Republika Hrvatska
Općinski sud u Đakovu
Stalna služba u Našicama
Našice, Trg dr. F. Tuđmana 14
Poslovni broj: Pn-171/2023-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama, po sutkinji Marini Godžirov, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika Eve Nekić, u pravnoj stvari tužitelja ČJ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miroslavu Strelecu, odvjetniku iz Našica, protiv tužene LJ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darku Mundweilu, odvjetniku iz Osijeka, radi isplate 650,00 eur, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 01. srpnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tužitelja i punomoćnika tuženika, a u odsutnosti tužene, objavljene 14. kolovoza 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se da tuženica NJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] 2. tužitelju AJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. na ime naknade štete pretrpljene 13. rujna 2018. godine zbog lažnog prijavljivanja kaznenog djela, isplati iznos od 650,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnične troškove."
II Nalaže se tužitelju ČJ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženoj LJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 76466 Bruchsal, Tannenweg 2. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 375,00 eur, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zatraženog troška (31,25 eur) tužena odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je putem punomoćnika podnio tužbu 8. prosinca 2023. (ispravljena na strani 24 spisa), protiv tužene, radi naknade štete u iznosu od 650,00 eur. Tužitelj u tužbi navodi da je 13. rujna 2018. pretrpio povredu prava osobnosti na način da ga je iz obiteljske kuće u [adresa]. bez ikakvog povoda, najave ili upozorenja više policijskih službenika, specijalaca nasilno odvelo na saslušanje, radi navodne prijetnje upućene Veleposlanstvu Republike Turske u Zagrebu kojom traži od Veleposlanstva Republike Turske novčani iznos od 100.000,00 kuna, navodeći pri tome da mrzi muslimane, te da njegov sin radi u policiji i da će ih uništiti ukoliko mu ne pošalju novac na kućnu adresu. Nakon višednevnog i višekratnog ispitivanja tužitelja od strane više specijalnih policajaca koji su na tužitelja vršili pritisak i upućivali prijetnje da će mu oduzeti računalo i slično jer se na tužitelja tragom dopisa iz Policijske uprave Zagrebačke najprije sumnjalo, pri čemu su policajci tužitelju pokazivali fotografiju ženske osobe tvrdeći da se radi o njegovoj kćeri što nije bilo istina. Daljnjim istražnim radnjama policija je utvrdila da je tužena prijeteće pismo Veleposlanstvu Republike Turske u Zagrebu sastavila još u Njemačkoj iz koje je s mužem ĆJ doputovala kod svekrve ŠJ u [adresa], te je prije odlaska u svoju kuću u [adresa]., dana 10. rujna 2018. u 13,13 sati u dvorištu trgovačkog lanca NTL u [adresa]. ubacila pismo u poštanski sandučić koje je u Veleposlanstvu Turske u Zagrebu stiglo 13. rujna 2018. Nakon što je istraga utvrdila da je tužena lažno prijavila tužitelja za prijetnje Turskom veleposlanstvu u Zagrebu, presudom Općinskog suda u Osijeku broj: K-706/2018-17 od 9. prosinca 2020. osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci koja je odmah pretvorena u uvjetnu osudu s rokom kušnje od tri godine ako tužena ne počini novo kazneno djelo. Lažnim prijavljivanjem kaznenog djela koje nije počinio, tužitelj je pretrpio povrede osobnosti na način da je najprije doživio jaki strah od šoka kada mu je policija nenadano upala u kuću, zatim daljnji strah kada su ga policajci u više navrata ispitivali sve dok nisu pronašli autora prijetećeg pisma Veleposlanstvu Turske i ujedno počinitelja kaznenog djela lažnog prijavljivanja, zbog čega je zatražio pomoć psihijatra, te koristio pojačane doze farmakotika koje već koristi kao hrvatski branitelj oboljeli od PTSP-a. Tužitelj je doživio i veliku nelagodu kod svoje obitelji te pretrpio i duševne boli zbog izbjegavanja susjeda i znanaca koji su saznali za štetni događaj lažnog prijavljivanja jer su mnogi pomislili da je on poslao prijetnju stranom veleposlanstvu. Tužitelju nisu poznate okolnosti i razlozi zbog kojih je tužena njega lažno prijavila za prijetnje stranim državljanima većinom muslimanske vjeroispovijesti jer ne zna ni za kakav prijepor između tužitelja i tužene. Iz navedenih razloga tužitelj prema tuženoj postavlja tužbeni zahtjev da mu ista zbog povrede osobnosti na ime pretrpljenog straha jakog, srednjeg i slabog intenziteta i duševnih boli zbog skrivanja i izbjegavanja susreta sa susjedima i znancima isplati iznos od 650,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka.
