Poslovni broj: Us I-124/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužiteljice SE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćenicama Ines Milić i Lovrenki Franceschi, odvjetnicama iz Splita, Svačićeva 10/1, protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Općina Podstrana, Trg dr. Franje Tuđmana 3, radi ostvarivanja prva iz radnog odnosa, nakon javne rasprave zaključene 15. srpnja 2025. u nazočnosti opunomoćenice tužiteljice Ines Milić, odvjetnice u Splitu i opunomoćenice tuženika CE, zaposlenice tuženika, objavljene 14. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Općine Podstrana, Načelnika, Klasa: UP/I-114-01/23-01/01, Urbroj: 2181- 39-02-1-23-8 od 11. prosinca 2023. i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Općine Podstrana, Vlastitog pogona, Klasa: UP/I-114-01/23-01/01, Urbroj: 2181-39-07-1-23- 5 od 10. listopada 2023.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-114-01/23-01/01, Urbroj: 2181-39- 02-1-23-8 od 11. prosinca 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Općina Podstrana, Vlastiti pogon, Klasa: UP/I-114- 01/23-01/01, Urbroj: 2181-39-07-1-23-5 od 10. listopada 2023., kojim je utvrđeno pravo tužiteljice na isplatu obustavljene razlike plaće u visini od 40% do punog iznosa plaće, počevši od 23. lipnja 2014., do dana povratka na posao 1. listopada 2023.

2. Tužiteljica u tužbi, osporava zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, radi pogrešne primijenjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi kako je navedenim rješenjima odbijen zahtjev za priznavanje prava na isplatu materijalnih dodataka uz plaću za razdoblje od udaljenja iz službe do dana povratka na posao, uz zakonske zatezne kamate na svaki pojedinačni mjesečni iznos na cjelokupno razdoblje od dana udaljenja iz službe do dana povratka na posao. Tužiteljica navodi kako Zakon o namještenicima i službenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ broj: 86/08, 61/11, 4/18, 96/18, 112/19, dalje: Zakon o namještenicima i službenicima) i Zakon o plaćama u lokalnoj i područnoj samoupravi („Narodne novine broj: 28/10 i 10/23, dalje : Zakon o plaćama) treba tumačiti kao lex specialis, ali ne citiranjem odredbe članka 3. Zakona o plaćama, kako to tvrdi tuženik, budući se članak 3. isključivo odnosi na plaće i naknade župana, gradonačelnika i općinskih načelnika i njihovih zamjenika, a nikako na službenike i namještenike. Pozivajući se na odredbe članka 41. i 42. Pravilnika o radu Općine [adresa] ( Službeni glasnik Općine Podstrana broj: 6/19 i 1/21, dalje: Pravilnik o radu) ističe kako navedene odredbe jasno sadržavaju „druge materijalne primitke“ koji pripadaju zaposlenicima na osnovnu plaću, a odnose se na pravo na regres za korištenje godišnjeg odmora, božićnicu i ostala novčana primanja. Tužiteljica ističe kako je netočan stav tuženika o tome da istoj ne pripadaju materijalna prava iz radnog odnosa, odnosno da isti ne predstavljaju plaću, iz razloga što članak 91. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) jasno definira da plaća podrazumijeva uz osnovnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku na obavljeni rad. Tužiteljica se poziva na odredbe članka 90.a i 95. Zakona o radu. Tužiteljica navodi kako tuženik u potpunosti zanemaruje činjenicu da su tužiteljici isplaćivani božićnica, uskrsnica, i to 12. prosinca 2019. u iznosu od 1.500,00 kuna, 11. prosinca 2020. u iznosu od 1.500,00 kuna, 1. travnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kuna, 2. prosinca 2022. u iznosu od 1.800,00 kuna, te 3. travnja 2023. u iznosu od 150 eura, na temelju Odluka o isplati božićnica i uskrsnica za navedene godine. Tvrdi kako je iz priložene dokumentacije razvidno kako su ta plaćanja izvršena u vrijeme ustegnuća plaće za oštećenicu pa nije jasno na temelju čega je izvršena isplata istih, ako to ne predstavlja materijalna prava namještenice. Ističe kako tuženik nije u pravu kada navodi da tužiteljici ne pripadaju navedena materijalna prava zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Tužbenim zahtjevom traži

poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi kako je tužiteljica bila suspendirana u razdoblju od 23. lipnja 2014. do 1. listopada 2023., kada je vraćena na posao, jer je kazneni postupak koji se protiv iste vodio obustavljen zbog zastare kaznenog progona. Poziva se na članak 69. stavka 3. točke c) Zakona o službenicima i namještenicima prema kojem se službeniku vraća obustavljeni dio plaće od prvog dana udaljenja iz službe ako je pravomoćnom odlukom obustavljen kazneni postupak, odnosno postupak zbog teške povrede službene dužnosti, temeljem kojeg je doneseno rješenje Vlastitog pogona u prvom stupnju, kojim rješenjem je odlučeno da se tužiteljici ima isplatiti obustavljeni dio plaće na naprijed utvrđeno razdoblje udaljenja s radnog mjesta. Tuženik navodi da su plaće službenika i namještenika uređene Zakonom o plaćama, uz citiranje članka 8. navedenog Zakona. Tuženik navodi da Zakon o plaćama predstavlja poseban propis, a Zakon o radu opći propis u ovoj pravni stvari, pri čemu ističe kako su odredbama Zakona o radu, važećim u vrijeme predmetne suspenzije, božićnica, regres i sl. definirani kao druga materijalna prava radnika, a Izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 151/22) u članku 35. stavku 2. izričito je propisano da se takvi primici ne smatraju plaćom. Pravilnikom o radu među ostalim sadrži i odredbe o materijalnim pravima koje pripadaju službenicima i namještenicima, ali ne kao plaća, već kao druga materijalna prava službenika i namještenika. Slijedom navedenog, tvrdi kako je razvidno da božićnica, uskrsnica, kao ni ostala materijalna prava koja proizlaze iz rada, ne čine plaću službenika, odnosno namještenika sukladno gore citiranim odredbama Zakona o plaćama kao posebnog zakona, odredbama Zakona o radu kao općeg propisa o radu, i odredbama Pravilnika o radu kao podzakonskog akta, pa stoga posljedično ne mogu biti predmetom rješavanja u upravnoj stvari u kojoj se odlučuje o pravu na isplatu obustavljenog dijela plaće u smislu odredbe članka 69. Zakona o službenicima i namještenicima. U odnosu na navode tužiteljice vezano za zakonske zatezne kamate, tuženik u cijelosti ostaje pri svom obrazloženju iz osporenog rješenja zašto tužiteljica nema pravo na iste. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 15. srpnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice od 12. siječnja 2024. za isplatu materijalnih prava iz radnog odnosa, uz pripadajuće zakonske zatezne kamate na svaki pojedinačni mjesečni iznos za cjelokupno razdoblje od dana udaljenja iz službe do dana povratka na posao.

8. Među strankama nije sporno da je rješenjem Županijskog suda u Splitu, posl. br. K-Us-21/2016-43 od 23. ožujka 2023., pravomoćnim dana 18. travnja 2023. obustavljen kazneni postupak, odnosno postupak zbog teške povrede službene dužnosti koji se vodio protiv ovdje tužiteljice, budući da je nastupila zastara kaznenog progona na dan 6. prosinca 2022. Nije sporno da je prvostupanjskim rješenjem na temelju članka 69. stavka 3. točke c) Zakona o službenicima i namještenicima utvrđeno pravo tužiteljice da joj se isplati obustavljena razlika plaće u visini od 40% do punog iznosa plaće, počevši od dana udaljenja iz službe 23. lipnja 2014. do dana povratka na posao 1. listopada 2023. Također, nije sporan koeficijent složenosti poslova radnog mjesta, postotak uvećanja na godine radnog staža te osnovica za obračun plaće u razdoblju za koje tužiteljici pripada obustavljena razlika plaće.

9. Među strankama je sporno pripada li tužiteljici pravo na priznanje prava na isplatu materijalnih dodataka uz plaću (božićnicu, uskrsnicu regres) za razdoblje od udaljenja iz službe do dana povratka na posao, uz zakonske zatezne kamate na svaki pojedinačni mjesečni iznos na cjelokupno razdoblje od dana udaljenja iz službe do dana povratka na posao.

10. Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" broj: 86/08, 61/11, 4/18, 96/18, 112/19, dalje u tekstu ZSN-a) propisano je da prava, obveze i odgovornosti službenika i namještenika u upravnim tijelima lokalnih jedinica uređuju se zakonom i na temelju zakona donesenim propisima. Stavkom 3. istog članka propisano je da na pitanja koja nisu uređena ovim ili posebnim zakonom, propisima donesenim na temelju zakona ili kolektivnim ugovorom primjenjuju se opći propisi o radu.

11. Odredbom članka 69. stavkom 1. ZSN-a propisano je da za vrijeme udaljenja iz službe službeniku pripada naknada plaće u iznosu od 60%, a ako uzdržava obitelj 80% plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio udaljenju iz službe. Stavkom 2. istog članka propisano je da službeniku pripada puna plaća od dana povratka na rad. Stavkom 3. istog članka propisano je da se službeniku vraća obustavljeni dio plaće od prvoga dana udaljenja, u sljedećim slučajevima: a) ako službenički sud uvaži njegovu žalbu protiv rješenja o udaljenju iz službe, b) ako je pravomoćnom odlukom u kaznenom, odnosno postupku zbog teške povrede službene dužnosti oslobođen od odgovornosti ili c) ako je pravomoćnom odlukom obustavljen kazneni postupak, odnosno postupak zbog teške povrede službene dužnosti.

12. Odredbom članka 8. Zakona o plaćama u lokalnoj i područnoj samoupravi ("Narodne novine" broj: 28/10,10/23) propisano je da plaću službenika, odnosno namještenika u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik, odnosno namještenik raspoređen i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

13. Odredbom članka 32. Pravilnika o radu Općine [adresa] (Službeni glasnik Općine Podstrana 6/19, 01/21.) propisano je da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Stavkom 2. istog članka propisano je da je osnovna bruto plaća umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen zaposlenik osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Stavkom 2. istog članka propisano je da dodaci na osnovnu plaću su dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće.

14. Nadalje, odredbom članka 90. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22) propisano je da je plaća, u smislu tog Zakona, primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu. Stavkom 3. istog članka propisano sa se plaća iz stavka 1. ovoga članka može sastojati od: 1. osnovne odnosno ugovorene plaće, 2. dodataka te 3. ostalih primitaka. Stavkom 6. istog članka propisano je da su primici radnika iz stavka 3. točke 3. ovoga članka, u smislu ovoga Zakona, primici radnika koje poslodavac radniku isplaćuje u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu.

15. Odredbom članka 90. a stavkom 1. Zakona o radu propisano je da primici koje radnik može ostvariti na temelju radnog odnosa su: 1. primici koje poslodavac, u skladu s propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, aktom poslodavca ili ugovorom o radu isplaćuje radniku kao materijalno pravo iz radnog odnosa (jubilarna nagrada, regres, božićnica i sl.), 2. primici koje poslodavac, u skladu s propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, aktom poslodavca ili ugovorom o radu isplaćuje radniku, a koji predstavljaju naknadu troška. Stavkom 2. istog članka propisano je da primici iz stavka 1. ovoga članka, u smislu ovoga Zakona, ne smatraju se plaćom iz članka 90. ovoga Zakona.

16. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenih rješenja, a polazeći pri tome od sadržaja obrazloženja prvostupanjske i drugostupanjske osporene odluke, Sud cijeni kako navodima iz tužbe pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava.

17. Prema stajalištu ovog Suda, pravilno su upravna tijela ocijenila kako božićnica, regres, uskrsnica, kao i ostala materijalna prava ne čine plaću službenika, odnosno namještenika u skladu sa citiranim odredbama Zakona i Pravilnika, te obzirom kako odredba članka 69. stavkom 1. ZSN-a jasno i nedvojbeno propisuje kako službeniku koji je bio udaljen iz službe pripada puna plaća od dana povratka na rad, dok se nigdje ne spominju ostala materijalna prava iz radnog odnosa (regres, božićnica, uskrsnica i sl.), ovaj Sud ocjenjuje pravilnim i na zakonu utemeljenim osporena rješenja.

18. Dakle, obzirom da Zakon o plaćama u lokalnoj i područnoj samoupravi i Pravilnik o radu Općine [adresa], koji se u konkretnom slučaju primjenjuju kao posebni propisi temeljem odredbe članka 3. stavka 3. ZSN-a, a kojim propisima materijalna prava iz radnog odnosa koja tužiteljica potražuje predmetnim zahtjevom nisu propisana kao dio plaće, te stoga kao takvi ne ulaze u isplatu obustavljenog dijela plaće za vrijeme udaljenja tužiteljice iz službe iz članka 69. Zakona o službenicima i namještenicima, zaključak je ovog Suda kako su tuženik i prvostupanjsko tijelo pravilno primijenili materijalno pravo kada su utvrdili da materijalna prava iz radnog odnosa ne predstavljaju plaću, u smislu citiranih odredbi Zakona i Pravilnika.

19. Slijedom navedenog, neosnovan je prigovor tužiteljice da prema Pravilniku o radu materijalna prava iz radnog odnosa čine dio plaće, budući da iz istog propisa navedeno ne proizlazi. Kako je neosnovan glavni zahtjev tužiteljice za isplatu materijalnih prava iz radnog odnosa za vrijeme udaljenja iz službe, tako je neosnovan i sporedni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata.

20. U odnosu na tvrdnje tužiteljice kako su joj tijekom ustegnuća plaća povremeno izvršavane isplate materijalnih prava iz radnog odnosa (božićnica, uskrsnica), valja navesti kako iste nisu od utjecaja na drukčije rješavanje ovoga spora, obzirom kako je predmet ovog spora ocjena zakonitosti rješenja kojim je odlučeno o isplati obustavljenog dijela plaće za vrijeme udaljenja tužiteljice iz službe iz članka 69. Zakona o službenicima i namještenicima, koja odredba ne predviđa isplatu materijalna prava iz radnog odnosa, a kako je već navedeno materijalna prava iz radnog odnosa (regres, božićnica, uskrsnica i sl.) ne smatraju se plaćom u smislu citiranih odredbi Zakona i Pravilnika, već jednokratnim dodatkom o kojem se odlučuje posebnom odlukom općinskog načelnika, u skladu sa odredbom članka 41. i 42.

Pravilnika o radu Općine [adresa].

21. Dokazni prijedlog tužiteljice za njezinim saslušanjem te provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, Sud nije prihvatio, cijeneći ih nepotrebnim, obzirom kako je na temelju činjenica utvrđenih uvidom u dokumentaciju priloženu spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora Sud dovoljno i potpuno utvrdio činjenično stanje potrebno za odlučivanje o postavljenom tužbenom zahtjevu.

22. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim.

23. Prema ocjeni Suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.

24. Kako tužiteljica nije uspjela u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

U Splitu, 14. kolovoza 2025.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA: 1. Opunomoćenicama tužiteljice Ines Milić i Lovrenki Franceschi, odvjetnicama iz Splita, Svačićeva 10/1,

2. Tuženiku Splitsko-dalmatinskoj županiji, Općini Podstrana,

3. U spis,

4. Kalendar 30 dana.