REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Europska avenija 7

P-2982/2019-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužiteljice TĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. srpnja 2025., u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice Tomislava Bogdana i punomoćnika tuženika LĆ, **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev tužiteljice TĆ koji glasi:

„Utvrđuje se kako je Ugovor o kreditu broj 3205133892/2005. zaključen dana 14.07.2005. god. između tužiteljice TĆ i tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, koji je dana 14.07.2005. god. potvrđen kod javnog bilježnika Lidije Perić pod brojem OU-1524/2005, ništetan u cijelosti.“

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 3205133892/2005. zaključenog 14. srpnja 2005. između tužiteljice TĆ i tuženika Zagrebačke banke d.d. koji je 14. srpnja 2005. potvrđen kod Javnog bilježnika Lidije Perić pod brojem OU-1524/2005, a koja u čl. 1. glasi: „...u iznosu kunske protuvrijednosti...CHF...obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita.“; u čl. 2. glasi: „...u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora...sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja....Redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d...Ugovorne strane su suglasne da se po isteku razdoblja iz prethodnog stavka pa do konačne otplate kredita obračunava promjenljiva redovna kamatna stopa u visini u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“; u čl. 7. glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF...Za slučaj izmjene promjenljive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate.“; u čl. 23. J) glasi: „Ugovorne strane pristaju da se u skladu s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. na ovaj ugovorni odnos primjene i sve izmjene i dopune navedenih Općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja ovog Ugovora.“; a u čl. 23. P) glasi: „Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz članka 1. ovog Ugovora te sve obveze napovrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora.“.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. da tužiteljici TĆ isplati iznos od ukupno 1.543,79 eura (slovima: tisuću petsto četrdeset tri eura sedamdeset devet centi) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na:

- iznos od 3,63 EUR od 02.09.2005. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,57 EUR od 02.10.2005. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,38 EUR od 02.11.2005. god. pa sve do isplate;

- iznos od 3,42 EUR od 02.12.2005. god. pa sve do isplate,

- iznos od 2,47 EUR od 02.01.2006. god. pa sve do isplate;

- iznos od 2,04 EUR od 02.02.2006. god. pa sve do isplate;

- iznos od 0,24 EUR od 02.03.2006. god. pa sve do isplate,

- iznos od 14,27 EUR od 02.11.2007. god. pa sve do isplate;

- iznos od 14,39 EUR od 02.12.2007. god. pa sve do isplate,

- iznos od 14,39 EUR od 02.01.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 14,62 EUR od 02.02.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 27,79 EUR od 02.03.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 28,14 EUR od 02.04.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 27,30 EUR od 02.05.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 27,01 EUR od 02.06.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 27,36 EUR od 02.07.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 26,74 EUR od 02.08.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 26,81 EUR od 02.09.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 27,18 EUR od 02.10.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 29,50 EUR od 02.11.2008. god. pa sve do isplate;

- iznos od 27,75 EUR od 02.12.2008. god. pa sve do isplate,

- iznos od 29,63 EUR od 02.01.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 29,86 EUR od 02.02.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 30,46 EUR od 02.03.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 29,63 EUR od 02.04.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 29,56 EUR od 02.05.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 29,05 EUR od 02.06.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 28,59 EUR od 02.07.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 38,81 EUR od 02.08.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 39,20 EUR od 02.09.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 38,92 EUR od 02.10.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 38,65 EUR od 02.11.2009. god. pa sve do isplate;

- iznos od 39,15 EUR od 02.12.2009. god. pa sve do isplate,

- iznos od 39,62 EUR od 02.01.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 40,12 EUR od 02.02.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 39,94 EUR od 02.03.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 41,44 EUR od 02.04.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 40,53 EUR od 02.05.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 42,47 EUR od 02.06.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 54,23 EUR od 02.07.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 51,56 EUR od 02.08.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 61,60 EUR od 02.09.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 56,30 EUR od 02.10.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 52,32 EUR od 02.11.2010. god. pa sve do isplate;

- iznos od 64,44 EUR od 02.12.2010. god. pa sve do isplate,

- iznos od 71,93 EUR od 02.01.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 66,50 EUR od 02.02.2011. god. pa sve do isplate;

- iznos od 67,28 EUR od 02.03.2011. god. pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika Zagrebačke banke d.d. prema tužiteljici TĆ u iznosu od 296,56 eura sa zateznim kamatama.

V. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. da u roku 15 dana tužiteljici TĆ naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.697,40 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 14. kolovoza 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka u iznosu 500,00 eura tužiteljica odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 13. lipnja 2019. podnijela tužbu u kojoj je navela da je s tuženikom kao davateljem kredita 14. srpnja 2005. (u daljnjem tekstu: banka) sklopila Ugovor o kreditu prema kojem joj je banka isplatila iznos od 42.000,00 švicarskih franaka (u nastavku: CHF) u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 24 godine s kamatnom stopom od 4,50% godišnje koja je promjenjiva sukladno odlukama banke. Navodi da su se tijekom otplate kredita radi dizanja kamatne stope, te tečaja CHF u odnosu na kunu, početno ugovoreni anuiteti povećavali u odnosu na početni plan otplate kredita. Ističe da joj banka prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nije pružila dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje predmetnog Ugovora ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Smatra da su navedene odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli protivne načelu savjesnosti i poštenja, te da su uzrokovale znatnu neravnotežu ugovornih strana na štetu tužitelja. Navodi i da su se o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već pravomoćno izjasnili sudovi Republike Hrvatske, i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zbog čega se pozvala na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te na čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku ističući da je sud vezan za prethodna utvrđenja u naprijed navedenim presudama. Uzimajući u obzir navedeno, predložila je sudu da donese odluku kojom će utvrditi ništetnim odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valuta CHF i promjenjiva kamatna stopa, te u dijelu u kojem su određene visine naknade i obračun naknade za usluge tuženika, te kojom će naložiti tuženiku da joj isplati iznos od 10.000,01 kuna (1.327,23 eura) kojeg će u konačnici urediti nakon što se provede financijsko knjigovodstveno vještačenje.

1.1. Podneskom od 23. svibnja 2023. tužiteljica je preinačila tužbu na način da je predložila sudu da donese presudu kojom će utvrditi ništetnim ugovor o kreditu u cijelosti, a ako utvrdi da ugovor nije ništav u cijelosti, da u tom slučaju donese presudu kojom će utvrditi ništetnim pojedine odredbe ugovora kao u točki II. izreke i kojom će naložiti tuženiku da joj na ime preplaćenih iznosa kredita isplati iznos od 1.327,23 eura zajedno s kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te je istakao prigovor zastare. Protivi se preinaci tužbe od 23. svibnja 2023. Navodi da iz tužbe tužiteljice ne proizlazi da je tužiteljica izvršila ijednu uplatu po predmetnom kreditu zbog čega ističe i prigovor promašene aktivne legitimacije. Osporava status tužiteljice kao potrošača. Navodi da je tuženik godinama tolerirao tužiteljicino kašnjenje u plaćanju kredita zbog čega je isti i otkazan 16. studenog 2010. čime je ugovor prestao postojati, pa se ne mogu više utvrđivati ništetnim pojedine odredbe ugovora koji više ne egzistira. Navodi da je tražbina tuženika iz predmetnog ugovora o kreditu prenesena na treće osobe i to na društvo APS Delta s.r.o. odnosno APS Delta S.A. 30. svibnja 2017. zbog čega je predložio sudu da obavijesti navedena društva kao treće osobe o ovoj parnici. U odnosu na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, navodi da su iste propisane zakonom i da su kao takve bile dopuštene, te da je tužiteljica bila upoznata s valutnim rizikom i da je pristala na sve učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa. Tvrdi da je prilikom sklapanja ugovora banka pružila sve informacije tužiteljici i da je banka prilikom sklapanja ugovora postupala u dobroj vjeri , te da nije mogla predvidjeti kretanje tečaja CHF i da su sve promjene kamatne stope izvršene u skladu sa zakonom. Također navodi da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi bile jasne, lako razumljive i lako uočljive te da nisu prouzročile nikakvu neravnotežu između ugovornih stranaka. U slučaju da sud utvrdi ništetnim odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, tuženik je istakao prigovor radi prebijanja navodeći da mu je u tom slučaju tužiteljica dužna isplatiti iznos od 210,93 eura koji se odnosi na razdoblja kada je tužiteljica plaćala manje anuitete zbog toga što je tečaj bio manji od tečaja koji je vrijedio na dan korištenja kredita.

3. Sud je raspravnim rješenjem od 28. studenog 2024. dopustio preinaku tužbe učinjenu podneskom od 23. svibnja 2023. smatrajući da je isto svrsishodno radi konačnog rješenja odnosa među strankama.

4. U dokaznom postupku pročitani su: Ugovor o kreditu broj: 3205133892/2005 (list 7- 12 spisa), izvadak iz obrtnog registra (list 63 spisa), promet po kreditu (list 111-117 spisa), pregled efektivne kamatne stope (list 145-154 spisa), pregled promjene kamatne stope (list 155 spisa). Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Matiji Balogu (list 156-185 i 207 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice TĆ (list 206-207 spisa). Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka, osobnog bankara.

5. Predmet spora u ovom postupku je glavni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu broj 3205133892/2005 u cijelosti, zatim eventualni zahtjev za utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, te zahtjev za povrat preplaćenih iznosa kredita temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica kao korisnik kredita 14. srpnja 2005. s tuženikom kao davateljem kredita sklopila Ugovor o kreditu za zatvaranje postojećeg kredita i za adaptaciju kuće broj: 3205133892/2005 kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 42.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita;

- da se tužiteljica obvezala platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama tuženika, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,50% godišnje;

- da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja;

- da se kredit otplaćuje 24 godine u jednakim mjesečnim anuitetima plativih u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja.

6.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Ugovora o kreditu broj 3205133892/2005.

7. Među strankama je sporno je li Ugovor o kreditu broj 3205133892/2005 ništetan u cijelosti. Ako nije ništetan u cijelosti, jesu li ništetne pojedine odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu vezanu uz tečaj CHF i promjenjivu kamatnu stopu, te ima li tužiteljica pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi. Sporno je i to je li nastupila zastara tužiteljicinog potraživanja.

7.1. Neosnovano tuženik osporava status tužiteljice kao potrošača. Ovo stoga što je odredbom čl.3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Budući da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je predmetnim kreditom adaptirala stan u kojem živi i u kojem se u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije bavila nikakvom poslovnom djelatnošću, niti obrtom, a niti ga je iznajmljivala, te da iz samog Ugovora o kreditu proizlazi da ga je sklopila tužiteljica kao fizička osoba, a da tuženik tijekom postupka nije dokazao suprotno, utvrđeno je da tužiteljica u ovom postupku ima status potrošača sukladno Zakonu o zaštiti potrošača.

7.2. Neosnovan je prigovor tuženika i o promašenoj aktivnoj legitimaciji jer da tužiteljica nije dokazala da je izvršila i jednu uplatu po predmetnom kreditu pa da ne može osnovano na ime stjecanja bez osnove potraživati preplaćene iznose. Naime, iz prometa po kreditu (list 111-117 spisa) proizlazi da je upravo tužiteljica uplaćivala sve anuitete po predmetnom kreditu.

8. Presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13, odnosno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12, presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/17, te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14 i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/18 odlučeno je da je, između ostalih tuženika, i ovdje tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008 povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu, na način da su nepošteno ugovorili promjenu kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da o svakoj promjeni nisu s potrošačem pojedinačno pregovarali, niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

9. U smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106. st.1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10. Identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje u tekstu: ZZP/07) – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131. st.1. ovoga Zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. Imajući na umu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da se pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača mogu primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

13. S obzirom na činjenicu da je predmetnim Ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te da je ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

14. Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženik ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

14.1. Čl.81. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03. – dalje u tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st.2.). Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (st.3.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st.4.). Drugim riječima, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao.

14.2. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, tužitelj obaviješten prilikom sklapanja Ugovora odnosno da je prilikom sklapanja istog tužitelju pojašnjena i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi.

14.3. Tužiteljica je iskazala da je predmetni kredit uzela radi adaptacije stana u kojem je živjela, da se u tom stanu nije bavila nikakvom poslovnom djelatnošću, niti obrtom, a niti ga je iznajmljivala, da se za kredit u CHF odlučila iz razloga što joj je tako bilo sugerirano od strane banke da je to najpovoljniji kredit, a i kredit u CHF je inače u to vrijeme bio reklamiran kao kredit sa stabilnom valutnom i vrlo niskim kamatama, povoljan za mlade do 40 godina. U banci joj ništa nisu pojašnjavali o tome što je to promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula niti su joj išta govorili o riziku tečaja CHF. Naprotiv, u banci su joj govorili da je to sada prilika i da je CHF stabilna valuta. Ugovor o kreditu je sastavila banka i to je bio ugovor po špranci. Ugovor je pročitala prije potpisivanja. Bila joj je nejasna jedna stavka u kojoj je pisalo da kamatna stopa može rasti ako tečaj bude padao zbog čega je pitala da joj to pojasne, na što su joj u banci rekli da se nema što brinuti jer je CHF stabilan. Sjeća se da joj je početna rata bila oko 100,00 eura, a da je kasnije narasla i na preko 1.200,00 kuna. Imala je financijskih poteškoća u vezi otplate kredita i odlazila je u banku da bi se s njima dogovorila međutim, otkazali su joj kredit iako ga je zapravo otplaćivala ali ne onom ugovorenom mjesečnom dinamikom. Iskazala je da je isključivo ona otplaćivala predmetni kredit, da s bankom nije mogla pregovarati u vezi pojedinih odredbi ugovora, da je u vezi ovog kredita bila i kod javnog bilježnika, međutim da joj ni tamo nitko nije ništa objašnjavao, da je od ranije u Zagrebačkoj banci imala kredit još u DEM i da joj je ostalo vrlo malo da ga otplati zbog čega je s ovim kreditom za adaptaciju stana zapravo ujedno u cijelosti otplatila i ovaj raniji kredit. Na poseban upit punomoćnika tuženika, tužiteljica je iskazala da je vlasnica obrta [obrt] koji se nalazi na adresi u [adresa] na kojoj je i ovaj stan za koji je uzela ovaj kredit, međutim da je taj obrt otvorila 2009. i zatvorila 2010., te da se radilo o knjigovodstvu u kojem nikada nije radila niti je u tom stanu obavljala poslovnu djelatnost. Pojasnila je da se prilikom dizanja ovog kredita obratila banci i rekla za što joj kredit treba, da je tražila njihovu sugestiju kao profesionalaca i da su joj oni ponudili ovaj predmetni kredit s kojim će jednim dijelom zatvoriti ovaj raniji kredit u DEM, a drugim dijelom adaptirati predmetni stan.

14.4. Sud je povjerovao tužiteljici cijeneći njezin iskaz istinitim jer je logično, životno i uvjerljivo iskazivala o svim odlučnim činjenicama.

14.5. Uzimajući u obzir iskaz tužiteljice i utvrđenja iz kolektivne presude, utvrđeno je da tuženik nije dokazao da se o odredbama Ugovora o kreditu koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule pojedinačno pregovaralo odnosno da iste nisu bile unaprijed formulirane od strane tuženika i da je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Stoga je i ovaj sud utvrdio da su navedene odredbe Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, primjenom čl.81. st.1. ZZP-a nepoštene, te ništetne u smislu čl.87. st.1. ZZP/03. Dakle, nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

15. Test poštenosti tih ugovornih odredbi proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači, korisnici kredita, nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tuženik, kao profesionalac i banka, nije dala tužitelju, kao korisniku kredita, sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile ni jasne ni lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama (čl. 81. do 88. ZZP/03).

16. Uzimajući u obzir navedeno tj. da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje se tiču valutne klauzule i promjenjive kamatne stope utvrđene ništetnim, potrebno je dalje utvrditi, a imajuću u vidu glavni tužbeni zahtjev za ništetnost cijelog Ugovora o kreditu, povlači li ništetnost tih odredbi ugovora, ništetnost cijelog ugovora, sukladno čl.322. i čl.324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, u nastavku: ZOO) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora.