2. U odgovoru na tužbu tužena osporava da bi tužitelj pretrpio bilo kakvu štetu u vidu povrede osobnosti vezano za događaj od 13. rujna 2018. godine. Točno je da je tužitelj bio ispitan u svojstvu svjedoka dana 20. rujna 2018. godine u I Policijskoj postaji Zagreb, koja policijska radnja je uobičajena i nikako ne može predstavljati bilo kakvu štetu za tužitelja. Tužena nema saznanja da bi tužitelj bio izložen višednevnom i višekratnom ispitivanju od strane specijalnih policajaca, kao niti da bi isti vršili pritisak i upućivali istom prijetnje, a ukoliko su ovakvi navodi i točni za takvu štetu koju je eventualno pretrpio zasigurno nije odgovorna tužena. Tužena osporava da bi tužitelj pretrpio bilo kakvu štetu iz događaja opisanog u tužbi, a osim toga tužena ima saznanja da isti dugi niz godina boluje od PTSP-a, a za koji uzrok zasigurno nije ona odgovorna. Tužena smatra da je predmetna tužba usmjerena isključivo radi ostvarenja materijalne koristi s obzirom da je već vodio više postupaka protiv članova njezine obitelji i to svekrve ŠJ i supruga ĆJ. Tužena smatra kako tužitelj ne pruža niti jedan dokaz na ime pretrpljenog straha, duševnih boli i ostalih vidova štete tako da je naznačeni iznos štete od 650,00 eura samo paušalno označen i nedovoljno argumentiran. Pored svega navedenog tužena je istaknula i prigovor zastare potraživanja s obzirom da štetni događaj na koji se poziva tužitelj datira od 18. rujna 2018. godine (ispravno 13. rujna 2018.), dakle od prije 6 godina tako da su nastupili svi objektivni i subjektivni zastarni rokovi sukladno članku 371. i članku 376. Zakona o obveznim odnosima. Predložila je da sud tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje od 5. travnja 2023. Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, podnesak MUP- PU Zagrebačke od 13. rujna 2018., kazneni predmet broj: K-706/2018 OS u Osijeku i to presudu od 9. prosinca 2020. i presudu Županijskog suda u Osijeku Kž-201/2022-4 od 5. svibnja 2022., specijalistički nalaz OŽB Našice od 29. siječnja 2019. i specijalistički nalaz OŽB Našice od 12. veljače 2024., iskaz svjedoka SJ, te iskaz tužitelja.
3.1. Uvidom u rješenje od 5. travnja 2023. Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje (strana 4 i 5 spisa), klasa: UP/1-562-02/22-17/578, Urbroj: 2158-18/28-23-4 od 5. travnja 2023. vidljivo je da je tužitelju kao hrvatskom branitelju iz domovinskog rata priznat status HRVI iz Domovinskog rata X. skupine s 20% oštećenja organizma s osnove bolesti PTSP T 238b, privremeno od 1. prosinca 2022. do 31. ožujka 2024.
