REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-484/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Danijel Papak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka ulica 15A, OIB: 15907062900, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Ruždjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. lipnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Antonije Ivančić, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika Ivana Filkovića, odvjetnika, 13. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Miševečka 15A, Zagreb, OIB: 15907062900, broj G000004/2164/24MSM od 06.03.2024. godine, o otkazu ugovora o radu br. PU-16-9796/01062023 od 16.06.2023. godine.

II. Raskida se Ugovor o radu br. PU-16-9796/01062023 sklopljen dana 16.06.2023. godine između tužitelja NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Miševečka 15A, Zagreb, OIB: 15907062900, te se kao dan prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika određuje dan 19.02.2025. godine.

III. Nalaže se tuženiku HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Miševečka 15A, Zagreb, OIB: 15907062900, isplatiti tužitelju NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadu štete u visini od šest ugovorenih mjesečnih plaća tužitelja, što ukupno iznosi bruto 8.988,30 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pri čemu je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Miševečka 15A, Zagreb, OIB: 15907062900, naknaditi tužitelju NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka, sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pri čemu je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove od 2.375,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je radio kod tuženika na radnom mjestu Elektromehaničar na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 16.6.2023. te da je 6.3.2024. tuženik donio Odluku o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, a koju Odluku je tužitelj primio istoga dana. Tužitelj je 18.3.2024. podnio zahtjev za zaštitu prava, koji je zahtjev tuženik zaprimio dana 21.3.2024. a na zahtjev nije odgovorio. Tužitelj osporava Odluku o otkazu navodeći da za istu nisu postojali razlozi niti je postupak otkazivanja proveden u skladu s odredbama Zakona o radu. Iz osporene Odluke proizlazi kako poslodavac radnika prije otkazivanja nije pisano upozorio na obvezu iz radnog odnosa niti ga je upozorio na mogućnost otkaza u slučaju nastavka navodnih povreda od 13.02.2024. i 14.02.2024., a što je bio dužan učiniti pravilnom primjenom odredbe članka 119. st. 1. Zakona o radu. Nadalje, odluka o otkazu ima nedostataka u pogledu sadržaja. Tuženik u obrazloženju odluke nije naveo kratak sadržaj obrane tužitelja, a koju je tuženik bio dužan navesti, već samo paušalno u jednoj rečenici navodi kako je ista sračunata na izbjegavanje odgovornosti te kao takva nije uzeta u obzir. Isto tako, tuženik u odluci ne navodi jasne i određene činjenice koje su nastupile nakon poziva na iznošenje obrane, a koje bi opravdale osnovanost odluke o otkazu. Prilikom donošenja odluke o otkazu, ponašanje radnika je potrebno staviti u kontekst radnog okruženja, radnih uvjeta i događaja koji su prethodili razlogu za otkazivanje navedenom u odluci o otkazu. U tom smislu ističe se kako je radnik postupio po pozivu poslodavca te je 22.2.2024. iznio obranu, otklanjajući navode