Poslovni broj Povrv-135/2024-7
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji Marini Caren Smolčić, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA, OIB: 85584865987, Radnička cesta 82, Zagreb, koje zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik iz Mađarić & Lui - odvjetničkog društva d.o.o., OIB: 27355904472, 10000 Zagreb, Zelinska 4, protiv tužene JJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Eduard Geber, odvj. u Zagrebu, radi isplate, izvanraspravno, 13. kolovoza 2024.
p r e s u d i o j e
Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Ranke Spevec, sa sjedištem u [adresa], posl. br. Ovrv-1393/2024, javnobilježnički predmet br.: UPP/OS-Ovrv-252/2024 od 15. travnja 2024., u dijelu kojim je naloženo tuženoj JJ, OIB [osobni identifikacijski broj], namiriti tužitelju Zagrebački Holding d.o.o. - Podružnica Čistoća, OIB: 85584865987, tražbinu u iznosu od 47,76
EUR (slovima: četrdesetsedameuraisedamdesetšestcenti) uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 15. siječnja 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 1,78 EUR (slovima: jedaneurosedamdesetosamcenta) obračunatom do 14. siječnja 2024., na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR12, s pozivom na broj 0000008614997-3101-24, u roku 8 dana, zajedno s odmjerenim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR12, s pozivom na broj 0000008614997-3101-24, sve u roku 8 dana, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužba povučena dijelu u kojem je naloženo tuženoj JJ, OIB [osobni identifikacijski broj], namiriti tužitelju Zagrebački Holding d.o.o. - Podružnica Čistoća, OIB: 85584865987, tražbinu u iznosu 64,70 Eur (slovima: šezdesetčetirieuraisedamdesetcenti) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na :
- na iznos od 6,47 EUR od 17.03.2020.,
- na iznos od 6,47 EUR od 17.04.2020.,
- na iznos od 6,47 EUR od 17.05.2020.,
- na iznos od 6,47 EUR od 16.06.2020.,
- na iznos od 6,47 EUR od 16.07.2020.,
- na iznos od 6,47 EUR od 18.08.2020.,
- na iznos od 6,47 EUR od 16.09.2020.,
- na iznos od 6,47 EUR od 16.10.2020.,
- na iznos od 6,47 EUR od 17.11.2020.,
- na iznos od 6,47 EUR od 16.12.2020., do isplate,
po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te se u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Ranke Spevec, sa sjedištem u [adresa], posl. br. Ovrv- 1393/2024, javnobilježnički predmet br.: UPP/OS-Ovrv-252/2024 od 15. travnja 2024.
II. Nalaže se tužitelju Zagrebački Holding d.o.o. - Podružnica Čistoća, OIB: 85584865987, naknaditi tuženoj JJ, OIB [osobni identifikacijski broj], trošak postupka u iznosu 113,27 EUR (slovima: jednustotinutrinaesteuraidvadesetsedamcenta) sa zakonskom zateznom kamatom od 14. kolovoza 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA, OIB: 85584865987 (ranije ovrhovoditelj; dalje u tekstu: tužitelj) je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga P-6042/2024, javnom bilježniku protiv tužene JJ, OIB [osobni identifikacijski broj] (ranije ovršenice; dalje u tekstu: tužena) radi naplate novčane tražbine u iznosu 186,12Eur s osnove usluge skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada te prethodno obračunate kamate u iznosu 16,45Eur (obračunata do 14.01.2024.), uz naknadu troškova postupka, sve zajedno sa zateznim kamatama.
2. U povodu istog prijedloga javna bilježnica Ranka Spevec, sa sjedištem u [adresa], donijela je 15. travnja 2024. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-1393/2024, javnobilježnički predmet br.:
UPP/OS-Ovrv-252/2024, protiv kojeg rješenja je tužena (tada ovršenica) pravodobno uložila prigovor te je isto rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-135/2024 od 15. srpnja 2024. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene ovršne radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se u nastavku postupka smatra odgovorom na tužbu, tužena prigovara osnovi i visini zahtjeva, ističe prigovor pasivne legitimacije obzirom je nekretnina na adresi [adresa] vlasništvo Grada Zagreba, a ona je 15. ožujka 1993. odselila s navedene adrese na adresu u [adresa] tome obavijestila tužitelja. Nadalje ističe prigovor zastare obzirom na jednogodišnji rok iz članka 232. Zakona o obveznim odnosima.