3.2. Uvidom u podnesak MUP- PU Zagrebačke, Sektor kriminalističke policije, Službe organiziranog kriminaliteta od 13. rujna 2018. (strana 6 i 7 spisa) vidljivo je da su isti zatražili daljnje postupanje od PU Osječko-baranjske, Sektora kriminalističke policije, Službe organiziranog kriminaliteta, navodeći da su 13. rujna 2018. policijski službenici navedene službe zaprimili obavijest Operativno komunikacijskog centra policije, PU Zagrebačke u kojem se navodi da su dana 13. rujna 2018. u 15,15 sati od strane Službe za osiguranje i zaštitu diplomatskih i konzularnih ureda, obaviješteni da je u Veleposlanstvu Republike Turske u Zagrebu zaprimljeno pismo prijetećeg sadržaja. Od strane policijskih službenika i I Policijske postaje Zagreb PU Zagrebačke utvrđeno je da je dana 13. rujna 2018. oko 11,00 sati redovnom poštom u Veleposlanstvu Republike Turske zaprimljena žuta omotnica na kojoj je bila nalijepljena poštanska marka s motivom Cresa i poništena poštanskim žigom [adresa], broj 31224 u kojoj je na papiru napisan tekst u kojem je potpisana osoba AJ, [adresa], u kojem imenovani traži od Veleposlanstva Republike Turske novčani iznos od 100.000,00 kuna, navodeći pri tom da mrzi muslimane, te da njegov sin radi u policiji i da će ih uništiti, ukoliko mu ne pošalju novac na kućnu adresu. U Veleposlanstvu Republike Turske navedeno pismo nisu shvatili kao ozbiljnu prijetnju i ugrozu. Stoga je PU Osječko-baranjskoj, Sektoru kriminalističke policije dostavljena u daljnji rad i postupanje preslika navedenog pisma i omotnice obzirom da potpisana osoba AJ ima prebivalište u mjestu [adresa], PU Osječko-baranjska, te da se o poduzetim mjerama i radnjama obavijesti Služba terorizma u sjedištu Ministarstva, kao i navedena služba.
3.3. Uvidom u kazneni predmet broj: K-706/2018 Općinskog suda u Osijeku i to presudu od 9. prosinca 2020. utvrđeno je da je okrivljena LJ proglašena krivom zbog počinjenog djela protiv pravosuđa-lažnog prijavljivanja kaznenog djela opisanog i kažnjivog po čl. 304 st. 1 KZ/11, te je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci koja se neće izvršiti ukoliko okrivljena u roku kušnje od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Oštećeni AJ se s eventualnim imovinsko- pravnim zahtjevom upućuje na građansku parnicu sukladno čl. 158 st. 2 ZKP-a. Iz presude Županijskog suda u Osijeku broj: Kž-201/2022-4 od 5. svibnja 2022. Vidljivo je da je odbijena žalba optužene LJ kao neosnovana i potvrđena I- stupanjska presuda od 9. prosinca 2020. Na omotu navedenog kaznenog spisa stoji da je datum zastare 11. rujna 2028.
3.4. Uvidom u specijalistički nalaz OŽB Našice od 29. siječnja 2019. (strana 12 spisa) vidljivo je da je tužitelju postavljena dijagnoza: F43.1-posttraumatski stresni poremećaj, da se liječi dugi niz godina ambulantno i bolnički, radi smetnji PTSP, prije 2000. godine. Smetnje PTSP progrediraju dalje, niskog praga tolerancije na frustracije, iritabilan, prisutni su snovi ratnog sadržaja, bez obmana čutila, nije psihotičan, nije agresivan, niti suicidalan. Liječnik mu je preporučio terapiju Diazepam 10 mg. 1 x 1 tableta pp. Uvidom u specijalistički nalaz OŽB Našice od 12. veljače 2024. (strana 97 spisa) vidljivo je da je tužitelju zbog iste dijagnoze određena terapija Diazepam 10 mg pp za smirenje. U kliničkoj slici dominiraju smetnje u sklopu PTSP koje su kronoficirane.
