Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-2307/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužiteljice HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ante Galešić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. srpnja 2025. u prisutnosti osobno tužiteljice, punomoćnika tužiteljice Ante Galešića, odvjetnika u Zadru i zz tuženice HČM, državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude 14. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Ispravlja se upis prava suvlasništva na ime Republike Hrvatske određen rješenjem Općinskog suda u Zadru sadržanim u zapisniku broj Z-10211/2015/1749 od dana 16. travnja 2018. godine u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zk. ulošku broj [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], na način da se suvlasnikom nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake BUČAJ, pašnjak ukupne površine 9023 m[2] , upiše tužiteljica HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za 8023/9023 dijela uz istovremeno brisanje toga prava sa imena upisanog tuženika, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužiteljici HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.429,64 EUR (tisućučetristodvadesetdevet eura i šezdesetčetiri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. kolovoza 2025., kao dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 21. listopada 2024. navodi da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za kat. općinu [katastarska općina], odlukom zemljišnoknjižnog suda u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake BUČAJ, pašnjak, ukupne površine 9023 m[2] , došlo do pogrešnog zemljišnoknjižnog upisa prava vlasništva budući da je u navedenom zk. ulošku suvlasnikom navedene nekretnine uknjižena tuženica za 8023/9023 dijela na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a temeljem zapisnika broj Z-10211/2015/1749 od dana 16. travnja 2018. Nadalje navodi da je protiv takvog pogrešnog upisa podnijela prigovor koji je sud u cijelosti odbio ročišnim rješenjima od 25. rujna 2024. i uputio tužiteljicu da svoja prava može ostvarivati u parnici. Ističe da je gornji upis prava suvlasništva u korist tuženice Republike Hrvatske pogrešan i da ne odgovara stvarnom stanju, budući da je tužiteljica HČ stvarni vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti. Tužiteljica da je vlasništvo predmetne nekretnine stekla nasljeđivanjem svoga supruga ĆČ, a on darovanjem od oca PČ pok. H te diobom sa sunasljednicima, odnosno da je stekla vlasništvo ove nekretnine dosjelošću (kako osobnim, tako i putem pravnih prednika) jer miran, pošten, istinit i zakonit posjed traje svakako dulje od 150 godina. Iz rješenja o nasljeđivanju iza PČ koji je umro 1979. da je razvidno da je isti veći dio nekretnina podijelio djeci za vrijeme života, pa je tako ova nekretnina pripala njegovom sinu ĆČ. Navedeno da dokazuje i činjenica da je samo tužiteljica evidentirana u popisnom listu za ovu nekretninu te je jedina i podnijela prigovor glede upisa na ime tuženice. Iako je SČ još za života raspolagao većim dijelom svoje imovine, određene čestice da su i nakon njegove smrti ostale upisane u katastru na njegovo ime pa tako i predmetna. Nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi da predstavlja oranicu ograđenu plotovima kao i suhozidom u jednakoj površini otkad tužiteljica pamti. Ovu nekretninu tužiteljica da je stekla od svojih pravnih prednika pa su tako otac njezinog supruga pok. SČ, a prije toga i njegov otac Ć ovu nekretninu koristili kao svoju još u 19. stoljeću, te je ista na terenu i ograđena na gore opisani način, a što da će biti razvidno na očevidu. Tužiteljica i njezini prednici ovu nekretninu da su koristili za sadnju žitarica, ispašu stoke, prikupljanje ogrjeva preko sto godina, a i danas da se obrađuje od strane tužiteljičinog sina. U postupku obnove zemljišnih knjiga tužiteljica da se upisala kao vlasnica za cijelo u odnosu na susjednu česticu 1278 k. o. [katastarska općina] i to u površini koju ta čestica ima u stvarnosti, odnosno u površini koju je ona osobno i putem svojih prednika i držala u svojem samostalnom posjedu. Prethodno da se iznosi kako bi se ukazalo da površina upisana u katastru u odnosu na predmetnu česticu ne pokazuje stvarni posjed tužiteljice već stvarni posjed predstavlja upravo cijela površina ove čestice. Nadalje navodi da je nelogično da bi tužiteljica i njezini prednici obrađivali i držali kao svoje svega 1000 m[2] ove čestice kada je razvidno da se radi o jednoj cjelini, jasno odvojenoj od drugih čestica. Dakle, iako je prednik tužiteljice naveden kao posjednik dijela stare čestice oznake 327 isti da je u cijelosti imao vlasnički posjed predmetne čestice u površini koju ona sada ima. Obnova zemljišnih knjiga da se provodi upravo radi ovakvih slučajeva, odnosno kada tužitelj ne raspolaže svim ispravama potrebnim za uknjižbu, a stanje na terenu jasno ukazuje na vlasništvo predmetne čestice. Nadalje, nelogično bi bilo da sud priznaje tužiteljici samo suvlasnički udio na ovoj čestici kada nitko drugi ne polaže prava na istoj i u situaciji kada je cijela čestica dulje od sto godina bila korištena samo od strane prednika tužiteljice te za koju je tužiteljica opravdano smatrala da se radi o njihovoj zemlji. Zasigurno prednici tužiteljice da nisu obrađivali samo površinu koja je bila upisana u katastru već cijelu ovu današnju česticu, uostalom oni pa ni tužiteljica da nije ni znala koja je površina upisan na ime prednika. Sve ovo se navodi iz razloga kako bi se ukazalo sudu da je činjenica stvarnog, samostalnog posjeda odlučna za stjecanje prava vlasništva putem dosjelosti na predmetnoj čestici. Tužiteljica da ima samostalan i nesmetan posjed ovih nekretnina, osobno i putem svojih prednika dulje od 150 godina. Nasljeđivanjem svoga supruga, a on darovanjem od svoga oca te diobom sa drugim nasljednicima, tužiteljica da je nastavila uživati nesmetan, dugotrajan i miran vlasnički posjed njegovih prednika, a koji ispunjava sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Tužiteljica, a ni njezini prednici nikada da nisu bili smetani u posjedu od strane trećih osoba niti su im treće osobe ikada osporavale pravo vlasništva predmetne nekretnine. Tužiteljica ističe da za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću nije odlučno da li je ona ili da li su njezini prednici bili upisani kao posjednici u katastru nekretnina, već je odlučno da se predmetna nekretnina nalazila u samostalnom posjedu tužiteljice odnosno njezinih prednika kroz zakonom određeno vrijeme, a koje činjenice su u konkretnom slučaju ispunjene. Slijedom svega navedenoga tužiteljica opravdano smatra da su protekli zakonski rokovi za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti i da su njezini prednici kao i ona vlasništvo predmetne nekretnine stekli dosjedanjem, sukladno odredbama čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91./96 od 28.X.1996.g., u daljnjem tekstu: ZV). Prednici tužiteljice, a nakon njih i tužiteljica, da su bili vanknjižni vlasnici, neometani i pošteni posjednici predmetne čestice još prije početka 20. stoljeća pa sve do danas. Predmetnu nekretninu obrađivali da su i držali u svom posjedu i to kao vlasnici. Zaključno predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu od 8. studenog 2024. se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da tužba za ispravak, sukladno čl. 197. ZZK, predstavlja prejudicijalnu tužbu stvarno pravnog karaktera, te sud prvotno treba ocijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku i istom se pobijaju prvotni upisi u postupku ispravka zemljišne knjige. Tužiteljica u konkretnom slučaju prije svega treba dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na gore navedenoj nekretnini bio nevaljan, odnosno da je Sud naprijed navedenim rješenjima nepravilno upisao tuženicu, te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Isto tako tužiteljica bi trebala dokazati u čemu bi se očitovala predmetna nepravilnost i u tom smjeru predložiti dokaze, odnosno dokaze iz kojih bi bilo razvidno da je predmetnim upisom došlo do pogreške kod zemljišnoknjižnog upisa, a tek onda dokazivati svoje navodno pravo vlasništva temeljeno prije svega na materijalnim dokazima. Međutim, tužiteljica nije dostavila niti jedan dokaz koji bi govorio u korist naprijed navedenoj tvrdnji, odnosno dokaz iz kojega bi slijedilo da bi predmetni upis bio nevaljan. Tužena predlaže da se u ovom predmetu a na okolnosti valjanog upisa pribavi povijest zemljišnoknjižnog upisa i povijest posjedovanja za nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere kojoj odgovara predmetna nekretnina u novoj izmjeri. Tužiteljica uz tužbu nije dostavila niti jedan dokaz koji bi upućivao na činjenicu posjeda tužiteljice i njenih prednika. Imajući u vidu odredbe članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koje reguliraju stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću u vlasništvu Republike Hrvatske lako se može zaključiti da do stjecanja prava vlasništva utužene nekretnine temeljem dosjelosti nije došlo odnosno da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva. Po mišljenju tuženice riječ je uzurpaciji velike površine (8023 m2) državnog zemljišta. Slijedom svega navedenog tužena smatra da je u postupku obnove zemljišne knjige izvršen valjan i zakonit upis Republike Hrvatske kao vlasnice predmetne nekretnine, pa kako tužitelj ničim nije dokazao svoje pravo vlasništva predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz obvezu naknade troška prouzročenog ovim parničnim postupkom tuženici. Tuženica se protivi i eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu koji glasi na utvrđenje prava vlasništva te ističe prigovor iz čl.186.a Zakona o parničnom postupku.

3. U dokazne svrhe sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem: zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 5), izvod iz popisnog lista br. 249 (list spisa 6), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, posl. br. O-35/82 od 22. listopada 1990. (list spisa 7-8), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Silvane Grdović iz Zadra, posl. br. O- 1551/16, UPP/OS-135/16 od 2. rujna 2016. (list spisa 9-10), izvadak iz katastra zemljišta br. 07-3/187-1987 na ime SČ p. P (list spisa 11), izvod iz katastarskog plana DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjela za katastar nekretnina Biograd na Moru (list spisa 12), povijest zk. upisa (list spisa 32-62), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Zvonimira Baričevića, dipl. ing. geod. s priloženim fotografijama (list spisa 77, 84-87), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta, saslušao je svjedoke: UČ (list spisa 89), AČ (list spisa 90), GČ (list spisa 90-91), KČ (list spisa 91) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužiteljice HČ (list spisa 91-92). Izvršen je uvid u predmet ovog suda posl. br. Z-10211/2015/1749 i Z-31767/24.

3.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženice za pribavom povijesti posjedovanja predmetne nekretnine budući da je riječ o javnoj ispravi, stoga nije bilo zapreke da istu pribavi sama tuženica i dostavi sudu kao dokaz. Međutim, neovisno o navedenom, po stavu ovog suda činjenično stanje je u dovoljnoj mjeri utvrđeno, tako da izvođenje tog dokaznog prijedloga, svakako nije odlučujuće za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretninu oznake 1024 k. o. [katastarska općina] uknjiženo kao suvlasništvo Republike Hrvatske za 8023/9023 dijela i tužiteljice za 1000/9023 dijela u postupku preoblikovanja zemljišne knjige na način da se tužiteljica upiše vlasnicom predmetne nekretnine za 8023/9023 dijela, uz istovremeno brisanje tog vlasničkog prava s imena tuženice kao upisanog zemljišnoknjižnog suvlasnika.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana suvlasnicom predmetne nekretnina za 8023/9023 dijela u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina].

7. Sporno je treba li ispraviti upis na predmetnoj nekretnini koji je proveden u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava.

8. Uvidom u zapisnik sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pod posl. br. Z-10211/2015/1749 razvidno je da nekretnina oznake 1024, u naravi pašnjak površine 9023 m[2] odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica], u naravi pašnjak površine 45523 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženo kao općenarodna imovina, organ upravljanja MNO Raštane. U tom postupku izvršen je upis tužiteljice na predmetnoj nekretnini za 1000/9023 dijela. Nadalje razvidno je da je u tom postupku izvršen uvid u izvod iz popisa domaćinstva iz 1955. na ime SČ pok. H br. 276 iz kojeg je razvidno da je navedeni upisan kao posjednik dijela kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 1000 m[2] , dok je nesporno predmetna nekretnina nastala od dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere.

9. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Zadru posl. br. O-35/82 od 22. listopada 1990. razvidno je da su pok. PČ, rođenog 1905., a preminulog 1979. naslijedili i to: sin OČ za 28/36 dijela, kći ĆČM za 4/36 dijela, unuk TČ pok. S za 1/36 dijela, unuk JČ pok. S za 1/36 dijela, unuk IČ pok. S za 1/36 dijela i unuka ZČ za 1/36 dijela. Nadalje razvidno je da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere činila ostavinsku imovinu pokojnog ostavitelja. Uvidom u citirano rješenje razvidno je da je u tom ostavinskom postupku prema suglasnim izjavama nasljednika ostavitelja utvrđeno da je isti za života podijelio imovinu sinovima, te nevjesti, ženi pokojnog sina S koja je u toj diobi dobila parcelu zv. Čeprinka, a za sebe ostavio jedan manji dio imovine koji se na njegovo ime vodi u katastru. Nadalje da su sinovi ostavitelja U i A te kćeri G, K i O izjavili da od imovine ostavitelja ništa ne potražuju i suglasni su da na raspoređenu ostavinu koju uživa brat ĆČ ostane kod njega jer je isti živio sa ostaviteljem. Nadalje proizlazi da je u korist brata ĆČ dala izjavu i kći ostavitelja FČ, dok zastupani po majci, unuci pok. ostavitelja tada mlt. TČ, JČ, IČ te ZČ su proglašeni nasljednicima za 1/36 dijela kao i kćer ĆČM koja nije sudjelovala u ostavinskom postupku niti dala nasljedničku izjavu.

10. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju po javnom bilježniku Silvani Grdović iz Zadra kao povjereniku Općinskog suda u Zadru posl. br. O-1551/16, UPP/OS-135/16 razvidno je da je pokojnog ĆČ, rođenog 1950., a umrlog 2016. naslijedila supruga HČ za cijelo. Razvidno je da je njegovu ostavinsku imovinu činila između ostalog i kat. čest. [katastarska čestica] za 28/36 dijela.

11. Uvidom u izvadak iz katastra zemljišta br. 07-3/187-1987 od 3. lipnja 1987. (list spisa 11) razvidno je da je SČ pok. P upisan kao posjednik na dijelu kat. čest. [katastarska čestica], Brčaj, oranica u površini od 1000 m[2] .

12. Uvidom u povijesni zk. ul. br. [broj ZK uloška] Raštane (list spisa 32-62) razvidno je da je kat. čest. [katastarska čestica] upisana u A listu kao 16. zemljišnoknjižno biće u naravi pašnjak površine 45523 m[2] , dok je u B listu pod rednim brojem 1. upisana kao vlasništvo Općinskog odlomka Raštane/općinska dobra/. Nadalje u B listu pod rednim brojem 26, Z-484/48 uknjižuje se pravo vlasništva od prvog s uključenim 55. zemljišnoknjižnim bićem u ime općenarodne imovine.

13. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositeljice HČ podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pod poslovnim brojem: Z-31767/2024 (Z-25015/2019) razvidno je da je odbijen kao neosnovan prigovor podnositeljice HČ kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini ostala neizmijenjena, a podnositelj prigovora, ovdje tužiteljica, upućena je svoje pravo ostvarivati u parnici, uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

14. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetnu nekretninu identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a uviđajem na licu mjesta utvrđeno je da je predmetna nekretnina omeđena sa svih strana suhozidima, plotovima i rubom kanala. Vještak mjerničke struke je naveo da uvidom u digitalni ortofoto iz 1968. vidljivo je da je tada predmetna nekretnina bila ograđena u istim gabaritima kao i danas.

15. Skicom sudskog očevida (list spisa 77, 78) predmetna nekretnina je obojana žutom bojom s površinom od 9023 m[2] , a vještak mjerničke struke je također izvršio preklop sačinjene skice na DOF iz 1968. godine iz koje upravo proizlazi da predmetna nekretnina je i tada bila istog oblika i istih gabarita kao i prilikom uviđaja na licu mjesta.

15.1. Stranke nisu imale primjedbi na sačinjenu skicu sudskog očevida.

16. Svjedok UČ je u iskazu (list spisa 89) naveo da mu je poznata predmetna parcela budući da također ima i vlastitu parcelu koja se nalazi na udaljenosti od 50-60 metara od ove zemlje. Od kad sebe pamti, od kad je bio malen pamti da je ta zemlja ranije pripadala pok. " T" Deviću kojemu je pravo ime bilo PČ i kojemu je znao pomagati u oranju te zemlje. U ono vrijeme da su imali volove pa da je još kao dijete sa svojom braćom pomagao roditeljima u obrađivanju njihove zemlje pa da je gotovo svakodnevno prolazio pored ove nekretnine. Ističe da i dan danas zna proći pored ove zemlje i da je ona istog oblika i površine kao i ranije, a pamti da je oduvijek ograđena dijelom suhozidom, a na nekim dijelovima dračom. Poznato mu je da je pokojni " T" imao sina ĆČ koji je poslije svoga oca pokojnoga " T" nastavio obrađivati ovu zemlju na način da je sijao razne žitarice. Pokojni ĆČ da je preminuo možda prije nekih desetak godina, a njega su naslijedili supruga i djeca. Nije čuo da bi unutar obitelji bilo spora vezano za ovu zemlju, a niti da bi im netko treći osporavao vlasništvo.

17. Svjedok AČ je u iskazu (list spisa 89-90) naveo da mu je poznata predmetna parcela koja se nalazi u [adresa] u blizini jaruge. Budući da ima svoju parcelu, točnije da ih dijeli samo put, njegova parcela se nalazi sa zapadne strane, a ova je sa istočne, tako da ja od kad zna za sebe sjeća se pokojnoga " T" Devića, svekra od njegove sestre HČ. Navodi da ga je viđao na ovoj parceli, stalno da je nešto radio, zagrađivao kako blago ne bi izašlo sa terena koje je tu držao radi ispaše, sijao je grah, raž i slično. Poslije njega parcelu je nastavio koristiti njegov sin, suprug njegove sestre pokojni ĆČ koji je zajedno sa njegovom sestrom također dijelom obrađivao ovu parcelu tamo gdje je zemlja bila plodna na način da su također sijali raž ili grah. Nije čuo da bi ikad bilo sporova vezano za ovu parcelu. Od kad sebe zna navodi da je parcela ograđena sa svih strana, na nekim dijelovima suhozidom, a na nekim dijelovima plotom.

18. Svjedok GČ je u iskazu (list spisa 90-91) naveo da mu je poznata predmetna parcela koja danas pripada HČ, a nalazi se u Raštanima Donjim u blizini jaruge, a u selu je poznaju pod nazivom " J". Navodi da mu je ta zemlja poznata budući da ima svoju parcelu na udaljenosti od nekih 500-600 metara poviše jaruge i cijeli svoj život živim [adresa]. Tako da se ja sjeća da je na ovoj parceli znao viđati pokojnoga " T" Devića kojemu je pravo ime bilo PČ, on je bio svekar HČ. Ovu zemlju je dijelom koristio za ispašu blaga, a dijelom je sijao grah, raž i slično. " T" se jako dobro sjeća jer su bili susjedi. Poznato mi je da je njega naslijedio sin pokojni ĆČ koji je umro prije nekih devet godina koji je nastavio obrađivati ovu zemlju zajedno sa svojom suprugom HČ te za držanje blaga. Poznato mu je da je pokojnoga ĆČ naslijedila njegova supruga HČ. Parcela je ograđena sa svih strana dijelom suhozidom, a dijelom dračom, ne pamti od kad je ograđena, ali od kad zna za sebe ona da je u istim gabaritima.

19. Svjedok KČ je u iskazu (list spisa 91) naveo da mu je poznata predmetna parcela koja se nalazi u [adresa] naziva "Zagradak", nalazi se u blizini jaruge i danas pripada HČ. Ona je ograđena sa svih strana dijelom suhozidom, a dijelom plotom. Ističe da ne zna tko je gradio taj zid, ali da je suhozid oduvijek tamo od kad sebe pamti. Navodi da ima 85 godina tako da se jako dobro sjeća pokojnoga PČ koji je na ovoj parceli dijelom sijao žito, grah, držao je blago, a bavio se i stočarstvom, imao je 20-30 ovaca i uvijek je imao petero goveda. Pokojnoga PČ da je naslijedio sin pokojni ĆČ koji je na jednak način koristio ovu zemlju kao i njegov otac. Nakon što je pokojni ĆČ preminuo zemlja je pripala HČ, njegovoj supruzi. Ističe da nije bilo nikakvih sporova vezano za ovu parcelu niti im je itko išta branio budući da je to njihova zemlja. Poznato mu je također da HČ ima preko puta jaruge jednu drugu svoju parcelu koja se naziva "Čeprinke", a ova parcela ispod jaruge je "Zagradak".

20. Tužiteljica HČ je u stranačkom iskazu (list spisa 91-92) navela da je ovu zemlju stekla nasljeđivanjem svog pokojnog supruga ĆČ. Ranije je ova zemlja pripadala njezinom pokojnom svekru PČ, a ne zna kako je to on stekao. Ističe da se 1972. godine udala za pokojnoga supruga ĆČ i od tada zna da je bila u posjedu supruga i svekra koji su ovu zemlju koristili za sijanje žita, graha te za držanje blaga. Također je i ona po udaji sam zajedno sa pokojnim suprugom ĆČ obrađivala ovu zemlju. Ova parcela je ograđena dijelom suhozidom, dijelom plotom. Nikada nije čula da bi bilo spora oko ove zemlje. Također da imam još jednu svoju parcelu preko puta jaruge i ona se naziva "Čeprinke", a ova zemlja se naziva "Zagredak".

21. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužiteljica povrijeđena u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] odnosno proizlazi da je u tom postupku tuženica neosnovano upisana na predmetnoj nekretnini.

22. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

22.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

22.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

23. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

24. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

25. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

26. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

27. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužiteljica i njezini prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetne nekretnine jer su posjed vršili samostalno, jer su tom nekretninom gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, dok tuženica svo vrijeme, niz godina, bila je potpuno pasivan u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretnini i svojatanju nekog prava na istoj) pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.).

28. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka: UČ (rođen 1962.), AČ (rođen 1948.), GČ (rođen 1948.) i KČ (rođen 1940.) koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetne nekretnine koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, a ujedno cijeneći da svi svjedoci imaju u blizini sporne nekretnine i vlastite parcele, da su imajući u obzir navedeno iskazivali suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, sud je iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušane tužiteljice budući da je iskazivala u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i dokumentacijom koja prileži spisu. Pa su tako sva četvorica svjedoka iskazala da je predmetna parcela "Zagradak" ranije bila u posjedu pokojnog PČ kojeg su poznavali svi saslušani svjedoci navodeći da je ovu zemlju koristio dijelom za obrađivanje, dok je svjedok UČ istaknuo da je znao još kao dijete pomagati u oranju tog terena, a dijelom za obrađivanje. Pokojnog PČ kojeg su zvali " T" je naslijedio sin pokojni OČ, suprug ovdje tužiteljice koji je koristio nekretninu na isti način kao i njegov otac, a potom njega da je naslijedila ovdje tužiteljica HČ. Suglasno su naveli da je predmetna parcela istih gabarita odkad pamte, da je ograđena dijelom suhozidom, a dijelom plotom te da nisu čuli da bi bilo ikakvih sporova vezano za ovu parcelu.

29. Slijedom svih naprijed izvedenih materijalnih i personalnih dokaza, sud je utvrdio da je predmetna nekretnina, u cijelosti uživana po prednicima tužiteljice, nekretninu je koristio još svekar tužiteljice pokojni SČ koji je rođen 1905., a umro 1979., što proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju koji prileži na listu spisa 7-8, koja nekretnina je utvrđena kao ostavinska imovina ostavitelja koju je koristio dijelom za obrađivanje sadeći poljoprivredne kulture te za ispašu blaga, a potom njegov sin pok. OČ, rođen 1950., a umro 2016. godine, koji je predmetnu nekretninu koristio na isti način kao i njegov otac, a potom ovdje tužiteljica HČ, supruga pokojnog ĆČ. Nadalje, iz izvedenih dokaza proizlazi da je prednik tužiteljice pok. SČ posjedovao predmetnu nekretninu još od 1955. budući da je prema izvodu iz popisa domaćinstva broj 276 evidentiran kao posjednik dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iako bi iz citiranog popisa domaćinstva proizlazilo da bi se radilo o površini od 1.000 m2, po stavu ovog suda podaci u katastarskom operatu redovito ne odgovaraju stvarnom, zbiljskom faktičnom stanju na terenu s obzirom na tadašnje tehničke mogućnosti izmjere te da je predmetni dio još pok. SČ ogradio suhozidom, a dijelom plotom manifestirajući mirni vlasničkopravni zahtjev što je sve utvrđeno uviđajem i zorno prikazano na skici lica mjesta i saslušanjem svih svjedoka koji su suglasno naveli da od kada sebe pamte da se parcela nalazi u istim gabaritima i površini, te da ih nitko treći nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju sporne nekretnine, pa su po stavu ovog suda predmetne nekretnine najkasnije od pedesetih godina prošlog stoljeća u samostalnom posjedu tužiteljevih prednika i to ranije od pok. PČ, a potom njegovog sina pok. NČ, a potom njegove supruge HČ, pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999., tako da je tužiteljica i po prednicima mogla dosjedati i u vremenu kad je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.

30. Zaključno, za ukazati je da je pogrešan pravni stav tuženice koji je iznijela u odgovoru na tužbu navodeći da bi u tužbi za ispravak tužiteljica trebala prije svega dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na navedenoj nekretnini pogrešan odnosno da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetne nekretnine te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Naime, predmet ove parnice nije tužba radi ispravka pogrešnog upisa u smislu odredbe članka 135. stavka 4. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19., dalje u tekstu: ZZK), već tužba za ispravak u smislu odredbe članka 205. ZZK, koja se može podnijeti u postupku osnivanja i preoblikovanja zemljišnih knjiga, odnosno u pojedinačnom ispravnom postupku. Stoga pogrešan je stav tuženice da je tužitelj u konkretnom slučaju, prije svega, trebao dokazati da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetnih nekretnina i da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa jer se u parničnom postupku pokrenutom tužbom za ispravak izvode svi dokazi nužni za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, a sud donosi odluku na temelju svih izvedenih dokaza. Tužba za ispravak kojom se zahtjeva brisanje ili ispravak upisa provedenog u ispravnom postupku bit će osnovana ako parnični sud utvrdi da je na temelju odluke suda o prijavi ili prigovoru proveden upis za koji nisu bile ispunjene sve pretpostavke pa se zbog toga zemljišnoknjižno stanje razlikuje od stvarnog pravnog stanja nekretnine, a što je sud u konkretnom slučaju, na temelju naprijed izvedenih dokaza našao utvrđenim.

31. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva ispravak pogrešnog upisa određenog u korist ovdje tuženice te upis prava vlasništva na svoje ime, budući da se pogrešan upis sastoji u činjenici da tuženica nije vlasnica predmetne nekretnine, niti je ona to bila u trenutku obnove zemljišne knjige. Ovo stoga što sud u ispravnom postupku nije raspravljao činjenice niti je imao u vidu odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenih knjižnih prava, pa kako se zemljišnoknjižno stanje u konkretnom slučaju razlikuje od stvarnog stanja na prijepornoj nekretnini, to je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti kao osnovan u cijelosti pa je odlučeno kao u pod točkom I. izreke ove presude.

32. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa), tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu.

32.1. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od: 28. siječnja 2025., 12. svibnja 2025., 9. srpnja 2025. od po 100 bodova (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), dakle ukupno 400 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 800,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 550,00 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 26,55 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, s obzirom da je tužiteljica pristojbeni obveznik plaćanja iste.

32.2. Dakle, tužiteljici je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 1.429,64 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja ove presude (14. kolovoza 2025.) pa do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi određenoj u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.). Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

Biograd na Moru, 14. kolovoza 2025.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužiteljici po punomoćniku Anti Galešiću, odvjetniku u Zadru,

- tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko – upravni odjel (na broj: P-DO-261/2024).