Republika Hrvatska
Općinski sud u Đakovu
Stalna služba u Našicama
Trg dr. Franje Tuđmana 14
31500 NAŠICE
Poslovni broj: P-543/2023-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama, po sutkinji Marini Godžirov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima Marinku Brajko i Marinu Brajko, odvjetnicima iz Đakova, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d., OIB 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, zastupane po punomoćniku Miroslavu Leki, odvjetniku u OD Leko i partneri iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, u nazočnosti punomoćnika tužitelja Marina Brajka, odvjetnika iz Đakova i zamjenice punomoćnika tuženika Diane Matoković, odvjetnice iz Našica, a javno objavljene 14. kolovoza 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7.2. Ugovora o kreditu broj 9010623337, sklopljenog dana 06. srpnja 2005. godine između tužitelja i tuženika, a koja odredba glasi: „kredit u iznosu od 23.000,00 CHF i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuju se u 120 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.“ te ista ne proizvodi pravne učinke.
II Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju ČĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.783,43 eura na ime ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF s pripadajućim zateznim kamatama počev od dospijeća prvog dospjelog iznosa pa do isplate, tj. od 1. rujna 2005. godine pa do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 12 % godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana i to na:
Iznos od 1,95 eura počev od 01.09.2005. godine pa sve do isplate
Iznos od 1,39 eura počev od 01.10.2005. godine pa sve do isplate
Iznos od 1,37 eura počev od 01.11.2005. godine pa sve do isplate
Iznos od 1,15 eura počev od 01.12.2005. godine pa sve do isplate
Iznos od 0,43 eura počev od 01.01.2006. godine pa sve do isplate
Iznos od 0,75 eura počev od 01.02.2006. godine pa sve do isplate
Iznos od 35,01 eura počev od 01.08.2007. godine pa sve do isplate
Iznos od 5,55 eura počev od 01.07.2008. godine pa sve do ispate
Iznos od 38,34 eura počev od 01.09.2008. godine pa sve do isplate
Iznos od 5,69 eura počev od 01.12.2008. godine pa sve do isplate
Iznos od 4,89 eura počev od 01.01.2009. godine pa sve do isplate
Iznos od 9,01 eura počev od 01.02.2009. godine pa sve do isplate
iznos od 5,89 eura počev od 01.03.2009. godine pa sve do isplate
iznos od 6,77 eura počev od 01.04.2009. godine pa sve do isplate
iznos od 4,35 eura počev od 01.05.2009. godine pa sve do isplate
iznos od 2,10 eura počev od 01.06.2009. godine pa sve do isplate
iznos od 3,43 eura počev od 01.08.2009. godine pa sve do isplate
iznos od 3,03 eura počev od 01.09.2009. godine pa sve do isplate
iznos od 3,03 eura počev od 01.10.2009. godine pa sve do isplate
iznos od 5,55 eura počev od 01.02.2010. godine pa sve do isplate
iznos od 8,61 eura počev od 01.05.2010. godine pa sve do isplate
iznos od 130,68 eura počev od 01.08.2010. godine pa sve do isplate
iznos od 13,12 eura počev od 01.09.2010. godine pa sve do isplate
iznos od 117,14 eura počev od 01.10.2010. godine pa sve do isplate
iznos od 130,94 eura počev od 01.11.2010. godine pa sve do isplate
iznos od 439,64 eura počev od 01.03.2011. godine pa sve do isplate
iznos od 24,16 eura počev od 01.04.2011. godine pa sve do isplate
iznos od 1.168,19 eura počev od 01.07.2011. godine pa sve do isplate
iznos od 372,62 eura počev od 01.11.2011. godine pa sve do isplate
iznos od 239,90 eura počev od 01.06.2012. godine pa sve do isplate
iznos od 173,54 eura počev od 01.08.2012. godine pa sve do isplate
iznos od 173,54 eura počev od 01.09.2012. godine pa sve do isplate
iznos od 107,18 eura počev od 01.10.2012. godine pa sve do isplate
iznos od 107,18 eura počev od 01.11.2012. godine pa sve do isplate
iznos od 107,18 eura počev od 01.01.2013. godine pa sve do isplate
iznos od 107,18 eura počev od 01.03.2013. godine pa sve do isplate
iznos od 107,18 eura počev od 01.04.2013. godine pa sve do isplate
iznos od 40,82 eura počev od 01.05.2013. godine pa sve do isplate
iznos od 101,34 eura počev od 01.06.2013. godine pa sve do isplate
iznos od 107,18 eura počev od 01.07.2013. godine pa sve do isplate
iznos od 107,18 eura počev od 01.08.2013. godine pa sve do isplate
iznos od 40,82 eura počev od 01.09.2013. godine pa sve do isplate
iznos od 40,82 eura počev od 01.10.2013. godine pa sve do isplate
iznos od 107,18 eura počev od 01.11.2013. godine pa sve do isplate
iznos od 40,82 eura počev od 01.12.2013. godine pa sve do isplate
iznos od 43,47 eura počev od 01.01.2014. godine pa sve do isplate
iznos od 43,94 eura počev od 01.02.2014. godine pa sve do isplate
iznos od 50,58 eura počev od 01.03.2014. godine pa sve do isplate
iznos od 136,85 eura počev od 01.04.2014. godine pa sve do isplate
iznos od 43,94 eura počev od 01.05.2014. godine pa sve do isplate
iznos od 43,94 eura počev od 01.06.2014. godine pa sve do isplate
iznos od 43,94 eura počev od 01.07.2014. godine pa sve do isplate
iznos od 43,94 eura počev od 01.08.2014. godine pa sve do isplate
iznos od 43,94 eura počev od 01.09.2014. godine pa sve do isplate
iznos od 54,56 eura počev od 01.10.2014. godine pa sve do isplate
iznos od 50,58 eura počev od 01.11.2014. godine pa sve do isplate
iznos od 49,25 eura počev od 01.12.2014. godine pa sve do isplate
iznos od 49,25 eura počev od 01.01.2015. godine pa sve do isplate
iznos od 43,94 eura počev od 01.02.2015. godine pa sve do isplate
iznos od 43,94 eura počev od 01.03.2015. godine pa sve do isplate
iznos od 43,94 eura počev od 01.04.2015. godine pa sve do isplate
iznos od 43,94 eura počev od 01.05.2015. godine pa sve do isplate
iznos od 43,94 eura počev od 01.06.2015. godine pa sve do isplate
iznos od 43,94 eura počev od 01.07.2015. godine pa sve do isplate
iznos od 567,79 eura počev od 01.08.2015. godine pa sve do isplate
III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.183,44 eur sa zateznim kamatama počev od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 dalje ZOO) do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je putem punomoćnika podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je dana 6. srpnja 2005. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 9010623337, na iznos od 23.000 CHF sa svrhom adaptacije obiteljske kuće s rokom otplate na 120 mjeseci a koji kredit je u cijelosti otplaćen 2015. godine. Člankom 7. točka 2. stranke su ugovorile odredbu u kojem se krediti u iznosu od 23.000 CHF i kamata iz točke 4. ugovora otplaćuju u 120 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. Tužitelj je istaknuo da s tuženikom nije uopće mogao pregovarati o navedenoj odredbi. Naime, ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu CHF bile su nerazumljive tužitelju kao prosječnom potrošaču, nepoštene i prema tome ništetne, te tužitelj predlaže sudu donijeti presudu pobliže opisanu kao u izreci, te naložiti tuženom da mu naknadi prouzročeni parnični trošak, i to sve kao u specificiranom tužbenom zahtjevu od 19.09.2024. godine.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu ali da je tužitelj cijelu svoju tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti u cijelosti prestao isplatom kredita. Tuženik smatra da za tužitelja postoji interes za podizanje tužbe samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti, a takva povreda više ne postoji jer je kredit isplaćen. Tuženik također tvrdi da je valutna klauzula bila dopuštena u smislu odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18), te da je ugovaranje kredita s valutnom klauzulom bila ugovorna volja obiju stranaka. Osim toga tuženik ističe i prigovor zastare, te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te obavezati tužitelja na nadoknadu prouzročenog troška tuženiku.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju u spisu, proveo dokaz financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko - knjigovodstvene struke Siniši Ćupurdija iz Našica, te je saslušao tužitelja.
4. Saslušanjem tužitelja ČĆ, sud je utvrdio da se on u želji adaptiranja obiteljske kuće, informirao u banci o uvjetima kako podići kredit te da su mu u banci ponudili da podigne kredit uz valutnu klauzulu u CHF. Ugovor je pročitao međutim nije stručna osoba već laik u shvaćanju ugovornih odredbi te je smatrao da je ugovor u redu, a nitko ga nije upozorio ni na koju pojedinačnu odredbu Ugovora kojeg je potpisao. U banci su ugovor pripremili i on je njime otišao na ovjeru kod javnog bilježnika. Napomenuo je da ga nitko u banci, pa ni javni bilježnik, nije upozorio da je kredit u CHF jako rizičan, jer bi u suprotnom ponuđeni kredit odbio i uzeo kredit u kunama ili nekoj drugoj valuti. Sve rate kredita uredno je otplaćivao i sav kredit otplatio, međutim ipak smatra da je od strane banke oštećen i stoga je protiv banke podigao tužbu.
5. Iz materijalnih dokaza koji se nalaze u spisu sud utvrđuje kao nesporno da je dana 6. srpnja 2005. godine tužitelj s tuženikom sklopio Uovor o kreditu broj: 9010623337, na iznos od 23.000 CHF sa svrhom adaptacije obiteljske kuće, s rokom otplate od 120 mjeseci, a kredit je tužitelj u cijelosti otplatio. Iz Ugovora, čl. 7 toč. 2. proizlazi da su stranke ugovorile da se kredit u iznosu od 23.000 CHF i kamate uplaćuju u 120 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici, iz čega proizlazi da je tuženik na taj način inkorporirao valutnu klauzulu kojom je glavnicu, koja čini predmet Ugovora o kreditu vezao za tečaj švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu. Koliki su bili mjesečni anuiteti kredita tužitelja zbog promjene kamatnih stopa i povećanja tečaja valute CHF, vidljivo je u pregledu uplata po kreditu za korisnika kredita ČĆ, kao i uvidom u plan otplate kredita koje se nalaze u spisu.
6. Gore navedeni materijalni dokazi bili su osnov za izračun financijsko knjigovodstvenog vještaka, stalnog sudskog vještaka Siniše Ćupurdija koji je svoj nalaz i mišljenje dostavio 2. kolovoza 2024. godine a kod kojeg nalaza i mišljenja je vještak u cijelosti ostao i prilikom svoga saslušanja na raspravi održanoj 23. srpnja 2025. godine. Zadatak vještaka bio je izračun svako mjesečne razlike između plaćenih mjesečnih anuiteta po predmetnom Ugovoru o kreditu u odnosu na anuitete koje bi tužitelj kao korisnik kredita bio u obvezi plaćati po osnovnom ugovoru o kreditu bez ugovorene valutne klauzule odnosno po tečaju CHF, koji je vrijedio na dan korištenja / isplate kredita tužitelju kao korisniku kredita.
7. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka Siniše Ćupurdija iz Našica od 2.kolovoza 2024. godine, sud je utvrdio da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao tečaj valute CHF, te je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužitelju naplatio ukupno više iznos od 5. 783,43 eur, a koji se odnosi na tečajne razlike u otplati anuiteta u spornom periodu.
8. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti dan u skladu s pravilima struke i vještine, jasan je i određen, a i stranke na njegov izračun nisu prigovarale.
9. Nakon provedenih dokaza na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sve u smislu čl. 8 ZPP-a, sud nalazi da su tužba i tužbeni zahtjev osnovan.
10. Saslušanjem tužitelja, čiji iskaz je uvjerljiv te ga je sud u cijelosti usvojio, utvrđuje kako ga u banci prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nisu upozorili na mogućnost porasta tečaja CHF, niti informirali o tome. Tužitelj je u banci dobio tipski ugovor koji je trebao potpisati ukoliko želi realizirati ugovor o kreditu i sa bankom nije mogao pregovarati o ugovornim odredbama tog kredita.
11. U konkretnom slučaju sud ukazuje na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je između ostalog utvrđeno je da je tužena banka od 1. studenog 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
12. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
13. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.
14 Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
15. Odluka suda donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14- dalje ZZP), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106 st. 1 toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu prouzrokovana postupanjem tuženika, kako je to propisano odredbom čl. 118 ZZP-a, a o čemu se radi u ovom slučaju.
16. U konkretnom slučaju, predmetni Ugovor o kreditu u cijelosti je ispunjen, a ništetnost nastaje temeljem Zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla, pa kako je prema odredbi čl. 323 st. 1 ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom čl. 1111 st. 1 i 2 ZOO-a propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s tim da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom
17. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u CHF ništetan, jer je isti nerazumljiv, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio.
18. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatih prema tečaju CHF nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju te ništetne odredbe koju je primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz čl. 1111 ZOO-a tuženik dužan vratiti tužitelju jer, u smislu odredbe čl. 1046 ZOO-a, šteta predstavlja umanjenje nečije imovine.
19. Iznos od 5.783,43 eura koji tužitelj potražuje od tuženika je iznos koji predstavlja razliku anuiteta koja se odnosi na valutnu klauzulu, odnosno na preplaćenost kredita zbog tečajne razlike u odnosu na tečaj CHF važećem na dan isplate kredita, u razdoblju od rujna 2005. do zaključno do kolovoza 2015. godine, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem.
20. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime razlike iznos od 1.672,74 eura osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.
21. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli na način da je presudom broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu "Franak" glede ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli za svih osam tuženih banki, pa rok zastare ponovno teče za podnošenje zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007. godine odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. godine do 15. lipnja 2023. godine. Obzirom na prednje izloženo evidentno je da prigovor zastare u smislu odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima nije osnovan.
22. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.
23. Odluka o trošku temelji se na odredbi članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav obrazloženih podnesaka od 21.2.2024. i 19.9.2024., svaki po 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištima 26.3.2024., 4.6.2024., 7.5.2025. i 23.7.2025., svako po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), pristup ročištu za objavu presude 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT-a), što uz PDV na odvjetničke usluge od 25%, trošak vještačenja u iznosu od 270,00 eura, trošak sudskih pristojbi na tužbu 38,44 eura, daje konačni iznos troška od 2.183,44 eura.
Našice, 14. kolovoza 2025. godine
S U T K I N J A:
Marina Godžirov
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, Nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.
Dostaviti:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Punomoćniku tuženik