16.1. Prema odredbi čl.324. ZOO-a ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Uzimajući u obzir da je u kolektivnom sporu iz točke 8. obrazloženja ove presude i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019. dat odgovor na pitanje kako se mogu nadomjestiti odredbe ugovora o potrošačkom kreditiranju koje su utvrđene ništetnim, to je i ovaj sud utvrdio da predmetni Ugovor o kreditu može opstati bez tih ništetnih odredbi jer se u slučaju ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenjuje ona početno ugovorena kamatna stopa koja je rezultat stranačke volje prilikom sklapanja ugovora kao i tečaj CHF koji je vrijedio na dan korištenja kredita. S druge pak strane, iz iskaza tužitelja, te samog sadržaja Ugovora o kreditu, ne proizlazi da bi odredba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi bila uvjet ili odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor bio sklopljen niti je te činjenice tužitelj dokazao tijekom postupka.

16.2. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora zbog čega je odučeno kao u točki I. izreke dok je u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev odlučeno kao u točki II. izreke na način da su utvrđeni ništetni dijelovi ugovora o kreditu koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

17. Sud je utvrdio neosnovanim i tuženikov prigovor zastare jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Sudska odluka u kolektivnom sporu pravomoćna je 13. lipnja 2014. (glede ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014.), odnosno 14. lipnja 2018. (glede ništetnosti odredbi o valutnoj klauzulu; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.), pa do podnošenja tužbe u ovom postupku 13. lipnja 2019. nije protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva tražbina, čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08, u nastavku: ZOO).

18. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Matiji Balogu. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je isti sačinjen uzimajući u obzir činjenice da je kredit iskorišten 21. srpnja 2005., da je tečaj na dan korištenja bio 4,665684, te da je rok otplate 24 godine uz početnu ugovorenu kamatnu stopu od 4,50%. Vještak je u nalazu naveo da je kredit otkazan 10. ožujka 2011. jer je uvidom u promet po kreditu utvrdio da je s tim datumom cjelokupna nedospjela glavnica kredita postala dospjelom i to u iznosu 207.562,05 kuna. Stoga je sve preplaćene anuitete zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli računao od dana korištenja kredita 21. srpnja 2005. do otkaza 10. ožujka 2011. jer se nakon toga više ne radi o anuitetima budući da je kredit tada dospio u cijelosti. Vještak je u nalazu stoga naveo da:

- u konkretnom slučaju postoji preplata na ime preplaćenog iznosa anuiteta po osnovi povećanja kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu u razdoblju od dana korištenja kredita do 10. ožujka 2011. u iznosu 1.377,90 eura prikazano u mjesečnim iznosima pojedinačno navedenim u pisanom nalazu i mišljenju;

- u konkretnom slučaju postoji preplata na ime preplaćenog iznosa anuiteta po osnovi tečajne razlike u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita u razdoblju od dana korištenja kredita do 10. ožujka 2011. u iznosu 165,89 eura prikazano u mjesečnim iznosima pojedinačno navedenim u pisanom nalazu i mišljenju;

- u konkretnom slučaju ne postoji tzv. negativna razlika kamata kada je plaćeno manje anuiteta jer kamatna stopa nikada nije bila manja od početno ugovorene kamatne stope;

- u konkretnom slučaju postoji tzv. negativna tečajna razlika kada je plaćeno manje anuiteta jer je tečaj bio manji od tečaja koji je vrijedio na dan korištenja kredita u iznosu 296,56 eura;

18.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga stručnim i danim sukladno pravilima struke iz razloga što je vještak jasno i uvjerljivo odgovorio na sva postavljena pitanja, a ni stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun vještaka

19. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je u konačnici postavio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način da je na ime preplate zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule potraživao iznos od ukupno 1.543,79 eura sa zateznim kamatama kao u točki III. izreke.

19.1. Iako se tuženik protivio preinaci tužbe, sud je istu dopustio budući da se radi o tzv. nepravoj preinaci tužbe sukladno čl. 190. st.2. ZPP-a kada tužitelj o stvarnoj visini svog tužbenog zahtjeva nije mogao znati prije provedenog vještačenja.

19.2. Neosnovan je prigovor tuženika o zastari preinačenog dijela tužbenog zahtjeva jer se ne radi o novom zahtjevu, nego o zahtjevu usklađenim s nalazom i mišljenjem vještaka po istoj činjeničnoj osnovi kao u tužbi, a čijim je podnošenjem prekinuta zastara. Stoga, u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva (tako i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024., broj Su-IV-123/2024-5).

20. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud je na ime preplaćenih kamata i tečajne razlike tužitelju dosudio iznose kao u izreci presude zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana preplate svakog pojedinog preplaćenog anuiteta predmetnog kredita.

20.1. Prema odredbi čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju stjecatelj (tuženik) je nepošten, jer je znao za nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli koja s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu, pa je tuženik obvezan platiti zatezne kamate od trenutka primitka svakog više plaćenog mjesečnog obroka, a koji slijedi iz nalaza vještaka. Takvo je postupanje, uzimajući u obzir da se radilo o banci koja je djelovala u okviru svoje profesionalne djelatnosti, nepošteno, a utvrđeni iznos ne može predstavljati malu ili beznačajnu štetu.

21. U odnosu na tuženikov prigovor radi prebijanja za iznos od 296,56 eura za koji tvrdi da se odnosi na iznose koji su manje plaćeni zbog toga što tečaj bio manji od tečaja koji je vrijedio na dan korištenja kredita, za napomenuti je da je zaista u razdoblju od dana korištenja kredita do 10. ožujka 2011. postojala tzv. negativna razlika zbog čega je tužitelj na ime tečaja platio manje međutim, sud smatra da u tim razdobljima tužitelj nije ništa stekao pa da bi na temelju stjecanja bez osnove bio dužan vratiti tuženiku. Potrebno je reći i to da je tužitelj u odnosu na navedeno potraživanje tuženika istako i prigovor zastare, a koji je prigovor sud utvrdio osnovanim jer je tuženik prigovor radi prebijanja kojim potražuje navedene iznose istakao tek u podnesku od 4. listopada 2024. (list 100-101 spisa), dakle nakon više od pet godina od kada su anuiteti predmetnog kredita manje plaćeni.

22. Neosnovan je i prigovor tuženika da tužiteljica nema pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu jer je predmetni kredit otkazan, budući da se, sukladno čl. 328. ZOO, pravo na isticanje ništetosti ne gasi.

23. Budući da tužiteljica nije uspjela s razmjerno neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi, sud joj je u cijelosti dosudio trošak na temelju čl.154. st.5. ZPP. Tužiteljici je, prema vrijednosti predmeta spora, dosuđen trošak u iznosu 1.697,40 eura, a koji trošak obuhvaća sastav obrazloženog podneska od 23. svibnja 2023., 19. studenog 2024. 100 bodova svaki prema Tbr.8.t.1., sastav podneska od 18. svibnja 2023., 19. rujna 2023., 3. prosinca 2024., 10. ožujka 2025. 25 bodova svaki prema T.br. 8.t.4., zastupanje na ročištima 1. lipnja 2023. (25 bodova), 28. studenog 2024. i 1. srpnja 2025. 100 bodova svaki prema T.br.9.t.1. i t.5., Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i pripadajući PDV u iznosu 262,50 eura. Sud je priznao tužiteljici i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 53,09 eura i trošak vještačenja u iznosu 331,81 eura. Sud tužiteljici nije priznao trošak pristupa ročištu za objavu presude budući da će o tom trošku odlučiti naknadno, nakon što presuda bude objavljena. U odnosu na podnesak od 10. ožujka 2025., sud tužitelju nije priznao trošak kao za sastav obrazloženog već za sastav tzv. "ostalog" podneska budući da se u istome tužitelj ne očituje na nalaz i mišljenje vještaka u smislu iznošenja obrazloženih primjedbi nego zapravo usklađuje (prepisuje) svoj tužbeni zahtjev sukladno matematičkom izračunu u nalazu i mišljenu vještaka. Sud je tužitelju za pristup ročištu 1. lipnja 2023. dosudio 25, a ne 100 bodova jer je isto odgođeno prije početka raspravljanja.

Osijek, 14. kolovoza 2025.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika