Baza je ažurirana 14.04.2026. zaključno sa NN 20/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Pp-285/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Korneliji Adamec, uz sudjelovanje Monike Golub, kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv I-okrivljene pravne osobe EUROPLAKAT d.o.o. i II-okrivljenika PF, koje zastupa Marina Biondić, odvjetnica u [adresa], zbog prekršaja iz članka 165. stavka 1. točke 15. i stavka 2. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 15/23. i 42/23.), povodom prigovora okrivljenika izjavljenog protiv obaveznog prekršajnog naloga Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove, Peti područni odsjek komunalnog redarstva, broj Klasa: 363- 04/23-007/116, Ur. broj: 251-10-72-8/011-23-54, nakon provedenog žurnog postupka, 14. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 182. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.)

I-okrivljena pravna osoba EUROPLAKAT d.o.o., MBS 080195950, OIB 82351347170, sa sjedištem u [adresa], prekršajno osuđivana i II-okrivljenik: PF, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin P, rođen **.**.1970. u [adresa], državljanin RH, direktor u EUROPLAKAT d.o.o., s prebivalištem u [adresa], prekršajno osuđivan, ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi,

oslobađaju se od optužbe

da kao I-okrivljena pravna osoba EUROPLAKAT d.o.o., kao vlasnik reklamnog panoa i II-okrivljenik PF kao odgovorna osoba ovlaštena za zastupanje tvrtke nisu postupili po izreci izdanog rješenja komunalnog redara broj Klasa: UP/I- 363-04/23-007/166, Ur.br.: 251-10-72-8/011-23-7 od 16. listopada 2023., te odmah 26. listopada 2023. kad su zaprimili predmetno rješenje, uklonili reklamni pano sa površine javne namjene u Zagrebu, Jadranska avenija, na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], južno od k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

te time počinili prekršaj iz članka 60. stavka 2. Odluke o komunalnom redu, kažnjivo po članku 165. stavku 1. točka 15. i stavku 2. iste Odluke.

II. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 5. i točke 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Grad Zagreb, Gradski ured za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Peti područni odsjek komunalnog redarstva, pod brojem Klasa: 363-04/23-007/116, Ur. broj: 251-10-72-8/011-23-54 izdao je 21. prosinca 2023. obavezni prekršajni nalog protiv I-okrivljene pravne osobe i II- okrivljenika kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude. Protiv obaveznog prekršajnog naloga okrivljenici su u zakonskom roku, putem braniteljice, uložili prigovor, zbog poricanja prekršaja. Sudac je pregledom predmeta utvrdio da ne postoje razlozi za odbacivanje prigovora okrivljenika navedeni u članku 243. Prekršajnog zakona, pa je u skladu sa odredbom članka 244. stavka 1. Prekršajnog zakona obavezni prekršajni nalog stavio van snage i proveo žurni postupak.

2. Okrivljenici su, putem braniteljice, dostavili pisanu obranu za okrivljenike koje je sudac pročitao na ročištu, a iz iste u bitnome proizlazi da nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret. U obrazloženju pobijanog obaveznog prekršajnog naloga se navodi da je provedenim postupkom komunalni redar utvrdio da je reklamni pano postavljen na površini javne namjene, u Zagrebu, na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], južno od k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je stranka izjavila kako posjeduje Lokacijsku dozvolu Klasa: UP/l-363-02/22-01/1699, Ur.broj: 251-10-31-1/027-23-10 od 23. svibnja 2023. te kako komunalni redar nije nadležan vršiti nadzor reklamnog panoa za koji je izdana lokacijska dozvola, da je Rješenjem Klasa UP/I-363-04/23-007/166, Ur.br.: 251-10-72- 8/011-23-7 od 16. listopada 2023. naređeno I-okrivljenoj pravnoj osobi da odmah po primitku rješenja u potpunosti ukloni reklamni pano, da je uvidom u dospjelu povratnicu vidljivo da je rješenje uručeno opunomoćenici I-okrivljene pravne osobe, da je ponovljenim nadzorom/očevidom od 13. ožujka 2024. utvrđeno da stranka nije postupila po Rješenju Klasa: UP/l-363-04/23-007/151, Ur. broj: 251-10-728/010-23-2 od 18. kolovoza 2023. Ovakvo postupanje ovlaštenog tužitelja usmjereno je na onemogućavanje prava na podnošenje pravnog lijeka. Pravo na pravni lijek ne samo da je ustavno pravo, već je i pravo koje jamči Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Okrivljenike je potrebno osloboditi već zbog nedostatka odlučne činjenice o kojoj ovisi prekršajna odgovornost okrivljenika i bez koje nema prekršaja, a to je vrijeme počinjenja djela. Posebno se ističe kako rok „odmah" nije određen Zakonom o općem upravnom postupku u ovakvim postupcima, nemoguć je, nerealan i neprovediv. Osim toga, notorna je činjenica kako je tijekom kolovoza većina radnika na godišnjem odmoru, pa nije niti iz tih razloga moguće postupiti u roku odmah. Smatraju da bi okrivljenike trebalo osloboditi već iz gore navedenih razloga, okrivljenici opreza radi navode da su uz prigovor protiv obaveznog prekršajnog naloga okrivljenici su dostavili presliku žalbe protiv rješenja o uklanjanju postavljenog reklamnog panoa. Rješenjem o uklanjanju naloženo je l-okrivljenoj pravnoj osobi da odmah po primitku rješenja ukloni navedeni reklamni pano. Kako rješenje o uklanjanju nije pravomoćno, ne postoji obveza okrivljenika isti ukloniti pa nije jasno niti kako bi posljedično počinili prekršaj za nešto o čemu nije pravomoćne odlučeno. Ne samo da rješenje o uklanjanju nije pravomoćno, već je isto nezakonito jer rok „odmah" nije predviđen Zakonom o općem upravnom postupku. Tako primjerice članak 80. Zakona o općem upravnom postupku navodi da se rokovi računaju na dane/mjesece/godine. S tim u vezi, niti vrijeme počinjenja ne može biti određeno kao isti dan kada je zaprimljeno rješenje o uklanjanju, jer se prvi dan primitka pismena ne računa prilikom određivanja bilo kakvih rokova. Slijedom navedenog, izdavanjem obaveznog prekršajnog naloga zbog nepostupanja po Rješenju o uklanjanju koje nije pravomoćno, a u kojem vrijeme za dobrovoljno izvršenje ne postoji, a ujedno taj nemogući rok „odmah" predstavlja inkriminirano vrijeme, zloupotrebljavaju se javnopravna ovlaštenja i pokušava se stranku onemogućiti da se koristi pravom na pravni lijek. Pravo na pravni lijek u konkretnom slučaju je zajamčeno Člankom 12. Zakona o općem upravnom postupku, Ustavom Republike Hrvatske, Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i predstavlja temelj pravne sigurnosti i vladavine prava. Osim toga, u žalbi je istaknuto kako je Rješenje broj Klasa UP/l-363-04/23007/151, Ur.broj: 251-10-72- 8/010-23-2 od 18, kolovoza 2023. nezakonito, a činjenice su pogrešno i nepotpuno utvrđene. Okrivljenici osporavaju utvrđenja komunalnog redara, da bi predmetni pano bio površine 10 x 5 metara, jer nema saznanja da bi na navedenoj lokaciji bili postavljeni panoi tih dimenzija. S obzirom na navedeno, pobijano rješenje je za okrivljenike nejasno, nedovoljno određeno i kao takvo u potpunosti neizvršivo. Okrivljenici nadalje ističu da tužitelj prilikom donošenja pobijanog rješenja evidentno nije uzeo u obzir činjenicu da se radi o reklamnom panou koji je postavljen uz Jadransku aveniju, za koji pano je izdana Lokacijska dozvola. Osim toga, napominje se da su ovlasti komunalnih redara propisane Zakonom o građevinskoj inspekciji. Taj zakon vrši jasno razlikovanje između ovlasti građevinske inspekcije, s jedne, te upravnih tijela (kojima se smatraju upravna tijela jedinice lokalne samouprave nadležna za poslove komunalnog gospodarstva, odnosno jedinstveni upravni odjeli na čijem se području gradi, odnosno provodi zahvat u prostoru), s druge strane. Tako je člankom 2. stavkom 2. Zakona o građevinskoj inspekciji propisano da građevinski inspektor obavlja inspekcijski nadzor građenja, provedbe stručnog nadzora građenja, održavanja i uporabe građevina, izuzev građevina čije građenje nadzire upravno tijelo. Upravno tijelo, s druge strane, sukladno članku 2. stavku 3. Zakona o građevinskoj inspekciji obavlja nadzor u vezi s građenjem i izvođenjem radova koji se prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja grade, odnosno izvode (i) na temelju rješenja koje se donosi na temelju propisa kojima se uređuje komunalno gospodarstvo i (ii) bez građevinske dozvole, glavnog projekta, odnosno drugog akta. Poslove nadzora koje temeljem Zakona obavlja upravno tijelo, sukladno članku 42. Zakona provode komunalni redari. U konkretnom slučaju, Lokacijska dozvola je „drugi akt" u smislu naprijed navedene zakonske odredbe. Zakon strogo propisuje opseg poslova nadzora te mjera koje su komunalni redari ovlašteni provoditi. Pored toga ovlasti koje su komunalni redari imaju propisane su člankom 43, Zakona o građevinskoj inspekciji, a iste se (kao ni mjere iz članka 51. Zakona) ni u kojem dijelu ne odnose na poslove gradnje iz domene ovlaštenja građevinske inspekcije, već isključivo na građenje i izvođenje radova temeljem propisa kojima se uređuje komunalno gospodarstvo odnosno na one koji se grade odnosno izvode bez građevinske dozvole, glavnog projekta, odnosno drugog akta. Iz naprijed navedenih odredbi Zakona o građevinskoj inspekciji jasno proizlazi da komunalni redari nisu ovlašteni nadzirati provođenje propisa iz domene prostornog uređenja i gradnje koje nadzire građevinska inspekcija, već isključivo uski segment poslova gradnje i izvođenja radova temeljem propisa o komunalnom gospodarstvu odnosno onih koji se izvode bez građevinske dozvole, glavnog projekta odnosno drugog akta, ovdje lokacijske dozvole. Slijedom navedenog, budući da je za konkretni pano izdana Lokacijska dozvola, okrivljenici smatraju kako prvostupanjsko tijelo nije bilo ovlašteno donijeti Rješenje od 18. kolovoza 2023. Okrivljenici ukazuju i na odredbe Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja koji u čl. 1. st. 1. propisuje da se Pravilnikom određuju jednostavne i druge građevine i radovi koji se mogu graditi, odnosno izvoditi bez građevinske dozvole u skladu s glavnim projektom i bez glavnog projekta, građevine koje se mogu uklanjati bez projekta uklanjanja itd. Članak 2. stavak 2. citiranog Pravilnika propisuje da se bez građevinske dozvole i glavnog projekta u skladu s odlukom nadležnog tijela jedinice lokalne samouprave prema propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo na javnoj površini može se graditi: (...) reklamni pano oglasne površine do 12 m2. Odredbom člankom 153. stavkom 1. Zakona o gradnji propisano je da se uklanjanju građevine ili njezina dijela može pristupiti na temelju projekta uklanjanja građevine nakon što je tijelu graditeljstva pisano prijavljen početak radova na uklanjanje građevine. Stavak 2. propisuje da iznimno od stavka 1. navedenog članka, projekt uklanjanja građevine nije potreban za uklanjanje građevina i radova određenih pravilnikom iz članka 128. stavka 1. ovoga Zakona ili ako građevinu uklanja građevinska inspekcija na temelju rješenja kojim je naređeno uklanjanje građevine. Budući da se u pobijanom rješenju navodi površina reklamnog panoa veća od 12 m2, a jednostavna građevina sukladno mjerodavnom Pravilniku može biti reklamni pano oglasne površine do maksimalno 12 m2, nameće se zaključak da je pobijano rješenje nezakonito, budući da je za uklanjanje predmetnog reklamnog panoa bilo potrebno ispunjenje uvjeta koji u konkretnom slučaju nisu ispunjeni - projekt uklanjanja građevina, pisano prijavljivanje početka gradnje itd. Drugim riječima prvostupanjsko tijelo (komunalno redarstvo) nije bilo nadležno donijeti pobijano rješenje, već je to jedino mogla biti građevinska inspekcija. U prilog tim tvrdnjama se dostavlja Rješenje Primorsko-goranske županije. Okrivljenici ujedno ukazuju i na zabranu retroaktivnog djelovanja propisa, a što se upravo događa donošenjem pobijanog rješenja i izdavanjem obaveznog prekršajnog naloga, budući da prvostupanjsko tijelo primjenjuje propis koji nije bio na snazi (štoviše, nije niti bio u naznakama postojanja), na pano postavljen na temelju Lokacijske dozvole donesene gotovo 20 godina ranije. Ističe se i da zemljišnoknjižno i katastarsko stanje nisu usklađeni, a što bitno utječe na utvrđivanje spornih činjenica, odnosno nije jasno kako je utvrđena identifikacija čestica. Komunalni redar nije geodet pa da je ovlašten utvrđivati na kojoj čestici se određeni pano nalazi, obzirom na neusklađenost katastra i zemljišnih knjiga. Pritom u pobijanom rješenju nije navedeno na koji način je utvrđeno da bi se radilo upravo o k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Osporava se da bi se točna pozicija panoa mogla utvrditi „uvidom u informacijski sustav prostornog uređenja", dok se u odnosu na navodni geodetski snimak stalnog sudskog vještaka geodetske struke Šarušić Ivice iz društva Creo-Terra d.o.o. ističe kako takav elaborat nije dostavljen i predočen I-okrivljenoj pravnoj osobi radi očitovanja. Člankom 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine" br.: 47/09, 110/21, dalje u tekstu: ZUP) propisano je da se u postupku stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. Bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak se može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom. Slijedom svega navedenog, pobijano rješenje je nezakonito i temeljem odredbe člankom 30. ZUP-a. Nadalje, elaborat mora biti naručen od stranaka u postupku. Elaborat na koji se poziva tužitelj nije naručio l- okrivljenik, a nema saznanja je li ga naručio tužitelj, obzirom da isti nije predočen stranci. Ako takav elaborat nije naručio tužitelj, tada je isti irelevantan i ne može se koristiti kao dokaz u postupku. Slijedom toga, ne samo da ključan dokaz nije dostavljen/predočen l-okrivljeniku radi očitovanja/izjašnjenja, već nije jasno niti tko je naručitelj istog. Okrivljenici navode da za prekršaj opisan pobijanim optužnim aktom nikako ne može odgovarati imenovani II. okrivljenik, odnosno direktor I. okrivljenika, gospodin PF, već eventualno osoba zaposlena na radnom mjestu koje pretpostavlja odgovornost za praćenje propisa koji utječu na postavu (i uklanjanje) reklamnih površina, pribavljanje/održavanje potrebnih dozvola, suradnju s gradskim i komunalnim upravama, uredima i institucijama i dr. Naime, člankom 60. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisano je da su pravna osoba i njezina odgovorna osoba prekršajno odgovorni za skrivljene povrede propisa o prekršaju, dok je člankom 61. stavkom 1. istog zakona propisano da je odgovorna osoba u smislu toga zakona fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili joj je povjereno obavljanje određenih poslova iz djelovanja pravne osobe. Tužitelj je prije podnošenja predmetnog optužnog akta bio dužan od I. okrivljenika zatražiti podatak o tome postoji li osoba koja bi kod I. okrivljenika odgovarala za opisani prekršaj. Obzirom da tužitelji nisu zatražili podatke o odgovornoj osobi, već su optužni prijedlog podnijeli protiv direktora Društva, nisu ispunjene sve pretpostavke za izdavanje optužnog akta kao niti za prekršajno okrivljenje naznačenih okrivljenika. Stoga, da je i učinjen propust na način kako je to opisano u pobijanom optužnom aktu, a što okrivljenici izričito osporavaju, za isti prekršaj nikako ne može biti odgovoran direktor I-okrivljene pravne osobe, a bez odgovornosti II-okrivljenika odgovorne osobe nema niti odgovornosti pravne osobe. Odredbom članka 61. Prekršajnog zakona određeno da je odgovorna osoba u pravnoj osobi fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili joj je povjereno obavljanje određenih poslova iz područja djelovanja pravne osobe. Međutim, u konkretnom slučaju ta činjenica nije utvrđivana tijekom prekršajnog postupka. U konkretnom slučaju Direktor odjela razvoja kod I-okrivljene pravne osobe u vrijeme kritične zgode bio je BF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Kao dokaz da je upravo imenovani radnik odgovoran za naznačeno područje okrivljenici u prilogu dostavljaju izvadak iz Pravilnika o organizaciji rada i sistematizaciji poslova i radnih zadataka od 21. travnja 2023. iz kojeg proizlazi da je upravo Direktor odjela razvoja odgovoran za postupanje u skladu s propisima i nalozima nadležnih tijela u odnosu na predmetnu tematiku. Također, okrivljenici dostavljaju Ugovor o radu menadžera od 2. ožujka 2015. iz kojeg slijedi da je isti zaposlen upravo na radnom mjestu Direktor odjela razvoja. Okrivljenici osporavaju predmetni obavezni prekršajni nalog prije svega jer nisu počinili djelo koje im se stavlja na teret, odnosno jer iz istog nije razvidan niz odlučnih činjenica, isto se ne može ispitati, izreka je nerazumljiva, a obavezni prekršajni nalog nema razloga o odlučnim činjenicama. Tijelo koje je donijelo predmetni obavezni prekršajni nalog nije utvrdilo vrijeme počinjenja djela niti odgovornu osobu kao osnovne elemente prekršaja. Zbog svega navedenog, nisu ostvarena obilježja prekršaja koji se okrivljenicima stavljaju na teret. Podredno, ukoliko sud ipak odluči kazniti okrivljenike, ovim putem se ukazuje na niz olakotnih okolnosti te se ističe da su ispunjeni svi uvjeti za oslobođenje od kazne, odnosno za ublažavanje kazne iz čl. 37. Prekršajnog zakona (naročite olakotne okolnosti), odnosno za izricanje sudske opomene. Slijedom svega gore navedenog, okrivljenici smatraju da nisu počinili prekršaj koji im se stavlja na teret optužnim aktom. Iz tog razloga predlažu da se nakon provedenog postupka donese presuda kojom se okrivljenici oslobađaju od optužbe, odnosno kojom se optužba odbija.

2.1. Braniteljica okrivljenika je u cijelosti ostala kod navoda pisane obrane, te smatra da okrivljenike sud treba osloboditi od optužbe prvenstveno što u činjeničnom opisu djela prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret nije navedeno kada je rješenje po kojem su oni trebali postupiti postalo izvršno, što je bitno obilježje djela prekršaja budući se ne zna datum počinjenja prekršaja odnosno kada su oni trebali raditi ili bit dužni raditi, a osim toga protiv tog rješenja okrivljenici su uložili žalbu Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, no o toj žalbi još uvijek nije odlučeno te stoga rješenje nije postalo pravomoćno. Osim toga, okrivljenici osporavaju da bi PF ovdje prijavljen kao odgovorna osoba u pravnoj osobi imao to svojstvo budući je on jedan od tri direktora pravne osobe, od kojih su druga dvojica stranci, ali uz pisanu obranu prileži i Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta u pravnoj osobi iz kojeg proizlazi da bi u slučaju da sud utvrdi postojanje navedenog prekršaja bio BF, koji je zaposlen na radnom mjestu direktora razvoja, a u čiju nadležnost spada postavljanje reklamnih panoa i praćenje propisa vezanih za taj sektor poslovanja pravne osobe. Zbog svega navedenog braniteljica predlaže okrivljenike osloboditi od optužbe budući se nisu ispunila bitna obilježja djela prekršaja koji im se stavlja na teret, sukladno odredbama Prekršajnog zakona.

3. U dokaznom postupku sud je ispitao svjedokinju ČF koja je iskazala da je Gradski ured za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove 16. listopada 2023. izdao rješenje kojim je I-okrivljenoj pravnoj osobi naređeno da odmah po primitku navedenog rješenja ukloni reklamni pano postavljen neposredno uz Jadransku aveniju budući navedeni pano nije bio postavljen sukladno rješenju nadležnog upravnog tijela. Navedeno rješenje su okrivljenici primili 26. listopada 2023., te svjedokinja navodi da je nespretna formulacija izvršenja rješenja napisana u navedenom rješenju navodeći da se po rješenju treba postupiti odmah po primitku, iako se strankama uvijek da određeni rok za postupanje po tom rješenju. U prosincu 2023. je ponovno bila u kontroli izvršenja navedenog rješenja odnosno provjeri da li je uklonjen navedeni reklamni pano uz Jadransku aveniju, ali je utvrdila da nije, te je pano fotografirala i fotografije priložila uz spis. Svjedokinja nadalje navodi da je protiv rješenja kojim je I-okrivljenoj pravnoj osobi naređeno uklanjanje reklamnog panoa te da su oni podnijeli žalbu o kojoj još uvijek nije odlučeno, ali smatra da sama činjenica da to rješenje nije pravomoćno ne odgađa izvršenje rješenja, odnosno postupanje po rješenju. Svjedokinja nadalje navodi da je 13. prosinca 2023. bilo izdano rješenje o izvršenju od strane Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, s obzirom da je rješenje od 16. listopada 2023. postalo izvršno 11. studenog 2023. te je navedeno također da je 25. siječnja 2024. u 8.00 sati bilo naređeno izvršenje rješenja odnosno početak uklanjana reklamnog panoa, ali prethodnog dana 24. siječnja 2024. je I-okrivljena pravna osoba sama uklonila reklamni pano. Svjedokinja nadalje navodi da je cijeli reklamni pano u potpunosti uklonjen uključujući i armirani betonski stup na kojem je bila postavljena konstrukcija reklamnog panoa, tako da sada na toj lokaciji nema reklamnog panoa. Svjedokinja nadalje navodi da je navedeni reklamni pano bio postavljen na temelju rješenja nadležnog upravnog tijela, te je bilo navedeno da se on nalazi katastarskoj čestici koja se nalazi u privatnom vlasništvu, no međutim, iz geodetskog snimka položaja reklamnog panoa koji je izradila tvrtka Creo-Terra d.o.o. je vidljivo da je reklamni pano postavljen na javnom dobru odnosno katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je ta površina u vlasništvu Grada Zagreba, a nalazi se uz Jadransku aveniju. Na daljnji upit svjedokinja navodi da su za postavljanje reklamnog panoa okrivljenici morali ishoditi odobrenje nadležnog upravnog tijela bez obzira da li se on postavlja na čestici u privatnom vlasništvu ili u vlasništvu Grada Zagreba, te reklamni pano za koji je prethodno bilo izdano odobrenje nije odgovarao površinom jer se nije o reklamnim plohama površine oko 12 kvadrata, već se radilo o većoj površini jer su reklamne plohe veličine 10x5 metara, odnosno oko 50 kvadrata svaka.

3.1. Braniteljica okrivljenika postavlja pitanje tko je naručitelj geodetskog snimka položaja navedenog reklamnog panoa, svjedokinja iskazuje da je to tvrtka Zagreb plakat d.o.o. koja je prijavila nezakonitosti u postavljanju plakata. Na daljnji upit da li je komunalno redarstvo bilo nazočno prilikom provođenja očevida i da li je očevidu bio nazočan predstavnik I. okrivljene pravne osobe, svjedokinja iskazuje da to ne može reći jer ona tamo nije bila prisutna već je samo dobila geodetski elaborat. Na daljnji upit braniteljice jesu li usklađene oznake čestica u katastru i zemljišnim knjigama, svjedokinja odgovara da jesu. Na daljnji upit braniteljice da li se u cijelosti nalazi na čestici u vlasništvu Grada Zagreba, svjedokinja iskazuje da da, te da je položaj reklamnog panoa bio takav da je stršao na ugibalištu koji se nalazi na Jadranskoj aveniji. Na daljnji upit da li je rješenje bilo pravomoćno i izvršno u inkriminiranom vremenu koje se okrivljenicima stavlja na teret, svjedokinja odgovara da nije bilo pravomoćno jer je protiv rješenja bila izjavljena žalba ali je bilo izvršno. Na daljnji upit braniteljice može li pojasniti što znači da žalba ne odgađa izvršenje rješenja, svjedokinja navodi da je u zakonu o upravnom postupku propisano da žalba ne odgađa izvršenje rješenja donesenih u upravnom postupku, te također da u određenim slučajevima se čeka odluka Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstava i državne imovine o žalbi koja je uložena protiv rješenja, a u nekim slučajevima ne već se odmah kreće u izvršenje rješenja što se u konkretnom slučaju i napravilo, a izvršenje rješenje ovisi o odluci nadređenih. Na daljnji upit braniteljice na koji način je točno utvrđena površina stranica reklamnog panoa, svjedokinja iskazuje da je ona utvrđena odokativno odnosno komunalni redari nemaju mogućnost izmjere te utvrđivanje točnih dimenzija reklamnih panoa, ali smatra da je reklamni od 12 m2 puno manji od ovog koji je bio postavljen uz jadransku aveniju, te stoga smatra da je ta površina bila veća od 12 m2. Braniteljica okrivljenika nema drugih pitanja, već prigovara iskazu ispitane svjedokinje u dijelu u kojem je njezin iskaz suprotan obranama okrivljenika.

3.1.1. Braniteljica okrivljenika prvenstveno predlaže da sud zastane sa postupkom do donošenja odluke o žalbi okrivljenika koji su uložili protiv rješenja od 16. listopada 2023., budući je Ministarstvo u jednom predmetu istog činjeničnog supstrata žalbu usvojilo, a upravo u tom postupku je u tijeku izvršenje rješenja reklamni pano u potpunosti uništen budući sami okrivljenici nisu sami uklanjali već je pano uklonjen od strane treće osobe. Nadalje, navodi da postupanju komunalnog redarstva prilikom donošenja rješenja ima puno proceduralnih grešaka, budući su u konkretnom slučaju okrivljenici trebali postupiti po rješenju odmah a koji kao takav ne postoji propisan niti jednim propisom, a osim toga postoje i nesuglasice između katastarskih čestica upisanih u katastru i zemljišnim knjigama jer iako se radi o istoj katastarskoj čestici različite su površine i način uporabe upisan u katastru i zemljišnoj knjizi. Braniteljica okrivljenika nadalje navodi kako u inkriminiranom vremenu (26.10.2023.) rješenje o uklanjanju nije bilo pravomoćno ali nije bilo niti izvršno budući da je iz rješenja o izvršenju nesporno kako je isto postalo izvršno 11.11.2023. godine, dakle navod svjedokinje da je isto bilo izvršno je netočan. Napominje se i kako niti okrivljenici a niti komunalno redarstvo nisu nazočili očevidu geodeta koji je sačinio geodetski elaborat a na temelju kojeg je izdano rješenje o uklanjanju, što je protivno ZUP-u. Isto tako okrivljenicima taj elaborat nikada nije niti predočen niti dostavljen na očitovanje. isto tako, ukoliko bi se radilo o panou površine 50 m2 to bi značilo kako komunalno redarstvo nije nadležno za postupanje već je nadležna građevinska inspekcija, a u prilog čemu se prilaže rješenje Primorsko-goranske županije od 15.12.2023. isto tako se ističe da tijelo koje je izdalo optužni akt nije utvrdilo tko je u konkretnom slučaju odgovorna osoba za konkretnu situaciju a sve u skladu Vrhovnog suda RH koja je priložena u spisu. Slijedom svega navedenog okrivljenike se predlaže osloboditi od optužbe.

3.2. U dokaznom postupku sud je ispitao svjedoka DF koji je iskazao da vezano za postavljanje reklamnog panoa tvrtke EUROPLAKAT d.o.o. na parceli javne namjene uz Jadransku aveniju kč. br. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina], mogže reći da nije sudjelovao u prethodnom postupku prije donošenja obaveznog prekršajnog naloga, već je rješenje o uklanjanju reklamnog panoa postavljenog na toj lokaciji donijela kolegica ČF, te ima samo saznanje da je navedeni reklamni pano uklonjen, te je 25. siječnja 2024. sačinjena službena bilješka kojom je konstatirano da je reklamni pano uklonjen, odnosno da su okrivljenici postupili u skladu sa izdanim rješenjem o uklanjanju.

3.3. Braniteljica okrivljenika postavlja pitanje da li se u rješenju može napisati da je rok izvršenja rješenja "odmah", svjedok navodi da se u rješenju mora strankama dati određeni rok kako bi postupili po istom i kako bi se od tog roka mogli računati drugi rokovi vezani za izvršnost rješenja.

3.4. U dokaznom postupku Sud je pročitao službenu zabilješka od 20. prosinca 2023., Rješenje Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Petog područnog odsjeka komunalnog redarstva od 16. listopada 2023., službena zabilješka od 13. listopada 2023., zapisnik od 13. listopada 2023., službena zabilješka od 12. listopada 2023., izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za pravnu osobu EUROPLAKAT d.o.o., pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta u I-okrivljenoj pravnoj osobi, Ugovor o radu zaključen sa BF, Rješenje od 23. svibnja 2023. na temelju kojeg je pravnoj osobi dopušteno postavljanje navedenog reklamnog panoa i izvodi iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske za okrivljenike iz kojih je vidljivo da su okrivljenici da su pravomoćno prekršajno osuđivani unazad tri godine, te je razgledao fotodokumentacija komunalnog nadzora i geodetski snimak položaja reklamnog panoa.

3.5. Braniteljica okrivljenika navodi da je vezano uz činjenicu da je protiv rješenja o uklanjanju reklamno panoa podnesena žalba Ministarstvu prostornog uređenja i graditeljstva, no njihova žalba još uvijek nije riješena, a također dodaje da je vezano uz činjenicu da žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja podnesen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom RH s prijedlogom za privremenu obustavu izvršenja tog članka, a koji postupak se vodi na Ustavnom sudu pod U-I-2674/2024. Slijedom svega navedenog okrivljenike se predlaže osloboditi od optužbe.

4. Na temelju obrane okrivljenika i provedenog dokaznog postupka, Sud nije utvrdio da bi okrivljenici počinili djelo prekršaja na način koji im se stavlja na teret. Naime, tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da je I-okrivljena pravna osoba postavila reklamni pano na površini javne namjene u Zagrebu, Jadranska avenija, na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], južno od k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da im je rješenjem komunalnog redara broj Klasa: UP/I-363-04/23-007/166, Ur.br.: 251-10-72-8/011-23-7 od 16. listopada 2023. naloženo uklanjanje navedenog reklamnog panoa, ali rješenjem nije naveden rok u kojem bi okrivljenici trebali postupiti po navedenom rješenju, budući u rješenju nije naveden rok, već samo termin odmah odnosno kao rok je naveden dan primitka rješenja kojim je okrivljenicima naloženo uklanjanje reklamnog panoa. Kako je rok za postupanje prilikom izvršenja rješenja bitno obilježje djela prekršaja, sud smatra da se u postupanju okrivljenika nisu ispunila bitna obilježja djela prekršaja koje im se stavlja na teret, te ih je stoga oslobodio od optužbe, primjenom zakonskih odredbi citiranih u izreci presude, ne ulazeći u analizu obrane okrivljenika i provedenog dokaznog postupka.

5. Kako su je okrivljenici oslobođeni optužbe, trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava ovoga Suda.

6. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu 14. kolovoza 2025.

Zapisničar

Sudac

Monika Golub, v.r.

Kornelija Adamec

Dostavna naredba:

1. I-okrivljenoj pravnoj osobi, EUROPLAKAT d.o.o., [adresa],

2. II-okrivljeniku, PF, [adresa],

3. Braniteljici, Marina Biondić, Zagreb, Radmanovačka 1,

4. Tužitelju Grad Zagreb, Gradski ured za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Zagreb, Avenija Dubrovnik 12,

5. Pismohrana.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu