Republika Hrvatska
Općinski prekršajni sud u Zagrebu
Avenija Dubrovnik 8
Poslovni broj: Pp-692/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Ivanki Romić Ćukušić, uz sudjelovanje Ivane Grčić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv OĆ, OlB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po branitelju Hrvoju Jukić odvjetniku iz Zagreba zbog prekršaja iz čl. 88. st. 1. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj 133/2020, 114/22,151/22), kažnjiv po čl. 250. st. 1. istog Zakona, povodom prigovora okrivljenika na prekršajni nalog Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, Klasa: UP/I-116-01/24-02/181, od 05. studeni 2024. godine, nakon provedene glavne rasprave, 14. kolovoza 2025. godine javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I. Okrivljenica OĆ, OlB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1997., državljanka Nepala, s boravištem u [adresa],
k r i v a j e
što je kao stranac, državljanka treće zemlje, dana 25. listopada 2024. godine obavljala poslove pripreme hrane u pub-u i noćnom klubu BIKERS FOOD FACTORY, u [adresa], koji pub i noćni klub posluje u sastavu poslodavca N.A.T.U.R.E.L. usluge d.o.o. za usluge, sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], bez izdane dozvole za boravak i rad kod NA.T.U.R.E.L. usluge d.o.o, za usluge, sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] odnosno, bez izdane dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj,
dakle što prethodno nije ishodila dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavi rada od policijske uprave, odnosno policijske postaje prema mjestu obavljanja poslova, odnosno što je u Republici Hrvatskoj radila protivno propisima koji uređuju rad stranaca,
čime je počinila prekršaj iz čl. 88. st. 1. Zakona o strancima, kažnjiv po čl. 250. st. 1. istog Zakona,
pa joj se zbog učinjenog djela prekršaja, a uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona, (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),
izriče
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 199,08 eura (stodevedesetdevet eura i osam centi),
II. Temeljem čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona okrivljenica je obavezna platiti novčanu kaznu u roku od 6 (šest) mjeseci, u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, a ako okrivljenica ne plati novčanu kaznu u tom roku, ista će se naplatiti prisilno, odnosno, postupit će se prema odredbi čl. 34. Prekršajnog zakona.
III. Ako okrivljenica u roku u kojem je obavezna platiti novčanu kaznu, uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, smatrati će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti, u smislu odredbe čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona.
IV. Temeljem odredbe članka 139. stavka 3., u svezi članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenica je obvezna naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 13,27 eura (trinaest eura i dvadesetsedam centi) u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 152. stavka 4. i 11. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja, Klasa: UP/I-116-01/24-02/181, od 05. studeni 2024. godine izdao je prekršajni nalog protiv okrivljenice, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Okrivljenica je u svojoj pisanoj obrani navela: „Ovim podneskom optužena podnosi Naslovnom sudu pisanu obranu u odnosu na prekršajni nalog od dana 5. studenog 2024.godine, te se očituje kako slijedi: Optužena prije svega želi istaknuti kako je strana državljanka Nepala, te je od dolaska u Republiku Hrvatsku kao sezonska radnica imala reguliran status stranca i legalno boravila u [adresa] na temelju dozvole za boravak broj: 9065448, izdane od PU Zagrebačke dana 28. ožujka 2024. godine, a koja dozvola je vrijedila do 5.ožujka 2025. godine. Točno je i nesporno da je optužena dana 25. listopada 2024. godine obavljala poslove pripreme hrane radu u pub-u & noćnom klubu „BIKERS BEER FACTORY” i isto tako je točno da ista nije imala namjeru tom prilikom počiniti opisani prekršaj, obzirom da je to bio prvi radni dan optužene kod novog poslodavca N.A.T.U.R.E.L. usluge d.o.o. Naime, optužena JĆ sklopila je ugovor o radu s tvrtkom N.A.T.U.R.E.L. usluge d.o.o. dana 24. listopada 2025. godine, te je započela s radom dana 25. listopada 2025. godine, datum koji te padao na petak i koji te bio njezin prvi radni dan kod novog poslodavca, gdje se tek upoznavala s radom. Slijedeća dva dana, 26. i 27. listopad 2024. godine. padali su na subotu i nedjelju, koji su neradni dani za rad sa strankama kod nadležnih institucija za podnošenje zahtjeva, slijedom čega je radi objektivnih razloga, bilo fizički nemoguće postupati do početka novog radnog tjedna. Zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad za sezonsko zapošljavanje kod novog poslodavca N.A.T.U.R.E.L. usluge d.o.o., je stoga podnesen u najkraćem mogućem roku, odnosno prvog idućeg radnog dana, u ponedjeljak, dana 28.listopada 2024. godine, te je isti Zahtjev u međuvremenu pozitivno okončan, dakle za vrijeme trajanja još važeće dozvole za boravak broi: 9065448. Od trenutka od kad je Zahtjev podnesen, sukladno odredbama članka 106. stavka 4. Zakona o strancima, sezonski radnik koji ima važeću dozvolu za boravak i rad za kojeg je novi poslodavac u nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad, može nastaviti boraviti i raditi za novog poslodavca do okončanja postupka. Odredbom članka 255. stavak 1. istog Zakona propisano je da odobreni privremeni boravci, izdane dozvole za boravak i rad i potvrde o prijavi rada izdane sukladno Zakonu o strancima ostaju važiti do isteka roka. U prekršajnom nalogu navodi se, da je dana 25.listopada 2024. godine, optužena zatečena na radu u pub-u & noćnom klubu „BIKERS BEER FACTORY' u [adresa], a koji pub i noćni klub posluje u sastavu poslodavca N.A.T.U.R.E.L. usluge d.o.o., bez izdane dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, odnosno da da prethodno nije ishodila dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavi rada od policijske uprave, odnosno od policíjske postaje prema mjestu obavljanja poslova, te da je u Republici Hrvatskoj, radila protivno propisima koji uređuju rad stranaka i time počinila prekršaj prema čl. 88 stavka 1. Zakona o strancima (INN 133/20., 114/22. i 151/22,). Optuženoj je za počinjenje. gore navedenog prekršaja izrečena kazna u iznosu 920,00 EUR prema čl. 250. stavku 1. Zakona o strancima, te da je ista dužna paušalno nadoknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 13,27 EUR. Inspektorica rada Državnog inspektorata utvrdila je zapisnikom o obavljenom inspekcijskom nadzoru KLASA: UP/I-116-01/24-02/181, URBROJ: 443- 02-05-11-24-1, od dana 30.1istopada 2024. godine, kako okrivljena ima postojeću dozvolu za boravak i rad broj: 9140546, izdanu dana 4.srpnja 2024. godine od Policijske uprave zagrebačke i vrijedi do 16. lipnja 2025. godine. Ista je pri tom propustila utvrditi kako je Zahtjev za novu dozvolu za boravak i rad sezonskog radnika podnesen, kao i objektivne razloge da su dva prethodna dana prije toga padala na neradne dane, odnosno vikend i da slijedom toga nije fizički bilo moguće podnijeti Zahtjev ranije. Stoga je optužena bila u izuzetno zatečenom stanju kad je saznala za optužni nalog obzirom da je ista bila u uvjerenju da nije poduzela nikakvu nezakonitu radnju. Radi osiguravanja svoje vlastite egzistencije, optužena je započela s radom kod novog poslodavca s važećom dozvolom za boravak i rad u Republici Hrvatskoj. lako je optužena svjesna činjenice da je ne poznavanje jezika i prava RH, države u koju je došla boraviti i privređivati, ne opravdava i ne izuzima od podlijeganja prekršajnopravnim posljedicama, jezična barijera je dodatno otežala snalaženje radnice u pravnom sustavu Republike Hrvatske, zbog čega je izgubila puno vremena i dodatnog novca samo za potrebe tumača kako bi joj se uopće razjasnilo za što se ista tereti. Ista je naime, započela s radom kod novog poslodavca radi prijeke potrebe i u krajnjoj nuždi, obzirom da je svrha boravka radnice bio isključivo rad s ciljem privređivanja kako bi prehranila sebe i svoju obitelj. Također, optužena si jednostavno nije mogla dopustiti biti nezaposlena jer nije imala niti jednu drugu mogućnost financiranja svojeg boravaka u Republici Hrvatskoj, niti je njezinu obitelj mogla uzdržavati neka druga osoba. Optužena se u trenutku počinjenja prekršaja našla u situaciji u kojoj iz opravdanih objektivnih razloga, dakle, prvenstveno neradnog vikenda i fizičke nemogućnosti podnošenja Zahtjeva, te jezične barijere i nepoznavanja propisa strane države, nije znala niti je mogla znati da čini nešto protupravno. Sukladno čl. 29. stavak 2. Prekršajnog zakona, postojanje otklonjive zablude u konkretnom slučaju može biti pretpostavka za blaže kažnjavanje. Opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne propisano je odredbom čl. 36. Prekršajnog zakona, a koje pravilo kaže da će sud odrediti vrstu i mjeru kazne počinitelju prekršaja u granicama koje su određene propisom za počinjeni prekršaj, a na temelju stupnja krivnje, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja. Također, sud će određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, uzeti u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja prekršaja. Sud će dakle uzeti u obzir i pobude iz kojih je djelo počinjeno, prijašnje ponašanje počinitelja i ponašanje istog nakon počinjenja, kao i ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja, te materijalno stanje počinitelja prekršaja. Optužena je svjesna kako je svrha izricanja prekršajnopravnih sankcija da svi građani poštuju pravni sustav kako nitko ne bi počinio prekršaj, te da se počinitelji prekršaja ubuduće tako ponašaju, ali optuženoj u prvi mah uopće nije bilo jasno zašto je kažnjena, kad je bila svega upravo taj jedan i prvi dan na poslu, te se taj dan zapravo samo upoznavala s radom. Posebno je važno istaknuti kako je u navedenom slučaju stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka manji od neznatnog, dapače niti ne postoji, slijedom čega ne postoji stvarna potreba da počinitelj bude kažnjen sukladno odredbi čl. 24.a Prekršajnog zakona, koji kaže da nema prekršaja iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka. društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen. Iz ranije opisanog činjeničnog stanja, a u odnosu na iznad citirane zakonske odredbe proizlazi da je optužena ranije neosuđivana, ista je počinila prekršaj u kojem nema nikakve opasnosti od ugroze, da je ista počinila prekršaj bez ikakve namjere, štoviše u ne znanju i zabludi kako ne čini ništa protupravno, te je nakon saznanja o počinjenom prekršaju osjećala ne samo izraženo kajanje za počinjeni prekršaj već i izražen osjećaj šoka i osobnog srama obzirom da je optužena osoba izraženih tradicijskih moralnih vrijednosti. Ali najvažnije od svega jest da uopće nije postojala namjera za počinjenjem prekršaja, dapače, optužena je imala motivaciju da sve bude u skladu sa pravnim sustavom Republike Hrvatske, te je reagirala u najkraćem mogućem roku, a sve kako bi nesmetano nastavila boraviti i raditi u RH. Stoga je nužno u ovom predmetu postupati po načelima individualizacije kazne primjenom instituta ublažavanja kazne obzirom na prirodu prekršaja i posljedicama istog, obzirom da je kažnjavanje radnice zapriječenom kaznom u iznosu od 920,00 eura pod ovakvim okolnostima u potpunosti štetno po životnu egzistenciju ove strane radnice. S aspekta svrhe kažnjavanja nije niti pravično niti neophodno izreći propisanu kaznu, obzirom da se svrha generalne i specijalne prevencije doista može postići primjenom blaže kazne ispod svih granica zakonskog minimuma. Stoga optužena moli naslovni sud da obzirom na sve navedeno, a osobito uvažavajući odredbu čl. 24.a Prekršajnog zakona, oslobodi istu od kazne, odnosno podredno, optužena predlaže naslovnom sudu da prilikom određivanja visine kazne osobito cijeni navedene olakotne okolnosti, uzme u obzir načelo razmjernosti, te činjenicu da nije postojala namjera za počinjenjem prekršaja i da inkriminirano ponašanje optužene ne predstavlja nikakav stupanj pogibeljnosti ili ugrožavanja, te na taj način smanji zakonom predviđenu novčanu kaznu na ispod granica zakonskog minimuma, na simboličan iznos.“
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao: prekršajni nalog, prigovor, zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru 25. listopada 2024. godine, nastavak zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 30. listopada 2024. godine, obavijest o počinjenom prekršaju, izvod iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa iz koje je vidljivo da je okrivljenica prekršajno nekažnjavana, kao i uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja je priložena u spisu.
4. Sud je potvrdu iz prekršajne evidencije u potpunosti prihvatio kao vjerodostojan dokaz o dosadašnjoj prekršajnoj nekažnjavanosti okrivljenice radi istog ili istovrsnog prekršaja, jer je potvrda izdana od strane državnog tijela nadležnog za vođenje takve evidencije.
5. Nakon provedenog postupka, razmotrivši navode u prekršajnom nalogu, obranu i okolnosno priznanje okrivljenice, sud smatra dokazanim djelo prekršaja koje se okrivljenici stavlja na teret, pa je odlučio kao u izreci ove presude.
6. Sud smatra da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno i daljnje dokaze ne treba provoditi.
7. Stoga je sud okrivljenicu proglasio krivom i izrekao joj novčanu kaznu, za koju smatra da je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju njezine odgovornosti i stupnju povrijeđenosti zaštićenog dobra, a sud smatra da će se ovakvom novčanom kaznom utjecati na okrivljenicu da ubuduće ne čini prekršaje.
8. Prilikom odmjeravanja kazne okrivljenici, uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne, a prema članku 36. Prekršajnog zakona, te je sud uzeo u obzir kao olakotnu okolnost priznanje izvršenje djela prekršaja, iskazano žaljenje zbog počinjenja prekršaja, dosadašnja nekažnjavanost okrivljenice, dok otegotne okolnosti nisu nađene, pa je sud prema okrivljenici primijenio odredbu čl.37. Prekršajnog zakona i okrivljenici izrekao novčanu kaznu ispod zakonom propisane novčane kazne za navedeni prekršaj, u uvjerenju da će se i tako ublaženom novčanom kaznom u cijelosti postići svrha kažnjavanja.
9. Temeljem čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, ukoliko okrivljenica u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne, uplate 2/3 izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
10. Temeljem u izreci citiranih propisa, kako je okrivljenica proglašena krivom, to je obvezna nadoknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, koji je odmjeren s obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka, te imovno stanje okrivljenice.
U Zagrebu, 14. kolovoza 2025. godine
Zapisničarka
Sudac
Ivana Grčić
Ivanka Romić Ćukušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni sud. Okrivljenici imaju pravo žaliti se samo na odluku o prekršajnopravnim sankcijama, troškovima postupka, oduzimanju imovinske koristi i oduzimanju predmeta.
Dostavna naredba:
1. Okrivljenici: OĆ, [adresa],
2. Odvjetniku: Hrvoje Jukić, Vodnikova 8, Zagreb,
3. Tužitelju: Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja, Šubićeva ulica 29, Zagreb,
4. spis.