Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Prekršajni odjel

Velika Gorica, Šetalište Franje Lučića 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sutkinji Gordani Trivunov, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Kristini Habunek u prekršajnom postupku protiv I okrivljenog Air Serbia A.D. Beograd-Predstavništvo u Republici Hrvatskoj, Gacka ulica 16, Zagreb i II okrivljenog ĆG iz [adresa], zbog prekršaja iz čl. 249. st. 1. i st. 4. Zakona o strancima, pokrenutog povodom optužnog prijedloga PU zagrebačke, Postaja aerodromske policije Pleso, pod brojem klasa: 211-07/24-5/28285, ur.br. 511-19-48-24-1 od 17.10.2024., na temelju čl. 94. i čl. 221. st. 1. toč. 1. Prekršajnog zakona, 14. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I okrivljenik Air Serbia A.D. Beograd predstavništvo u Republici Hrvatskoj iz Zagreba, Gacka ulica 16, OIB:13813677368.

II okrivljenik AG iz [adresa], od oca Ć, rođen **.**.1963. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH.

k r i v i s u

- što je dana 10.10.2024. u 17:00 sati, u mjestu Zl Franjo Tuđman, Općina Velika Gorica, navedenog dana i vremena zrakoplovna kompanija "AIR SERBIA a.d. Beograd" na letu broj: JU-602 iz Beograda u Zračnu luku "Franjo Tuđman" dovezla je državljana Indije: - ĆGH, rođen **.**.1992. godine, nositelj važeće putne isprave Indije serijskog broja: T5437734, izdane dana 06.05.2019. godine, važeće do 05.05.2029. godine, koji nije posjedovao valjanu vizu potrebnu za ulazak u RH, slijedom čega mu je odbijen ulazak u RH.

- čime je počinjen prekršaj iz članka 52. stavka 1. Zakona o strancima, kažnjivog po članku 249. stavka 1. istog zakona, iz članka 52. stavka 1. Zakona o strancima, kažnjivog po članku 249. stavka 4. istog zakona.

• te se temeljem istih propisa uz primjenu čl. 37 Prekršajnog zakona

kažnjava

I okrivljeni Air Serbia A.D. Beograd

za počinjeni prekršaj ublaženom novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 (pet tisuća) eura

I okrivljeni je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 90 dana od dana pravomoćnosti ove presude uplatnicom na žiro račun. Ukoliko okrivljeni u zadanom roku plati 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

Temeljem čl. 139. st. 1. Prekršajnog zakona I okrivljeni je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura u roku od 90 dana po pravomoćnosti ove presude.

II okr. AG

za počinjeni prekršaj ublaženom novčanom kaznom u iznosu od po 3.000,00 (tri tisuće) eura

II okrivljeni je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 90 dana od dana pravomoćnosti ove presude uplatnicom na žiro račun. Ukoliko okrivljeni u zadanom roku plati 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

Temeljem čl. 139. st. 1. Prekršajnog zakona II okrivljeni je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) eura u roku od 90 dana po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. PU zagrebačka, PU zagrebačke, Postaja aerodromske policije Pleso, pod brojem klasa: 211-07/24-5/28285, ur.br. 511-19-48-24-1 od 17.10.2024. podnijela je ovom sudu Optužni prijedlog protiv okrivljenika, zbog prekršaja iz čl. 249. st. 1. i 4. Zakona o strancima, činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

2. Postaja aerodromske policije Pleso izdala je optužni prijedlog, stoga je proveden redovni prekršajni postupak na način da je zakazana glavna rasprava za dan 22.7.2025.g. u 08,55 sati, na koju raspravu nije pristupila ovlaštena tužiteljica, ali je opravdala svoj nedolazak i predložila da se rasprava održi u njenoj odsutnosti te da joj se dostavi zapisnik sa rasprave kako bi se mogla očitovati na pisanu obranu. Na ročište je pristupila punomoćnica I i II okrivljenika TG odvjetnica iz [adresa] te predala pisanu obranu.

1. Iz pisane obrane I okrivljenika proizlazi da I. Okrivljenik prvenstveno želi istaknuti da je, kao avioprijevoznik, svjestan protupravnosti djela i prekršaja koji mu se stavlja na teret. Međutim, I.-Okrivljenik također smatra neophodnim istaknuti okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen, osobine počinitelja, prirodu prekršaja i njegove posljedice, s obzirom da smatra da upravo navedene okolnosti i činjenice, u svojoj ukupnosti i povezanosti, ukazuju na opravdanost ublažavanja propisane kazne za predmetni prekršaj sukladno čl. 37. Prekršajnog zakona. Dakle, I.-Okrivljenik je avioprijevoznik koji svakog dana prevozi više stotina putnika. Sami putnici u tranzitu prolaze kroz više instanci provjera svojih putnih isprava (i viza), a koje uključuju kontrolu putnih isprava na izlazu i ulazu u države, prijamne (check-in) urede putnika u zračnim lukama i „ground handling agente“ koji također zaprimaju navedene isprave i pregledavaju ih. Vize, kao i ulazni i izlazni granični pečati, se otiskuju u putnim ispravama bez određenog (propisanog) reda, pa „ground handling agenti“ i druge osobe zaposlene na prethodno navedenim instancama provjere putnih isprava putnika, svakodnevno golim okom pregledaju više stotina putnih isprava od kojih samo jedna često sadrži više desetaka ulaznih i izlaznih graničnih pečata otisnutih bez određenog (propisanog) reda, a u zračnoj luci se u određenim razdobljima nalazi i više tisuća putnika. U takvim okolnostima, životno je i ljudski da osoba zadužena za pregled putnih isprava ponekad napravi pogrešku i omaškom previdi ulazni i izlazni granični pečat (ili ga omaškom zamijeni za drugi). Dakle, I.-Okrivljenik smatra da su takve omaške životne, ljudske, nenamjerne i što je posebno važno, izuzetno rijetke, imajući u vidu količinu kontrola isprava u jednome danu, kognitivni napor koji je potrebno uložiti i veliku koncentraciju koju je neprestano potrebno održavati, pri čemu posebno treba vrednovati i okolnost da se čak ne radi o omašci radnika I.-Okrivljenika, nego treće osobe („ground handling agenta“) na kojeg su te radnje delegirane. Slijedom navedenog, svaki element namjere je isključen. Upravo takvom omaškom je došlo do propusta pri utvrđenju da je već jednom iskorištena (inače odgovarajuća i za ulazak u Republiku Hrvatsku valjana) viza, odnosno da putnik ĆGH zapravo u tom trenutku nije ispunjavao uvjete za ulazak u Republiku Hrvatsku, s obzirom da je predmetni ulazak predstavljao drugi ulazak u Schengenski prostor, a imao je Schengensku vizu tipa „C“ za jedan ulazak. I.-Okrivljenik dalje ističe da predmetni prekršaj nije izazvao gotovo nikakve posljedice ni štetu za Republiku Hrvatsku, putnike niti treće osobe, a svaka eventualna šteta koja je mogla nastati je u potpunosti sanirana, s obzirom da je I.-Okrivljenik kao avioprijevoznik ispunio svoje zakonske dužnosti bez odgode i preuzeo troškove koji su nastali prilikom povratka putnika u polaznu zračnu luku, odnosno nadoknadio je svu štetu prouzrokovanu prekršajem. I.-Okrivljenik također ističe kako su upravo on i II.-Okrivljenik jedini koji trpe štetu i štetne posljedice koje nisu male niti zanemarive, s obzirom da I.-Okrivljenik sam, bez odgode, odmah nakon relevantnog događaja poduzima radnje otklanjanja štete (preuzimajući troškove povratnog leta i druge troškove na koje putnici imaju pravo), a I.-Okrivljenik i II.-Okrivljenik dalje snosi i troškove pravnog zastupanja u prekršajnom postupku i na posljetku izrečenu kaznu za prekršaj. Dakle, I.-Okrivljeniku i II.-Okrivljenik je u interesu, uvijek i beziznimno uložiti maksimalne napore da se ovakve omaške i time prouzročeni prekršaji ne ponavljaju, koliko je to u njihovoj realnoj mogućnosti. Sukladno svemu navedenome, da je prekršaj počinjen životnom i ljudskom omaškom osobe koja pregledava putne isprave u okolnostima kako su prethodno navedene, a da I.-Okrivljenik uz sve napore i svu dužnu pažnju nije u mogućnosti spriječiti da se takve situacije nikada ne događaju, da nisu nastupile posljedice i da je sva šteta u potpunosti naknađena, da je I.-Okrivljenik priznao prekršaj i da ga je svjestan, da je spreman na okončanje ovog prekršajnog postupka radi izbjegavanja bilo kakvog odugovlačenja i bez nepotrebnog gomilanja troškova za sve strane, I.-Okrivljenik smatra da izricanje zaprijećene kazne ne bi bilo niti pravično niti neophodno za ispunjenje svrhe kažnjavanja, i sukladno tome upućuje zamolbu sudu da uvaži sve navedene okolnosti i činjenice, ocijeni ih u njihovoj ukupnosti i povezanosti kao posebno olakotne, i sukladno čl. 37 Prekršajnog zakona primijeni institut ublažavanja kazne do zakonskog minimuma, u granicama za koje smatra da su pravične u odnosu na sve okolnosti ovog prekršajnog postupka, a za koju jednako tako smatra da će se postići svrha kažnjavanja I.-Okrivljenika.

2. Iz pisane obrane II okrivljenika proizlazi da prvenstveno želi istaknuti da je, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, svjestan protupravnosti djela i prekršaja koji mu se stavlja na teret. Međutim, II.-Okrivljenik također smatra neophodnim istaknuti okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen, osobine počinitelja, prirodu prekršaja i njegove posljedice, s obzirom da smatra da upravo navedene okolnosti i činjenice, u svojoj ukupnosti i povezanosti, ukazuju na opravdanost ublažavanja propisane kazne za predmetni prekršaj sukladno čl. 37. Prekršajnog zakona. Dakle, II.-Okrivljenik je odgovorna osoba u pravnoj osobi (avioprijevoznik) koja svakog dana prevozi više stotina putnika. Sami putnici u tranzitu prolaze kroz više instanci provjera svojih putnih isprava (i viza), a koje uključuju kontrolu putnih isprava na izlazu i ulazu u države, prijamne (check-in) urede putnika u zračnim lukama i „ground handling agente“ koji također zaprimaju navedene isprave i pregledavaju ih. Vize, kao i ulazni i izlazni granični pečati, se otiskuju u putnim ispravama bez određenog (propisanog) reda, pa „ground handling agenti“ i druge osobe zaposlene na prethodno navedenim instancama provjere putnih isprava putnika, svakodnevno golim okom pregledaju više stotina putnih isprava od kojih samo jedna često sadrži više desetaka ulaznih i izlaznih graničnih pečata otisnutih bez određenog (propisanog) reda, a u zračnoj luci se u određenim razdobljima nalazi i više tisuća putnika. U takvim okolnostima, životno je i ljudski da osoba zadužena za pregled putnih isprava ponekad napravi pogrešku i omaškom previdi ulazni i izlazni granični pečat (ili ga omaškom zamijeni za drugi). Dakle, II.-Okrivljenik smatra da su takve omaške životne, ljudske, nenamjerne i što je posebno važno, izuzetno rijetke, imajući u vidu količinu kontrola isprava u jednome danu, kognitivni napor koji je potrebno uložiti i veliku koncentraciju koju je neprestano potrebno održavati, pri čemu posebno treba vrednovati i okolnost da se čak ne radi o omašci radnika I.-Okrivljenika (pravne osobe), nego treće osobe („ground handling agenta“) na kojeg su te radnje delegirane. Slijedom navedenog, svaki element namjere je isključen. Upravo takvom omaškom je došlo do propusta pri utvrđenju da je već jednom iskorištena (inače odgovarajuća i za ulazak u Republiku Hrvatsku valjana) viza, odnosno da putnik ĆGH zapravo u tom trenutku nije ispunjavao uvjete za ulazak u Republiku Hrvatsku, s obzirom da je predmetni ulazak predstavljao drugi ulazak u Schengenski prostor, a imao je Schengensku vizu tipa „C“ za jedan ulazak. Na navedene „ground handling agente“, koji su svojim nenamjernim postupanjem kroz omašku zapravo neposredni počinitelji prekršaja, II.-Okrivljenik nema nikakvu mogućnost kontrole (a koja bi efektivno omogućila da se ovakve pogreške nikada ne događaju), nema utjecaja na njihove aktivnosti niti sudjeluje u njihovom zapošljavanju, a u ovom prekršajnom postupku zapriječena mu je kazna koja je približno čak dva i pol puta veća od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj. (3.050,00 EUR zapriječene kazne naprama 1.392,00 EUR koliko prema Državnom zavodu za statistiku iznosi prosječna neto plaća u Republici Hrvatskoj za siječanj 2025.g.). Ovu činjenicu II.-Okrivljenik ističe sudu prvenstveno radi apsurdnosti situaciju u kojoj, da se kojim slučajem omaškom izazove još nekolicina ovakvih prekršaja od strane trećih osoba, II.-Okrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, da svoju mjesečnu plaću troši isključivo na plaćanje prekršajnih kazni ovog tipa, ne bi nikada stekao realnu mogućnost otplate tih kazni. Drugim riječima, II.-Okrivljenik bi radio kod poslodavca puno radno vrijeme, zarađenu mjesečnu plaću bi trošio isključivo na otplatu prekršajnih kazni (i ništa drugo) i unatoč tomu bi i dalje na kraju svakog mjeseca ostao dužan stanoviti iznos za te iste novčane kazne. II.-Okrivljenik dalje ističe da predmetni prekršaj nije izazvao gotovo nikakve posljedice ni štetu za Republiku Hrvatsku, putnike niti treće osobe. Navedena osoba nije nezakonito ušla u Republiku Hrvatsku, a svaka eventualna šteta koja je mogla nastati je u potpunosti sanirana, s obzirom da je I.-Okrivljenik kao avioprijevoznik ispunio svoje zakonske dužnosti bez odgode i preuzeo troškove koji su nastali prilikom povratka putnika u polaznu zračnu luku, odnosno nadoknadio je svu štetu prouzrokovanu prekršajem. II.-Okrivljenik također ističe kako su upravo on i I.-Okrivljenik jedini koji trpe štetu i štetne posljedice koje nisu male niti zanemarive, s obzirom da I.-Okrivljenik sam, bez odgode, odmah nakon relevantnog događaja poduzima radnje otklanjanja štete (preuzimajući troškove povratnog leta i druge troškove na koje putnici imaju pravo), a I.-Okrivljenik i II.-Okrivljenik dalje snose i troškove pravnog zastupanja u prekršajnom postupku i na posljetku izrečenu kaznu za prekršaj. Dakle, I.-Okrivljeniku i II.-Okrivljeniku je u interesu, uvijek i beziznimno uložiti maksimalne napore da se ovakve omaške i time prouzročeni prekršaji ne ponavljaju, koliko je to u njihovoj realnoj mogućnosti. Sukladno svemu navedenome, da je prekršaj počinjen životnom i ljudskom omaškom osobe koja pregledava putne isprave (trećih osoba) u okolnostima kako su prethodno navedene, a da II.-Okrivljenik uz sve napore i svu dužnu pažnju nije u mogućnosti spriječiti da se takve situacije nikada ne događaju, da nisu nastupile posljedice i da je sva šteta u potpunosti naknađena, da je priznao prekršaj i da ga je svjestan, da je spreman na okončanje ovog prekršajnog postupka radi izbjegavanja bilo kakvog odugovlačenja i bez nepotrebnog gomilanja troškova za sve strane i da je za II.-Okrivljenika plaćanje ovakve kazne u najmanju ruku otegotno i nerealno iz prethodno navedenih razloga, II.-Okrivljenik smatra da izricanje zaprijećene kazne ne bi bilo niti pravično niti neophodno za ispunjenje svrhe kažnjavanja, i sukladno tome upućuje zamolbu sudu da uvaži sve navedene okolnosti i činjenice, ocijeni ih u njihovoj ukupnosti i povezanosti kao posebno olakotne, i sukladno čl. 37 Prekršajnog zakona primijeni institut ublažavanja kazne do zakonskog minimuma, u granicama za koje smatra da su pravične u odnosu na sve okolnosti ovog prekršajnog postupka, a za koju jednako tako smatra da će se postići svrha kažnjavanja II.-Okrivljenika.

5. Sud je pisanu obranu I i II okrivljenika dostavio ovlaštenom tužitelju da dostavi u roku osam dana dostavi odgovor na pisane obrane, a da će nakon dostave odgovora na pisane obrane sud donijeti presudu prema stanju spisa bez da zakazuje novu raspravu.

6. Ovlašteni tužitelj u roku dostavio sudu očitovanje na pisanu obranu I i II okrivljenika iz koje proizlazi da je dana 10.10.2024. godine u 17,00 sati zrakoplovna kompanija „AIR SERBIA a.d. Beograd" na letu broj: JU-602 iz Beograda u Zračnu luku „Franjo Tuđman" dovezla je državljana Indije, ĆGH rođen **.**.1992. godine, nositelj putne isprave Indije serijskog broja: T5437734, izdane dana 06.05.2019. godine, važeće do 05.05.2029. godine, koji nije posjedovao valjanu vizu potrebnu za ulazak u Republiku Hrvatsku, slijedom čega mu je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku, a čime je počinjen prekršaj iz članka 52. stavak 1. Zakona o strancima, kažnjivog po članku 249. stavak 1. i 4. istog Zakona. Obavljanjem granične kontrole policijski službenik za graničnu kontrolu utvrdio je da državljanin Indije ne posjeduje valjanu vizu iii dozvolu boravka potrebnu za ulazak u Republiku Hrvatsku. Državljanin Indije u svojoj putnoj ispravi Indije imao je Schengen vizu Republike Hrvatske, tipa C za jedan ulazak, na period boravka Od 7 dana, s rokom važenja Od 21.09.2024. godine do 27.10.2024. godine, koju je iskoristio na način da je ušao na područje Schengena dana 21.09.2024. godine na zračnom graničnom prijelazu Flughafen, Munchen (Njemačka) te je sa područja Schengena izašao dana 10.10.2024. godine, čime je navedena viza iskorištena što je vidljivo iz otisnutih graničnih numeratora u putnoj ispravi. Nastavno na pisnu obranu I. i II. okrivljenika u kojoj se navodi da se ulazni i izlazni granični pečati otiskuju u putnu ispravu bez ikakvog reda, ističemo da navedeno nije točno budući je u čl.11. Zakonika o Schengenskim granicama, Prilogu IV, izričito propisano da u slučaju ulaska i izlaska državljana trećih zemalja koji podliježu obvezi posjedovanja vize pečati se u pravilu moraju otisnuti na stranicu suprotnu od one na koju je unesena viza. U ovom konkretnom slučaju, državljaninu Indije su i ulazni i izlazni pečati otisnuti upravo na suprotnu stranicu od one na koju je ulijepljena viza. U svoj obrani okrivljena pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi navode da do propusta nije došlo zbog nemara ili nepažnje već nenamjerne omaške treće osobe („ground handling agenta”) te da je prijevoznik snosio dodatne troškove povratnog leta i druge troškove na koje putnici imaju pravo. Tako su odmah po saznanju da predmetni putnik nema vizu potrebnu za ulazak u Republiku Hrvatsku, istog prevezli iz Republike Hrvatske prvim sljedećim letom, što se ne može uzeti kao olakotna okolnost jer je isto zakonska obveza prijevoznika propisana člankom 52. st. 2. Zakona o strancima. Obzirom je nesporno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, predlaže se da nadležni Sud dovrši prekršajni postupak, a okrivljenu pravnu osobu i okrivljenu odgovornu osobu u pravnoj osobi kazni propisanom novčanom kaznom.

7. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid čitanjem u Optužni prijedlog ovlaštenog tužitelja, u obavijesti počinitelju prekršaja, u rješenje Ministarstva gospodarstva, maloga i srednjega poduzetništva i obrta od 21.01.2019., u zapovijed o vraćanju, u preslik putovnice na listovima iza lista 5-6 spisa, u izvješće, u potvrdu iz PE, u zapisnik s rasprave, u punomoć punomoćnika okrivljenika, u pisanu obranu I i II okrivljenika, u očitovanje tužitelja na pisanu obranu I i II okrivljenika.

8. Nije sporno da u izreci pobliže imenovana državljanin Indije: - ĆGH, rođen **.**.1992. godine, nositelj važeće putne isprave Indije serijskog broja: T5437734, izdane dana 06.05.2019. godine, važeće do 05.05.2029. godine nije posjedovao valjanu vizu niti važeću dozvolu boravka potrebnu za ulazak u RH, čime je nesporno da su I i II okrivljeni počinili prekršaj iz čl. 52. st. 1. Zakona o strancima, kažnjiv po članku 249. st. 1. istog Zakona.

9. Nesporno je da nositelj putne isprave nije posjedovao valjanu vizu potrebnu za ulazak u RH, a čime mu je i odbijen ulazak u RH a što su I i II okrivljeni u svojoj pisanoj obrani i priznali.

10. Kako su I i II okrivljenici počinili prekršaj 10.10.2024. godine nesporno je utvrđeno da je okrivljena pravna i odgovorna osoba kritične zgode u cijelosti ostvarila obilježje prekršaja koji im se stavlja na teret iz članka 52. st. 1. i st. 2. Zakona o strancima kažnjivog po čl. 249. st. 1. i st. 4. istog Zakona važećeg u vrijeme događaja, radi čega su proglašeni krivim. Činjenica da kako to navode I i II okrivljeni da je prekršaj za koji ih se tereti nastao kao posljedica propusta ground handling agenta l. okrivljenika, koji je omaškom propustio utvrditi ispunjava li putnik sve uvjete za ulazak u Republiku Hrvatsku, odnosno konkretno utvrditi ima li putnik odgovarajuću vizu s ispravnim rokom važenja, ako mu je potrebna, ne može se prihvatiti kao olakotna okolnost obzirom da članak 52. st. 1. i st. 2. Zakona o strancima je na snazi, ali sud je kao olakotnu okolnost uzeo u obzir da je I okrivljeni priznao počinjenje prekršaja, vratio prvim slijedećim letom putnika bez valjanih isprava u državu polaska te u cijelosti snosio organizaciju i troškove vraćanja, pa na taj način umanjio štetnu posljedicu predmetnog prekršaja.

11. Sud je I i II okrivljenika proglasio krivim i za počinjeni prekršaj ublažio novčanu kaznu ispod zakonom propisanog minimuma, smatrajući da će se kod I i II okrivljenika i ovako ublaženom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja i utjecati da ubuduće ne čine ovakve prekršaje. Sud je pri tome cijenio kao olakotne okolnosti da je do prekršaja došlo iz nehaja kao blažeg stupnja krivnje i okolnosti koje ističe u svojoj obrani. Stoga, iako je pravna osoba prema evidenciji Ministarstva pravosuđa prekršajno osuđivana za isti prekršaj, Sud cijeni da prednje olakotne okolnosti opravdavaju primjenu mjere ublažavanja kazne osobito uzimajući u obzir izostanak štetnih posljedica i način počinjenja prekršaja.

12. Odluka o troškovima postupka temelji se na propisima navedenim u izreci, a visina troška odmjerena je u skladu s imovnim stanjem I i II okrivljenika, duljinom trajanja i složenošću provedenog postupka.

13. Na temelju iznesenih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Velikoj Gorici, 14. kolovoza 2025.

Zapisničar:

Sudac:

Kristina Habunek, v.r.

Gordana Trivunov, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Presuda se dostavlja:

1. I i II okrivljeniku,

2. Branitelju,

3. Ovlaštenom tužitelju,

4. Prekršajni odjel radi izvršenja,

5. pismohrana, ovdje,