4. Svjedok SJ je izjavio da nema osobnih saznanja vezano za štetni događaj koji se prema navodima tužitelja dogodio 13. rujna 2018., a vezano za privođenje tužitelja od strane policijskih djelatnika zbog prijetnje upućene Veleposlanstvu Republike Turske, niti je o tome čuo od drugih osoba. Nema saznanja o ranijim netrpeljivostima tj. sukobima između tužitelja i tužene. Tuženu je vidio cca dva puta u životu i to u prolazu. Izjavio je da je osobno vidio sukob tužitelja i supruga tužene ĆJ pred trgovinom u [adresa] kojom prilikom je tužitelj uhvatio za vrat supruga tužene. Nije se mogao očitovati je li to bilo prije 2018. Nakon navedenog događaja tužitelj je pristupio kod njega i pričali su o tom događaju, tužitelj nije utjecao na njega da lažno svjedoči ili iznosi netočne informacije.
5. Tužitelj saslušan kao stranka je izjavio da je 13. rujna 2018. u prijepodnevnim satima sa suprugom sjedio u dvorištu jer je bila visoka temperatura. Uobičajeno je da u njegovu kuću dolaze policijski službenici jer je njegov sin zaposlen u USKOKU tako da nije obraćao pažnju što se događa na ulici. Primijetio je opkoljavanje kuće s više vozila i policijskih službenika sa dugim oružjem. Više policijskih službenika došlo je u dvorište i pitali ga je li on AJ, što je on potvrdio. Ubrzo je shvatio da je predmet postupka policije. Djelatnik policije pitao ga je ima novaca, kakvo je njegovo imovinsko stanje, da li mrzi muslimane i ima li oružje. Nije stigao odgovoriti na pitanja jer su mi isti vezali lisice i nakon vezivanja uspio je odgovoriti na postavljena pitanja. Zamolio ih je da nazovu PP Našice – načelnika jer ga isti poznaje, zna tko je i da isti nazove njegovog sina PJ jer je vidio da se radi o zločestoći odnosno o nesporazumu. Izjavio je da su policijski službenici postupali na granici incidenta i tražili su od njega da prizna ali on nije znao što da prizna. Njegova supruga je počela plakati i vrištati, nakon čega su mu policijski službenici pokazali dokument koji je predmet lažnog prijavljivanja i postupka kod Općinskog suda u Osijeku na temelju kojega je tužena pravomoćno osuđena. Djelatnici policije pokazali su mu sliku ženske osobe koju su skinuli s video nadzora ispred pošte u [adresa] i pitali ga da li ju poznaje jer su mislili da je to njegova kćerka TJ. Pregledom slike izjavio je da navedenu osobu ne poznaje. Nakon toga odveden je u prostorije PP Našice gdje je ispitivan vezano za dokument upućen Veleposlanstvu Republike Turske. Istoga dana vraćen je kući. Isti dan djelatnici policije dolazili su kod njega kući radi ispitivanja tj. suradnje vezano za počinitelja tj. za lažno prijavljivanje. Isti su dolazili i nekoliko dana nakon toga. Od djelatnika policije nije dobio obavijest tko je izvršio prijetnje Veleposlanstvu Republike Turske a njega potpisao u dokumentu. Po završetku epidemije Corona virusa dobio je poziv od Općinskog suda u Osijeku - Kaznenog odjela da pristupi raspravi u svojstvu oštećenika. Postupak se vodio kod OS u Osijeku pod brojem: K- 706/2018 gdje je donesena pravomoćna presuda kojom je tužena proglašena krivom za kazneno djelo protiv pravosuđa – lažno prijavljivanje kaznenog djela. Ista je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci uz rok kušnje od tri godine. Izjavio je da je navedenom presudom upućen sa imovinsko pravnim zahtjevom na građansku parnicu koju je i pokrenuo