Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-536/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Milki Vraneš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Radnička cesta 82, Zagreb, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u odvjetničkom društvu Hanžeković i Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2143/2022-18 od 29. svibnja 2025., 13. kolovoza 2025.

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2143/2022-18 od 29. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Republike Austrije 020, Zagreb, OIB: 95093210687, isplatiti tužitelju Zagrebačkom holdingu d.o.o., Podružnica Čistoća, Radnička cesta 82, 10000 Zagreb, OIB: 85584865987 preostali dio glavnice u iznosu od 43,17 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26.10.2022. godine do 31.12.2022. godine, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. II. Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“.

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 100,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja sukladno žalbenim navodima, te naloži tuženoj da naknadi tužitelju parnični i žalbeni trošak postupka. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 88,27 eura.

3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP).

6. Temeljem članka 467. stavak 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, u svezi članka 467. stavak 1. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva tužitelj, a ovo iz razloga jer je izreka prvostupanjske presude razumljiva i ne proturječi razlozima presude. Nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati budući su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i ne proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dijela glavnice u iznosu od 43,17 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na ime neplaćene naknade za usluge odvoza komunalnog otpada za nekretninu na adresi u [adresa], za razdoblje od kolovoza 2020. do ožujka 2021. .

10. Među strankama je sporan osnov i visina utuženog potraživanja, s obzirom na prigovor podmirenja i prigovor zastare potraživanja od strane tuženika.

11. U obrazloženju pobijane presude je između ostalog navedeno:

- da je tužitelj ovršni prijedlog (koji se sada ima smatrati tužbom) podnio javnom bilježniku 15. veljače 2022., iz čega proizlazi da je u vrijeme podnošenja predmetnog ovršnog prijedloga zastara nastupila u odnosu na potraživanja tužitelja po računima razdoblje od kolovoza do prosinca 2020., s datumima dospijeća u razdoblju od 15. kolovoza 2020. do 15. siječnja 2021.,

- da je prema odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a svaka stranka dužna iznijeti činjenice i ponuditi dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, kao i dokaze za utvrđivanje osnovanosti svojih navoda, a ako na temelju izvedenih dokaza sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja,

- da pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava,

- da u situaciji kada tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva i dostavlja dokaz o uplati, na tužitelju je teret dokaza visine, a tužitelj prvo u podnesku od 23. siječnja 2023. potražuje isplatu iznosa od 31,14 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. listopada 2022. pa do isplate,

- da bi u podnesku od 27. lipnja 2024., temeljem iste uplate tuženika, sada potraživao iznos od 43,17 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. listopada 2022. pa do isplate,

- da je tuženik osporio osnovu i visinu potraživanja tužitelja u cijelosti, odnosno naveo da je u cijelosti podmirio nezastarjelo potraživanje tužitelja te je dostavio potvrdu o uplati izvršenoj 20. listopada 2022. u iznosu od 461,77 kuna, pa je nejasno zašto tužitelj po navedenoj uplati, različito specificira tužbeni zahtjev u dva podneska,

- da se osnova i visina tužbenog zahtjeva ne može nedvojbeno utvrditi na temelju dostavljene dokumentacije tužitelja, to u postupku, pa je sud uzimajući u obzir odredbu članka 221.a ZPP-a, zaključio da isti nisu dokazani, budući je navedenom odredbom članka 221.a ZPP-a propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja,

- da tuženik ne može biti odgovoran za snošenje zateznih kamata te troškova ovršnog postupka budući da je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-323/2022 od 7. srpnja 2022. javnog bilježnika Bože Svedrec, a kojim je određen predmetni trošak, stavljeno van snage,

- da je slijedom navedenih utvrđenja tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan,

- da je u stajalištu Vrhovnog suda RH izraženom u Zaključku broj 3 na sastanku Vrhovnog suda RH održanog s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova 2. lipnja 2017. pod točkom 3.1 navedeno sljedeće: "Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.",

- da s obzirom na činjenicu da se predmetni postupak nastavio povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom članka 154. st. 1. ZPP-a, kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a,

- da su tuženiku priznati troškova zastupanja po Općinskom građanskom državnom odvjetniku u Zagrebu u iznosu od 100,00 eura.

12. U odnosu na prigovor tužitelja u kojemu ističe da za utuženo postupanje nije nastupila zastara pri čemu se poziva na odredbe članka 14. stavak 2. i članka 228. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO), te odredbu članka 2. stavak 5. Zakona o trgovačkim društvima, potrebno je odgovoriti da je prvostupanjski sud pravilno raspravio prigovor zastare utuženog potraživanja pozivom na odredbe članka 232. stavak 1. točka 1., članka 215. stavak 1., članka 241. i članka 245. stavak 3. ZOO- a, kada je utvrdio i zaključio da je predmetno potraživanje zastarjelo. Naime, odredbom članka 232. stavak 1. ZOO-a za jednu godinu zastarijevaju tražbine naknada za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe domaćinstva, odnosno kućanstva.

13. Kako se u konkretnom slučaju radi o stanu tužene, a imajući u vidu da je tužitelj (ranije ovrhovoditelj) pokrenuo ovaj postupak kod javnog bilježnika 15. veljače 2022., to je prigovor zastare osnovan na predmetno potraživanje koje je dospjelo prije 15. veljače 2021., kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

14. Ovdje je potrebno također istaknuti i to da su računi jednostrane isprave kojima vjerovnik novčane obveze poziva dužnika na plaćanje. Računi predstavljaju vjerodostojne isprave, ali kada tuženik kao dužnik osporava visinu tužbenog zahtjeva to je na tužitelju teret dokaza visine utuženog potraživanja, jer kada sud to ne može nedvojbeno utvrditi kao u konkretnom slučaju na temelju dostavljene dokumentacije tužitelja, o postojanju te činjenice temeljem odredbe članka 21. a ZPP-a primjenom pravila o teretu dokazivanja, kao u konkretnom slučaju.

15. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a) a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita budući je donesena na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi s člankom 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), te sukladno postavljenim zahtjevima.

16. Stoga je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

17. Budući tužitelj nije uspio u žalbenom postupku odbijen je njegov zahtjev za naknadom troškova kao neosnovan, temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

U Gospiću, 13. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Milka Vraneš