poslodavca kojima je opisano nedolično ponašanje radnika. Radnik drži kako je cjelokupna situacija koja je prethodila otkazivanju posljedica upravo njegovog iznošenja pritužbi na uvjete rada, u kojoj je u bitnom istaknuo nemogućnost obavljanja radnih zadataka na siguran način u skladu sa standardima zaštite na radu, a koju pritužbu je poslodavac odbio kao neosnovanu. Kad se u obzir uzmu navodi iz iznesene obrane, kao i prethodne pisane pritužbe radnika na radne uvjete i radno okruženje, razvidno je da povrede navedene u odluci o otkazu (čak i kada bi bile točne) nisu takve vrste i karaktera da bi bile valjan osnov za donošenje opravdane odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uzrokovanog skrivljenim ponašanjem radnika. Posebno nije riječ o takvoj povredi koja bi bila razlog za otkazivanje, bez ostavljanja prethodnog pisanog upozorenja na obvezu iz radnog odnosa i upozorenja na mogućnost otkaza u slučaju nastavka kršenja obveze. Slijedom navedenom, tužbenim zahtjevom konačno postavljenim u podnesku od 22.5.2025. tužitelj predlaže otkaz utvrditi nedopuštenim, sudski raskinuti ugovor o radu s danom 1.2.2025. (obzirom da je od 20.2.2025. zaposlen kod drugog poslodavca) te obvezati tuženika naknaditi tužitelju štetu od 6 ugovorenih mjesečnih plaća koje ukupno iznose 8.988,30 eura, uz naknadu parničnih troškova sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da navodi iz tužbe nisu osnovani. Otkaz može biti nedopušten ukoliko nije poštivana procedura otkazivanja ili za to ne postoji opravdani razlog. Prije otkazivanja tužitelj je pisano 12.2.2024. upozoren na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza ugovora o radu za slučaj nastavka kršenja radnih obveza. Tužitelju je navedeno upozorenje uručeno 13.2.2024. Prema tome, neosnovano tužitelj tvrdi kako prije otkaza ugovora o radu nije pisano upozoren. Tužitelj očito ne razumije svrhu i smisao upozorenja. Pri tome, tužitelj potpuno neosnovano navodi kako je u obrazloženju odluke tuženik bio dužan navesti kratak sadržaj obrane tužitelja jer navedeno ne proizlazi bilo iz kojeg propisa ili nekog drugog akta. Tuženik je prije otkazivanja proveo i savjetovanje sa Radničkim vijećem o namjeravanoj odluci o otkazu te je Radničko vijeće 29.2.2024. donijelo odluku da je suglasno s odlukom poslodavca o otkazu ugovora o radu NT. Prema tome, procedura otkazivanja ugovora o radu propisana zakonom je u cijelosti provedena. Tužiteljevo postupanje i nedolično ponašanje te grube uvrede u odnosu na njegove nadređene predstavljaju takvo ponašanje koje predstavlja ne samo grubo kršenje profesionalne hijerarhije, nego odstupa i od standarda ponašanja koji je uobičajen. To predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu. Uvredama i nedoličnom ponašanju tužitelja prisustvovalo je više radnika te neosnovano tužitelj ističe kako navedene uvrede nije iznio. S obzirom na sve navedeno predlaže se da sud nakon provedene rasprave donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka ĐT, ŽT, ST, KT, PT, AT i tužitelja.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao bivšeg radnika tuženika od tuženika kao poslodavca za utvrđenjem nedopustivosti Odluke o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 6.3.2024., zahtjev za sudski raskid ugovora o radu te isplatu naknade štete od 6 mjesečnih ugovorenih plaća u ukupnom iznosu od 8.988,30 eura.

