REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:P-2920/2020-71

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, protiv I-tuženika AC, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]-tuženika ŽC, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Ivica Ćutuk, odvjetnik iz Zagreba, radi trpljenja prodaje nekretnine, 14. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

''I tuženik i II tuženik dužni su trpjeti prodaju nekretnine upisane u [broj poduloška] / zk. ul. br.: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi stan u [adresa], koji se nalazi u drugom katu lijevo, a sastoji se od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 62,62 čm, radi namirenja tužiteljeve tražbine u ukupnom iznosu od 3.120,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi koja se do 31. 12. 2007. obračunava u skladu sa odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. 01. 2008. do 31. 07. 2015. po kamatnoj stopi propisanoj Odlukom o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke uvećane za 5 (pet) postotnih poena, a od 01. 08. 2015. do 31. 12. 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01. 01. 2023. do 29. 12. 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO- a, kako slijedi:

-na iznos od 80,71 eura od 08. 12. 2023. do isplate,

-na iznos od 27,92 eura kn od 21.02.1998. do isplate,

-na iznos od 28,00 eura od 21.03.1998. do isplate,

-na iznos od 28,11 eura od 21.04.1998. do isplate,

-na iznos od 28,34 Eura od 21.05.1998. do isplate,

-na iznos od 28,81 Eura od 21.06.1998. do isplate,

-na iznos od 31,62 eura od 21.08.1998. do isplate,

-na iznos od 28,61 eura od 21.09.1998. do isplate,

-na iznos od 29,27 eura od 21.10.1998. do isplate,

-na iznos od 30,98 eura od 26.07.2000. do isplate,

-na iznos od 30,82 eura od 26.08.2000. do isplate,

-na iznos od 30,71 eura 26.09.2000. do isplate,

-na iznos od 30,49 eura od 26.10.2000. do isplate,

-na iznos od 30,57 eura od 26.11.2000. do isplate,

-na iznos od 30,72 eura od 26.12.2000. do isplate,

-na iznos od 30,84 eura od 26.01.2001. do isplate,

-na iznos od 31,14 eura od 26.02.2001. do isplate,

-na iznos od 31,27 eura od 26.03.2001. do isplate,

-na iznos od 31,17 eura od 26.04.2001. do isplate,

-na iznos od 30,54 eura od 26.05.2001. do isplate,

-na iznos od 29,52 eura od 26.06.2001. do isplate,

-na iznos od 29,71 eura od 26.07.2001. do isplate,

-na iznos od 29,15 eura od 26.08.2001. do isplate,

-na iznos od 30,88 eura od 26.09.2001 do isplate,

-na iznos od 30,61 eura od 26.10.2001 do isplate,

-na iznos od 30,19 eura od 26.11.2001 do isplate,

-na iznos od 30,17 eura od 26.12.2001. do isplate,

-na iznos od 29,90 eura od 26.01.2002. do isplate,

-na iznos od 30,74 eura od 26.02.2002. do isplate,

-na iznos od 30,19 eura od 26.03.2002. do isplate,

-na iznos od 30,08 eura od 26.04.2002. do isplate,

-na iznos od 30,06 eura od 26.05.2002. do isplate,

-na iznos od 29,71 eura od 26.07.2002 do isplate,

-na iznos od 30,05 eura od 26.08.2002 do isplate,

-na iznos od 29,93 eura od 26.09.2002. do isplate,

-na iznos od 30,36 eura od 26.11.2002. do isplate,

-na iznos od 31,90 eura od 26.12.2002. do isplate,

-na iznos od 30,07 eura od 26.09.2005. do isplate,

-na iznos od 0,44 eura od 06.01.2006. do isplate,

-na iznos od 0,47 eura od 07.02.2006. do isplate,

-na iznos od 0,46 eura od 09.03.2006. do isplate,

-na iznos od 0,59 eura od 20.04.2006. do isplate,

-na iznos od 0,24 eura od 20.04.2006. do isplate,

-na iznos od 0,05 eura od 05. 05. 2006. do isplate,

-na iznos od 0,08 eura od 07. 06. 2006. do isplate,

-na iznos od 0,59 eura od 19. 08. 2006. do isplate,

-na iznos od 0,46 eura od 07. 09. 2006. do isplate,

-na iznos od 29,42 eura od 26. 08. 2006. do isplate,

-na iznos od 29,72 eura od 26. 09. 2006. do isplate,

-na iznos od 0,09 eura od 07. 11. 2006. do isplate,

-na iznos od 0,07 eura od 07.12.2006. do isplate,

-na iznos od 29,83 eura od 26.12.2006. do isplate,

-na iznos od 0,09 eura od 07. 02. 2007. do isplate,

-na iznos od 29,91 eura od 26.02.2007. do isplate,

-na iznos od 29,81 eura od 26.03.2007. do isplate,

-na iznos od 29,97 eura od 26. 04. 2007. do isplate,

-na iznos od 29,90 eura od 26.05.2007. do isplate,

-na iznos od 29,65 eura od 26.06.2007. do isplate,

-na iznos od 29,64 eura od 26.07.2007. do isplate,

-na iznos od 29,66 eura od 26.08.2007. do isplate,

-na iznos od 29,72 eura od 26.09.2007. do isplate,

-na iznos od 29,56 eura od 26.10.2007. do isplate,

-na iznos od 29,82 eura od 26.11.2007. do isplate,

-na iznos od 29,69 eura od 26.12.2007. do isplate,

-na iznos od 29,75 eura od 26.01.2008. do isplate,

-na iznos od 29,34 eura od 26.02.2008. do isplate,

-na iznos od 29,51 eura od 26.03.2008 do isplate,

-na iznos od 29,52 eura od 26.04.2008. do isplate,

-na iznos od 29,48 eura od 26.05.2008. do isplate,

-na iznos od 29,42 eura od 26.06.2008. do isplate,

-na iznos od 29,40 eura od 26.07.2008. do isplate,

-na iznos od 29,31 eura od 26.08.2008. do isplate,

-na iznos od 29,07 eura od 26.09.2008. do isplate,

-na iznos od 28,85 eura od 26.10.2008. do isplate,

-na iznos od 29,13 eura od 26.11.2008. do isplate,

-na iznos od 28,93 eura od 26.12.2008. do isplate,

-na iznos od 29,75 eura od 26.01.2009. do isplate,

-na iznos od 29,92 eura od 26.02.2009. do isplate,

-na iznos od 30,05 eura od 26.03.2009. do isplate,

-na iznos od 30,31 eura od 26.04.2009. do isplate,

-na iznos od 30,14 eura od 26.05.2009. do isplate,

-na iznos od 29,74 eura od 26.06.2009. do isplate,

-na iznos od 29,54 eura od 26.07.2009. do isplate,

-na iznos od 29,82 eura od 26.08.2009. do isplate,

-na iznos od 29,83 eura od 26.09.2009. do isplate,

-na iznos od 29,50 eura od 26.10.2009. do isplate,

-na iznos od 29,33 eura od 26.11.2009. do isplate,

-na iznos od 0,10 eura od 09.01.2010. do isplate,

-na iznos od 29,68 eura od 26.02.2010. do isplate,

-na iznos od 29,51 eura od 26.03.2010. do isplate,

-na iznos od 0,11 eura od 11.05.2010. do isplate,

-na iznos od 29,40 eura od 26. 05. 2010. do isplate,

-na iznos od 29,49 eura od 26. 06. 2010. do isplate,

-na iznos od 29,17 eura od 26.07.2010. do isplate,

-na iznos od 29,42 eura od 26.08.2010. do isplate,

-na iznos od 29,51 eura od 26.09.2010. do isplate,

-na iznos od 29,59 eura od 26.10.2010. do isplate,

-na iznos od 29,79 eura od 26.11.2010. do isplate,

-na iznos od 30,13 eura od 26.12.2010. do isplate,

-na iznos od 1,92 eura od 19.07.2011. do isplate,

-na iznos od 30,10 eura od 26.02.2011. do isplate,

-na iznos od 29,85 eura od 26.05.2011. do isplate,

-na iznos od 0,18 eura od 19.07.2011. do isplate,

-na iznos od 0,25 eura od 25.08.2011. do isplate,

-na iznos od 0,14 eura od 15.10.2011. do isplate,

-na iznos od 30,40 eura od 26.10.2011. do isplate,

-na iznos od 30,39 eura od 26.11.2011. do isplate,

-na iznos od 30,47 eura od 26.12.2011. do isplate,

-na iznos od 3,23 eura od 18.12.2012. do isplate,

-na iznos od 2,93 eura od 18.12.2012. do isplate,

-na iznos od 2,64 eura od 18.12.2012 do isplate,

-na iznos od 30,46 eura od 26. 04. 2012. do isplate,

-na iznos od 30,50 eura od 26.05.2012 do isplate,

-na iznos od 30,66 eura od 26.06.2012. do isplate,

-na iznos od 30,48 eura od 26.07.2012. do isplate,

-na iznos od 30,49 eura od 26.08.2012. do isplate,

-na iznos od 30,31 eura od 26.09.2012. do isplate,

-na iznos od 0,78 eura od 18.01.2013. do isplate,

-na iznos od 30,56 eura od 26.11.2012. do isplate,

-na iznos od 30,61 eura od 26.12.2012. do isplate,

-na iznos od 30,63 eura od 26.01.2013. do isplate,

-na iznos od 0,48 eura od 19.04.2013. do isplate,

-na iznos od 0,19 eura od 19.04.2013. do isplate,

-na iznos od 30,79 eura od 26.04.2013. do isplate,

-na iznos od 30,81 eura od 26.05.2013 do isplate te

-na iznos od 30,69 eura od 26.06.2013. do isplate.''

II./ Odbija se zahtjev tužitelja Grada Zagreba za naknadu troška parničnog postupka.

III./ Nalaže se tužitelju Gradu Zagrebu, OIB 61817894937, naknaditi I-tuženiku DC, OIB [osobni identifikacijski broj] i II-tuženiku FC, OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 3.871,76 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1 Tužitelj Grad Zagreb u tužbi navodi da su I-tuženik AC i II-tuženik ŽC suvlasnici, svaki u ½ dijela, stana u [adresa], koji se nalazi na drugom katu lijevo, a sastoji se od dvije sobe i ostalih prostorija, površine ukupno 62,62 m2. Stan je upisan u knjizi položenih ugovora, u [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Tužitelj navodi nadalje da je na tom stanu, na temelju Ugovora o kupoprodaji od 25. svibnja 1992., upisana hipoteka u korist tužitelja. Tužitelj tvrdi da nisu isplaćeni obroci otplate cijene stana, ugovoreni navedenim kupoprodajnim ugovorom, pa stoga tijekom postupka, navodeći da uzima u obzir uplate tuženika (koje su tuženici izvršili tijekom ovog postupka), kao i iznose ustegnute provedbom rješenja o ovrsi javnog bilježnika OC, posl. br. Ovrv-2081/16 od 3. lipnja 2016., postavlja konačni tužbeni zahtjev (list 280-284 spisa), citiran pod točkom I./ izreke ove presude.

3. Tuženici u odgovoru na tužbu čine nespornim tužbeni navodi da su tuženici upisani kao suvlasnici stana opisanog u tužbi te da je na taj stan upisana hipoteka u korist tužitelja, na temelju ugovora o kupoprodaji od 25.05.1992.

4. Tuženici međutim osporavaju da je utuženi iznos osiguran zalogom, navodeći da iznos tužiteljeve tražbine daleko nadmašuje iznos za koji je na predmetnom stanu upisana hipoteka. Stoga zahtjev tužitelja nije osiguran zalogom, pa tuženici prigovaraju osnovi i visini. Tijekom postupka tuženici svoju tvrdnju da cjelokupno potraživanje isplate kupoprodajne cijene stana nije osigurano hipotekom na tom stanu obrazlažu navodeći da je u knjizi položenih ugovora samo zabilježba da iznos hipoteke podliježe revalorizaciji, dok je hipoteka upisana za iznos naveden u zemljišnim knjigama, a to je iznos od 1.767,00 kn po osnovi glavnice i iznos od 240,38 kn po osnovi kamata. Stoga potraživanje tužitelja radi namirenja kojega tužitelj tužbenim zahtjevom traži da tuženici trpe prodaju stana nije osigurano upisanom hipotekom. Tijekom postupka tuženici tvrde nadalje da kontinuirano vrše uplate tužitelju, radi plaćanja cijene predmetnoga stana, a zbog namirenja koje tražbine je tužitelj pokrenuo ovaj postupak.

5. Tuženici ističu i prigovor zastare, koji obrazlažu navodeći da sve da založno pravo ne zastarijeva, da su uvijek u zastari zakonske zatezne kamate (čl. 368.st.2. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima).

6. Tuženici tvrde nadalje da tužitelj raspolaže ovršnom ispravom – rješenjem javnog bilježnika OC, posl. br. Ovrv-2081/16 od 3. lipnja 2016., na temelju kojega je I-tuženik podmirio iznos od 7.644,10 kn, koji se odnosi na dio utužene tražbine, za razdoblje počevši od 1. srpnja 2013. do 31. prosinca 2015., tako da tužitelj neosnovano ponovno potražuje taj isti iznos u ovoj parnici te da stoga ističu prigovor litispendencije. Tijekom postupka obrazlažu da navedena ovršna isprava još uvijek ''stoji kao blokada'' na FINI te da je tužitelj bio dužan zatražiti promjenu predmeta i sredstva ovrhe, a ne pokretati ovu parnicu te da tužitelj nema pravni interes za pokretanje i vođenje ove parnice jer ima pravomoćne i ovršne odluke na temelju kojih može voditi ovršne postupke radi naplate predmetne tražbine. Nadalje tuženici navode da se kod Općinskog suda u Novom Zagrebu vodila parnica po tužbi tužitelja protiv njihove majke, kao oporučne nasljednice kupca BC, koji je s tužiteljem zaključio predmetni Kupoprodajni ugovor, radi isplate neisplaćenih obroka cijene stana po tom ugovoru te da je u tom postupku donesena pravomoćna i ovršna presuda posl. br. Povrv-813/15 od 28. svibnja 2015., na temelju koje je tužitelj podnio FINI zahtjev za izravnu naplatu protiv majke I i II-tuženika.

7. Tijekom postupka tuženici navode da je predmetna nekretnina njihov jedini dom te da bi usvajanje tužbenog zahtjeva prema kojemu bi tuženici bili dužni trpjeti prodaju predmetnog stana radi namirenja tužiteljevoga potraživanja te određivanjem i provođenjem ovrhe radi iseljenja bilo povrijeđeno njihovo pravo na dom, zajamčeno odredbom čl. 34. Ustava RH te odredbe čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer da tuženici u predmetnom stanu, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija površine 62,62 m2 žive zajedno s majkom i bakom, a nemaju u vlasništvu ni suvlasništvu drugi stan ili nekretninu, pa bi njihovim iseljenjem i prodajom stana ostali bez krova nad glavom kao jedinog doma. Tuženici obrazlažu da tužiteljevo miješanje u pravo na dom nije utemeljeno na zakonu niti je prodaja nekretnine nužna mjera u ovom postupku, da treba uzeti razmjernost kao pretpostavku kod zaštite prava na dom te zaključuju da nema dvojbe da je ravnoteža narušena jer da je predmetna nekretnina jedini dom koji služi za stanovanje i zadovoljenje osnovnih životnih potreba tuženika, koji nemaju drugih nekretnina niti druge mogućnosti za zadovoljenje svoje potrebe za domom.

8. Tuženici slijedom svega izloženoga predlažu odbiti tužbeni zahtjev te potražuju naknadu troška parničnog postupka.

9. Očitujući se na odgovor na tužbu, tužitelj navodi da je iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 15.05.1992. vidljivo da je upisana hipoteka u korist tužitelja, u iznosu od 1.767.021,00 HRD, što iznosi 1.767,00 kn s kamatom u iznosu od 240.387,00 HRD, što iznosi 240,38 kn te da se navedeno odnosi na cijenu s popustom te da je kupac dužan kupoprodajnu cijenu stana otplatiti u 312 mjesečnih obroka te da će prodavatelj kupcu dostaviti uplatnice s revaloriziranim iznosom obroka te da će se za zakašnjenje u plaćanju obračunati i zatezna kamata. Slijedom izloženoga, tužitelj zaključuje da je netočna tvrdnja tuženika da utuženi zahtjev nije osiguran zalogom. Tijekom postupka tuženik obrazlaže da je hipoteka na stanu u suvlasništvu I i II-tuženika upisana na način da se uz iznos glavnice i kamata naznačuje i ''SPP'' - dakle, sva sporedna potraživanja. Radi dokazivanja visine duga tuženika, tužitelj predlaže izvesti dokaz financijskim vještačenjem. Tijekom postupka tužitelj navodi da tuženici svoju obvezu iz Ugovora o kupoprodaji djelomično ispunjavaju i tijekom ovog parničnog postupka, priznajući time osnovu.

10. Na prigovor zastare tužitelj se očituje navodeći da je taj prigovor neosnovan jer da je smrću prednika tuženika BC došlo do prekida zastare, pa je zastarni rok ponovno počeo teći pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. Tijekom postupka tužitelj navodi da založno pravo ne zastarijeva te da se tuženici ne mogu, osloboditi od obveze plaćanja kamate jer se pojedinim uplatama ne podmiruje samo glavnica obroka

– to bi bilo protivno Ugovoru o kupoprodaji te pravilima Zakona o obveznim odnosima o uračunavanju ispunjenja.

11. U pogledu istaknutog prigovora da bi prodajom predmetne nekretnine došlo do povrede prava na dom I i II-tuženika, tužitelj se očitovao navodeći da smatra da u ovoj pravnoj stvari nema mjesta raspravljanju o pravu na dom, odnosno da se tuženici ne mogu u ovoj parnici pozivati na to pravo, jer da je njihova nesavjesnost očita, zato što su bili u obvezi u određenom vremenskom razdoblju, koje se navršilo 25. studenog 2017., podmiriti ukupno potraživanje.

12. Na prigovor tuženika da tužitelj nema pravni interes za vođenje ove parnice, uslijed postojanja rješenja o ovrsi javnog bilježnika OC, tužitelj se očituje navodeći da je ovršni postupak obustavljen te da se nije odnosio na dospjele obroke od 64. do 252., već na dugovanje od 253. do 282. obroka isplate kupoprodajne cijene.

13. Tijekom postupka pregledane su sve isprave u spisu - izvadak iz knjigovodstvene kartice (list 7-10 spisa), Ugovor o kupoprodaji stana od 25.05.1992. (list 13-15 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora (list 16-18), rješenje o ovrsi javnog bilježnika OC posl. br. Ovrv-2081/16 od 03.06.2016. (list 25-29), uplatnica tuženika AC na iznos od 7.644,10 kn (list 30), izvadak iz knjigovodstvene kartice (list 31-32, od 23.02.2017 – list 44-47), analitičke kartice ugovora za otkup stana koje je tužitelj u spis dostavio za potrebe izvođenja dokaza financijskim vještačenjem (list 62-71, 87-96). Izveden je dokaz financijskim vještačenjima po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću (list 74-85, 183- 189 spisa), koji je svoj nalaz i mišljenje.

14. Između stranaka nije sporno da su I-tuženik AC i II-tuženik ŽC suvlasnici, svaki u ½ dijela, stana u [adresa], koji se nalazi na drugom katu lijevo, a sastoji se od dvije sobe i ostalih prostorija, površine ukupno 62,62 m2. Stan je upisan u knjizi položenih ugovora, u [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

15. Nije sporno niti da su I i II-tuženici pravni slijednici BC, kupca iz Ugovora o kupoprodaji stana zaključenog 25. svibnja 1992. s tužiteljem kao prodavateljem te da je ugovoreno plaćanje cijene u iznosu od 1.821.672 HRD u 312 mjesečnih obroka, s tim da se obroci revaloriziraju (čl. 2., 3. i 5. predmetnog Ugovora – list 13 spisa).

16. Prvenstveno je sporno jesu li ispunjene pretpostavke za vođenje ove parnice, s obzirom na prigovore dvostruke litispendencije i nedostatka pravnog interesa.

17. U pogledu merituma, sporno je između stranaka je li cjelokupna ugovorena cijena predmetnog stana osigurana hipotekom (kao što to tvrdi tužitelj) ili je hipotekom na tom stanu osiguran jedino iznos od 1.767,00 kn po osnovi glavnice i iznos od 240,38 kn po osnovi kamata (kao što to tvrde tuženici).

18. Sporna je nadalje visina tužiteljevog potraživanja isplate po osnovi plaćanja cijene stana na temelju Kupoprodajnog ugovora od 25. svibnja 1992. Isto tako, sporno je bi li usvajanjem tužbenog zahtjeva bilo povrijeđeno pravo I i II-tuženika na dom, u smislu odredbe čl. 8. Europske konvencije. Naposljetku je sporno je li utuženo potraživanje zastarjelo, bilo u cijelosti, bilo po osnovi kamata.

19. Dvostruka litispendencija bi postojala da se istovremeno o identičnom zahtjevu vodi još jedna parnica, a tuženici to ne tvrde niti dokazuju, pa stoga taj prigovor nije osnovan. Nadalje, u pogledu prigovora nedostatka pravnog interesa, treba reći da je je postojanje pravnog interesa izričito propisano procesnim pravom kao pretpostavka dopuštenosti tužbe kada se radi o tužbenom zahtjevu na utvrđenje, dok se kod kondemnatornih zahtjeva, a takav zahtjev tužitelj ističe u ovoj parnici, pravni interes pretpostavlja i njegovo postojanje nije potrebno posebno utvrđivati, pa stoga niti ovaj procesnopravni prigovor nije osnovan.

20. U pogledu između stranaka sporne činjenice je li cjelokupna ugovorena cijena stana osigurana hipotekom (kao što to tvrdi tužitelj) ili je hipotekom na tom stanu osiguran iznos od 1.767,00 kn po osnovi glavnice i iznos od 240,38 kn po osnovi kamata (kao što to tvrde tuženici), čitanjem izvadka iz knjige položenih ugovora (list 17 spisa) utvrđeno je da je na predmetnom stanu:

- 19. lipnja 1992. upisana hipoteka za iznos od 1.767,00 kn (u tadašnjoj valuti – HRD) po osnovi glavnice i za iznos od 240,38 kn (isto tako, u tada važećoj valuti - HRD) po osnovi kamata ''spp'' te da je kao nositelj toga prava upisan tužitelj te da je

- 19. lipnja 1992. zabilježeno da iznos hipoteke podliježe revalorizaciji.

21. Zabilježba je vrsta upisa u zemljišnu knjigu kojim se čine vidljivima određene mjerodavne okolnosti i činjenice, koje se mogu ticati osobnih odnosa ili se mogu ticati same nekretnine. Učinak zabilježbe je da treći imaju saznanja o određenim okolnostima koje se tiču vlasnika, ili same nekretnine, sa svrhom da se nitko ne može pozvati na to da mu nisu bile poznate određene činjenice u pogledu vlasnika ili same nekretnine. Zabilježbu upisuje zemljišnoknjižni sud, na prijedlog stranke te se mogu upisati samo zabilježbe koje su predviđene zakonom. Imajući u vidu sve navedeno, ovaj sud zaključuje da je hipotekom osiguran iznos HRD-a po osnovi glavnice, naveden u upisu hipoteke te iznos HRD-a po osnovi kamate, isto tako naveden u upisu hipoteke, pri čemu je zabilježeno – kako bi se ta činjenica publicirala trećima – primjerice, eventualno zainteresiranima za kupnju predmetne nekretnine – da je iznos osiguran hipotekom na stanu podložan revalorizaciji. Stoga ovaj sud smatra neosnovanom tvrdnju I i II-tuženika da se upisana hipoteka odnosi isključivo na osiguranje potraživanja glavnice u iznosu od 1.767,00 kn (u tadašnjoj valuti – HRD) po osnovi glavnice i iznosa od 240,38 kn (u tadašnjoj valuti - HRD) po osnovi kamata te zaključuje suprotno – da je cjelokupna ugovorena kupoprodajna cijena osigurana hipotekom na predmetnom stanu. U protivnom, zabilježba revalorizacije iznosa hipoteke ne bi imala nikakvog smisla.

22. Radi utvrđivanja visine tužiteljevog potraživanja, izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Zrinku Ručeviću.

23. U svojem nalazu i mišljenju od 20.04.2018. (list 74-85) vještak Zrinko Ručević navodi:

- da ukupna obveza tuženika po osnovi dospjelih obroka po Ugovoru o kupoprodaji stana, nastala u razdoblju od 20. kolovoza 1997. do 25. studenog 2017., iznosi 55.481,83 kn

- da su u istom razdoblju evidentirane uplate u iznosu od ukupno 34.401,09 kn, od kojeg iznosa je podmirena glavnica od 25.671,60 kn te potraživanje zateznih kamata u iznosu od 8.729,51 kn

- da stoga preostalo dugovanje tuženika iznosi 29.810,23 kn te da su pojedini mjesečni iznosi i datumi njihova dospijeća navedeni u Tablici 1 nalaza i mišljenja vještaka.

24. Tužitelj nije imao prigovora na ovako izrađen nalaz i mišljenje vještaka te je (u tom stadiju postupka postavljeni) tužbeni zahtjev uskladio s izloženim rezultatima vještačenja.

25. Tuženici su se na nalaz i mišljenje vještaka očitovali navodeći da tužitelj nije vještaku, prije izrade nalaza i mišljenja dostavio sve podatke o uplatama tuženika, jer da su na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika OC od I-tuženika namiren iznos od 7.644,10 kn te od II-tuženika iznos od 8.084,75 kn, kao i da je na temelju presude Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Povrv-813/15 plaćen iznos od 7.644,10 kn.

26. Nakon izloženih prigovora tuženika, tužitelj je postavio novi tužbeni zahtjev, navodeći da tužbeni zahtjev snižava u skladu s knjigovodstvenom karticom tužitelja (podnesak od 28.04.2020. – list 140 spisa)

27. Na tako postavljeni tužbeni zahtjev, tuženici su se očitovali navodeći da tužitelj ponovno nije uzeo u obzir sve uplate koje su tuženici izvršili po osnovi predmetnog potraživanja, a tužitelj je potom, podneskom od 31.1.2020. (list 162 spisa) ponovno snizio tužbeni zahtjev.

28. Na sniženi tužbeni zahtjev tuženici su se očitovali navodeći da sve da založno pravo ne zastarijeva, da su uvijek u zastari zakonske zatezne kamate te da je tužitelj ''zatvarao kamatu'' te predložio dopunu financijskog vještačenja, radi utvrđivanja koliko iznosi dugovanje tuženika, pod pretpostavkom da je izvršenim uplatama podmirivana samo glavnica.

29. U daljnjem tijeku postupka, vještak Zrinko Ručević izradio je novi nalaz i mišljenje (nalaz i mišljenje od 26.01.2022. – list 183 spisa), u kojemu je naveo da pod pretpostavkom da je izvršenom uplatama podmirivana samo glavnica, preostalo dugovanje tuženika za dospjele obroke po Ugovoru o kupoprodaji stana, za razdoblje od 20. kolovoza 1997 do 25. lipnja 2013., iznosi ukupno 15.990,18 kn. Pojedini mjesečni iznosi i datumi njihova dospijeća navedeni u Tablici 1 nalaza i mišljenja vještaka (list 185-189).

30. Očitujući se na nalaz i mišljenje vještaka, tuženici navode vještak Zrinko Ručević iznosi mišljenje da preostalo dugovanje tuženika za dospjele obroke po Ugovoru o kupoprodaju stana br. SU-004188/92, za razdoblje od 20. kolovoza 1997. do 25. lipnja 2013., ukupno iznosi 15.990,18 kn. Tuženici ističu da nije jasno iz kojeg razloga je vještak obuhvatio uplate tuženika koje su izvršene u razdoblju od 20. kolovoza 1997. do 25. lipnja 2013., a pri tome nije u računskom dijelu iskazao tuženikove uplate koje su vršene od 25. lipnja 2013. pa sve do sada (podnesak I i II- tuženika od 09.02.2022.), jer da iz rekapitulacije analitičke kartice za otkup stana na stranici 10. nalaza i mišljenja proizlazi da su tuženici uplatili tužitelju iznos od ukupno 55.304,65 kn. Imajući u vidu činjenicu da je vještak u Tabeli 1a, str. 5. naveo da revalorizirana obveza tuženika na dan 25. lipnja 2013. na ime glavnice iznosi 43.253,46 kn, tuženici zaključuju da je nedvojbeno da su tuženici izvršenim uplatama podmirili glavnicu u cijelosti, odnosno, da su tuženici tužitelju uplatili na ime glavnice 12.051,00 kn više od iznosa duga po osnovi glavnice.

31. Vještak Zrinko Ručević očitovao se na izloženi prigovor tuženika navodeći da je u prethodnom nalazu i mišljenju njegov izračun obuhvatio uplate tuženika do lipnja 2013, iz razloga što je tužitelj u podnesku od 23.04.2020. snizio tužbeni zahtjev zaključno s obrokom dospjelim s navedenim datumom. Potom je vještak izračunao da, pod pretpostavkom da je uplatama podmirivana samo glavnica, ukupno preostalo dugovanje tuženika za dospjele obroke iz Ugovora o kupoprodaji stana za razdoblje od 20. kolovoza 1997. do 25. lipnja 2018. iznosi ukupno 18.307,63 kn.

32. Tužitelj se na nalaz i mišljenje vještaka od 26.01.2022. očitovao navodeći da se na isti nema potrebe očitovati jer je irelevantan, budući da polazi od pogrešne pretpostavke da se od uplaćenih iznosa zatvaraju samo iznosi glavnica.

33. Tuženik na nalaz i mišljenje vještaka od 26.01.2022. nije imao prigovora.

34. U daljnjem tijeku postupka, tuženici su dostavili dokaz o daljnjoj uplati od 7. 12.2023. u iznosu od 200,00 EUR, navodeći da su tom uplatom podmirili glavnicu za 115., 116., 117., 118. i 119. obrok (uplatnica na listu 294 spisa).

35. Tužitelj je potom postavio konačni tužbeni zahtjev (list 280-284 spisa), navodeći da potraživanje snižava u skladu sa svojom knjigovodstvenom evidencijom o dugovanju (list 287-291 spisa).

36. Na tako postavljeni, konačni tužbeni zahtjev tužitelja, o kojemu je odlučeno ovom presudom, tuženici su se očitovali navodeći da se već letimičnim pogledom na tužiteljev izvadak iz knjigovodstvene kartice uočava da tužitelj nije uzeo u obzir uplatu tuženika od 7.12.2023.

37. Tužitelj se tome protivio (podnesak od 14.06.2024.), osporio takav navod I i II- tuženika te ostao kod konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

38. Cjelokupni tijek postupka vezano uz utvrđivanje visine tužbenog zahtjeva detaljno je izložen u točkama 23. -28. ovoga obrazloženja, jer je to bilo potrebno za iznošenje razloga o zaključcima ovoga suda u pogledu između stranaka sporne visine tužbenog zahtjeva.

39. U pogledu visine tužbenog zahtjeva, treba reći da su tuženici, kao što je to navedeno pod točkom 34. ovoga obrazloženja, dostavili uplatnicu iz koje je vidljivo da je kao svrha plaćanja navedeno plaćanje glavnice (list 294 spisa). Dakle, tuženici su prilikom uplate dali izjavu o uračunavanju (čl. 171. st.1. ZOO), što znači da tuženik nije imao pravo uračunati ispunjenje kao što to navodi u svojem podnesku od 14.06.2024. (list 298 spisa), odnosno da je uplata proknjižena suprotno izjavi tuženika o obvezi koje podmiruju. Naime, tuženici na toj uplatnici navode da plaćaju glavnicu obroka 121- 126., a tužitelj je tu uplatu proknjižio kao nepodmirenu zateznu kamatu za 67. obrok otplate kupoprodajne cijene. Pritom je tužitelj naveo da ostaje kod konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, koji je postavljen u skladu s knjigovodstvenom karticom tužitelja, a u kojoj je, slijedom izloženoga, tužitelj neosnovano plaćanje glavnice uračunao kao plaćanje kamate. Iz takvih navoda samoga tužitelja, proizlazi da iznos radi namirenja kojega tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži da tuženici trpe prodaju njihove nekretnine ne predstavlja iznos za koji je tužitelj dokazao da odgovara visinu duga I i II-tuženika.

40. Iako tužitelj, slijedom izloženoga u točki 39., nije dokazao visinu utuženog potraživanja, pa je tužbeni zahtjev već iz tog razloga neosnovan (primjenom pravila o teretu dokazivanja ovaj sud zaključuje da dug I i II-tuženika ne odgovara iznosu koji tužitelj navodi u tužbenom zahtjevu, a ovaj sud nema stručnog znanja, bez provođenja daljnjeg financijskog vještačenja, utvrditi koliko iznosi dug I i II-tuženika), treba reći da je tužbeni zahtjev svakako neosnovan jer bi naložiti tuženicima da trpe prodaju jedine nekretnine za koju tuženici tvrde, a tužitelj tijekom postupka uopće ne osporava, da predstavlja dom I i II-tuženika, radi namirenja tražbine u iznosu glavnice duga za koji tužitelj tvrdi da iznosi 3.120,27 EUR, predstavljalo povredu prava na dom u smislu odredbe čl. 8. Europske konvencije. Naime, miješanje u pravo na dom svaki je čin državne vlasti kojim se pravo na dom ograničava ili oduzima. Naložiti tuženicima da trpe prodaju stana koji predstavlja njihov dom, radi naplate tražbine osigurane hipotekom na toj nekretnini, bilo bi utemeljen na zakonu, kao i usmjereno na postizanje legitimnog cilja namirenja tužitelja. Međutim, takvo miješanje nije nužno, jer se isti opravdani cilj – namirenje tražbine – može ostvariti primjenom blaže mjere – postavljanjem kondemnatornog zahtjeva na isplatu. Dakle, prihvaćanje tužbenog zahtjeva ne bi bilo razmjerno niti razumno s obzirom na mjerodavna načela sadržana u odredbi čl. 8. Europske konvencije, pa je (i) stoga tužbeni zahtjev neosnovan.

41. Budući da je sud tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim iz gore izloženih razloga, nije potrebno ocjenjivati izneseni prigovor zastare.

42. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155 ZPP. Budući da je u cijelosti izgubio parnicu, rješenjem sadržanim pod točkom II./ izreke ove presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

43. Tuženicima je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastavljanje odgovora na tužbu od 21.10.2016. i podnesaka od 10.12.2020., 09.02.2022., 08.06.2022., 28.06.2022. – po 100 bodova prema Tbr 8/1 OT, za sastavljanje podnesaka od 13.02.2019., 24.02.2022., – po 25 bodova prema Tbr. 8/3 OT, za zastupanje na ročištima 08.03.2017., 16.12.2020., 21.05.2024. i 08.11.2024.– po 25 bodova prema Tbr. 9/5 OT, za zastupanje na ročištima 07.06.2017., 07.11.2018., 19.11.2021., 10.02.2022., 09.06.2022., 13.12.2023. i 08.11.2024 – po 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT, što iznosi ukupno 1350 bodova, odnosno 2.700,00 EUR te uvećano 10% prema Tbr 40/1 OT 2.970,00 EUR te naposljetku uvećano za PDV 3.712,50 EUR. Nadalje im je priznat trošak vještačenja u iznosu od 159,26 EUR, pa je stoga rješenjem sadržanim pod točkom III./ izreke ove presude I i II-tuženiku dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 3.871,76 EUR szakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja ove presude pa do isplate (čl.30. Ovršnog zakona i čl. 29. stavak 1. i 2. ZOO).

44. Tuženicima nije priznat zatraženi trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, za sastavljanje podneska od 07.11.2018. jer je taj podnesak predan na ročištu 07.11.2018., za zastupanje na kojem je tuženicima trošak dosuđen; zastupanja na ročištu 30.06.2022. jer na to ročište punomoćnik I i II-tuženika nije pristupio; podnesaka od 20.05.2024. i od 08.11.2024. zbog ograničenja iz Tbr. 8/1 OT

U Zagrebu, 14. kolovoza 2025.

Sutkinja

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju

2. I- tuženiku po pun.

3. II-tuženiku po pun.