Poslovni broj: P-773/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

Dubrovnik

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Marijani Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužiteljice EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Nita Svilokos, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženika HOTELI MAESTRAL d.d., OIB: 88557173997, Ćira Carića 3, Dubrovnik, kojeg zastupa punomoćnik Antun Missoni, odvjetnik u Dubrovniku, radi utvrđenja i uknjižbe, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 10. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 14. kolovoza 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnica za cijelo čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa se nalaže uknjižba prava vlasništva na njeno ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.794,96 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj pred ovim sudom dana 3. studenog 2020., tužiteljica navodi da je vlasnica i posjednica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u staroj katastarskoj izmjeri) koja čini sastavni dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u novoj katastarskoj izmjeri), u naravi nedjeljivi dio kompleksa na adresi [adresa] u [adresa] za cijelo. Tužiteljica je predmetnu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i zgrade i zemljišta koje čine kompleks ograđen i zidom odvojen od ostalih nekretnina, a nalaze se na adresi [adresa] u [adresa], naslijedila od svog supruga, sada pok. FH, a on je tu nekretninu (kao i cijeli kompleks) naslijedio dijelom od brata, pok. JH, a dijelom od oca, pok. ĆH, pok. FH. Tužiteljica je vlasnica nekretnina koji čine obiteljska kuća čest. zgr. [katastarska čestica] te čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], što u novoj izmjeri odgovara k. č. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Prednik tužiteljice, ĆH, pok. FH (njen svekar) je 27.6.1951. temeljem kupoprodajnog ugovora od LH, rođ. ŠH, kao jedine nasljednice ŠH, pok. E stekao u vlasništvo i posjed nekretnine koje su bile upisane u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], među kojima je navedena i prvobitna čest. zem. [katastarska čestica] kao biće 8., te je od tada (lipanj 1951.) predmetna nekretnina u zakonitom, poštenom i istinitom nesmetanom posjedu i vlasništvu prednika tužiteljice, sada tužiteljice.

1.1. Tijekom postupka tužiteljica ukazuje i na to da je 2019. godine sudjelovala na očevidu za utvrđenje granica i usklađenja katastarskih evidencija za objekt Hotel Komodor te je tom prilikom predmetna nekretnina 853/3 k. o. [katastarska općina] ispuštena iz obuhvata hotela Komodor, tim prije što je kao stvarna granica prihvaćena granica na terenu – prema položaju zidova izgrađenih prije 100 godina (list spisa 87-88).

2. Nakon što je ovaj sud donio presudu zbog ogluhe, koja je povodom žalbe tuženika ukinuta, rješenjem Županijskog suda u Sisku, Gž-989/2022 od 15. lipnja 2023., sud je u ponovljenom postupku žalbu tuženika na presudu zbog ogluhe, u kojoj navodi sve svoje prigovore, smatrao odgovorom na tužbu. Tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev, navodeći, u bitnome, da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a činjenice koje tužiteljica navodi u historijatu tužbe u suprotnosti su s dokazima koje je priložila uz tužbu. Naime, tužiteljica tvrdi da je vlasnica cjeline prava vlasništva k.č. ( čest. zem.) 853/3 k. o. [katastarska općina] prema podacima tzv. stare katastarske izmjere, te ističe kako navedena nekretnina čini dio k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], prema podacima tzv. nove katastarske izmjere. S druge strane, iz priložene potvrde DGU – Područnog ureda za katastar u Dubrovniku pod brojem KLASA: 936-02/20-05/112 od 5. svibnja 2020.g., koju je upravo tužiteljica priložila uz tužbu, nedvojbeno proizlazi da čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], u novoj izmjeri čini dio k. č. [katastarska čestica] i dio k. č. [katastarska čestica], sve K.O, Dubrovnik, a k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] je upisana u posjedovnom listu br. 4253 K. O. [katastarska općina], na ime tuženika Hoteli Maestral d.d. – Dubrovnik. Uzimajući u obzir gore navedene razloge nedvojbeno se može zaključiti kako osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica koje se navode u tužbi, a niti iz činjenica o kojima nadležno upravno tijelo vodi službenu evidenciju. Zaključno, tuženik ističe kako je pravni prednik tužiteljice sada pok. ĆH vodio postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice, a kako to proizlazi iz povijesnog slijeda upisa za predmetnu nekretninu k.č. ( čest. zem. ) 853/3 K. O. [katastarska općina]. Naime, iz zbirke isprava pod posl. br. Z.257/59 rješenjem Kotarskog suda u Dubrovniku proizlazi da je pravni prednik tužiteljice vodio postupak i razvrgnuo suvlasničku zajednicu s nadležnim tijelom koje je u to vrijeme upravljalo tzv. općenarodnom imovinom. Prema navedenoj podjeli nekretnina katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] vrt dio kuće, upisana u z. ul. [broj ZK uloška] u površini 1443m2 podijeljena je na čestice č. zem. [katastarska čestica] vrt površine 1293m2, čest. zem. [katastarska čestica] vrt površine 65m2 i č. zem. [katastarska čestica] vrt površine 85m2, sve K. O. [katastarska općina], a sporazumom stranaka pravnom predniku tužiteljice ĆH pripala je čest. zem. [katastarska čestica], dok su Općenarodnoj imovini pripale novoformirane čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina].

3. Radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, sud je pročitao cjelokupan spis predmeta, sve isprave koje su u spis priložene, a posebice: izvadak iz zemljišne knjige za čest. 853/12 i 853/1 k. o. [katastarska općina] (list spisa 5-6), povijest promjena na katastarskim česticama od 23. prosinca 2019. (list spisa 7-8 i 9-10), ugovor o kupoprodaji iz lipnja 1851 (list spisa 12-13), prijepis posjedovnog lista (list spisa 14), uvjerenje od 27. siječnja 2011. s prilozima (list spisa 15-19), popis katastarskih čestica s posjednicima (list spisa 20), rješenje o izvedenom stanju (list spisa 21-24), prijedlog parcelacije (list spisa 25-26), izvadak iz zemljišne knjige za česticu 853/3 k. o. [katastarska općina] (list spisa 28-29), dio geodetskog elaborata izrađenog od Terra studio d.o.o. (list spisa 30-31), rješenja o nasljeđivanju i ugovore o darovanju (list spisa 46- 57), rješenje o izvedenom stanju od 27.1.2016. (list spisa 102-107), Geodetski elaborat (list spisa 108-139), proveden je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke koji je u spis dostavio pisani nalaz i mišljenje, a izložio ga je i usmeno na ročištu, te su saslušani svjedoci SH, VH i PH.

3.1. Sud je odustao od izvođenja daljnjih dokaza, pridržavajući se načela ekonomičnosti, jer je činjenično stanje već izvedenim dokazima dovoljno razjašnjeno za donošenje odluke.

4. Predmet ovog postupka je utvrđenje prava vlasništva na čestici zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], temeljem zakona (dosjelost).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. U ovom je postupku nesporno da je tužiteljica posjednica nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i da predmetna nekretnina u naravi predstavlja vrt, ali je sporno poštenje pravnog prednika tužiteljice, odnosno, jesu li se ispunili zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva temeljem zakona.

7. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (članak 159. stavak 2. ZV-a). Odredbom članka 159. stavka 3. ZV-a propisano je da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

8. Sud se uviđajem na licu mjesta, a to je među strankama i nesporno, uvjerio u to da predmetna nekretnina u naravi predstavlja vrt (dio okućnice), na kojem su zasađene razne voćke, te da isti vrt predstavlja na terenu cjelinu s kućom i kompleksom tužiteljice. Omeđen je zidom i djelomično suhozidom. Vrt je u cijelosti odvojen kameno-betonskim zidovima od hotelskog kompleksa (posjeda tuženika) i na različitoj je visinskoj razini. Isto proizlazi i iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ilije Margaretića (list spisa 151-163).