6. Iz navoda stranaka i isprava u spisu među strankama nije sporno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika od 2023. godine na osnovu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 16.6.2023. na radnom mjestu Elektromehaničar,

- da je tuženik 12.2.2024. izdao tužitelju Upozorenje zbog povreda obveza iz radnog odnosa,

- da je tuženik 20.2.2024. pozvao tužitelja na iznošenje obrane,

- da je tužitelj 21.2.2024. iznio pisanu obranu,

- da je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju Odlukom o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 6.3.2024. koja Odluka je dostavljena tužitelju istog dana,

- da je tužitelj u zakonskom roku podnio Zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke o otkazu koji je tuženik zaprimio 21.3.2024. te se na isti nije očitovao, a tužitelj je podnio tužbu 19.4.2024., stoga je tužitelj ostvario pravo na sudsku zaštitu u zakonskom roku propisanom odredbom čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/2023, dalje: ZR).

7. Sporno je da li je tužitelj počinio povrede za koje ga tuženik tereti u Odluci o otkazu te da li iste predstavljaju razlog za otkaz, odnosno da li je Odluka o otkazu ugovora o radu od 6.3.2024. dopuštena.

8. Uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu od 6.3.2024. utvrđeno je kako je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika što se obrazlaže na slijedeći način:

"Radniku je dana 13. veljače 2024. uručeno upozorenje zbog povreda obveza iz radnog odnosa. Prilikom preuzimanja navedenog upozorenja dana 13. veljače 2024. Radnik se nedolično ponašao u odnosu na nadređenog radnika ST. Na upozorenje direktora KT o obvezi uljudnog ponašanja poštivanja nadređenih radnika, prvenstveno poslovođe ST, N je povišenim tonom i prstom uperenim prema njemu izjavio: "Neće mi naređivati ova stara pijandura!"

Potom je N sljedećeg dana, dakle 14. veljače 2024., nastavio nedolično ponašanje prema nadređenima na lokaciji gradilišta toplovodne mreže u Zaprešiću. Tom je prilikom na pitanje direktora KT, hoće li raditi na spojnicama kako bi naučio zavarivati spojnice, odgovorio: „Dok se sranje ne desi neće se stati". Na pitanje direktora je li to prijetnja, N je ponovio istu izjavu. Na kraju je izjavio kako ima važnijih tema od ove, te je Direktoru KT drsko odgovorio: "Ajde, paljada."

Navodi se da je N na opisani način iskazao upornost u nedoličnom ponašanju, s potpuno neprimjerenom komunikacijom u odnosu na nadređene osobe. Takav način ne samo da je protivan usvojenim principima komunikacije između radnika i poslodavca, već bitno odudara i od uljudnog odnosa prema bilo kojoj osobi uopće. Stoga navedeno predstavlja tešku povredu radne obveze pa je Radniku otkazan Ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja (čl. 115. st. 1. podst. 3. ZR). Radnik je prije otkazivanja pozvan na obranu dopisom Poslodavca od 20. veljače 2024. te je N **.**.2024. iznio pisanu obranu u kojoj poriče počinjenje teške povrede. Kako je svoje uvredljive izjave u odnosu na nadređene N iznio pred većim brojem ljudi, to je njegova obrana sračunata na izbjegavanje odgovornosti te ju Poslodavac nije uvažio.

Prije otkazivanja Poslodavac je proveo savjetovanje o namjeravanoj odluci o otkazu s Radničkim vijećem (čl. 150. st. 3. podst. 2. ZR)."

8. U konkretnom slučaju radi se o situaciji uređenoj čl. 115. st. 1. podstavak 3. ZR, tj. otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika. Prema citiranom članku poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa. Pri tome je na tuženiku teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz (čl. 135. st. 3. ZR).

9. Nadalje, odredbom čl. 119. st. 1. i 2. ZR propisano je da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, te omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

10. Sukladno odredbi čl. 150. st. 1. ZR prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati sa radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje oduke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika. Odluka poslodavca donesena protivno odredbama ovoga Zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem je ništetna (čl. 150. st. 12. ZR).

11. Uvidom u dopis Glavnog radničkog vijeća od 29.2.2024. utvrđeno je da se Glavno radničko vijeće po predsjedniku LT suglasilo sa otkazom tužitelju, pa je time ispoštivana odredba čl. 150. ZR o obvezi savjetovanja sa radničkim vijećem. Stoga je sud odbio prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka DT na okolnost očitovanja na odluku o otkazu kao suvišan. Naime, sve i da se predsjednik nekog radničkog vijeća protivio otkazu takva odluka ne sprječava poslodavca da radniku otkaže ugovor o radu.

12. Uvidom u Zahtjev za zaštitu prava radnika od 19.3.2024. utvrđeno je kako tužitelj u Zahtjevu spori Odluku o otkazu u cijelosti te ističe kako sadržaj Upozorenja od 12.2.2024. ne obuhvaća povredu zbog koje mu se otkazuje ugovor o radu. Također tvrdi kako otkaz nije pravilno obrazložen jer nisu uzeti u obzir navodi iz obrane tužitelja.

13. Uvidom u obranu tužitelja od 21.2.2024. utvrđeno je kako je tužitelj osporio počinjenje povreda za koje ga tuženik tereti, te tvrdi da ga se poslodavac želi riješiti zbog pritužbi na uvjete rada koje je podnio.

14. Uvidom u Upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 12.2.2024. utvrđeno je da je navedenom odlukom poslodavca utvrđeno kako je tužitelj 8.2.2024. počinio povredu obveze iz radnog odnosa te je tužitelju izrečeno upozorenje na mogućnost otkaza u slučaju nastavka kršenja obveza iz radnog odnosa. Povreda se odnosi na nenošenje kompletne zaštitne radne odjeće i neizvršavanje radnih zadataka.

15. Radi izbjegavanja nepotrebnih ponavljanja sud sadržaj iskaza više svjedoka i tužitelja nije prepisao u obrazloženje već će u nastavku navesti i istaknuti ključne dijelove prihvaćenih iskaza.

16. Da se tužitelj 13.2.2024. u uredu direktora KT neprimjereno ponašao i uvrijedio nadređenog radnika ST prilikom uručivanja upozorenja zbog povreda obveza iz radnog odnosa na način da je povišenim glasom uperio prst u istoga i obratio se riječima "Neće mi naređivati ova stara pijandura!" utvrđeno je iz iskaza svjedoka ST i KT.

17. Da je tužitelj nastavio sa neprimjerenim ponašanjem već idući dan 14.2.2024. na gradilištu u Zaprešiću kada se kod obilaska nadređenih ponašao bahato i drsko pri čemu je stajao u rovu i nije htio raditi, te je ruke držao u đepovima pa kada mu se direktor HT obratio i pitao ga zašto ne radi, tužitelj je na to odgovorio riječima u stilu "neće biti mira dok se ne desi sranje". Direktor KT ga je pitao: " jel ti to meni prijetiš?", a tužitelj je na to direktoru drsko odgovorio "ajde paljada", to je dva puta ponovio i mahnuo mu rukom na način da ga tjera, utvrđeno je iz iskaza ST, HT, PT i AT.

18. Nije prihvaćen iskaz tužitelja kao neistinit jer je iskazivao neživotno i neuvjerljivo te suprotno iskazima svjedoka ST, HT, PT i AT koji su iskazivali međusobno suglasno i uvjerljivo. Tužitelj ničim nije uspio pobiti tvrdnje četvero svjedoka da je u sporne dane komunicirao neprimjereno i izvan svih granica kulturnog ophođenja.

19. Iskaze svjedoka ĐT i ŽT sud nije cijenio jer nisu imali neposredna saznanja o povredama koje su razlog otkaza, dakle nisu bili prisutni situacijama koje su predmet otkaza, dok njihovi osobni odnosi s tužiteljem nisu mjerilo za utvrđenje ponašanja tužitelja u konkretnom slučaju.

20. I po stavu ovog suda, neprimjerena komunikacija tužitelja prema djelatnicima tuženika u vidu vrijeđanja nadređenog radnika te drsko i ružno ophođenje sa djelatnicima poslodavca 13.2.2024. i 14.2.2024. predstavljaju osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa i opravdan razlog za izricanje otkaza zbog skrivljenog ponašanja radnika.

21. Naime, svaki poslodavac (pa dakle ovdje i tuženik) ima pravo očekivati i zahtijevati od svakog svog radnika ne samo da savjesno i kvalitetno ispunjava svoje radne obveze, nego da se u okviru radnopravnog odnosa u odnosu na poslodavca i djelatnike poslodavca ponaša primjereno, kulturno, sa poštovanjem prema svim zaposlenicima, odgovorno, pošteno i s pažnjom koja se od radnika zahtijeva - te da i sadržajem takvog postupanja iskaže da dosljedno poštuje samog poslodavca te da vodi brigu o njemu i njegovom poslovanju.

22. Tužitelj se u okolnostima konkretnog slučaja nije ponašao u skladu s takvim standardom ponašanja - njegovo postupanje nije ono koje se očekuje u odnosu radnika prema poslodavcu i ne može se okarakterizirati dobrim, profesionalnim i etičnim postupanjem (već upravo suprotnim). Takav način ponašanja ne samo da nije profesionalan, već odstupa od normalne ljudske komunikacije uopće.

23. Činjenica da je poslodavac, kada je radnik opetovano prekršio radne obveze, i to nakon poslodavčevog upozorenja koje mu je izrečeno zbog nenošenja radne odjeće i neizvršavanja radnih zadataka, kao i zbog vrste povrede radne obveze, izgubio povjerenje u tužitelja, opravdan je razlog za redoviti otkaz zbog skrivljenog radnikovog ponašanja. U konkretnom slučaju radi se o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa koja po svojoj težini opravdava izricanje pa i izvanrednog otkaza.

24. Nije u pravu tužitelj u tvrdnji da je otkaz nedopušten jer da tužitelj nije bio prethodno pisano upozoren u vezi s konkretnom povredom radne obveze zbog koje mu je otkazan ugovor o radu. Naime, nije svrha pisanog upozorenja da se radnik suzdrži samo od postupaka zbog kojih je bio upozoren već da se radniku pruži prilika da ostane u radnom odnosu pod uvjetom da se pridržava svojih obveza u radnom odnosu, te da ne krši obveze iz radnog odnosa bilo koje vrste, a ne samo te zbog kojih je prethodno pisano upozoren. U konačnici, poslodavac ima i ovlast radniku izreći otkaz zbog skrivljenog ponašanja bez da ga prethodno pisano upozori, ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (čl. 119. st. 1. ZR).

25. Nisu odlučni navodi tužitelja u podnescima kojima pokušava opravdati počinjenje teških povreda radne obveze navodnim neosiguravanjem uvjeta za njegov siguran rad. Naime, prava radnika, u slučaju ako nisu osigurani uvjeti za siguran rad radnika, propisana su zakonom. Niti jednim zakonom, međutim, nije propisano pravo radnika da grubom vrijeđa nadređene i ostale radnike, bez obzira na to zbog čega on smatra da je to opravdano. U konkretnom slučaju postupak se vodi upravo zbog teških povreda radne obveze koje je počinio tužitelj i predmet ove rasprave nije raspravljanje o tome jesu li i u kojoj mjeri uvjeti rada bili neadekvatni.

26. Također, tužitelj potpuno neosnovano navodi kako je u obrazloženju odluke tuženik bio dužan navesti kratak sadržaj obrane tužitelja jer navedeno ne proizlazi bilo iz kojeg propisa ili nekog drugog akta.

27. Budući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke, odbijen je dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka UT kao suvišan jer bi njegovo izvođenje doprinijelo nepotrebnoj duljini trajanja postupka. Odbijen je i prijedlog tužitelja za pribavom spisa od Državnog inspektorata na okolnost pritužbi na uvjete rada, jer, kako je već rečeno, sve i da su uvjeti rada bili loši, radnik nije imao pravo ikoga vrijeđati i omalovažavati.

28. Ostali navodi stranaka koji nisu bili od utjecaja na odluku nisu posebno cijenjeni.

29. S obzirom da je Odluka o otkazu ugovora o radu od 6.3.2024. utvrđena zakonitom i dopuštenom, odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti iste.

30. S obzirom da je tužitelju ugovor o radu prestao otkazom, odbijen je tužbeni zahtjev za sudski raskid i isplatu naknade štete.

31. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužitelj izgubio parnicu, dužan je, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP, tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka.

32. Tuženiku je, u smislu odredbe čl. 155. ZPP, a prema Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) sukladno vrijednosti predmeta spora priznat trošak jednokratne nagrade od 500,00 eura (Tbr.7/2), sastava odgovora na tužbu od 200,00 eura (Tbr.8/1), sastav podneska od 13.5.2025. od 200,00 eura (Tbr.8/1), sastav podneska od 29.5.2025. od 200,00 eura (Tbr.8/1), zastupanje na 4 ročišta za svako po 200,00 eura (Tbr.9/1), uvećano za PDV od 25% (Tbr.46), što sve ukupno iznosi 2.375,00 eura.

33. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu, 13. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku