosi štetu tužitelju na način da je upravo cilj tuženika pod 1) i 2) „oteti“ dio tužiteljeve nekretnine i to ni manje ni više nego cca 50 m2 i na protupravan način posjedovati taj dio i temeljem tog posjedovanja ostvarivati značajnu zaradu, tuženik pod 1) od najma, a tuženik pod 2) od prodajne djelatnosti. Očiti im je plan da zajednički i u dogovoru osujete tužitelja u stupanju u posjed dijela njegove nekretnine, „rastezanjem“ parnice, ulaganjem pravnih lijekova i slično, kako bi dobili na vremenu i ostvarili što veću zaradu na štetu tužitelja. Napominje se kako je tužitelj na vrijeme obavijestio tuženika pod 1) da neće produžiti ugovor o zakupu i dao mu dovoljno vremena da sredi svoj odnos sa drugotuženikom, ali i tuženika pod 2), no suprotno osnovnim načelima obvezno-pravnih odnosa a to je načelo savjesnosti i poštenja svjesno i namjerno ne žele ispuniti svoju ugovornu obvezu i nakon isteka ugovora o zakupu predati tužitelju u posjed dio njegove nekretnine. Tužitelj smatra da se ovdje radi o slučaju iz čl.347 st.1 t.9 OZ-a, ali i čl.347 st.2 OZ-a. Cilj privremenih mjera je osiguranje tražbina, a ne njihova realizacija. Svrha privremene mjere može se ostvariti samo ako se da ovlaštenje tužitelju da sam ili preko treće osobe poduzme radnje u pravcu uklanjanja privremenih nadogradnji (bespravnih) koje ga sprječavaju u prolasku do njegovih nekretnina - poslovnih zgrada (čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Tužitelj je ovdje učinio više nego vjerojatnim postojanje svoje tražbine prema tuženicima prezentiranjem vlasničkog lista ZU 2700 k. o. [katastarska općina]. Zbog navedenog predlaže se sudu donijeti privremenu mjeru.
2. Tuženik pod 1. u odgovoru na tužbu navodi da u u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovanu. Nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok se o načinu stjecanja vlasništva navedene nekretnine I-tuženik neće očitovati u ovom parničnom predmetu jer to nije predmet ovog već drugih postupka. Nisu točni navodi tužitelja iz tužbe kako se na dijelu navedene čest. zem. [katastarska čestica] nalazi nelegalna i protuzakonita nadogradnja, a obzirom na činjenicu da je navedena sporna građevina izgrađena zakonito uz dopuštenje bivšeg vlasnika navedene nekretnine Građevno d.d. Vrgorac, te u skladu s odobrenjem Grada Vrgorca, a na koju okolnost se predlažu saslušati kao svjedoci direktor Građevno d.d. u to vrijeme VH, te gradonačelnik [adresa] u to vrijeme PH i njegov zamjenik ĆH. Pored toga, spornu nadogradnju izgradio je zz I-tuženika BH, a ne I-tužena Trgovina Jukić d.o.o. s kojom je tužitelj sklopio ugovor o zakupu zemljišta na koji se poziva i dostavlja uz tužbu, zbog čega nije osnovano traženje tužitelja da od I-tuženika traži uklanjanje sporne nadogradnje jer I-tuženik tu nadogradju nije sagradio, zbog čega se ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer je tužitelj umjesto pasivno legitimiranog BH tužbu podnio protiv Trgovine Jukić d.o.o. S tim u vezi prigovor izostanka pasivne legitimacije je osnovan i iz razloga jer se u konkretnom slučaju radi o dijelu jedinstvenog poslovnog prostora kojeg čini sporna nadogradnja i prostor u vlasništvu Grada Vrgorca kojeg koristi BH, a koji je dao zakup poslovni prostor II-tuženiku Studenac d.o.o., a iz čega proizlazi da sporni poslovni prostor, a pa tako i spornu nadogradnju koristi BH a ne I-tuženik Trgovina Jukić d.o.o., a u prilog čega govori Ugovor o zakupu i o uređenju međusobnih prava i obveza sklopljen 19. prosinca 2014.god. između BH kao zakupodavca i Studenac d.o.o. kao zakupoprimca, a ne između I i II-tuženika. Nadalje, nije jasno zašto bi se sporna nadogradnja uopće trebala ukloniti i zašto bi to trebao učiniti I- tuženik, pa i BH koji je izgradio navedenu nadogradnju da je ovakva tužba podnesena protiv njega, a obzirom na nespornu činjenicu da je navedena nadogradnja sagrađena prije nego što je tužitelj stekao predmetnu nekretninu i postojeću nadogradnju na toj nekretnini, koja je izgrađena, a kako je to prije navedeno, za vrijeme i uz dopuštenje bivšeg vlasnika predmetne nekretnine Građevo d.d. I-tuženik pored navedenog prigovora promašene pasivne legitimacije ističe i prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije iz razloga jer je predmetni ugovor o zakupu u međuvremenu s tužitelja kao zakupodavca prenesen na njegovu suprugu DH kao zakupodavca konkludentnim radnjama, što je vidljivo iz činjenice da računi za predmetni zakup I-tuženiku kao zakupniku stižu već godinama od DH a ne od tužitelja, što bi trebalo biti nesporno tužitelju, te I-tuženik u prilogu ovog odgovora na tužbu dostavlja navedene račune u vezi zakupa koji glase na suprugu tužitelja DH, a ne na tužitelja. Naime, tužitelj je svoj obrt od kojeg stižu računi I-tuženiku za zakupninu prenio na svoju suprugu DH, a notorna je činjenica da obrt nije pravna osoba, tako da bez obzira što je tužitelj obrt prenio na svoju suprugu tu nema kontinuiteta. Pored toga, ni to što supruga tužitelja nije vlasnik nekretnine na kojoj je izgrađena sporna nadogradnja nije ključno jer po zakonu zakupodavac ne mora biti vlasnik nekretnine. Stoga, kako tužiteljeva supruga DH nije tražila predaju predmetne nekretnine u posjed, već su stranke nastavile izvršavati ugovor o zakupu, smatra se da je time prešutno sklopljen novi ugovor o zakupu zemljišta između tužiteljeve supruge DH i I-tuženika, pa se navedeni prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije ukazuje osnovanim. I-tuženik pored naprijed navedenih prigovora posebno ističe i prigovor preuranjenosti tužbe tužitelja u ovom parničnom predmetu. Naime, čl.10. predmetnog Ugovora o zakupu zemljišta ugovoreno je da Ugovor prestaje istekom vremena na koji je zaključen uz ostavljanje otkaznog roka od 30 dana, pa kako je Ugovor koji je sklopljen između stranaka istekao s danom 31. ožujka 2024.god., a što nije sporno jer to proizlazi iz samog Ugovora i obavijesti od 08. ožujka 2024.god. koju je tužitelj dostavio uz tužbu, a tužba u ovom parničnom predmetu podnesena je 16. travnja 2024.god., dakle prije dana 30. travnja 2024.god. kada istječe ugovoreni otkazni rok, to I-tuženik nije trebao postupiti po pozivu tužitelja i vratiti predmet zakupa jer to nije u skladu s odredbom čl.10. navedenog ugovora o zakupu kojim je ugovoren otkazni rok, a koji tužitelj nije poštivao jer je tužbu u ovom parničnom predmetu podnio prije isteka ugovorenog otkaznog roka. Nisu istiniti navodi tužitelja iz tužbe kako Grad Vrgorac nije I-tuženiku produljio ugovor o zakupu svog poslovnog prostora koji se nalazi uz spornu nadogradnju, a obzirom da Grad Vrgorac takav ugovor o zakupu s I-tuženikom nikada nije niti sklopio. Naime, Ugovor o zakupu poslovnog prostora u kojem je trgovina II-tuženika i uz koju se nalazi sporna nadogradnja Grad Vrgorac je sklopio s BH kao zakupnikom i to dana 27. ožujka 2019.god., te je taj ugovor koji je sklopljen između tih stranaka produljen i danas je na snazi, a na koje okolnost se predlaže provesti dokaz saslušanjem zz I-tuženika BH i gradonačelnika [adresa] UH. Na kraju, nisu osnovani niti utemeljeni navodi tužitelja iz tužbe kako zbog sporne nadogradnje tužitelj nema prolaz od autobusnog kolodvora, a što je najbolje vidljivo iz samih fotografija koje je tužitelj dostavio uz tužbu, te iz kojih se vidi da prolaz postoji, a što bi i bez tih fotografija bilo jasno obzirom na činjenicu da tužitelj zasigurno ne bi sklopio predmetni ugovor o zakupu zemljišta da mu nije bio omogućen prolaz, pa se na ove okolnosti predlaže saslušati kao svjedoke sve ostale vlasnike poslovnih prostora na autobusnom kolodvoru, a koji imaju svoje svoje poslovne prostore uz predmetni poslovni prostor, i to EH, AH, LH, RH i druge prema potrebi. Slijedom navedenog, predlaže se tužbu tužitelja odbaciti, podredno odbiti kao neosnovanu, te naložiti tužitelju da I-tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka, niže specificirane. I-tuženik se protivi prijedlogu tužitelja za izdavanjem privremene mjere kao neosnovanom jer ne postoje niti zakoniti niti opravdani razlozi za izdavanjem predložene privremene mjere. Prvenstveno se ističe kako tužitelj predloženom privremenom mjerom tužitelj traži nešto što je nespojivo s tužbenim zahtjevom jer ukoliko sud usvoji ovu privremenu mjeru, automatski će postati neosnovan tužbeni zahtjev iz razloga jer tuženi, a što tužitelj traži u svom tužbenom zahtjevu, ne mogu uklanjati nešto što bi tužitelj, a ukoliko bi se usvojila privremena mjera, po privremenoj mjeri već uklonio. Pored toga tužitelj je, kako i sam priznaje, stekao nekretninu kada je sporni poslovni prostor, odnosno sporna nadogradnja već postojala upravo u ovakvom obliku i to mu očito nije smetalo da nekretninu kao takvu kupi, niti mu je smetalo pri poslovanju njegovih poslovnih prostora jer inače ne bi sklopio predmetni ugovor o zakupu 2020.god. i gotovo pune četiri godine i sve do danas nesmetano obavlja svoju obrtničku djelatnost, te mu ne nastaje nikakva šteta niti to tužitelj bilo čime dokazuje ili dostavlja dokaze u vezi te štete u prilogu svoje tužbe. Posebno se ističe kako je očito, i golim je okom jasno, a što proizlazi iz fotografija koje je tužitelj dostavio uz tužbu, da se njegovim prostorima može pristupiti na barem još dva načina, te se na ove okolnosti svakako predlože provesti očevid na licu mjesta. Na kraju, obzirom na sve navedeno u odgovoru na tužbu i ovom odgovoru na prijedlog tužitelja za izdavanjem privremene mjere potpuno je jasno da nikakve opasnosti od nasilja ni nenadoknadive štete nema, pa se stoga predlaže privremenu mjeru odbiti.
3. Tuženik pod 2.Studenac d.o.o. u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava pravnu osnovu tužbe i istaknute tužbene zahtjeve kao i prijedlog za izdavanjem privremene mjere kojem se protivimo, te u cijelosti osporava i istaknute činjenične navode iznijete u historijatu tužbe. Ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije, jer iz historijata tužbe i priloga uz istu nije razvidno radi čega bi drugotuženik bio pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Drugotuženik nije u nikakvom obveznopravnom ili stvarnopravnom odnosu s tužiteljem, te nikakvu nadogradnju na predmetnoj lokaciji nije radio. Stoga drugotuženik i ne može biti obvezan na uklanjanje nadogradnji na tuđoj nekretnini. Drugotuženik u svojstvu zakupnika je s zakupodavcem/prvotuženikom zaključio dana 19.12.2014. Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora s pripadajućim Dodatcima, a kojih odredbi se u cijelosti pridržava, te se pridržava i svih drugih pozitivnih propisa. Navodi tužbe te navodi kojim se opravdava izdavanje privremene mjere su neistiniti i neutemeljeni, te ćemo se u daljnjem tijeku postupka detaljno očitovati na navode iz tužbe. Stoga predlaže da Sud odbaci podredno odbije tužbu i tužbene zahtjeve u cijelosti, te da odbije prijedlog za izdavanjem privremene mjere, kao i da se tužitelja obveže na plaćanje cjelokupnog troška ovog postupka.
4. Među strankama nije sporno:
- da je 30.9.2020. godine tada IH kao vl. Trgovačkog obrta, kao zakupodavatelj sklopio Ugovor o zakupu zemljišta sa zakupoprimcem TRGOVINA JUKIĆ d.o.o. kojim je sporno zemljište dano u zakup TRGOVINI JUKIĆ d.o.o, a ovlašten je STUDENAC d.o.o. da i dalje bude u podzakupu sukladno ugovoru s TRGOVINA JUKIĆ d.o.o
- da je nadogradnja na predmetu spora izgrađena prije nego je tužitelj postao vlasnik
- da je IH daleko prije podnošenja tužbe prenio vlasniuštvo obrta na svoju suprugu DH
- da je TRGOVINA JUKIĆ d.o.o (tuženi pod 1.) plaćao zakupninu obrtu u vl. DH za sporni prostor
5. Među strankama je sporna:
- Aktivna i pasivna legitimacija
- Da li je tužitelj podnio tužbu preuranjeno
- Da li u konalčnici tužitelj ima osnov za traženje od tuženika da uklone nadogradnju i traženje za predaju u posjed.
6. Radi utvrđenja spornih činjenica izvedeni su dokazi pregledom svih isprava, pribavom spisa Državnog insepktorata, saslušanjem predloženih svjedoka, stranaka, uviđajem uz geodetsko vještačenje.
7. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: "ZPP") sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev kao u izreci dijelom osnovan, dijelom neosnovan, a da je prijedlog za donošenjem privremene mjere neosnovan.
8. Sud je proveo uviđaj predmeta spora te utvrdio da je nekretnina prohodna sa različitih strana, odnosno da se može pristupiti ostatku tužiteljeve nekretnine.
9. Vještak Zlatan Polić je sačinio vještvo prikazavši predmet spora, te na isto nije bilo primjedbi, a obzirom da je sastavljeno jasno, stručno i pregledno i ovaj sud ga prihvaća. U istom je označio detaljno predmet spora, a vidljivo je i iz navedenog vještva da tužitelj može pristupiti ostatku svoje nekretnine neovisno o predmetu spora.
10. Iz vlasničkog lista (list 8) za čest. zem. [katastarska čestica] proizlazi da je tužitelj osobno upisan kao vlasnik, a iz rješenja o dosudi (list 9 spisa) od 17. prosinca 2019.g. proizlazi da je isti kupio tu nekretninu u stečajnom postupku na dužnikom Građevno d.d. u stečaju.
11. Iz Ugovora o zakupu zemljišta od 30.09.2020.g. (list 14 spisa) proizlazi da je tada – **.**.2020.g. IH kao vlasnik [obrt] kao zakupodavac sklopio s tuženikom pod 1. Trgovinom Jukić d.o.o. ugovor o zakupu sporne nekretnine a koju je Trgovina Jukić d.o.o. dala u podzakup Studencu d.o.o.. (tuženiku pod 2.) te da su postojale već u trenutku sklapanja tog Ugovora nadogradnje prije nego što je IH stekao vlasništvo. Također proizlazi da je zakup Ugovoren do 31. ožujka 2024.g., da je otkazni rok od 30 dana u kojem roku je zakupnik dužan predati zemljište te ga dovesti u stanje prije izvršenja nadogradnje.
12. Nije sporno među strankama da je par godina prije podnošenja tužbe u ovom predmetu IH prenio svoj obrt na DH, a iz priloženih računa (list 51-55 spisa) proizlazi da je tuženik pod 1. TRGOVINA JUKIĆ d.o.o. (a ne BH osobno) plaćao račune trgovačkom obrtu [obrt], vlasnika DH
13. Iz spisa Državnog inspektorata proizlazi da istom prileži Anex broj 2/016 Ugovora o zakupu i o uređenju međusobnih prava i obveza iz kojeg Anex proizlazi da je baš tuženik pod 1. Trgovina Jukić d.o.o. dala u zakup Studencu d.o.o. prostor koji je predmet spora, odnosno da je Trgovina Jukić d.o.o. postala novi zakupodavac na mjesto ranijeg zakupodavca BH vl. [obrt]. Navedene isprave ukazuju da nije utemeljen prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na osobu zakupoprimca odnosno zakupoprimac jest tuženik pod 1. Trgovina Jukić d.o.o. a podzakupnik Studenac d.o.o.
14. Iz dopisa tužitelja upućenog tuženicima 08.03.2024.g. proizlazi da je isti obavještava tuženike da neće produljivati zakup (listovi 19-23 spisa), međutim IH više nije ovlaštenik – nije više nositelj – vlasnik obrta pa ni ne treba otkazivati ugovorni odnos (kojeg je sada strana TO Majić, vl. DH kao sljednica obrta), ali to pravo da obavijesti zakupoprimce da neće biti produljenja ima opravdano IH kao vlasnik zemljišta 1/1. Dakle vidljivo je iz njegovog dopisa da obavještava tuženike da (kao vlasnik na to ima pravo) neće produljivati zakup, što upućuje da su tuženici bili dužni prestati posjedovati predmet spora po isteku ugovornog odnosa jer im vlasnik više ne dopušta posjedovanje, odnosno uskraćuje im pravnu osnovu za isto, a tuženici su pravne osobe koje znaju i moraju znati da upisani vlasnik ima pravo takvo što tražiti.
15. Međutim tužitelj pošto više nije nositelj obrta nema pravo tražiti ispunjenje obveze iz Ugovora o zakupu zemljišta od 30.09.2020.g. od Trgovine Jukić d.o.o., već to pravo ima samo DH kao vlasnica [obrt]“ kojeg je sljedovala od IH još 2020.g. prema izvatku iz registra obrtnika priloženog u spisu. Dakle, IH glede obveze uklanjanja nadogradnje na spornom zemljištu nema aktivnu legitimaciju jer više nije nositelj obrta, već je to njegova supruga DH kao vl. obrta pa stoga stoji prigovor tuženika pod 1. da nema osnove za tužiteljevo traženje u tom dijelu. No, kako je već pojašnjeno tužitelj je upisani zk-a vlasnik te ima pravo potraživati predaju u posjed i taj dio tužbenog zahtjeva glede predaje u posjed osnovan u odnosu na tuženika pod 1. Trgovinu Jukić d.o.o.
16. Glede tužbenog zahtjeva uperenog prema Studencu d.o.o. koji je povučen podneskom tužitelja obzirom je Studenac d,o.o. napustio posjed tužiteljeva dijela zemljišta, valja istaknuti da je sud donio raspravno rješenje kojim je utvrdio da je tužba povučena, a s kojim povlačenjem se podneskom tuženik pod 2. Studenac d.o.o. suglasio, ali je zatražio trošak. Valja naglasiti da je i od Studenca d.o.o tužitelj tražio i predaju u posjed, a koji dio zahtjeva je osnovan, i uklanjanje konstrukcije – nadogradnje, a koji zahtjev je u tom dijelu neosnovan. Naime, Studenac d.o.o. se nije obvezao uklanjati nadogradnje, a niti je po dokaznoj građi te nadogradnje sačinio, a iz dokumentacije – Ugovora od zakupu od 30.09.2020.g. te iskaza svjedoka HH je jasno da je nadogradnja izvršena daleko prije nego je tužitelj IH postao vlasnikom temeljem rješenja o dosudi iz 2019.g. To sve govori da IH kao vlasnik, nema pravo potraživati uopće od Studenca uklanjanje nadogradnje, sve da je po tom dijelu tužbenog zahtjeva i aktivno legitimiran (a po Ugovoru o zakupu od 30.09.2020.g. i izvatku iz Obrtnog registra nije što se tiče ugovornog odnosa) obzirom da legitimaciju crpi iz ugovornog odnosa a iz vlasništva ne može crpiti aktivnu legitimaciju jer je nekretninu kupio u takvom stanju 2019.godine s tom nadogradnjom za koji se bivši – tadašnji vlasnik GRAĐEVNO d.d. nije protivio. Kako je već rečeno tužitelj može tražiti predaju u posjed od Studenca d.o.o. obzirom da ,mu Studenac d.o.o. kao vlasniku nakon poziva – dopisa tužitelja od 08.03.2024.g. nije predao u posjed kao vlasniku predmet spora već je nastavio posjedovati nekretninu što je jasno vidljivo i iz fotografija sačinjenih tijekom uviđaja predmeta spora gdje je zatečena obavijest Studenca d.o.o. da od 03.06.2024. (list 101 spisa) neće raditi zbog renoviranja što je jasan dokaz da je tuženik pod 2. Studenac d.o.o. protivno zabrani tužitelja koristio predmet spora i nakon podnošenja tužbe, a postavio je i obavijesti kojim nedjeljama u lipnju 2024. godine se ne radi (fotografija list 106 i 108 spisa). Ujedno je i sam tuženik pod 2. Studenac d.o.o. u svom podnesku (list 83 spisa) potvrdio da je početkom lipnja 2024. predan poslovni prostor prvotuženiku otkada više tuženik pod 2. u njemu ne obavlja djelatnost, a nadogradnje su u naravi bile „sastavni“ dio tog prostora iako su izvršene na nekretnini tužitelja. Stoga je u trenutku podnošenja tužbe bio osnovan tužbeni zahtjev za predaju u posjed i prema Studencu d.o.o. ,a neosnovan za uklanjanje nadogradnje. Očito je dakle da su i Studenac d.o.o. i tužitelj u trenutku podnošenja tužbe bili podjednakog uspjeha u sporu, pa svatko snosi svoj trošak.
17. U odnosu na tuženika pod 1., a kako je već pojašnjeno, dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uklanjanje nadogradnje nije osnovan jer je za takav zahtjev bio ovlašten [obrt] DH, a ne IH, dok je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na poredaju u posjed osnovan obzirom tužitelj s osnove vlasničkih prava ima pravo tražiti predaju u posjed koji mu nije bio predan po njegovom traženju po isteku zakupa. Sve da je i tuženik pod 1. u pravu da mu nije ostavljen dovoljan rok za postupanje po dopisu od 08.03.2024.g., on se ne može pozivati na otkazni rok u odnosu na vlasnika nekretnine – IH jer je otkazni rok dan od strane obrta za kojeg upravo tuženik pod 1. upire da je sada vlasnica DH, a vlasnik nekretnine koja je dana u zakup je IH i on je taj koji kao vlasnik treba dati suglasnost za produljenje zakupa odnosno mogućnosti korištenja nekretnine, što očito IH nije dao u dopisu od 08.03.2024.g. pa je istekom roka iz Ugovora 31.03.2024.g. tuženik pod 1. bio u obvezi predati nekretninu u posjed tužitelju, a što nije izvršio. Obveza takve predaje se propisuje u čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
18. U odnosu na tuženika pod 1. Trgovina Jukić d.o.o. i tužitelja, a obzirom na uspjeh u sporu također je valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove glede zastupanja jer je tužitelj uspio u predaji a ne i u zahtjevu za uklanjanje nadogradnje, s tim da je tuženik dužan platiti troškove vještačenja jer se radi o nužnom trošku za utvrđivanje koji dio je potrebno tužitelju predati u posjed od čest. zem. [katastarska čestica], pa je taj iznos za vještačenje 500,00 EUR (za uviđaj i vještačenje) valjalo naložiti tuženiku pod 1. da plati.
19. Neodlučni su za rješenje ovog spora iskazi svjedoka CH i DH vezano za činjenicu kada je DH postala vlasnica obrta jer za to postoji izvadak iz obrta registra (list 78 spisa) iz kojeg je vidljivo da je 28.10.2020.g. preuzela obrt od svog supruga IH, a u odnosu na činjenicu tko je uklanjao nadogradnju ona nije bitna sukladno prethodno navedenom obrazloženju.
20. U odnosu na isprave (list 76-79 spisa) iz kojih proizlazi da dugotrajna imovina obrta u vlasništvu DH na dan 31.12.2020.g. obuhvaća i spornu nekretninu, navedeno ne otklanja činjenicu da je u trenutku podnošenja tužbe IH vlasnik predmeta spora, čime je i isti legitimiran glede svojih vlasničkih prava.
21. U odnosu na prijedlog za donošenje privremene mjere, tužitelj nije dokazao osnovanost navedenog prijedloga obzirom da tijekom uviđaja bilo uočljiva prohodnost do ostalih tužiteljevih nekretnina, a što je vidljivo i iz samog vještva te fotografija u spisu, pa ne proizlazi da bi za tužitelja nastala bez donošenja privremene mjere nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta ili da je to potrebno radi sprječavanja nasilja ili bi se znatno otežalo ostvarenje tužiteljeve tražbine, sve sukladno čl. 346 u svezi čl. 347. Ovršnog zakona, pa je isti i odbijen kao u izreci rješenja. Za istaknuti je da navedeni prijedlog nije utjecao na troškove postupka.
Metković, 18. kolovoza 2025.godine
S u d a c :
Ante Šprlje
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 (petnaest) dana, od dana primitka prijepisa iste, a putem ovog suda. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
DNA:
1. Odvjetnica Sandra Wagner, Metković
2. Odvjetnik Nikola Pervan, Vrgorac
3. Odvjetnik Ivica Didak, Zagreb
