Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-766/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Vesni Gašparuš- Horvat, u ostavinskom predmetu iza pok. EH, pok. E, rođenog **.**.1897., umrlog **.**.1985., iz [adresa], odlučujući o žalbama nasljednika DH, pok. EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], VH, pok. EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj] i MH, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Bojanu Lujku, odvjetniku u Dubrovniku, Vukovarska 17, ČH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Marini Maslek Novevskoj, odvjetnici u Dubrovniku, Vukovarska 24 te RH, 45747124115, iz Australije, [adresa], 32 [adresa] Australija 3121, EHJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 44 Bennett St. [adresa] i PH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 71 adresa 3010 [adresa] Australija, zastupanih po punomoćniku NH iz [adresa], protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj O-429/2023 od 31. prosinca 2024., 14. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe nasljednika DH, VH, ŠH i MH, nasljednice ČH te nasljednika RH, DHJ i PH, kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj O-429/2023 od 31. prosinca 2024.
Odbija se zahtjev nasljednike RH, VHJ i PH za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 250,00 EUR (dvije stotine pedeset eura).
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem utvrđeno je da u ostavinsku imovinu iza ostavitelja, kao naknadno pronađena imovina, pripadaju nekretnine:
- 33/81 dijela prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica], čest. 628, 331, 480/1, 480/2, 581, 582/1, 591/2, 591/3, 591/4, 594/1, 594/2, 594/3 i 594/4, 614, 620/2, 620/3, 620/1, 630 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (točka I. izreke), na temelju zakona i ustupa raspoređena je navedena naknadno pronađena imovina na nasljednike, tako da pripada: A) nekretnine čest. 581, 582/1, 614, 620/1, 620/2 i 630 iz zk. ul. [broj ZK uloška]:
1. OH, OIB: [osobni identifikacijski broj], unuka, 6/18 dijela,
2. ČH, OIB: [osobni identifikacijski broj], unuka, 6/18 dijela,
3. RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], unuk, 2/18 dijela,
4. DHJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], unuk, 2/18 dijela,
5. PH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], unuka, 2/18 dijela.
B) nekretnine 480/1, 480/2, 591/2, 591/3, 591/4, 594/1, 594/2,5 594/3 i 594/4: 1. DH, OIB: [osobni identifikacijski broj], unuk, 29/144 dijela,
2. VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], unuk, 29/144 dijela,
3. MH, OIB: [osobni identifikacijski broj], nevjesta, 14/144 dijela,
4. OH, OIB: [osobni identifikacijski broj], unuka, 24/144 dijela,
5. RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nevjesta, 16/144 dijela,
6. DHJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], unuk, 16/144 dijela,
7. PH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], unuka, 16/144 dijela. C) sve ostale nekretnine:
1. DH, OIB: [osobni identifikacijski broj], unuk, 5/36 dijela,
2. VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], unuk, 5/36 dijela,
3. MH, OIB: [osobni identifikacijski broj], nevjesta, 2/36 dijela,
4. OH, OIB: [osobni identifikacijski broj], unuka, 6/36 dijela,
5. ČH, OIB: [osobni identifikacijski broj], unuka, 6/36 dijela,
6. PH, OIB: [osobni identifikacijski broj], unuka, 4/36 dijela,
7. RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nevjesta, 4/36 dijela,
8. DHJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], unuk, 4/36 dijela (točka II. izreke) te je određeno da će Zemljišnoknjižni odjel toga suda izvršiti, nakon pravomoćnosti navedenog rješenja, uknjižbu prava vlasništva nekretnina iz točke I. izreke, na nasljednike kao pod točkom II. izreke (točka III. izreke).
2. Protiv tog rješenja žalbu su izjavili nasljednici DH, VH, ŠH i MH, zbog bitnih povreda postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
2.1. Nasljednica ČH izjavila je žalbu zbog bitnih povreda postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
2.2. Nasljednici RH, DHJ i PH predložili su donošenja rješenja o ispravku točke I. i II. izreke u pogledu poslovnog broja predmetnog rješenja te njihovih adresa, kao i u pogledu brojeva zemljišnoknjižnih čestica i uložaka. Podredno izjavili su žalbu protiv točke I. i II. izreke navedenog rješenja zbog bitnih povreda postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz razloga što je sud propustio navesti sve navedene podatke. Zahtijevaju naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 125,00 EUR, uvećan za trošak sudske pristojbe, sukladno odluci suda, ne navodeći određeno iznos tog troška.
2.3. Nasljednici RH, DHJ i PH u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode ostalih nasljednika i zahtijevaju naknadu troška za sastavljanje tog podneska u iznosu od 125,00 EUR, uvećan za trošak sudske pristojbe, sukladno odluci suda, ne navodeći određeno iznos troška za koji traži naknadu po toj osnovi.
3. Žalbe su neosnovane.
4. U postupku suda prvoga stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 365. st. 2., u vezi s čl. 381. ZPP i čl. 174. (prije čl. 173.) Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 20/55, 12/65, 52/71 i 47/78 – dalje: ZN/55).
4.1. Pobijano rješenje prvostupanjski je sud donio na temelju podataka sadržanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u kojem je ostavitelj upisan kao suvlasnik predmetnih nekretnina, upisanih u A-I., A-II. i A-III. u 33/81 dijela te proglasio nasljednike, na temelju zakona i ustupa. Suprotno žalbenim navodima nasljednika DH, ŠH, FH i MH, okolnost da su predmetne nekretnine naknadno upisane u druge zemljišnoknjižne uloške ne čini rješenje nerazumljivim jer je odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – dalje: ZZK/96), jednako kao i čl. 4. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 63/19, 128/22, 155/23, 127/24 – dalje: ZZK/19) propisano da je nekretnina dovoljno jasno označena posebnim brojem i nazivom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica), a čl. 55. st. 1.b ZZK/96, kao i čl. 60. st. 1.b ZZK/19, da su javne isprave na temelju kojih se može dopustiti uknjižba odluke suda ako sadrže točnu oznaku zemljišta ili prava na koje se odnosi upis. Stoga time što je naveden pogrešan broj zemljišnoknjižnog uloška u kojem su upisane predmetne nekretnine, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju u žalbi ističu žalitelji DH, ŠH, VH i MH.
4.2. Navedeni nasljednici također ukazuju da u točki II/A) i B) izreke pobijanog rješenja nije navedena katastarska općina u kojoj predmetne nekretnine leže. No, budući da je prvostupanjski sud u točki I. izreke naveo da se iste nalaze na području k. o. [katastarska općina], onda ni time što katastarska općina nije navedena i u točki II. rješenja, nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je unatoč tome rješenje dovoljno razumljivo.
4.3. Žalitelji osnovano ističu:
- da je pogrešno prvostupanjski sud naznačio poslovni broj predmeta (na prvoj stranici rješenja),
- da je pogrešno naveo zemljišnoknjižni uložak u koji su upisane nekretnine koje su predmet nasljeđivanja,
- da je pogrešno i nepotpuno naveo adrese nasljednika. Međutim, time nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju ukazuju žalitelji DH, VH, MH i ČH, već je riječ o greški u pisanju, koju sudac može ispraviti u svako doba (čl. 342. st. 1. i 2. ZPP, u vezi s čl. 174. ZN/55).
4.4. Suprotno žalbenim navodima navedenih nasljednika, sud nije bio ovlašten prekinuti ovaj postupak i stranke uputiti na pokretanje parnice jer je isti pravomoćno dovršen, rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-152/85-20 od 6. prosinca 1994. pa se odredba čl. 223. (prije čl. 221.) ZN/55 u ovom slučaju ne primjenjuje.
4.5. Iako osnovano žalitelji navode da sud u obrazloženju nije naveo konkretan propis na temelju kojega je donio pobijano rješenje, ni ta okolnost u konkretnom slučaju ne čini odluku nerazumljivom jer je iz obrazloženja presude vidljivo da je sud prvoga stupnja odlučivao primjenom odredbi Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje: ZN/03. Međutim, čl. 253. st. 1. ZN/03 propisano je da će se prava stranaka u vezi s nasljeđivanjem prosuđivati po zakonu koji se primjenjivao u času otvaranja nasljedstva, a st. 2. toga članka da će se postupovne odredbe toga Zakona primjenjivati na sve slučajeve nasljeđivanja o kojima nije do časa primjene toga Zakona doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, niti je nasljeđivanje sporazumom, diobom ili na drugi način konačno uređeno. Budući da je rješenje o nasljeđivanju iza pok. ĐH pok. D doneseno do stupanja na snagu navedenog zakona, u ovom slučaju mjerodavne su procesne odredbe ZN/55, a također se po tom zakonu prosuđuju i prava nasljednika.
5. Prema čl. 235. (prije čl. 232.) ZN/55, ako se po pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe imovina za koju se u vrijeme donošenja rješenja nije znalo da pripada ostavini, sud neće ponovno raspravljati ostavinu, već će ovu imovinu novim rješenjem rasporediti na temelju prije donesenog rješenja o nasljeđivanju.
5.1. Dakle, osnovano žalitelji ukazuju da se naknadno pronađena imovina raspoređuje na nasljednike prema sadržaju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju. Međutim, kako je ĆH svoj nasljedni dio na imovini sadržanoj u rješenju o nasljeđivanju broj O-152/85-20 od 6. prosinca 1994. ustupio ostalim nasljednicima, nema zapreke da u vezi s naknadno pronađenom imovinom nasljednici postignu sporazum kojim bi se ista na nasljednike rasporedila na posve drugačiji način, kao što je to ovdje slučaj.
5.2 Žalitelji DH, VH, MH i ČH u žalbama navode da se prednik nasljednika RH, VHJ i PH – sada pok. ĆH, za sebe i svoje nasljednike odrekao nasljedstva svih nekretnina na otoku Šipanu te da to proizlazi iz zapisnika R-23/56-5 od 26. rujna 1956., ovjerenog 21. rujna 1981., kao i ugovora o diobi od 23. studenoga 2004.
5.3. Odredbom čl. 136. st. 1. ZN/55 propisano je da se nasljednik može odreći nasljedstva izjavom sudu do svršetka ostavinske rasprave. Prema st. 2. toga članka, ovo odricanje vrijedi i za potomke onoga koji se odrekao ako nije izričito izjavio da se odriče samo u svoje ime.
5.4. Prema čl. 139. st. 1. ZN/55, odricanje od nasljedstva ne može biti djelomično ni pod uvjetom. Stavkom 2. toga članka propisano je da se odricanje u korist određenog nasljednika ne smatra kao odricanje od nasljedstva, nego kao izjava o ustupanju svog nasljednog dijela.
5.5. Nadalje je čl. 140. ZN/55 propisano da odricanje od nasljedstva koje nije otvoreno nema nikakvog pravnog učinka (st. 1.), ali da se iznimno, potomak koji može samostalno raspolagati svojim pravima može sporazumom s pretkom odreći nasljedstva koje bi mu pripalo poslije smrti pretka (st. 2.), s time da je za pravovaljanost ovog sporazuma potrebno da bude sastavljen u pismenom obliku i ovjeren od suca (st. 3.) te da će prilikom ovjere sudac pročitati sporazum i upozoriti pretka i potomka na posljedice sporazuma (st. 4.).
5.6. S obzirom na navedene odredbe, što se tiče izjave ĆH, sadržane u nagodbi (poravnanju) u zapisniku R-23/56-5 od 26. rujna 1956., ista nema nikakvog pravnog učinka jer je dana prije otvaranja nasljedstva (čl. 140. st. 1. ZN/55), a nije sastavljena ni u propisanoj formi (čl. 140. st. 3. i 4. ZN/55).
5.7. Ugovor o diobi od 23. studenoga 2004. sastavljen je između ŽH pok. EH (prednika AH i ČH) i ŠH ud. V, a potpisali su ga i ovjerili potpise ČH (za ŽH) i ĐH (za ŠH) pa taj ugovor ni na koji način ne obvezuje ĆH odnosno njegove nasljednike.
5.8. Ni izjava ĆH o odricanju od nasljedstva od 17. travnja 1989. nema utjecaja na prava nasljednika u ovom postupku jer se navedeni nasljednik nasljedstva odrekao ''u korist'' ŽH i ZH. Budući da se odricanje od nasljedstva u korist određenog sunasljednika smatra izjavom o ustupanju (čl. 139. st. 2. ZN/55), takva izjava istovremeno ima i značenje izjave o prihvaćanju nasljedstva i izjave o ustupanju. No, tom izjavom nasljednik ustupa sunasljedniku naslijeđenu imovinu odnosno njezin dio, a ne svoje nasljedno pravo, koje je neprenosivo i vezano za određenu osobu – nasljednika. Stoga se i odricanje od nasljedstva u korist sunasljednika može odnositi samo na onu imovinu koja je u trenutku davanja nasljedničke izjave poznata i u sastavu ostavine, a ne i na naknadno pronađenu imovinu.
5.9. S obzirom na navedeno i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je jednako odlučiti o pravima stranaka te naknadno pronađenu imovinu rasporediti na sve nasljednike pa tako i na nasljednike pok. ĆH pa su žalbe nasljednika DH, VH, MH i ČH neosnovane, a odluka suda prvoga stupnja pravilna.
6. Prema čl. 220. (prije čl. 218.) st. 3. ZN/55, o pravima osoba koje nisu došle na ročište, a uredno su pozvane, sud će raspraviti prema podacima kojima raspolaže, uzimajući u obzir njihove pismene izjave koje stignu do donošenja odluke, a istovjetno je propisano i Stoga ni pogrešna primjena čl. 219. st. 3. ZN/03, umjesto pravilno čl. 220. st. 3. ZN/55 nije bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.
6.1. Budući da među nasljednicima nije bilo spora o tome da nekretnine navedene u točki I. izreke prvostupanjskog rješenja čine naknadno pronađenu imovinu, a nasljednica OH nije došla na ostavinsku raspravu radi davanja nasljedničke izjave, iako je uredno pozvana, niti je dostavila pisanu izjavu, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio naknadno pronađenu imovinu i proglasio nasljednike te naložio provedbu upisa u zemljišnoj knjizi, a o pravima osoba koje nisu došle na ročište, a uredno su pozvane, raspravio prema podacima kojima raspolaže, kako je to propisano i čl. 220. ZN/55.
7. Ostali nasljednici sporazumjeli se o diobi i načinu diobe nasljedstva na naknadno pronađenoj imovini pa je pravilno prvostupanjski sud njihov sporazum unio u rješenje (čl. 235. st. 1., u vezi s čl. 228. st. 3. ZN/55).
8. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP, u vezi čl. 174. ZN, trebalo je odbiti žalbu nasljednika kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.
9. Žaliteljima RH, ŠHJ i PH nije dosuđen trošak postupka u povodu pravnog lijeka jer u ostavinskom postupku svaka stranka snosi troškove koje je imala tokom ili povodom postupka (čl. 186. st. 1. ZN/55), s time da na prijedlog jedne stranke sud može odlučiti da druga stranka naknadi troškove koje joj je prouzrokovala očito nesavjesnim postupkom (čl. 186. st. 3. ZN/55), što ovdje nije slučaj niti navedeni žalitelji to tvrde.
U Velikoj Gorici 14. kolovoza 2025.
Sudac
Vesna Gašparuš-Horvat
