Poslovni broj: Us I-1102/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja ADRIATIC ESCAPE d.o.o. Podstrana, Grljevačka 2a, OIB:77957815303, zastupanog po opunomoćeniku Mislavu Penjaku, odvjetniku u Splitu, Kneza Ljudevita Posavskog 12, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, nakon javne rasprave zaključene 15. srpnja 2025. u nazočnosti prokurista tužitelja OŽ s opunomoćenikom tužitelja Mislavom Penjakom, odvjetnikom u [adresa] i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 14. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/23-01/281, Urbroj: 513-04-24-2 od 29. veljače 2024. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Klasa: UP/I-471-02/22-01/485, Urbroj: 513-07-17-23-24 od 31. svibnja 2023. i vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovno postupanje.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-471-02/23-01/281, Urbroj: 513- 04-24-2 od 29. veljače 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Klasa: UP/I-471- 02/22-01/485, Urbroj: 513-07-17-23-24 od 31. svibnja 2023., kojim je tužitelju utvrđen manje obračunat porez na dohodak od izuzimanja (kapitala) za 2019. u iznosu od 72.198,65 eura/543.980,70 kuna sa kamatama u iznosu od 17.415,88 eura/131.219,93 kuna i manje obračunat porez na dobit za 2021. u iznosu od 3.315,88 eura/24.983,52 kuna sa kamatama u iznosu od 158,65 eura/1.195,32 kuna, s nalogom za uplatu utvrđenog iznosa te je naložena provedba odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama i određen je rok od 8 dana za izvršenje, pod prijetnjom ovrhe.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, prvenstveno spornim ističe zakonitost i metodologiju procjene plovila " O" od strane Porezne uprave u iznosu od 260.000,00 eura, a što je za 270.000,00 eura manje od nabavne vrijednosti iskazane u poslovnim knjigama tužitelja (530.000,00 eura). Smatra kako u konkretnoj situaciji Porezna uprava na osnovu dokumentacije na koju se poziva, nije smjela samostalno određivati vrijednost stvari, i to posebno ne drastično manju od nabavne vrijednosti iskazane u poslovnim knjigama tužitelja. Poziva se na odredbu članka 162. OPZ-a prema kojoj porezno tijelo iznimno ima ovlast procjene pokretnina kod zapljene u postupku ovrhe, a to se ne odnosi na konkretan slučaj. Tvrdi kako se radi o posebnom plovilu koje je prethodni vlasnik stekao u specifičnim okolnostima drastično ispod stvarne tržišne cijene te je u isto kao fizička osoba izvršio značajna ulaganja koja ne može dokumentirati, ali su ista stvarna i vidljiva na brodu, te se poziva na procjenu stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Srećka Favra i stalnog sudskog vještaka Nenada Tvrdića prema kojima je realna tržišna vrijednost predmetne jahte 2019. bila 530.000,00 eura. Tužitelj smatra kako su procjenu plovila u konkretnom postupku ovlašteni izvršiti isključivo i samo ovlašteni vještaci koji su predmetni brod procijenili upravo u onoj vrijednosti po kojoj je knjigovodstveno prikazan i stečen od strane tužitelja, te je porezno tijelo bilo dužno ovakvu procjenu priznati, odnosno eventualno samo imenovati vještaka te službeno zatražiti i treću procjenu plovila kako bi se utvrdila tržišna vrijednost istog u trenutku stjecanja. Prigovara kako se obrazloženje drugostupanjskog rješenja u pogledu dostavljenih vještačenja ne može smatrati zakonitim u smislu članka 98. stavka 5. OPZ-a. Tužitelj se poziva na podatke sa internet stranice oglasnika za prodaju brodova. Nadalje, napominje kako u pogledu procjene predmetnog plovila nije ni izvršen očevid, te se poziva na odredbe članka 80. OPZ-a i članka 65. ZUP-a prema kojim je Porezna uprava bila dužna angažirati vještaka, ako su već zanemarena dostavljena vještva ovlaštenih vještaka te na taj način utvrditi tržišnu vrijednost predmetnog plovila. Prigovara kako je takvo postupanje prvostupanjskog tijela u suprotnosti sa odredbama članka 5. stavka 1. ZUP-a te članka 6. stavka 2. i članka 121. stavka 2. OPZ-a. Nadalje, smatra kako je pogrešno tumačenje poreznog tijela da se porezna osnovica poreza na dobit za 2021. može uvećati za rashode koji pripadaju ranijim poreznim razdobljima, što je protivno općem računovodstvenom načelu nastanka poslovnog događaja prema t.1.2.3. Okvira za primjenu Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja i članka 5. stavka 1. i članka 33. stavka 1. Zakona o porezu na dobit te Zakona o računovodstvu. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja i vraćanja predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod drugostupanjskog rješenja, iz razloga navedenih u njegovom obrazloženju.

Predlaže Sudu odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 15. srpnja 2025., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je kod tužitelja obavljen porezni nadzor poreza na dohodak za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. i poreza na dobit za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2021., o čemu je sastavljen Zapisnik, Klasa: UP/I-471-02/22-01/485, Urbroj: 513-07-17-23-13 od 10. ožujka 2023.

8. Nadzorom je utvrđeno je kako je tužitelj iskazao godišnji trošak amortizacije od 196.845,24 kuna motorne jahte "PETAR K" model MOONEN 58, proizvedene 1993., dužine 18,06 m, širine 5 m, na iskazanu nabavnu vrijednost jahte od 3.936.904,66 kuna, koja je vrijednost 30. lipnja 2021. povećana za ulaganja od 79.371,06 kuna pa na dan 31. prosinca 2021. iznosi 4.049.475,72 kuna.

9. Utvrđeno je kako je jahtu tužitelj kupio od vlasnika društva ŠŽ temeljem Ugovora o kupoprodaji od 29. siječnja 2019. za iznos od 530.000,00 eura. Međutim, porezno tijelo je temeljem evidencije Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Lučke kapetanije Split, utvrdilo kako vrijednost jahte iznosi 260.000,00 eura.

10. Utvrđeno je kako je između vlasnika društva ŠŽ kao zajmodavca i društva tužitelja kao zajmoprimca sklopljen Ugovor o dugoročnoj pozajmici od 25. siječnja 2019. kojim zajmoprimac prima pozajmicu od 530.000,00 eura, s rokom povrata 28. siječnja 2024. Porezno tijelo je utvrdilo kako je riječ o povezanim osobama prema članku 49. Općeg poreznog zakona gdje je 100% vlasnik društva "naplaćenu" kupoprodajnu cijenu plasirao društvu kao dugoročnu pozajmicu, odnosno prema Odluci od 28. siječnja 2019. obveza društva tužitelja prema dobavljaču jahte ŠŽ za iznos od 530.000,00 eura neće biti podmirena u novcu nego će biti zatvorena pozajmicom. Utvrđeno je kako je knjiženo plaćanje prodajne cijene jahte ŠŽ u iznosu od 530.000,00 eura uz istovremeno knjiženje obveze za primljenu dugoročnu pozajmicu od njega u istom iznosu.

11. Porezno tijelo je, obzirom da je riječ o povezanim osobama, od tužitelja zatražilo da dokumentira na koji je način u vrijeme kupoprodaje jahte u 2019. određena kupoprodajna cijena od 530.000,00 eura. Tužitelj je u svom odgovoru naveo kako ne posjeduje dokumentaciju o trošku nabave jahte od strane prethodnog vlasnika.

12. Kako kupoprodajnu vrijednost jahte temeljem ugovora o kupoprodaji sklopljenog između povezanih osoba tužitelj nije dokumentirao usporednim tržišnim cijenama niti obavljenom procjenom tržišne vrijednosti jahte iz vremena prodaje jahte, a da za retroaktivno utvrđivanje tržišne cijene iz vremena prodaje jahte ne postoje usporedive transakcije, to je porezno tijelo, radi utvrđivanja činjenica bitnih za donošenje pravilne odluke o tržišnoj vrijednosti jahte, a koja bi bila priznata kao nepristrana vrijednost između sudionika na tržištu na dan kupoprodaje, utvrdilo kako slijedi.

13. Porezno tijelo, u skladu sa odredbom članka 6. i 77. Općeg poreznog zakona, je utvrdilo kako je predmetnu jahtu ŠŽ kao daroprimac stekao na dar od oca ĐŽ kao darivatelja dana 20. srpnja 2018. Iz Ugovora o kupoprodaji od 27. kolovoza 2015., dostavljenog od strane Lučke kapetanije Split, koji je sklopljen između prodavatelja IŽ iz [adresa] i kupca ĐŽ iz [adresa], uz posredovanje brokera iz Njemačke, utvrđeno je kako je prodajna cijena jahte iznosila 260.000,00 eura. Iz Rješenja o prvom upisu predmetne jahte od 14. lipnja 2016., dostavljenog od strane Lučke kapetanije Split, utvrđeno je kako je nabavna vrijednost jahte navedena u iznosu od 260.000,00 eura.

14. Utvrđeno je kako se tužitelj dana 22. veljače 2019., temeljem zaključenog Ugovora o kupoprodaji jahte, upisao kao vlasnik jahte u upisnik jahti Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Lučke kapetanije Split.

15. Prema navedenom, porezno tijelo je utvrdilo kako je predmetnu jahtu ĐŽ kupio dana 27. kolovoza 2015. po cijeni od 230.000,00 eura i dana 20. srpnja 2018. ju je bez naknade darovao ŠŽ, koji je onda jahtu kao vlasnik društva prodao društvu tužitelja dana 29. siječnja 2019. za iznos od 530.000,00 eura, za koju cijenu poreznom tijelu nije predočena ikakva vjerodostojna knjigovodstvena isprava osnovom koje je ta cijena utvrđena u vrijeme kupoprodaje.

16. Porezno tijelo je, iako prema podacima Hrvatskog registra brodova na predmetnoj jahti nisu obavljane preinake, u postupku nadzora od tužitelja zatražilo da dostavi dokumentaciju o uređenju jahte i to od trenutka kupnje jahte od strane ĐŽ do prodaje jahte od strane ŠŽ društvu tužitelja.

17. Porezno tijelo je temeljem dostavljenih računa od strane ĐŽ i ŠŽ sastavilo pregled troškova uređenja predmetne jahte i utvrdilo vrijednost izdataka za uređenje jahte nakon kupnje od ĐŽ i iznosu od 139.981,59 eura, uključujući i račune za najam hale za skladištenje jahte po uvozu.

18. Porezno tijelo je tužitelju priznalo troškove nabave/izrade krmene platforme u iznosu od 4.323,34 eura, kao i vrijednost izvedenih radova uređenja jahte u vlastitoj izvedbi u iznosu od 6.846,51 eura, kako je to obrazloženo na stranici 3. i 4. osporenog rješenja.

19. Dakle, prema navedenom, utvrđeni su troškovi transporta i uređenja predmetne jahte u iznosu od 151.151,44 eura (139.981,59 + 4.323,34 + 6.846,51) koji sa cijenom kupoprodaje od 250.000,00 eura, daju tržišnu vrijednost jahte na dan plaćanja jahte **.**.2019. ŠŽ u iznosu od 411.151,44 eura. Stoga, porezno tijelo je utvrdilo kako plaćanje veće naknade za kupnju predmetne jahte od njene tržišne vrijednosti od strane tužitelja vlasniku društva ŠŽ u iznosu od 117.523,35 eura/885.479,70 kuna, predstavlja izuzimanje imovine (novca) prema odredbi članka 66. Zakona o porezu na dohodak.

20. Nadalje, utvrđeno je kako je tužitelj u 2021. iskazao trošak godišnje amortizacije predmetne jahte u iznosu od 196.845,24 kuna na iskazanu nabavnu vrijednost jahte od 3.936.904,66 kuna/530.000,00 eura, koju vrijednost u vrijeme kupoprodaje nije dokumentirao, te je porezno tijelo utvrdilo njenu tržišnu vrijednost kako je prethodno obrazloženo u iznosu od 3.051.44,96 kuna, dakle, manje za iznos od 885.497,70 kuna, iz čega porezno tijelo zaključuje kako je tužitelj obračunao amortizaciju za iznos od 44.273,99 kuna više od njene nabavne vrijednosti te je za navedeni iznos više teretio troškove poslovanja za 2021. i tužitelju je za navedeni iznos povećana porezna osnovica, te je utvrđeno kako je u Glavnoj knjizi za 2019. više teretio troškove poslovanja za trošak amortizacije jahte od 36.895,00 kuna te je u 2020. više teretio troškove poslovanja za trošak amortizacije jahte od 44.273,99 kuna, te je porezno tijelo za više iskazane troškove amortizacije jahte povećalo poreznu osnovicu u iznosu od 81.168,99 kuna (36.895,00+44.273,99), a sve u skladu sa odredbom članka 7. stavka 1. točke 13. Zakona o porezu na dobit.

21. Nadalje, nadzorom iskazanih troškova amortizacije osobnih automobila u iznosu od 688.954,57 kuna u 2021. utvrđeno je kako je tužitelj iskazao uvećanje osnovice poreza na dobit za porezno nepriznate troškove amortizacije, kako je to obrazloženo na stranici 5. osporenog rješenja, te je utvrđeno kako je iskazao troškove goriva za korištenje šest osobnih automobila u iznosu od svega 365,22 kuna, dok je troškove amortizacije vozila, održavanja, osiguranja, ugovornih kamata iskazao u iznosu od 865.138,74 kuna, međutim, kako tužitelj nije vodio evidenciju o korištenju osobnih automobila u službe svrhe, nema iskazanih troškova dnevnica, noćenja niti drugih troškova ni izdanih putnih naloga, odnosno nema dokaza o korištenju osobnih automobila u službene svrhe, slijedom čega je porezno tijelo uzimajući u obzir podatke o prijeđenim km osobnih automobila koje je zatražio od Centra za vozila Hrvatske d.d. i prosječnu potrošnju goriva, za iskazane troškove u iznosu od 191.389,89 kuna koji se odnose na dva osobna vozila, koja nisu korištena u službene svrhe, povećalo poreznu osnovicu, u skladu sa odredbom članka 7. stavka 1. točke 13. Zakona o porezu na dobit.

22. Nadalje, nadzorom je utvrđeno kako je tužitelj 31. srpnja 2021. proknjižio trošak usluga tekućeg održavanja jahte u iznosu od 128.829,83 kuna temeljem računa/otpremnice društva Navigator d.o.o. s datumom isporuke 6. studenoga 2020., kojim su zaračunate usluge servisa jahte sa utrošenim rezervnim dijelovima i potrošnim materijalom. Utvrđeno je kako je iznos od 90.000,00 kuna plaćen u 2020., dok je iznos od 71.037,29 kuna plaćen u 2021. Porezno tijelo je utvrdilo kako je zaračunate usluge obavljene u 2020. u iznosu od 128.829,83 kuna trebao iskazati kao trošak poslovanja 2020., te se ne radi o rashodima poreznog razdoblja 2021., stoga su primjenom HSFI 16. točke 19. umanjeni rashodi za navedeni iznos.

23. Slijedom navedenoga, poreznim nadzorom je tužitelju utvrđen manje obračunat porez na dohodak od izuzimanja (kapitala) za 2019. u ukupnom iznosu od 72.198,65 eura/543.980,70 kuna i manje obračunat porez na dobit za 2021. u iznosu od 3.315,88 eura/24.983,52 kuna, a sve u skladu sa odredbom članka 32. Zakona o porezu na dobit.

24. Odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 177/04. – 138/20.) propisno je da izuzimanjima imovine i korištenjem usluga iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona smatraju se izuzimanja imovine i korištenje usluga od strane članova trgovačkih društava za njihove privatne potrebe (skrivene isplate dobiti) izvršeni tijekom poreznog razdoblja na teret dobiti tekućeg razdoblja, te izuzimanja fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost iz članka 29. ovoga Zakona od koje se plaća porez na dobit.

25. Odredbom članka 70. stavka 2. Zakona o porezu na dobit ("Narodne novine" broj: 177/04. – 138/20.) propisno je da porez na dohodak od kapitala po osnovi izuzimanja imovine i korištenja usluga iz članka 66. ovoga Zakona obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju isplatitelji istodobno s isplatom primitka, kao porez po odbitku, po stopi od 30%. Stavkom 3. istog članaka propisano je da porez na dohodak od kapitala po osnovi izuzimanja iz članka 66. ovoga Zakona plaća se po odbitku na način propisan stavkom 2. ovoga članka, i to do trenutka podnošenja prijave poreza na dobit.

26. Odredbom članka 7. stavka 1. točke 13. Zakona o porezu na dobit propisno je da porezna osnovica iz članka 5. ovoga Zakona povećava se za sve druge rashode koji nisu izravno u svezi s ostvarivanjem dobiti i druge svote povećanja porezne osnovice, a koji nisu bili uključeni u poreznu osnovicu.

27. Odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o porezu na dobit propisano je da porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama ovoga Zakona. Stavkom 6. istog članka propisano je da rashodima poreznog razdoblja ne smatraju se rashodi koji nisu u svezi s obavljanjem djelatnosti poreznog obveznika niti su posljedica obavljanja djelatnosti.

28. Odredbom članka 65. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16., 121/19., dalje u tekstu OPZ-a) propisano je da se knjigovodstvo mora voditi u skladu s propisima i na način da stručna treća osoba može u primjerenom roku steći pregled nad poslovanjem poduzetnika te nastankom, razvojem i okončanjem poslovnih događaja.

29. Odredbom članka 66. stavka 1. OPZ-a propisano je da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno. Stavkom 2. istog članka propisano je da bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama. Stavkom 4. istog članka propisano je da se smatra da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.

30. Odredbom članka 77. OPZ-a propisano je da porezno tijelo koristi sva dokazna sredstva potrebna za utvrđivanje činjenica bitnih za oporezivanje, a osobito: 1. prikuplja obavijesti od poreznog obveznika, drugog sudionika poreznog postupka i drugih osoba, 2. određuje vještake, 3. pribavlja isprave i spise, 4. izlazi na očevid.

31. Odredbom članka 88. OPZ-a propisano je da u poreznom postupku teret dokaza snosi: 1. porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a u skladu s člankom 6. stavkom 2. ovoga Zakona, 2. porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

32. Slijedom navedenog i utvrđenog, analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenih rješenja, a polazeći pri tome od sadržaja obrazloženja prvostupanjske i drugostupanjske osporene odluke, Sud cijeni kako navodima iz tužbe pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava.

33. Prema stajalištu ovog Suda, obzirom na nespornu činjenicu kako je u konkretnom predmetu riječ o kupoprodaji jahte između povezanih osoba te kako tužitelj cijenu vrijednosti predmetne jahte nije dokumentirao vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama osnovom koje je određena tržišna cijena jahte, osnovano je porezno tijelo temeljem dostupne dokumentacije, u smislu odredbe članka 77. OPZ-a, procjenom utvrdilo tržišnu vrijednost jahte. Sud prihvaća pravilnim ocjenu tuženog tijela u osporenom rješenju kako je porezno tijelo u postupku nadzora uložilo iznimne napore kako bi utvrdilo tržišnu vrijednost predmetne jahte u vrijeme kupoprodaje, uzimajući u obzir kupoprodajnu cijenu jahte u 2015., dostavljene isprave o ulaganjima na jahti od vremena kupnje u 2015. do njene prodaje društvu tužitelja u 2019. pri čemu porezno tijelo priznaje i troškove ulaganja koji nisu dokumentirani, a kako je to prethodno navedeno i obrazloženo. Dakle, Sud ocjenjuje kako je porezno tijelo postupilo u skladu s odredbom članka 6. stavka 2. OPZ-a te utvrdilo sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom utvrdilo i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika, ovdje tužitelja.

34. Prigovor tužitelja kako porezno tijelo nije imalo ovlaštenje za procjenom tržišne vrijednosti predmetne jahte ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim obzirom kako porezno tijelo u smislu odredbe članka 77. OPZ-a može koristi sva dokazna sredstva potrebna za utvrđivanje činjenica bitnih za oporezivanje uključujući prikupljanje obavijesti od poreznog obveznika, drugog sudionika poreznog postupka i drugih osoba, temeljem kojih obavijesti, podataka i dokumentacije je porezno tijelo utvrdilo vrijednost predmetne jahte u trenutku kupoprodaje 2019. Osim toga, porezno tijelo je postupilo u skladu s odredbom članka 6. stavka 2. OPZ-a te je u konkretnom slučaju utvrdilo i činjenice koje idu u prilog tužitelju.

35. U odnosu na nalaz i mišljenja prof.dr.sc. Srećka Favra i stalnog sudskog vještaka Nenada Tvrdića, Sud u cijelosti pravilnim prihvaća stajalište tuženog tijela kako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da u 2023. procjenjuju tržišnu vrijednost jahte prema stanju plovila u 2023. pri čemu uzimaju u obzir ulaganja iz vremena nakon kupoprodaje, i to za ulaganja od 2020. do 2023., dok se u konkretnom predmetu radi o utvrđivanju tržišne vrijednosti jahte u vrijeme njene kupoprodaje u 2019. za što je porezno tijelo koristilo dokazna sredstva utemeljena na dostavljenoj dokumentaciji od stjecanja jahte do prodaje. Isto tako, pravilno tuženo tijelo ocjenjuje kako se ne može osnovanim uvažiti prigovor tužitelja da je trebalo obaviti fizički pregled (očevid) plovila radi utvrđenja stvarnog stanja dodatnog ulaganja, obzirom kako je vrijednost ulaganja trebalo utvrđivati za razdoblje od 2015. do 2019., a očevid bi se obavio 2023., na koji način se ne bi moglo pravilno utvrditi činjenično stanje.

36. Nastavno, ovaj Sud nije prihvatio izvođenje dokaza vještačenjem na okolnost vrijednosti plovila smatrajući kako vještačenjem i neposrednim opažanjem jahte protekom vremena od kupoprodaje 2019. i od obavljenog poreznog nadzora 2023. Sud ne bi mogao na nedvojben i vjerodostojan način utvrditi činjenično stanje kakvo je u stvarnosti bilo u to vrijeme, stoga je Sud ocijenio da izvođenje toga dokaza ne bi bilo od utjecaja na zakonitost osporenih rješenja, niti bi se izvođenjem istog dokaza moglo pravilno utvrditi činjenično stanje. Porezno tijelo je pravilno utvrdilo vrijednost plovila na temelju raspoložive dokumentaciju, koju je pribavio od tužitelja ali i od Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Lučke kapetanije Split i Hrvatskog registra brodova

37. Prema stajalištu Suda, tuženo tijelo je u obrazloženju osporenog rješenja ocijenilo sve navode žalbe i time u cijelosti postupilo u skladu s odredbom članka 120. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09. , 110/21) kojom je određeno da se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja moraju ocijeniti i svi navodi žalbe; ako je već prvostupanjski organ u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenio navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjski organ može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja. Isto tako, Sud ocjenjuje kako je obrazloženje osporenog prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja sastavljeno u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. OPZ-a.

38. Stoga, prigovori tužitelja u tužbi nisu osnovani, te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

39. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim.

40. Prema ocjeni Suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.

41. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

U Splitu, 14. kolovoza 2025.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja Mislavu Penjaku, odvjetniku u Splitu, Kneza Ljudevita Posavskog 12,

2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1

3. U spis,

4. Kalendar 30 dana.