4. Nakon dostavljenog prigovora tužitelju, isti se podneskom od 7. kolovoza 2024. očitovao i naveo da prigovor tužene smatra dijelom neosnovanim. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije navodi da činjenica da je odselila s predmetne nekretnine te da je vlasnik iste Grad Zagreb ne znači da istu ne koristi, a ukoliko istu i ne koristi dužna je postupiti po Odluci te o istom obavijestiti tužitelja. Tužena navodi da ga je o okolnosti preseljenja obavijestila, međutim, o istom ne dostavlja nikakav dokaz. Ističe da je tužena u slučaju prestanka korištenja predmetne nekretnine ili eventualnog otuđenja iste, o istoj okolnosti trebala obavijestiti tužitelja, sve sukladno Općim uvjetima ugovora s korisnicima usluga koji je kao prilog Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Zagrebu od 30.01.2018. bila na snazi sve do 24.02.2022. kada je donesena Odluka o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba, a kojom je isto propisano. Ujedno je, svaki korisnik usluge, u smislu gornjih definicija iz čl. 1. Odluka, dužan plaćati cijenu obvezne minimalne javne usluge definirane u čl. 1. Odluka te u čl. 23. Odluke iz 2018. te čl. 1. i čl. 16. Odluke iz 2022., a samo u slučajevima propisanim čl. 23. Odluke iz 2018. i čl. 16. Odluke iz 2022., korisnik usluge nije dužan plaćati naknadu za predmetnu javnu uslugu. Prema navedenim odredbama, korisnik usluge nije dužan plaćati niti minimalnu javnu uslugu u slučaju da trajno ne koristi nekretninu, a nekretnina se trajno ne koristi ako se utvrdi da u razdoblju od 12 mjeseci nema potrošnje električne energije i vode (na temelju očitanja mjernih uređaja), ili nekretnina nije pogodna za stanovanje ili je u pitanju novosagrađena nekretnina koja nije useljiva. U konkretnom slučaju tužena nije dostavila nikakav dokaz da je obavijestila tužitelja da nekretninu više ne koristi, da je nakon obavijesti tužitelja utvrđeno stanje mjernih uređaja za vodu i električnu energiju niti da su ispunjeni drugi uvjeti propisani Odlukama za utvrđenje trajnog nekorištenja nekretnina koje bi za posljedicu imalo prestanak dostave računa. Kako dakle navedene okolnosti nisu utvrđene, imao je svako pravo nastaviti isporuku usluge i dostavu računa za tu uslugu, sve imajući u vidu da je tužena upisana u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine.
4.1. S druge strane, tužitelj je obračunom izvršenja usluge kako je navedena u računima, a sukladno iskazanoj cijeni prema čl. 16. Odluke iz 2022., utvrdio visinu cijene usluge te je istima dokazao i visinu svojeg potraživanja u utuženom periodu. Također, tužitelj je izvršio očevid na licu mjesta po službenoj dužnosti te je utvrdio da se nekretnina koristi, slijedom čega postoji osnov za naplatu predmetnog potraživanja.
4.2. Nadalje, a u odnosu na prigovor zastare tuženika, tužitelj ističe da je isti djelomično osnovan, te povlači dio potraživanja koji se odnosi na račune za period 0404/2021- 0101/2023 sa zadnjim danom dospijeća 15.02.2023., te ustraje kod tužbenog zahtjeva za period 0202/2023-0909/2023 u ukupnom iznosu od 47,76 EUR. Također, obzirom je tužitelj u prijedlogu za ovrhu zatražio kamatu od dospijeća do isplate, s tim da je kamatu do 14.01.2024. obračunao u apsolutnom iznosu od 16,45 EUR, dok je od 15.01.2024. do isplate istu zatražio na navedeni način (opisno), a imajući u vidu djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva, uređuje tužbeni zahtjev sukladno navedenom uz obračun kamate od dospijeća do 15.01.2024. uz daljnju opisnu zatraženu kamatu.
5. Podneskom od 16. rujna 2024. tužena se očitovala na navode tužitelja i navela da je tužitelj ovršni zahtjev podnio radi naplate ukupno 202,57 € (glavnica 186,12 € + 16,45 € uglavničene zatezne kamate) sa zateznim kamatama. Tužitelj je podneskom povukao zahtjev za iznos od 153,03 € (202,57 € - 138,36 € glavnice - 14,67 € uglavničene zatezne kamate). Tužitelj je povukao 76 % ovršnog zahtjeva (153,03 / 202,57 = 0,755). Tužena je uspjela u sporu u pretežitom dijelu (76%) te pristaje na djelomično povlačenje tužbe. Nadalje, tužitelj je prijedlog za ovrhu podnio 18. ožujka 2024. te je potraživanje iznosa od 5,97 € s osnova računa za 2/2023 s datumom dospijeća 15. ožujka 2023. u zastari. Uglavničena zatezna kamata tekuća na iznos od 5,97 € od 16.3.2023. do 14.1.2024. iznosi 0,32 €.
5.1. Nadalje, ističe da je iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio podneskom utvrđeno:
- da u matičnim evidencijama - podaci o nekretninama stoji da je „broj osoba u kućanstvu: 0.”
- da je u evidenciji od 7.3.2018. rukom napisano da je potrebno napraviti cjelovitu reviziju na adresi i utvrditi pouzdanost podataka. Dalje je navedeno: „Nema u GEO portalu”.
- da u izvodu Matične evidencije - Objekti od 15.3.2018. stoji rukom napisano: „Molim teren dali ovo postoji”.
- da u zapisniku datiranom na 23. travnja 2018. stoji da na adresi [adresa] u [adresa] nitko nije zatečen, a da je dvorište puno starih stvari i smeća.
- da je u Matičnim evidencijama - podaci o nekretninama od 2.8.2024. pokraj imena tuženice stoji status „neaktivna” te je zavedeno da je tuženica koristila nekretninu na adresi [adresa] do 1.8.2018.
Smatra da upravo navedena dokumentacija dokazuje da tužena u utuženom razdoblju nije koristila nekretninu na adresi [adresa] u [adresa], a tko i kako koristi nekretninu u Božjakovinskoj 28 nije joj poznato. Odustaje od dokaznog prijedloga za njenim saslušanjem i predlaže donijeti presudu na temelju stanja spisa bez održavanja ročišta. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška tuženoj sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
6. Imajući u vidu da je tužena izjavila pristanak na djelomično povlačenje tužbe isto je valjalo utvrditi i, na temelju odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a, riješiti kao u točki I. izreke rješenja.
7. Obzirom se u konkretnoj pravnoj stvari radi o sporu male vrijednosti koji je pokrenut nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 80/2022., dalje ZID ZPP/2022), primjenjuje se izmijenjeni čl. 461.a ZPP-a kojim je sada propisano da se u odnosu na spor male vrijednosti provodi pisani postupak, dakle, bez održavanja ročišta za glavnu raspravu, a stranke su, rješenjem od 15. srpnja 2024., upozorene na postupanje sukladno istoj odredbi. Ističe se da nije udovoljeno iznimci od tog načelnog pravila jer stranke nisu predlagale održavanje ročišta niti izvođenje dokaza koje bi iziskivalo zakazivanje ročišta (tužena je tijekom postupka odustala od prijedloga za izvođenjem dokaza njenim saslušanjem), a sud je mogao utvrditi sve odlučne činjenice uvidom u pisane isprave i argumentaciju stranaka.
8. U tijeku postupka sud je izvršio uvid i čitao dokaze koji prileže spisu i to izvadak iz poslovnih knjiga 06042 od 15. siječnja 2024. (stranica 10 spisa), Uvjerenje MUP-a o prebivalištu (list 20 spisa), izvod iz katastarskog plana za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stranica 21 spisa), Izvod iz posjedovnog lista od 29. travnja 2024. za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stranica 22 spisa), zemljišnoknjižni izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 23-24 spisa), knjigovodstveno stanje obveznika (listovi 54-57 spisa), izvadak iz matične evidencije (listovi 57-59, 61 spisa), Zapisnik s očevida od 23. travnja 2018. (list 60 spisa), računi (listovi 61-77 spisa).
9. Izvedene dokaze sud je ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a.
10. Predmet spora je novčano potraživanje tužitelja prema tuženiku s osnova troškova za obavljenu uslugu skupljanja i odvoza komunalnog otpada i to za (povodom prigovora tuženika uređeni) iznos tražbine u visini 47,76Eur za razdoblje od travnja 2021. do siječnja 2023. (sa zadnjim danom dospijeća 15. veljače 2023.) sve s pripadajućom zateznom kamatom na isti iznos te za obračunatu kamatu u iznosu 1,78Eur (obračunata do 14.01.2024.).
11. Između stranaka nije sporno da je predmetna nekretnina u vlasništvu Grada Zagreba i da je tužena u određenom periodu bila korisnik objekta na istoj nekretnini dok je sporna zastara tražbine tužitelja (konkretno, nakon djelomičnog povlačenja, u u odnosu na tražbinu po računu 2/2023 s dospijećem 15.03.2023.), pasivna legitimacija tužene u utuženom razdoblju, osnov i visina predmetne tražbine.
12. Odredbom čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje: ZOO) propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.
12.1. U smislu odredbe članka 216. ZOO zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.
12.2. U smislu članka 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
12.3. Odredbom čl. 232. st. 1. t. 1. ZOO propisano je da za jednu godinu zastarijevaju: tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva…
12.4. Odredbom čl. 226. st. 1. ZOO propisano je da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.
13. U konkretnom slučaju tužitelj je radi naplate utuženog potraživanja podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku dana 1. ožujka 2024., čime je prekinuo zastaru za sva mjesečna dugovanja koja dospijevaju 1. ožujka 2023. i kasnije. Obzirom na isto nije osnovan prigovor tužene da bi račun 0202/2023 u iznosu 5,97Eur s dospijećem 15.03.2023. bio u zastari u smislu čl. 216. u svezi čl. 232. st. 1. toč. 1. ZOO.
14. Odredbom čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj: 94/2013., 73/2017., 14/2019., 98/2019., 84/2021.; dalje u tekstu: ZOGO) koji se primjenjivao u vrijeme na koje se odnose utuženi računi, korisnik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.
14.1. Sud u postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP-a) te su stranke u postupku dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st. 1. ZPP-a).
14.2. Nadalje, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (čl. 220. st. 1. ZPP-a), a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice, zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a ZPP-a).
15. U smislu citiranih odredbi Zakona o parničnom postupku, osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti, odnosno njen prigovor zahtjevu suprotne strane sud neće prihvatiti. To znači da pravila o teretu dokazivanja, sadržana u odredbi članka 221.a ZPP-a, obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, a te je dokaze dužna predložiti sukladno odredbi članka 299. ZPP- a.
16. Tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao da je tužena u utuženom periodu koristila uslugu tužitelja, a koju činjenicu je, u smislu odredbe članka 219. stavka 1. ZPP-a, bio dužan dokazati tužitelj. Naime, iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je tužena imala prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] u [adresa] do 14. svibnja 1992. (od 15. ožujka 1993. do danas prijavljena na adresi [adresa] u [adresa]), da tužitelj za izvršenu uslugu na predmetnoj adresi od 2002. nema evidentiranih uplata i da je za predmetnu nekretninu u matičnim evidencijama tužitelja evidentiran podatak o broju osoba u kućanstvu: 0. Nadalje je, provjerom samog tužitelja obzirom na navode istaknute u evidenciji od 7. ožujka 2018. da je potrebno napraviti cjelovitu reviziju na adresi i utvrditi pouzdanost podataka te obzirom na izvatku Matične evidencije - Objekti od 15. ožujka 2018. ručno unesenu bilješku: „Molim teren dali ovo postoji”, izvršena terenska provjera 23. travnja 2018., kojom prilikom je utvrđeno da nitko nije zatečen te da je dvorište puno starih stvari i smeća, a da je vidljivo da se objekti koriste, dok je na sam zapisnik prepisan podatak o korisniku kako je naveden u službenim evidencijama (ovdje tužena).
17. Dakle kada se u svezu dovede činjenica da tužena od 1993. ima prijavljeno prebivalište na drugoj adresi od predmetne, a koja proizlazi iz Uvjerenja o prebivalištu tužene (list 20 spisa) sa činjenicom o broju korisnika na predmetnoj nekretnini u službenim evidencijama kod tužitelja, a koje evidencije navode da nema korisnika te sa činjenicom da od 2002. nema niti jedne uplate za uslugu vršenu na predmetnoj adresi za objekt br. 08614997 (knjigovodstveno stanje obveznika – listovi 55-57 spisa), dakle više od 20 godina nije podmiren niti jedan račun za uslugu na predmetnoj nekretnini, kao i sa činjenicom da djelatnik tužitelja terenskom provjerom nije utvrdio stvarnog korisnika objekta na predmetnoj nekretnini, a radi utvrđenja koje činjenice je takva provjera i bila određena izvodi se zaključak da nije točna tvrdnja da bi tužena u utuženom razdoblju bila korisnik nekretnine za koju je tužitelj vršio svoju uslugu skupljanja i odvoza komunalnog otpada (unatoč činjenici da nitko ne podmiruje dug za uslugu više od 20g.).
17.1. Ujedno, u odnosu na navod tužitelja da tužena nije dostavila dokaz da ga je o okolnosti preseljenja obavijestila ovaj prvostupanjski sud ukazuje da nije životno niti logično da bi netko čuvao takvu obavijest 30 godina (od 1993. do 2024.).
18. Budući iz isprava koje je dostavio tužitelj proizlazi da je i sam tužitelj imao sumnje u stvarnog korisnika objekta na predmetnoj adresi, a terenskom provjerom nije utvrdio stvarnu osobu korisnika i sudu nije pružio dovoljno odgovarajućih dokaz iz kojih bi bilo vidljivo da je upravo tužena korisnik usluga tužitelja na predmetnoj nekretnini u vlasništvu Grada Zagreba to primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu odredbe članka 221.a ZPP-a ovaj sud nalazi da tužitelj nije dokazao da je tužena pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari.
19. Dakle, s obzirom na to da nije dokazana pasivna legitimacija, tužitelj posljedično nije dokazao niti osnovu niti visinu tužbenog zahtjeva.
20. Sukladno gore navedenom, sud je temeljem članka 451. stavak 3. ZPP-a ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučio kao u izreci presude.
21. S obzirom da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava (prema Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).
22. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 1. i članku 155. ZPP-a i tuženoj su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to jednokratna nagrada za cjelokupni postupak 50 bodova Tbr.7/5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.;dalje OT), što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr.54 OT) iznosi 100,00Eur. Priznat je i trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 EUR. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužene u iznosu od 113,27 EUR (točka II. izreke presude).
22.1. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati i kamatnoj stopi na dosuđeni iznos troška temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. ZOO.
U Velikoj Gorici 14. kolovoza 2025.
Sutkinja:
Marina Caren Smolčić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste.
Žalba se podnosi putem ovog suda u tri (3) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.
Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu.
Dn-a:
1. Tužitelju, po pun.
2. Tuženoj, po pun.