sukladno uputi kaznenog suda. Prvi puta tuženu je vidio na sudu u Osijeku. Pred kaznenim sudom dobio je informaciju da je tužena priznala kazneno djelo. Njegovo susjedstvo reagiralo je na štetni događaj na uobičajeni način, svi su se strkali i pitali ga što je napravio da ga privodi policija. Događaj je djelovao stresno na njega, izjavio je da više nije normalan nakon toga. To je djelovalo uznemirujuće na cijelu njegovu obitelj, suprugu, sina i kćerku. Izjavio je da ima status HRVI, imam PTSP i redovito posjećuje psihijatra. Nakon štetnog događaja bio je liječen na psihijatriji i u dnevnoj bolnici. Psihijatru je ispričao štetni događaj nakon čega mu je isti rekao da o tome ne razmišlja, da nađe zanimaciju i da na taj način skrene misli. Tužena ga je prije štetnog događaja nazvala 21. srpnja 2017. na kućni telefon. Ista se predstavila, bila je ljuta "kao ris" i pitala ga je zašto zove njezinog muža i prijeti mu, što je on negirao i prekinuo razgovor. Nije imao broj telefona tužene u Njemačkoj niti njezinog supruga, niti je tada imao saznanja da se ona udala za ĆJ. Suprug tužene pravomoćno je osuđen za kazneno djelo prijevare pred ovim sudom prije cca 10 godina i dobio je dvostruki uvjet, obvezan da vrati posuđeno, a ako ne onda bi se izvršila kazna zatvora. Suprug tužene je pobjegao u Njemačku i time spriječio izvršenje kazne. Bilo je više postupaka između njega i supruga tužene (ĆJ ga je prijavio za kazneno djelo iznude koja je odbačena od strane Općinskog državnog odvjetništva, a nakon toga je Državno odvjetništvo podnijelo optuženi prijedlog protiv ĆJ, radi lažnog prijavljivanja kaznenog djela). Nakon što je primio presudu u predmetu broj: K-706/2018 i zatražio presliku spisa saznao je za određene činjenice koje mu tada nisu bile poznate, što ga je dodatno uznemirilo. Kako se tužena žalila na presudu Općinskog suda u Osijeku br. K-706/2018-17 od 9. prosinca 2020. čekao je ishod tog postupka nakon čega je pokrenuo parnicu. Nakon štetnog događaja porastao mu je šećer zbog čega uzima terapiju koju mu je propisao liječnik i antidepresive koje mu je propisao psihijatar. Izjavio je da je ispitivanje od strane djelatnika PP Našice trajalo 10 do 15 minuta. Djelatnici policije su prilikom ispitivanja rekli da nije normalno što mu čine tj. stavljaju na teret i postupanje specijalne policije jer ga poznaju od prije. Izjavio je da je bio opće poznata osoba u PP Našice jer je bio u pričuvnom sastavu policije za vrijeme domovinskog rata. Nadalje je izjavio da u tih 15 minuta nije otklonjena sumnja u odnosu na njega vezano za upućene prijetnje Veleposlanstvu jer su djelatnici policije dolazili u više navrata kod njega ali nije dobio informaciju o počinitelju, tj. da je s njega skinuta odgovornost. Odmah nakon uvida u fotografiju ženske osobe s video nadzora izjavio je da to nije njegova kćerka. Nakon štetnog događaja išao je kod psihijatra vezano za štetni događaj koji je ispričao psihijatru i kontinuirano posjećuje psihijatra i pije terapiju. Unazad otprilike 20 godina liječi se od PTSP a stanje mu se pogoršalo nakon štetnog događaja. Izjavio je da mu je prije 2020. utvrđen dijabetes, a nakon štetnog događaja. Izjavio je da nije prijavio djelatnike policije zbog postupanja koje je bilo na granici incidenta jer nije smatrao da je to potrebno i jer je smatrao da svoj postao rade po svojim pravilima.
6. Ovo je spor male vrijednosti jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eur (čl. 458 Zakona o parničnom postupku, NN 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). U postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica (čl. 461a st. 2 ZPP-a). Nadalje stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti u tužbi odnosno odgovoru na tužbu (stavak 9 citiranog članka). Sukladno navedenom sud je odbio prijedlog tužitelja da se izvrši uvid u medicinsku dokumentaciju koju je na pripremnom ročištu predao u spis jer je ista izdana prije podnošenja tužbe (8. veljače 2023.) osim specijalističkog nalaza od 12. veljače 2024. koji je sud prihvatio kao naknadni dokazni prijedlog. Također je odbio prijedlog tužitelja da se provede dokaz saslušanjem svjedoka MJ i PJ jer je to mogao predložiti u tužbi, pa je sud takav dokazni prijedlog odbio, sukladno odredbi čl. 461a st. 10 ZPP-a. Sud je odbio prijedlog tužitelja da se provede psihijatrijsko vještačenje jer tužitelj nije u spis dostavio medicinsku dokumentaciju koja bi upućivala na eventualno pogoršanje zdravstvenog stanja zbog štetnog događaja i pojavu novih bolesti jer je opće poznato da vještak vještači na temelju medicinske dokumentacije koja prileži spisu, a ne samo iskaza tužitelja. Provođenje vještačenja sud može odbiti i sukladno odredbi čl. 464a ZPP-a jer postoji mogućnost da sud po slobodnoj ocjeni utvrdi određene činjenice važne za rješenje spora, uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile, te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka. Sud je odbio prijedlog tužene da se priklopi ovosudni spis broj: Pn-197/2017 jer se radi o sporu između tužitelja ĆJ, supruga tužene i tuženika DJ i isto nije od važnosti za predmet spora, već usmjereno na odugovlačenje postupka.
7. Sud nije provodio dokaz saslušanjem tužene jer je njezin punomoćnik odustao od saslušanja, a osim toga tužena je dva puta izostala s ročišta na koja je bila uredno pozvana i upozorena da će biti saslušana kao stranka. Sud smatra da njezinim saslušanjem ne bi bilo utvrđeno drugačije činjenično stanje, a pogotovo okolnosti i činjenice koje su bitne za utvrđenje pravične novčane naknade.
8. Ocjenjujući provedene dokaze u smislu čl. 8 ZPP-a sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, pa je isti odbio u cijelosti.
9. Provedenim dokazima sud je utvrdio:
-da je tužena dana 10. rujna 2018. u mjestu [adresa] ispred poštanskog ureda Hrvatske pošte na računalu ispisala i isprintala tekst sa sadržajem "Ja AJ hoću da mi pošaljete u paketu 100.000,00 kuna, ne možete mi ništa, uništit ću vas, imam oružje, moj sin radi u policiji i uništit ću vas ako mi ne dadete pare! Mrzim sve muslimane, pošaljite mi pare na moju kućnu adresu u paketu u roku od 3 dana", a koje je pismo naslovila na Tursko veleposlanstvo u RH-a i koji je tekst potpisala sa AJ, pismo je stavila u kovertu i uputila na adresu Veleposlanstva Turske u Republici Hrvatskoj u Zagrebu u nakani da uputi tijela gonjenja RH-a protiv ČJ, dakle, podmetnula tragove koji upućuju da je neka osoba počinila kazneno djelo iako je znala, da to nije istina, da je time počinila kazneno djelo protiv pravosuđa, lažno prijavljivanje kaznenog djela. Zbog počinjenog djela ista je priznala krivnju, te je presudom od 9. prosinca 2020. presudom broj: K-706/2018-17 kod Općinskog suda u Osijeku proglašena krivom, izrečena uvjetna osuda tako što joj je izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci uz rok kušnje od tri godine. Temeljem navedene presude oštećeni AJ se s eventualnim imovinsko-pravnim zahtjevom uputio na građansku parnicu,
-da je tužitelj 13. rujna 2018. po nalogu Sektora kriminalističke policije, Službe organiziranog kriminaliteta, PU Zagrebačke priveden u PP Našice od strane Službe organiziranog kriminaliteta, Sektora kriminalističke policije a vezano za prijeteće pismo upućeno Veleposlanstvu Republike Turske u Zagrebu, da je Služba organiziranog kriminaliteta PU Osječko-baranjske sačinila službenu zabilješku o obavljenom obavijesnom razgovoru s tužiteljem što je vidljivo iz spisa K-706/2018 Općinskog suda u Osijeku,
-da tužitelj boluje od PTSP što je utvrđeno specijalističkim nalazom specijaliste psihijatra OŽB Našice (strana 12 i 97 spisa) koja dijagnoza je utvrđena prije štetnog događaja.
10. Odredbom čl. 19. st. 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavka utvrđenim zakonom. Pod pravom osobnosti u smislu ZOO razumijeva se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom čl. 1100 st. 1 ZOO propisano je kako će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu. Stavkom 2 citiranog članka propisano je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojima služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.
11. Nesporno je da je sud u ovom parničnom predmetu vezan pravomoćnom presudom Kaznenog suda kojom je tužena proglašena krivom, a sve sukladno odredbi čl. 12 st. 3 ZPP-a. Također je nesporno da je tužitelj privođenjem od strane policijskih službenika Sektora kriminalističke policije PU Osječko-baranjske dana 13. rujna 2018. doživio određenu uznemirenost, nelagodu i strah jer su mu u dvorište upali naoružani policijski službenici, vezali mu lisice na ruke i potom priveli u prostorije PP Našice, radi ispitivanja. Sud smatra da opisani događaj i postupanje policijskih službenika, za koje smatra odgovornu tuženu nije izazvalo takvu povredu osobnosti kod tužitelja (duševne boli, straha i uznemirenosti) koji bi opravdavali dosudu pravične novčane naknade koju tužitelj potražuje u iznosu od 650,00 eur. Sam tužitelj je u svom iskazu naveo da je bio u pričuvnom sastavu policije za vrijeme Domovinskog rata, te da je bio upoznat s postupkom i procedurom policijskih službenika u većoj mjeri nego što je to običan građanin Republike Hrvatske. U svom iskazu tužitelj je rekao da je postupanje policije prilikom njegovog privođenja bilo na granici incidenta ali da nije prijavio djelatnike policije jer je smatrao da rade svoj posao po pravilima struke, zbog čega sud smatra da tužena ne može biti odgovorna za taj vid uznemirenosti i nelagode kod tužitelja. Tim više što je po njegovom iskazu ispitivanje u PP Našice trajalo 10-15 minuta, da je više puta kontaktiran, te da protiv njega nije podnesena optužnica. Svaki građanin RH može biti priveden po djelatnicima policije radi provjere, utvrđivanja činjenica i počinitelja. Iz iskaza svjedoka SJ i tužitelja vidljivo je da su suprug tužene ĆJ i tužitelj imali ranije sukobe i sudske postupke, a što je kulminiralo lažnim optuživanjem tužitelja od strane tužene. Zbog odnosa tužitelja sa suprugom tužene (raniji sudski postupci s kojima je upoznat i ovaj sud) a time i odnosa tužene prema tužitelju, sud smatra da bi dosuđenje novčane naknade bilo protivno društvenoj svrsi kojemu ista služi, a sve sukladno odredbi čl. 1100 st. 2 ZOO, o čemu je sud dužan voditi računa pri donošenju odluke. Citirana zakonska odredba je zapreka prodoru lukrativnosti i komercijalizacije u ovo pravno područje. Prema medicinskoj dokumentaciji koju je sud cijenio kao dokaz, vidljivo je da se tužitelj liječi dugi niz godina ambulantno i bolnički, radi smetnji PTSP, da smetnje PTSP progresiraju dalje, da je niskog praga tolerancije na frustracije, iritabilan, da ima snove ratnog sadržaja, nije psihotičan, agresivan, niti suicidalan. Dakle, iz iste nije vidljivo da se tužitelj javio liječniku psihijatru zbog štetnog događaja od 13. rujna 2018., niti se taj događaj navodi u samoj medicinskoj dokumentaciji, pa stoga sud ne prihvaća navode tužitelja da mu se zbog štetnog događaja pogoršalo zdravstveno stanje kako je to naveo u svom iskazu te da je dijabetes posljedica istog. Sud ne prihvaća dio iskaza tužitelja u kojem je naveo da nakon njegovog ispitivanja nije s njega otklonjena sumnja vezano za prijetnje upućene Veleposlanstvu jer je to u suprotnosti sa sadržajem kaznenog spisa. Iz kaznenog spisa broj: K-706/2018 vidljivo je da je postupanje policije i Državnog odvjetništva bilo brzo i učinkovito, te je 28. rujna 2018. podnesena kaznena prijava nadležnom Državnom odvjetništvu, optužnica podnesena 29. listopada 2018., optužnica potvrđena pred sudom 10. prosinca 2018., glavna rasprava održana 9. prosinca 2020. na kojoj je tužena priznala krivnju nakon čega je presuda donesena 9. prosinca 2020., a ista je postala pravomoćna 5. svibnja 2022.
12. Vezano za prigovor zastare koji je istaknula tužena sud smatra da isti nije osnovan jer je tužitelj ovlašten podići tužbu protiv tužene sukladno odredbi članka 231 st. 1 ZOO a kojim je propisano da se zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi može podnijeti sve dok ne istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona (zastara nastupa 11. rujna 2028. što je vidljivo iz kaznenog spisa K- 706/2018). Isti prigovor nije od važnosti za predmet spora jer je tužitelj tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim zbog nepostojanja povrede prava osobnosti koji bi opravdavali dosuđenje pravične novčane naknade.
13. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a. Punomoćnik tuženika je u troškovniku (strana 113 spisa) zatražio trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 406,25 eur i to za sastav podneska od 01. ožujka 2024. (Tbr. 8/4) 12,5 bodova, za sastav odgovora na tužbu od 27. ožujka 2024. (Tbr. 8/1) 50 bodova, za pristup ročištu 06. svibnja 2025. i 01. srpnja 2025. (Tbr. 9/1) po 50 bodova za svaki pristup, što sveukupno iznosi 162,5 boda x 2,00 eur što daje iznos od 325,00 eura plus PDV 81,25 eur.
14. Sud je tuženoj priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 375,00 eur i to za sastav odgovora na tužbu od 27. ožujka 2024. iznos od 100,00 eur (Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN138/23, dalje OT), za pristup ročištu 06. svibnja 2025. i 01. srpnja 2025. iznos od po 100,00 eur za svaki pristup (Tbr. 9/1 OT) i na ime PDV-a iznos od 75,00 eur. S preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 31,25 eur koji se odnosi na sastav podneska od 1. ožujka 2024. sud je odbio tuženu jer isti nije bio osnovan obzirom da tužena nije na vrijeme preuzela rješenje i tužbu na odgovor zbog čega je pismeno vraćeno, pa isti trošak tužitelj nije dužan naknaditi tuženoj.
Našice, 14. kolovoza 2025. godine
SUTKINJA:
Marina Godžirov
POUKA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku iste. Žalba se izjavljuje pisano u 3 primjerka, putem ovoga suda, a o istoj rješava nadležan županijski sud.
Presuda se može pobijati zbog bitne povrede materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povrede iz članka 354. st. 2. točka 3. Zakona o parničnom postupku.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Punomoćnik tuženika