8.1. Nije sporno ni da je tužiteljica trenutno u posjedu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8.2. Iz spisa proizlazi, a to od strane tuženika nije posebno osporavano, da je pravni prednik tužiteljice, njezin svekar ĆH još 27. lipnja 1951. kupio čest. zem. [katastarska čestica] od prodavateljice LH (ugovor na listu spisa 12-13). Iz Povijesti promjena na katastarskim česticama proizlazi da je katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] osnovana katastarskom izmjerom koja je rađena 1953. – 1954., a u primjeni je od 1963., te je upisana u cijelosti na ZH, a od 1976. kao posjednici predmetne nekretnine upisani su ĆH, DH i ŽH. Usporedbom čestica stare i nove izmjere razvidno je da česticu zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u novoj izmjeri čini dio kat. č. [katastarska čestica] i dio 1798 k. o. [katastarska općina]. (list spisa 7-11). Međutim, razvidno je i se čestica 853/3 k. o. [katastarska općina], gotovo u cijelosti sastoji od čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je cijela čestica u posjedu obitelji ŽH prema podacima katastarskog operata, a da se samo u rubnom zapadnom dijelu, odnosno u dijelu kamenog zida sastoji od čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je u posjedu tuženika prema podacima katastarskog operata (usporedba podataka na skici lista spisa 110 i 111, te 130). No, geodetskim elaboratom izrađenim od TERRA STUDIO d.o.o. rađeno je usklađenje stare i nove izmjere i utvrđivanje stvarnih granica katastarskih čestica, čime je predmetni nedostatak otklonjen jer su se stranke usuglasile da je upravo kameni betonski zid granica između posjeda tužiteljice i tuženika, čime zapravo cijela čestica 853/3 k. o. [katastarska općina] predstavlja dio čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u posjedu tužiteljice). Da je to zaista tako, proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka u ovom postupku, iz kojeg je razvidno da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u staroj izmjeri odgovara u cijelosti površinom, položajem i oblikom čestici zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je čestica nastala nakon provedenog postupka obnove zemljišne knjige za ovu katastarsku općinu, a koja čestica predstavlja upravo dio izvorne čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u novoj izmjeri, što proizlazi iz isprava priloženih u ovaj spis (katastarski planovi i geodetski elaborat izrađen od TERRA STUDIO d.o.o.).

8.3. Također je razvidno i da je ĆH nakon kupnje predmetne čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stupio u posjed i onog dijela iste, sada spornog, označenog kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Štoviše, iz saslušanja svjedoka OH, unuka prvotnog vlasnika ZH, a sina tužiteljice, jasno proizlazi da su voćke koje je sud uočio uviđajem na licu mjesta zasađene upravo od ZH, da su voćke i šipci stariji od svjedoka koji u trenutku davanja iskaza ima 63 godine, odnosno, da su zasađeni prije nego se rodio. Navodi da njegova obitelj nikada nije znala da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije upisana kao njihovo vlasništvo, jer je sastavni dio kompleksa koji im pripada. Navodi da su u trenutku legalizacije objekata saznali da je predmetna nekretnina upisana na tuženiku. Ne zna kako je ta čestica završila u vlasništvu tuženika, jer tuženik nema nikakav kupoprodajni ugovor, za razliku od njih (obitelji ĆH). Pretpostavlja da su se u Jugoslaviji takve stvari događale. Ističe i to da oni nikako nisu ni mogli posumnjati da čestica zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije njihovo vlasništvo jer nitko nikada nije osporavao njihovo pravo vlasništva kao ni posjed nad predmetnom nekretninom - vrtom.

8.4. Isto iskazuje i svjedok PH, koji navodi da je predmetni vrt pripada njihovoj obitelji, još otkako je pok. djed ĆH kupio isti, odnosno, kupio cijeli taj kompleks u kojem i sada žive. Navodi da je njegov otac DH u vrtu sadio voćke, a iza njega njegovi sinovi, a sada da sve pripada njegovoj majci, a ovdje tužiteljici. Nitko drugi nikada nije bio u posjedu tog vrta, još otkako je njegov djed to kupio 1956., niti je itko ikada osporavao pravo vlasništva – ni djedu, potom ni njegovom ocu i očevom bratu, a sada ni njegovoj majci. Ističe da od 50ih godina prošlog stoljeća pa do danas, u kontinuitetu, isključivo njihova obitelj koristi predmetni vrt.

8.5. Da je to zaista tako, i da tuženik nije polagao nikakva prava na predmetnoj nekretnini, osim što ne osporava dugotrajnost posjeda tužiteljice i njezinih pravnih prednika, proizlazi i iz već spomenutog Geodetskog elaborata, izrađenog od TERRA STUDIO d.o.o. koji je elaborat naručio tuženik. Ovlašteni inženjer geodezije VH, koji je elaborat izradio i koji je u ovom postupku saslušan kao svjedok, navodi da je predmetnim elaboratom rađeno usklađenje stare i nove izmjere i da je istim obuhvaćeno sve ono što je u vlasništvu Hoteli Maestral d.d. Navodi da je elaboratom utvrđena granica između čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da istu predstavlja kameni zid na terenu, odnosno, da granica ide po rubu tog zida. Navodi da je tužiteljica bila prisutna na terenu (po punomoćnici), kao neposredni susjed, te da su suglasno utvrđene granice i da nije bilo primjedbi na elaborat. Navedeno je vidljivo i iz samog elaborata koji je potpisan od strane GH, TH, OH i HH (tužiteljice i njezine djece- list spisa 139). Iako pitanje vlasništva nije nešto o čemu se na očevidu ili uopće prilikom izrade elaborata raspravlja, ipak činjenica da u obuhvat posjeda trgovačkog društva Hoteli Maestral d.d., geodetskim elaboratom kojeg je sam tuženik naručio, nije ušla i čestica zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukazuje na istinitost iskaza gore saslušanih svjedoka, koji jasno ističu da tuženik niti njegov pravni prednik nikada nisu polagali nikakva prava na predmetnu česticu zemlje.

8.6. U odnosu na odlučnu činjenicu poštenja posjeda, valja reći sljedeće. Među strankama nije sporno da je čestica zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nastala od izvorišne čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja se naknadno isparcelirala na 853/1, 853/2 i 853/3 k. o. [katastarska općina]). Tuženik navodi da je pravni prednik tužiteljice ĆH razvrgnuo suvlasničku zajednicu s nadležnim tijelom koje je tada upravljalo općenarodnom imovinom, te da su sporazumom stranaka Općenarodnoj imovini pripale čestice zemlje [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], a pravnom predniku tužiteljice 853/2 k. o. [katastarska općina]. Iako tuženik taj sporazum ne dostavlja u spis, niti predlaže uvid u zbirku isprava, sve i da je to tako, ponovno isto ne bi utjecalo na ishod ovog postupka. Naime, potpuno ispravno tuženik ukazuje da je poštenje osnovna kvaliteta posjeda. Nesavjestan posjednik nikada ne može steći pravo vlasništva dosjelošću bez obzira na to koliko je dugo trajao njegov posjed. Međutim, iz spisa proizlazi da je ĆH kao pravni prednik tužiteljice stupio u posjed kupljene nekretnine (uključujući i sporni vrt) 1951. godine, što se posebno ni ne osporava tijekom postupka. On je umro dana **.**.1989. (list spisa 49). Sve i da je ĆH kao prvotni, izvorišni stjecatelj i posjednik bio nepošten, trenutkom njegove smrti, u pošteni su posjed stupili njegovi nasljednici – djeca DH (suprug tuženice) i sin ŽH. Nasljednik postaje poštenim posjednikom od dana otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati, u smislu odredbe članka 160. stavka 3. ZV-a. Ističe se i da je Vrhovni sud u nizu svojih odluka istaknuo da se nepoštenje mora dokazati, da sama činjenica upisa u zemljišne knjige ne utječe na poštenje posjednika i da znanje posjednika za stanje u zemljišnoj knjizi samo za sebe nema utjecaja na kvalitetu posjeda (Rev - 2426/1990-2 od 15. veljače 1991). Nasljednik postaje savjesnim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i kad je ostavitelj bio nesavjestan posjednik, a nasljednik to nije znao niti mogao znati, a vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljedstva (VSH Rev- 943/81 od 22. rujna 1981., VSRH 725/2022). Konkretno, imajući u vidu da je na terenu predmetni vrt u potpunosti odvojen betonsko kamenim zidom od posjeda tuženika, da s kućom tužiteljice predstavlja jednu logičnu i povezanu cjelinu te da mu se uopće može pristupiti isključivo iz kompleksa tužiteljice, te da u spisu nema nikakvih dokaza da je itko ikada, od 1950ih pa do danas smetao tužiteljicu i njezine prave prednike u isključivom posjedovanju tog vrta, a što je vidljivo iz starosti voćaka koje se na terenu nalaze i koje su nesporno zasadili pravni prednici tužiteljice, sud utvrđuje da sve i da je ĆH bio nepošten, njegovi nasljednici nikako nisu mogli znati, niti imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed vrta ispred svoje kuće. Sve to proizlazi i iz iskaza svjedoka OH i HH, kojima nije poznato da je ĆH vodio ikakve postupke s općenarodnom imovinom, a niti su imali ikakve prijepore s tuženikom. Pritom, teret dokaza da je sama tužiteljica nepoštena (kao i njezini prednici DH i ŽH – sinovi prvotnog posjednika ZH) bio bi na tuženiku, s obzirom da se poštenje nasljednika presumira, a tuženik takvo što ni ne tvrdi, a kamoli dokazuje.

8.7. U konačnici, imajući u vidu da su od 1976. kao posjednici u katastarskom operatu upisani ĆH, DH i ŽH, valja reći da iz rješenja o nasljeđivanju i darovnih ugovora proizlazi da su ZH naslijedili njegovi sinovi – DH i ŽH, a FH i JH – tužiteljica, ali i njezina djeca koja ne osporavaju tužiteljici pravo na isključivi posjed i vlasništvo, što proizlazi i iz priloženih darovnih ugovora kojima djeca tužiteljice istoj daruju čestice kompleksa dio kojeg je i predmetni vrt, a sve to proizlazi i iz iskaza svjedoka OH i HH, čije iskaze je sud ocijenio kao istinite i vjerodostojne.

8.8. Utvrdivši tako, da je tužiteljica poštena posjednica, što osobno, što putem svojih pravnih prednika svakako više od 20 godina (od smrti ZH preko 35 godina), nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi vrt i dio okućnice, valjalo je tužbeni zahtjev prihvatiti te uskladiti zemljišnoknjižno stanje ove nekretnine sa stvarnim, faktičnim stanjem iste. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod I. izreke ove presude.

9. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Tužiteljici je kao osnovan i potreban za vođenje ovog postupka priznat trošak tužbe (Tbr. 7. točka 1. Tarife) u iznosu od 500,00 EUR, trošak pristupa na ročišta od 20. ožujka 2024., 27. rujna 2024., 17. ožujka 2025., 10. srpnja 2025., u iznosu od po 500,00 eura za svaku radnju (temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife), što ukupno iznosi 2.500,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV kojeg tužiteljica obračunava temeljem Tbr. 46 Tarife, ukupno 3.125,00 EUR. Tome još valja pridodati zatraženi trošak pristojbe na presudu u iznosu od 89,59 EUR, trošak uviđaja u iznosu od 49,48 EUR i trošak sudskog vještaka za izradu nalaza i mišljenja u iznosu od 530,89 EUR (dok će se ostatak uplaćenog predujma vratiti tužiteljici), pa ukupan trošak iznosi 3.794,96 EUR. Ostali troškovi nisu ocijenjeni kao potrebni i u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, kao što je trošak (uglavnom procesnih) podnesaka i požurnica, kao ni trošak odgovora na žalbu protiv presude zbog ogluhe, a dokumentacija koja je uz podneske dostavljana, mogla je i trebala biti dostavljena već uz tužbu ili na ročištima trošak kojih je tužiteljici priznat kao osnovan. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod II. izreke ove presude.

U Dubrovniku 14. kolovoza 2025.

Sudac

Marijana Milković Cosmai

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.